Dud (lat. Morus) je voće koje raste na listopadnom drveću ili grmlju, a rasprostranjen je širom svijeta u umjerenim i suptropskim područjima. Pripadnik je porodice dudovki (Moraceae), a njegova najpoznatija srodna biljka je smokva (lat. Ficus carica). U Hrvatskoj je još poznat i pod nazivima dudinja i murva.
Spada pod bobičasto voće kojem također pripadaju aronija, borovnica, brusnica, jagoda, jarebika, kupina, malina, ribiz, vinova loza...
Podrijetlom je sa zapada Azije gdje se njegova korist najviše ogleda u tome što je njegovo lišće hrana dudovom svilcu. Uzgaja se u Aziji, Africi, Sjevernoj i Južnoj Americi i Europi. Neke od vodećih država prema uzgoju duda su: Kina, Indija, Afganistan, Egipt, Tunis, SAD, Argentina, Brazil, Kuba, Grčka i Italija.
Stablo duda je raste do visine od 6 do 15 metara, a njegove se grane naginju prema tlu. Listovi su ovalnog oblika, široki su oko 10 cm, a dugački 12. Njihova je površina gruba i prekrivena dlačicama te imaju nazubljeni rub. Cvjetovi su u obliku resa, plodovi su okruglasti i dostižu veličinu od 2 cm, a njihova boja varira ovisno o vrsti pa mogu biti crni, crveni, bijeli.
Srodnici
Vrste duda
Postoji više vrsta duda, a najpoznatije su crni dud, bijeli dud i crveni dud. Sve se tri nabrojene vrste sade u Hrvatskoj i drugim europskim zemljama.
Crni dud
Crni dud (lat. Morus nigra) je podrijetlom iz Perzije, a njegovi su plodovi tamnoljubičaste do crne boje koju stvara antocijanin. Njegovo stablo je niže u odnosu na stablo bijelog duda, a plodovi su jačeg i aromatičnijeg okusa u odnosu na plodove drugih vrsta duda.
Bijeli dud
Bijeli dud (lat. Morus alba) potiče iz Kine, tamo je njegov ekološki i gospodarski značaj oduvijek vrlo velik jer se njegovim listovima hrani gusjenica dudovog svilca (lat. Bombyx mori). Stablo bijelog duda dostiže najveću visinu u usporedbi s ostalim vrstama duda. Plodovi mogu biti bijele, žućkaste ili svijetloroze boje, a sočniji su te blažeg okusa u odnosu na plodove crnog i crvenog duda.
Crveni dud
Crveni dud (lat. Morus rubra) potječe sa sjevera Amerike, a njegovo stablo dostiže najmanju visinu u usporedbi s crnim i bijelim dudom. Plodovi su crvene boje, a ponekad dostižu i tamniju ljubičastu boju. Od svih vrsta dudova, plodovi crvenog duda su najslađi pa su stoga najpogodniji za kuhanje džema.
Uzgoj duda
Uzgoj duda iznimno je jednostavan jer je ova biljka otporna i na temperaturne ekstreme i na sušna razdoblja, a također ne zahtijeva ni velike količine gnojiva.
Tlo
Dud je vrlo otporna biljka pa tako uspijeva na skoro svakoj vrsti tla, ali ne razvija se dobro na poplavnim tlima na kojima se zadržava velika količina vode. Prilikom odabira tla, najvažnije je brinuti o tome da se pH tla kreće blizu neutralnih vrijednosti (neutralni pH iznosi 7).
Klima
Dud najbolje uspijeva u umjerenim i toplijim klimatskim uvjetima, odnosno preferira više temperature zraka. Vrlo je otporan i može izdržati niske temperature, čak i do -25°C, ali ako su temperaturni uvjeti takvi tijekom cijele godine, neće razviti plodove. Rasprostranjen je u umjerenim i suptropskim klimatskim pojasevima.
Vrijeme sadnje
Kao i većinu voćki, dud se preporučuje saditi u jesen ili u rano proljeće kad nema temperaturnih ekstrema, a ima dovoljno padalina koje omogućavaju razvoj biljke.
Slaganje kultura
Dud se može saditi uz gotovo sve biljke, osobito uz druge voćke. Ne preporučuje ga se saditi blizu voća i povrća koja ne dostižu veliku visinu jer njegova razgranata krošnja stvara veliki hlad koji može spriječiti dopiranje sunčevih zraka do niskih sadnica. Kad se sadi uz druge voćke, iznimno je važno voditi računa o razmaku od drugih stabala. Zbog razgranate krošnje čije se grane spuštaju na tlo i velike visine, potrebno ga je saditi na udaljenosti od minimalno dva metra od drugih stabala, a kad je to moguće, poželjno je saditi ih na međusobnom razmaku 3x4 metra.
Sadnja duda
Dud se sadi jednako kao i druge voćke, iz sjemena ili pomoću sadnica odnosno reznica. Brzo se ukorjenjuje i dobro uspijeva na skoro svakom tlu, jedino ne podnosi previsoku vlažnost tla.
Sadnja sjemena
Dud se može uzgojiti sijanjem sjemena, a taj način sadnje ima i prednosti i mane. Biljke koje su zasađene iz sjemena najčešće su otpornije na bolesti i daju bolji prinos plodova od onih koje su zasađene kao reznice. Međutim, sijanjem nije moguće znati hoće li izrasti žensko ili muško stablo, a muška stabla ne razvijaju plodove.
Sjeme se može sijati nakon berbe plodova duda, sredinom ljeta, ali tada postoji mogućnost da će se mlada biljka smrznuti početkom zime. Kako bi se to spriječilo, sijati se može u proljeće, optimalno tijekom travnja. Ukoliko se dud sije u proljeće, potrebna je prethodna stratifikacija sjemena u trajanju od 30 do 90 dana. Sjeme se sadi na dubinu tri do pet cm, a nakon sjetve je to mjesto potrebno redovito obilno zalijevati.
Sadnja sadnice
Osim sjemenjem, dud se može saditi kao sadnica ili reznica. Na taj način, možemo biti sigurni da sadimo žensku biljku jer će reznica biti istog spola kao i matično stablo s koje je uzeta. Također, imat će i sve druge karakteristike koje ima matično stablo. U Hrvatskoj se češće sade reznice nego sadnice jer su sadnice rijetko dostupne za kupnju, a i proces pripreme reznice za sadnju je puno brži od procesa uzgoja sadnice.
Prije sadnje duda, važno je uvjeriti se da pH tla iznosti oko 7, odnosno da je blizu neutralne pH vrijednosti. Također, ako se na tlu zadržava puno vode, potrebno ga je isušiti i iskopati kanaliće kako se previše vode ne bi zadržavalo na mjestu na kojem će dud biti posađen. Prije sadnje, na dubinu od 80 cm može se staviti jedna do dvije litre humusa koji će potaknuti brži rast i razvoj sadnice.
Reznica je grančica duljine 30 do 40 cm s tri pupa koje se režu s odraslog stabla. Odmah nakon uzimanja sa stabla, potrebno ih je staviti na ukorjenjivanje. To se može učiniti na način da se tretiraju s IBA hormonom i zatim se pikiraju u pijesak ili u lončić sa supstratom gdje ostaju tri tjedna prije presađivanja u zemlju. Mogu se odmah upiknuti u zemlju, ali tada ih je potrebno redovito zalijevati i manja je mogućnost njihova ukorjenjivanja. Sadnju reznica duda preporučuje se obaviti tijekom lipnja i srpnja.
Kalemljenje
Različite sorte duda moguće je cijepiti jednu na drugu kako bi se dobila stabla određenih karakteristika. Cijepljenje se uvijek obavlja zimi, najčešće u siječnju, kad su biljke u fazi mirovanja, a te se plemke potom čuvaju u hladnjačama sve do proljeća dok se ne stvore uvjeti za sadnju.
Cijepiti se mogu sorte "Rosa di Lombardia" i "Cattaneo" kako bi se dobila što viša stabla jer su listovi ovih sorti pogodni kao hrana dudovu svilcu. Križanje ovih sorti česta je pojava u Italiji. Može se cijepiti i vrsta bijelog duda - "Pendula" na drugu vrstu bijelog duda - Morus alba f. tatarica. Takvim se križanjem dobiva maleno stablo s granama koje se naginju ka tlu koje se često sadi kao ukrasno stablo u parkovima i vrtovima. Ne preporučuje se križanje bijelog i crnog duda jer prilikom tog cijepljenja najčešće dolazi do inkompatibilnosti, odnosno do odbacivanja cijepa.
Uzgoj u vrtu
S obzirom na visinu koju dostiže stablo duda, dud se možemo uzgajati isključivo na otvorenom prostoru. Ono ima i iznimno široke i razgranate krošnje pa je važno održavati razmak nekoliko metara od drugih stabala. Dud treba zasaditi na mjestu do kojeg dopire dovoljno sunčeve svjetlosti i koje je zaštićeno od izravnog naleta vjetra. Također, treba pripaziti na to da ga se ne sadi na mjestima na kojima se zadržava previše vode.
Uzgoj u plasteniku
S obzirom da stablo duda može doseći visinu i do 15-20 m, nije pogodan za uzgoj u stakleniku ili plasteniku. Međutim, u stakleniku ili plasteniku je dobro posijati sjemenke duda te, nakon što sadnica dosegne visinu 30-40 cm, potrebno ju je presaditi na otvoreni prostor.
Uzgoj u posudama
Dud nije pogodan ni za uzgoj u posudama jer se njegovo korijenje brzo širi i raste do velikih dubina tla, a također i zbog velike visine koju može doseći. Stoga se uzgoj u posudama koristi samo za uzgoj sadnica iz sjemena.
Održavanje nasada
Dud se održava kao i većina drugih voćki, pravilnom rezidbom i zaštitom od bolesti i nametnika. Specifičan je samo po tome što njegovo korijenje ne podnosi tlo prevelike vlažnosti pa je potrebno osigurati otjecanje viška vode iz područja na kojem je dud zasađen.
Održavanje i njega
Održavanje stabla duda nije zahtjevno jer je dud iznimno otporna biljka, jedino je važno pravilno i redovito orezivati grane jer je krošnja vrlo razgranata i grane rastu velikom brzinom.
Zalijevanje
Dud pušta dugačko korijenje koje se ukorjenjuje duboko u tlo, stoga iznimno dobro iskorištava vlagu iz tla. Odraslo stablo je potrebno povremeno zalijevati samo tijekom sušnih perioda u godini, a mladice se preporučuje povremeno zalijevati tijekom cijele godine jer one zahtijevaju više vode za rast i razvoj.
Gnojidba
Prije sadnje je potrebno iskopati rupu dimenzija 70 x 70 cm na dubinu oko 50 cm, a na dno te jame staviti organsko gnojivo poput humusa ili komposta i mineralno gnojivo poput superfosfata. U jamu navedenih dimenzija najbolje je staviti pola kante odabranog organskog gnojiva i 60 g superfosfata. Odrasla je stabla potrebno jednom godišnje prihranjivati organskim gnojivom. Dud, zbog sposobnosti simbioze korijena s gljivama (mikoriza), može dobro iskorištavati dušik iz tla pa stoga nema velikih zahtjeva za prihranom.
Razmnožavanje
Dud se može razmnožavati cijepljenjem, reznicama ili sjemenom. Cvjetovi se oprašuju uz pomoć vjetra ili kukaca.
Rezidba
Rezidba se najčešće obavlja u proljećem ali može se vršiti i krajem ljeta. Mladim stablima potrebno je orezivati vrhove izdanaka kako bi se spriječio pretjerani rast grana, a time se povećava urod. Važno je redovito uklanjati oštećene i stare grane te grane koje se previše međusobno isprepliću.
Oblikovanje ukrasnih stabala duda je kompleksno i treba ga provoditi nekoliko puta godišnje, ali s obzirom na visoku otpornost ove biljke, dud može podnijeti veći broj rezidbi u godini. Krošnja se najčešće oblikuje u okrugli i piramidalni oblik.
Priprema za sljedeću sezonu
Svake je zime potrebno odstraniti one grane koje su se osušile ili su oštećene, također je potrebno ukloniti i grane koje se međusobno križaju. Grane koje su se tijekom sezone formirale je potrebno odrezati na polovinu dužine.
Bolesti
Dud je izrazito otporan na okolinske uvjete i bolesti, a neke od rijetkih bolesti koje mogu zahvatiti dud su pepelnica i cilindrosporioza (lat. Blumeriella jaapii).
Pepelnica
Pepelnica je gljivična bolest koju uzrokuje gljivica Podosphaera leucotricha. Simptom ove bolesti je brašnasta bijela prevlaka na listovima voćke. Gljivica uzima tekućinu iz biljke pa zahvaćeni listovi uvijaju, venu i ubrzo otpadaju. Zaraziti se mogu i cvjetovi koji se nakon zaraze ne mogu razvijati. Suzbija se uz pomoć fungicida, primjerice onih koji sadrže sumpor (Sulfolac, Kossan) i onih koji sadrže anilinopiridine (Chorus, Clarinet).
Cilindrosporioza
Cilindrosporioza (lat. Blumeriella jaapii) je gljivična bolest listova voćki. Prepoznaje se prema sitnim pjegama veličine 1 mm koje su crvene ili smeđe boje. Uzrokuje sušenje i otpadanje listova i širi se velikom brzinom. Suzbijati se može prskanjem voćke fungicidima kao što su Saprol N, Anvil, Baycor i slično.
Štetnici
Dud je, osim na bolesti, otporan i na većinu štetnika. Štetnici koji se mogu pojaviti na dudu su dlakava gusjenica bihar, savijač i štitaste uši.
Dlakava gusjenica Bihar
Dlakava gusjenica Bihar (lat. Spilosoma obliqua) je malena crna gusjenica s narančastim prugama koja je prekrivena sitnim dlačicama. Hrani se klorofilom u listovima čime oštećuje listove koji naposljetku propadaju. Suzbijati se mogu postavljanjem svjetlosnih klopki ili sustavnim prskanjem insekticidima.
Savijač
Savijač (lat. Diaphania pulverulentalis) je malena gusjenica roze boje sa smeđom glavom koja se hrani plodovima i listovima i zavlači se u koru stabla. Suzbijati se mogu na način da se postave feromonske ljepljive vrpce koje privuku mužjake, a također se moraju tretirati insekticidima, primjerice onima koji sadrže bifentrinom. Insekticidom je potrebno prskati nekoliko puta u razmaku od tri tjedna.
Štitaste uši
Štitaste uši (lat. Coccoidea) su sitni kukci čija veličina varira od 0.8 mm do 6 mm, a boja im varira od svijetle do tamne smeđe boje. Ženke imaju voštani štit koji im pomaže pri pričvršćivanju za biljke. Hrane se biljnim sokovima iz listova i mladih grana biljaka čime iscrpljuju biljku. Suzbijati se mogu insekticidima ili Bijelim uljem koje uništava ove nametnike na mehanički način. Bijelim uljem potrebno je prskati dva do tri puta, svakih 14 do 20 dana. Njihovi prirodni neprijatelji su božje ovčice (lat. Coccinellidae) i biljne stjenice (lat. Heteroptera).
Upotreba duda
Zbog sastava ploda duda, koji sadrži limunsku i jabučnu kiselinu, vitamine A, B, C, E i K, magnezij i antioksidanse, njegova primjena je raširena i u kulinarstvu i u medicini. Mogu se koristiti njegovi plodovi i listovi pa čak i kora.
Berba
Berba plodova duda vrši se tijekom lipnja i srpnja, a važno ju je provesti odmah po zriobi plodova jer ih rado jedu brojne vrste ptica. Proces berbe nije kompliciran, kad se uoče zreli plodovi potrebno je protresti stablo kako bi ti plodovi pali na tlo. Dobro je, prije nego se krene s trešnjom stabla, okolo stabla staviti tkaninu kako bi bilo lakše sakupiti sitne plodove s tla. Prilikom berbe plodova crnog i crvenog duda, potrebno je staviti zaštitne rukavice jer se mrlje od duda, zbog velike koncentracije antocijana, teško uklanjaju s kože i odjeće. Berba listova, koji se koriste za pripravu čaja, vrši se u proljeće.
Plodovi duda mogu se i sušiti, a taj je postupak najbolje vršiti na zraku. Bobice prvo treba isprati hladnom vodom i zatim dobro prosušiti u tkanini. Nakon toga ih je potrebno staviti na rešetku kako bi se što ravnomjernije prosušile i s donje strane. Najbolje ih je držati u prostoru s difuznom svjetlošću jer će prevelika svjetlost uzrokovati neravnomjerno sušenje, a u hladu bi moglo doći do propadanja bobica. Ukoliko se suše na otvorenom prostoru, preko noći ih je dobro prenijeti u zatvorenu prostoriju kako bi se izbjegla rosa. Ovaj postupak sušenja najčešće traje od pet do deset dana. Plodovi se mogu sušiti i pomoću pećnice, na limu za pečenje kojeg je potrebno obložiti papirom za pečenje. Temperatura pećnice treba biti između 50 i 60°C te ovaj postupak traje od pet do šest sati.
Skladištenje
Svježe bobice ne mogu se skladištiti duže od tjedan dana, stoga ih je važno što prije preraditi ili zamrznuti. Preraditi se mogu sušenjem, izradom džema i soka ili izradom vina te rakije.
Medicina
Zreli plodovi crnog duda dobri su za liječenje upale mokraćnih kanala i bolesti grla te, u većim količinama, koriste se kao laksativ. Sok od bobica crnog duda koristan je za lakše iskašljavanje i liječenje upale grla. Čaj od listova crnog duda, koji se radi tako da se 50 g lišća namače minimalno 15 minuta u pola litre kipuće vode, koristi se za snižavanje šećera u krvi.
Bijeli dud je sastojak brojnih preparata za njegu kože koji se koriste za čišćenje lica i uklanjanje mrlja i pjega na koži. Sastojak je i preprata za pomlađivanje kože.
Kora duda pomaže kod liječenja boli u želucu, a prah od kore se može nanositi na ranu u svrhu bržeg zarastanja.
Kulinarstvo
Plodovi duda mogu se konzumirati svježi, a to je i najbolji način konzumacije jer svježi plodovi sadrže najveće količine vitamina. Mogu se koristiti i u raznim umacima i kolačima, a od njih se mogu pripremati i džemovi. S obzirom na to da se svježi plodovi ne mogu dugo skladištiti, preporučuje se ili njihovo sušenje ili prerada. Osim džema, od plodova duda može se napraviti sok, ili pak vino i rakija.
Zanimljivosti
Dud ima dugu povijest te je bio poznat još i u antičkim vremenima. Svijetom se proširio primarno zbog širenja proizvodnje svile diljem svijeta jer se listovima bijelog duda hrani dudov svilac.
Među prvima ih je u Europu dovela dinastija Tudor, a uz tu se dinastiju veže jedna zanimljiva anegdota. Naime, kralj James I. htio je povećati proizvodnju svile u Engleskoj pa je naručio tisuće sadnica duda i potaknuo je sve ugledne građane na sadnju duda. Međutim, naručio je sadnice crnog duda, umjesto sadnica bijelog duda čijim se listovima svilci hrane, pa je ovaj projekt neuspješno proveden.
U Hrvatskoj su prve sadnice zasađene sredinom 18. stoljeća, a prve su sadnice zasađene 1761. godine na području Slavonske krajine. Diljem čitave Austro-Ugarske Monarhije je tijekom 18. stoljeća dud popularizirala kraljica Marija Terezija.
Listovi duda su jedini izvor hrane dudovu svilcu (lat. Bombyx mori), a dud se svijetom proširio upravo zbog želje zemalja širom svijeta za proizvodnjom svile.
U Hrvatskoj se dudovo stablo često koristilo za izradu kvalitetnih bačvi, a najljepši drvored dudovih stabala nalazi se u Makarskoj pa se dud često naziva i zaštitnim znakom ovog grada.
Dud je superhrana visokog udjela vitamina i niske kalorične vrijednosti, 100 g plodova sadrži samo 43 kcal, a ispunjava polovinu dnevnih potreba za unosom vitamina C i 15% dnevnog unosa željeza.
Prema latinskom imenu duda (Morus), s obzirom na oblik i strukturu njegova ploda, nazvana je faza embrionalnog razvoja sisavaca - morula.
Foto: JoaoBOliver / Pixabay
Odgovori