Kiseli ruj

Kiseli ruj (lat. Rhus typhina) je manje listopadno drvo ili grm iz porodice vonjača (Anacardiaceae). Stabla uglavnom mogu biti visoka od 5 do 6 m i formiraju široku krošnju, ali postoje i primjerci visoki 12 m. Ruj je poznat i pod nazivima nebesko drvo i plišano drvo, a prepoznatljiv je po perasto poredanim listovima te uspravnim tamnocrvenim grozdovima.

Tamnocrveni mladi izboji kiselog ruja su debeli i gusto obrasli dlakama. Listovi su izgledom slični listovima bagrema. Neparno su perasti i sastavljeni od mnoštva dugo ušiljenih, lancetastih i grubih listića koji su na naličju sivozelene boje, a na licu su zeleni. Mogu biti dugi do 50 cm. U jesen poprime jarko crvenu boju pa stablo kiselog ruja izgleda jako dekorativno.

Cvjetovi su sitni i jednospolni, a rastu skupljeni u piramidalne grozdove duge 15 do 20 cm. Javljaju se u svibnju i lipnju, a salijeću ih pčele koje skupljaju pelud i nektar. Plodovi kiselog ruja su uspravni, gusto obrasli grozdovi tamnocrvene boje. Mogu biti dugi do 20 cm. Sjeme je okrugla bobica obrasla gustim dlačicama. Plodovi dozrijevaju tijekom kolovoza i rujna, ali mogu se održati na stablima i preko zime.

Osim kiselog, postoji i mirisavi ruj. Mirisavi ruj može biti visok od 1 do 3 m. Ima površan, ali gusto razgranat korijenov sustav. Kora je kod ove vrste tanka i sivosmeđe boje. Pupovi su prekriveni gustim dlačicama svijetlosmeđe boje, a listovi su neparno perasti i sastavljeni od desetak listića. Mogu biti dugi od 12 do 20 centimetara i na naličju su dlakavi. Mirisavi ruj je dvodoman pa razlikujemo muške i ženske biljke. Bijelozeleni cvjetovi su dvospolni i rastu skupljeni u grozdaste cvatove koji mogu biti dugi do 25 centimetara. Mirisavi ruj cvjeta u lipnju i srpnju. Plodovi su mu okruglasti i sadrže sitno sjeme crne boje, a dozrijevaju u jesen.

Mirisavi ruj je raširena vrsta na jugu Europe te u srednjoj i jugozapadnoj Aziji. Raste na područjima do 1300 m nadmorske visine. Ima veliku izbojnu snagu iz korijena i može se uzgajati na umjereno kiselim i siromašnim tlima. Njegovi plodovi se melju i suše pa se miješaju s drugim začinima. Od listova i izboja ove biljke može se dobiti crna boja, od korijena i plodova crvena, a od kore žuta. Listovi mirisavog ruja se također koriste za aromatiziranje duhana, a u nekim zemljama se uzgaja za proizvodnju tanina.

Vremenski uvjeti sadnje: sadnice se presađuju u studenom
Tlo: može rasti i na siromašnim i suhim tlima
Vrijeme cvatnje: lipanj i srpanj
Vrijeme dozrijevanja plodova: jesen
Krošnja: razvije široku krošnju
Visina stabla: 5 do 6 metara
Korijen: površinski, ali gusto razgranat
Cvijet: sitan i jednospolan
Plod: bobica prekrivena gustim dlačicama
Razmnožavanje: sjemenom i reznicama

Sadnja

Ruj se može saditi na suhim i siromašnim tlima. Osim zbog svog dekorativnog izgleda, neki ga sade i kao zaštitu od snažnih naleta vjetra, iako ima dosta krhko stablo. Dobro podnosi gradska onečišćenja zraka, a za uzgoj su najbolja sunčana ili polusjenovita mjesta.

Samostalno se vrlo lako razmnožava  i teško ga je iskorijeniti kada ga više ne želimo imati u dvorištu pa se smatra invazivnom vrstom. Može se razmnožavati sjemenom ili mladicama koje niču iz korijena matičnog stabla. Uzgoj iz sjemena je dosta dugotrajan proces, zato je biljku bole razmnožavati izdancima.

Izdanci kiselog ruja se iskopaju pa pripreme kao reznice i posade u dobro dreniran, ali vlažan supstrat. Na stalno mjesto se presađuju u studenom. Ruj vrlo brzo raste pa tako mjesečno može izrasti i do 30 centimetara. Sadnjom nekoliko stabala moguće je dobiti lijep hlad. Ako se odlučite posaditi više primjeraka, pripazite da između svakog od njih bude po 100 do 120 centimetara razmaka, u suprotnom bi im se krošnje mogle isprepletati.

Uzgoj

Kiseli ruj dobro podnosi sušu, a može se uzgajati i na vapnenom i kamenitom tlu. Jednom kada ga posadite ne zahtijeva nikakvu posebnu brigu. Zalijevati ga treba jedino za vrijeme jačih ljetnih suša, a orezivanje se obavlja jedino ako želite postići određeni oblik. Kod zalijevanja treba paziti na količinu vode, jer ako pretjerate može doći do truljenja korijena.

Odlučite li se na orezivanje ruja, neka to bude u jesenskim mjesecima i koristite rukavice jer grane pri orezivanju ispuštaju ljepljivi sok. Kako se ne bi nekontrolirano širio, uklanjajte nove izdanke koji rastu iz tla čim ih uočite.

Mnogi prije sadnje ruja ili tijekom prve uzgojne godine tlu dodaju dušično gnojivo, ali to je greška. Ruj uglavnom ne zahtijeva primjenu gnojiva, jedino ako je tlo na kojem ćemo ga uzgajati iznimno loše kvalitete, ali u tom slučaju prije upotrebe gnojiva svakako treba napraviti analizu tla i obaviti gnojidbu u skladu s dobivenim rezultatima.

Upotreba

Za uzgoj se uglavnom koriste kultivari kiselog ruja Dissecta (s perastim, rasječenim listovima) i Laciniata (s lancetastim i duboko usječenim liskama). Osim njih, u Hrvatskoj se također mogu pronaći i otrovni ruj te grozdasti ili silicijski ruj, ali znatno rjeđe.

Na Siciliji se kiseli ruj uzgaja zbog lišća koje se nakon sakupljanja suši i melje, a zatim se upotrebljava kao sirovina za štavljenje kože. Budući da listovi imaju aromatičan miris, ponekad se miješaju s duhanom. U osušenom obliku sadržavaju oko 25% tanina. Upotrebljavaju se i kao bojilo, ali kod osoba koje su osjetljive mogu izazvati alergijsku reakciju.

Plodovi ruja sadrže bjelančevine, vlakna, pepeo i nezasićene masne kiseline od kojih prevladavaju linolna i oleinska kiselina. i esencijalne i neesencijalne aminokiseline te minerale magnezij, kalij, kalcij, fosfor, natrij i željezo. Od kiselina je u plodovima najzastupljenija jabučna kiselina, ali sadrže i limunsku, vinsku, malonsku, jantarnu te askorbinsku kiselinu.

Ruju se pripisuju antioksidativna, antiseptička i diuretička svojstva. U narodnoj medicini se koristi za liječenje reume, gihta, prehlade i proljeva. Pripisuje mu se i djelotvornost u liječenju iscrpljenosti, anoreksije, bolova u želuci i hemoroida. Od plodova se radi poseban ekstrakt koji ima izražen hipoglikemijski učinak.

Drvo ruja ima primjenu i u građevinarstvu. Otporan je na žižak pa se zna koristiti u izradi krovnih konstrukcija, no proces sušenja je dosta kompliciran. Kada dođe do oštećenja na kori drveta, iz njega obilno krene curiti ljepljiva mliječna masa koja pri sagorijevanju pruža intenzivan miris po tamjanu. Ruj je zbog svog korijenja koristan i na područjima gdje postoje problemi s erozijom tla.

Povijest

Prirodna staništa kiselog ruja su područja na istoku Sjeverne Amerike, a u Europu je stigao u 17. stoljeću. Osim kao dekorativno stablo u dvorištima i parkovima, kiseli ruj raste i na rubovima šikara i šuma. Latinski naziv roda Rhus najvjerojatnije je nastao od grčke riječi rhodo - crven, što se odnosi na boju plodova.

Plodovi ruja su se nekada koristili kao lijek i začin. U bivšem Sovjetskom Savezu su nezrele marinirane plodove koristili kao začin za mesna i riblja jela, a prema nekim pisanim podacima, još prije toga su ih Tatari i Turci dodavali juhama s mesom.

Bjelogorično drveće

Kiseli ruj je jedna od brojnih vrsta bjelogoričnog drveća. Ono što je svim vrstama zajedničko je to što im lišće, koje se pojavljuje u proljetnim mjesecima, tijekom jeseni mijenja boju iz zelenih nijansi u tople crvene, žute, narančaste ili smeđe tonove. S obzirom na to da lišće prije zime otpada sa stabala, ovu vrstu drveća još nazivamo i listopadnim drvećem.

Bjelogorično ili listopadno drveće razlikuje se po visini koju može doseći, kori drveta, obliku krošnje, obliku listova, tipu korijena, izgledu plodova i cvjetova itd. Većina ovog drveća u proljeće cvjeta mirisnim cvjetovima koji privlače kukce i na taj se način oprašuju. Iz oprašenih cvjetova razvijaju se plodovi koji su kod nekih vrsta bjelogoričnog drveća jestivi, a kod nekih nisu.

Vrste bjelogoričbog drveća koje su najzastupljenije na našim prostorima su hrast lužnjak i kitnjak, topola, divlji kesten, grab, jasen, lipa, bazga, bagrem, divlja trešnja, jablan, platana, lijeska, pitomi kesten, javor, joha, breza, brijest, vrba te stabla raznih voćaka.

Foto: Bernell/Pixabay