Likvidambar

Likvidambar (lat. Liquidambar) je listopadno stablo iz porodice Hamamelidaceae. Obično naraste 15 do 25 m u visinu, ali stabla koja rastu u prirodi mogu narasti i duplo više od toga. Za likvidambar se može reći da je jako posebno drvo jer izgledom nalikuje na tri različite vrste stabla - njegove grane imaju specifične izbočine i nalik su granama brijesta, lišće je slično lišću javora, a plodovi podsjećaju na plodove platana.

Kora likvidambara je tamnosive boje i u početku glatka, a kasnije postane gruba i krene se ljuštiti. Zarezivanjem dolazi do ispuštanja guste tekućine smeđe boje i aromatičnog mirisa. Listovi su naizmjenično poredani i rastu na peteljkama dugima od 6 do 12 cm. Zvjezdastog su oblika te su urezani na 5 do 7 mjesta, lice im je sjajno i tamnozelene boje, dok je naličje nešto svjetlije i dlakavo. Prije nego što otpadnu u jesen, listovi poprimaju jarkocrvenu boju.

Jednospolni cvjetovi likvidambara rastu skupljeni u uspravnim glavicama, a javljaju se u proljeće. Plod je bodljikava loptica koja dozrijeva početkom jeseni, a na stablu se održi tijekom cijele zime. Veličina ploda iznosi od 3 do 4 cm, a unutar njega se nalazi veliki broj kapsula od kojih svaka sadrži po jednu ili dvije sjemenke. Stablo likvidambara izgleda jako dekorativno kada njegovi listovi u jesenskim mjesecima poprime crvenu boju, ali je jednako zanimljivo i kada lišće otpadne, a na granama ostanu plodovi koji podsjećaju na kuglice s božićnog drvca.

Postoji nekoliko vrsta likvidambara, a dvije najvažnije su američki likvidambar (Liquidambar styraciflua) i orijentalni likvidambar (Liquidambar orientalis). Za uzgoj se koriste sljedeći kultivari:

• 'Burgundy' (kultivar čije lišće u jesen poprimi tamnocrvenu ili ljubičastu nijansu);
• 'Clydesform' (ima usko piramidalnu krošnju, može biti visok do 9 metara);
• 'Festival' (kultivar valjkaste krošnje, s blijedozelenim listovima koji u jesen poprime žute, ružičaste i crvene nijanse);
• 'Grazam' (ima piramidalnu krošnju i sjajno lišće koje u jesen poprima narančaste, crvene i smeđe nijanse);
• 'Goduzam' (naziva se još i Zlatnom prašinom jer su mu listovi prošarani žutim mrljama);
• 'Gumbal' (patuljasti kultivar koji se uglavnom uzgaja kao grm, ali može se i cijepiti na obični likvidambar pa se tako dobije loptasti oblik);
• 'Moraine' (ima krošnju zaobljenog oblika, brzo raste i otporan je na jako niske temperature);
• 'Rotundiloba' (specifičan je po tome što za razliku od ostalih kultivara ima nešto zaobljenije listove. Nižeg je rasta i formira usko piramidalnu krošnju.

Uvjeti sadnje: proljeće, na osunčanom mjestu
Tlo: duboko, plodno i vlažno
Vrijeme cvatnje: proljeće
Krošnja: u početku široko piramidalna, pravilna, a kasnije poprimi ovalan oblik
Visina stabla: do 25 m
Korijen: jak i razgranat

Sadnja i razmnožavanje likvidambara

Likvidambar se može razmnožavati sjemenom i poludrvenim reznicama. Iako plodovi stvaraju veliki broj sjemenki, one imaju slabu klijavost pa je prije sjetve potrebno obaviti stratifikaciju. Stablo je otporno na gradska onečišćenja i niske temperature, a za uzgoj su najbolja osunčana mjesta jer duboku sjenu ne podnosi. Dnevno mu je potrebno barem šest sati izravnog sunčevog svjetla.

Najbolje je saditi ga na vlažnom, plodnom i dobro dreniranom tlu. Ne odgovaraju mu suha tla i na njima se sporije razvija. Likvidambar se može saditi pojedinačno ili u grupama, a s obzirom na to da ima jak i razgranat korijenski sustav, potrebno mu je omogućiti dovoljno prostora kako bi mogao neometano rasti. Preporučuje se saditi ga u proljeće.

Uzgoj i održavanje likvidambara

Mlada stabla likvidambara u sušnim mjesecima treba zalijevati kako bi se očuvala njihova vitalnost. Krošnju stabla nije potrebno orezivati jer bi se time narušio prirodan izgled. Orezuju se samo donje grane koje možda onemogućavaju prolazak ispod drveta, a to se obavlja nakon cvjetanja, u travnju ili svibnju.

Kod uzgoja likvidambara problem mogu predstavljati njegovi plodovi koji stvaraju nered ako ih se redovito ne uklanja, međutim postoji kultivar bez plodova, a to je 'Rotundiloba'. Budući da stablo likvidambara razvija korijen blizu površine, trebalo bi izbjegavati sadnju pored betonskih terasa ili pločnika.

Primjena likvidambara

Crvenkasto smeđe drvo likvidambara je tvrdo i upotrebljava se za izradu unutarnjih obloga, namještaja, sanduka, bačvi, kutija za cigarete, drvne celuloze drvenog pribora itd. Nedostatak mu je taj što se pri sušenju savija i nije otporno pa se od njega ne može izrađivati ništa što će stajati na otvorenom.

Furnir i šperploča dobiveni od likvidambara i podstavljeni nekom drugom vrstom drveta koja se manje skuplja i krivi upotrebljavaju se za izradu paleta, kutija, košara i unutarnje stolarije. Zarezivanjem kore izlazi smola koja se nekada žvakala kao prirodna žvakaća guma i imala je primjenu u narodnoj medicini. Indijanci su je koristili za liječenje desni, kašlja itd.

Povijest likvidambara

Likvidambar je prirodno rasprostranjen u Sjevernoj i Srednjoj Americi, a u Europu ga je 1681. godine donio Englez John Baptist Banister i od tada se uzgaja kao ukrasno stablo. Najviši poznati primjerak nalazi se u Sjevernoj Karolini u SAD-u, a visok je oko 41 metar.

Latinski naziv roda Liquidambar nastao je od latinske riječi liquidus - tekućina i arapske riječi ambar, po mirisnoj tekućini koju drvo ispušta nakon što mu se zareže kora. Naziv vrste styraciflua je stari naziv za stabla sa smolom, a upotrebljava se i za primjerke iz roda Styrax od kojih se dobiva smola i koja rastu na jugoistoku Azije. Nazivi na engleskom jeziku su gumtree, red gum, sweetgum, alligator-wood, star-leaved gum, satin-walnut i blisted. Prvi koji je u pisanim zapisima spomenuo i opisao likvidambar bio je španjolski prirodoslovac Francisco Hernández.

Bjelogorično drveće

Likvidambar je jedna od brojnih vrsta bjelogoričnog drveća. Ono što je svim vrstama zajedničko je to što im lišće, koje se pojavljuje u proljetnim mjesecima, tijekom jeseni mijenja boju iz zelenih nijansi u tople crvene, žute, narančaste ili smeđe tonove. S obzirom na to da lišće prije zime otpada sa stabala, ovu vrstu drveća još nazivamo i listopadnim drvećem.

Bjelogorično ili listopadno drveće razlikuje se po visini koju može doseći, kori drveta, obliku krošnje, obliku listova, tipu korijena, izgledu plodova i cvjetova itd. Većina ovog drveća u proljeće cvjeta mirisnim cvjetovima koji privlače kukce i na taj se način oprašuju. Iz oprašenih cvjetova razvijaju se plodovi koji su kod nekih vrsta bjelogoričnog drveća jestivi, a kod nekih nisu. Vrste bjelogoričnog drveća koje su najzastupljenije na našim prostorima su hrast lužnjak i kitnjak, brijest, topola, divlji kesten, grab, jasen, lipa, bazga, bagrem, divlja trešnja, jablan, platana, lijeska, pitomi kesten, javor, joha, breza, vrba te stabla raznih voćaka.

Foto: WikimediaImages/Pixabay