Katalpa

Katalpa ili cigaraš (lat. Catalpa bignonioides W.) je listopadno stablo iz porodice Bignoniaceae kojoj pripada više od 900 vrsta, a naziv cigaraš dobilo je zbog mahuna koje izgledom podsjećaju na cigare. Stablo katalpe može doseći visinu od 18 m i pritom tvori široku krošnju nepravilnog oblika. Krivudavo deblo je prekriveno svijetlosmeđom korom koja u starosti postane gruba.

Listovi su nasuprotni i jednostavni, ali dosta veliki - mogu biti dugi od 20 do 30 cm. Rastu na dugim peteljkama, imaju cjelovit rub i pri osnovi su srcolikog oblika, a na vrhu usko ušiljeni. Naličje im je prekriveno dlačicama, a ako listove pokušamo smrviti prstima, ispuštaju neugodan miris. U odnosu na ostala listopadna stabla, kod katalpe se listovi razvijaju nešto kasnije.

Cvjetovi katalpe su bijele boje i pomalo podsjećaju na cvjetove divljeg kestena. Rastu skupljeni u uspravne metlice piramidalnog oblika, a svaki cvijet na donjoj usni ima izražene žute mrlje te mnoštvo smeđih pjega. Cvatnja se odvija u lipnju i srpnju, a cvijeće ima neugodan miris. Plod katalpe je viseća mahuna koja je u početku ljepljiva i zelene boje, ali dozrijevanjem poprimi sivosmeđu boju. Može biti duga do 50 cm i sadrži veliki broj sitnih plosnatih sjemenki od kojih svaka ima krilca pa se stoga lako raznose vjetrom. Zrele mahune se održe na stablima i preko zime.

Uvjeti sadnje: sunčane ili polusjenovite pozicije
Tlo: vlažno, plodno i dobro drenirano, pH-vrijednosti od 5,5 do 7
Vrijeme cvatnje: lipanj i srpanj
Krošnja: široka i nepravilna
Visina stabla: do 18 m
Korijen: slabo razvijen

Sadnja katalpe

Budući da katalpa dobro podnosi niske temperature i gradska onečišćenja, često se sadi u perivojima, parkovima i na drugim gradskim površinama. Njeni listovi odbijaju razne insekte, osobito komarce, pa je možete saditi u dvorištu. Nema nešto posebno razvijen korijen pa ne bi trebala postojati opasnost od oštećenja temelja na stambenih objektima, ali se svejedno preporučuje saditi je dalje od kuće ili bilo kojeg drugog objekta.

Za uzgoj katalpe pogodna su vlažna, plodna i dobro drenirana zemljišta pH-vrijednosti od 5,5 do 7. Sadi se na mjestu do kojeg dopire puno sunčeve svjetlosti i koje je zaštićeno od jakih vjetrova. Za uzgoj katalpe iz sjemena, sjemenke se stavljaju u posude ispunjene zemljom za lončanice. Nekoliko sjemenki stavi se na površinu i tek lagano prekrije zemljom. Mlade biljke ne podnose izravno sunce pa posude treba držati u sjeni i uz temperaturu od 15 do 20 stupnjeva. Tlo treba održavati vlažnim, ali ne previše natopljenim.

Sadnice se na stalno mjesto mogu presaditi nakon što narastu nekoliko centimetara i formiraju jedan ili dva lista, ali bilo bi bolje držati ih u posudama još neko vrijeme dok sasvim ne ojačaju kako ih ne bi zagušili korovi ili uništili štetnici i bolesti. Najbolje vrijeme za sadnju na otvorenom je proljeće, a sadnice se sade u rupe koje su tek malo dublje i šire od posuda u kojima su uzgajane.

Uzgoj katalpe

Katalpa se može orezivati u bilo koje doba godine, ali kako ne bi došlo do izostanka cvatnje ipak je bolje obaviti orezivanje nakon te faze. Mlada stabla treba redovito zalijevati, odnosno onda kada tlo na površini postane suho na dodir, a starenjem se učestalost zalijevanja smanjuje.

Probleme kod uzgoja ovog stabla mogu predstavljati lišće koje pri jačem dodiru širi neugodan miris, kao i veće količine cvijeća koje završi na tlu nedugo nakon cvatnje. Uz to, problem mogu predstavljati i mladi izbojci iz korijena pa ih treba redovito uklanjati kako ne bi došlo do nekontroliranog širenja.

Bolesti i štetnici

Od bolesti se kod katalpe može pojaviti pepelnica, a kako bi se spriječilo širenje zaraze potrebno je odstraniti zaražene dijelove stabla. Također može doći i do gljivičnog oboljenja koje uzrokuje štetu na korijenskom sustavu te tako sprječava opskrbu vodom pa dolazi do odumiranja grana.

Od štetnika se mogu pojaviti crne i zelene gusjenice koje mogu dovesti do potpune defolijacije, ali stablo se uspije oporaviti i nakon toga razviti novo lišće. Te gusjenice su odličan mamac za ribu pa neki strastveni ribolovci imaju mini nasade katalpe kako bi uvijek imali dobar mamac.

Upotreba katalpe

Katalpa je dobra medonosna biljka i pčele s nje skupljaju nektar te manju količinu cvjetnog praha. Ima mekano, ali iznimno trajno drvo koje se nekad koristilo za izradu željezničkih pragova i telegrafskih stupova koji su neimpregnirani mogli trajati i do 20 godina.

Iako plodovi katalpe izgledom podsjećaju na mahune, oni se ne konzumiraju i nemaju nikakvu posebnu nutritivnu vrijednost. Nekada su imali primjenu u narodnoj medicini pa su se koristili u liječenju kožnih infekcija, konjunktivitisa i astme, ali ljekovita svojstva nikada nisu znanstveno dokazana.

Kora i lišće katalpe imaju blago sedativna i laksativna svojstva, a upotrebljavali su se za pripremu čajeva i obloga za koje se smatralo da pomažu u liječenju infekcija, ogrebotina, rana, pa čak i ugriza zmija. Za razliku od kore, lišća i plodova, korijen katalpe je jako otrovan. Iako se drugi dijelovi smatraju sigurnima za upotrebu, ipak bi se prije toga trebalo posavjetovati sa stručnom osobom.

Zanimljivosti

Katalpa ili cigaraš porijeklom je iz Sjeverne Amerike. Ime roda Catalpa dolazi od riječi kutuhlpa koju su Sjevernoamerički Indijanci koristili za stablo. Naziv vrste bignonioides dodijelio je botaničar Joseph Pitton de Tournefort u čast svom štićeniku, francuskom bibliotekaru i svećeniku Jean-Paulu Bignonu. Engleski nazivi za katalpu su cigar tree, Indian bean tree, caterpillar tree, fisherman's tree i southern catalpa.

Bjelogorično drveće

Katalpa je jedna od brojnih vrsta bjelogoričnog drveća. Ono što je svim vrstama zajedničko je to što im lišće, koje se pojavljuje u proljetnim mjesecima, tijekom jeseni mijenja boju iz zelenih nijansi u tople crvene, žute, narančaste ili smeđe tonove. S obzirom na to da lišće prije zime otpada sa stabala, ovu vrstu drveća još nazivamo i listopadnim drvećem.

Bjelogorično ili listopadno drveće razlikuje se po visini koju može doseći, kori drveta, obliku krošnje, obliku listova, tipu korijena, izgledu plodova i cvjetova itd. Većina ovog drveća u proljeće cvjeta mirisnim cvjetovima koji privlače kukce i na taj se način oprašuju. Iz oprašenih cvjetova razvijaju se plodovi koji su kod nekih vrsta bjelogoričnog drveća jestivi, a kod nekih nisu.

Vrste bjelogoričnog drveća koje su najzastupljenije na našim prostorima su hrast lužnjak i kitnjak, brijest, topola, divlji kesten, grab, jasen, lipa, bazga, bagrem, divlja trešnja, jablan, platana, lijeska, pitomi kesten, javor, joha, breza, vrba te stabla raznih voćaka.

Foto: bstad/Pixabay