Čaj od lavande

Lavanda je poznata pod nazivima lavenda, levanda i despik, a nosi latinski naziv Lavandula officinalis. Pripada porodici usnača Lamiaceae. Lavanda je zimzeleni mirisni polugrm koji može narasti i do pola metra. Stabljike su uspravne s nasuprotnim listovima. Cvate u lipnju i srpnju, a cvjetovi su blijedoljubičasti i grupirani u vršne klasove.

Cijela biljka obiluje eteričnim uljima koja imaju vrlo snažan i nadasve ugodan miris. Ona je zapadno sredozemna biljka, a kod nas se najviše uzgaja u primorju. Može se uzgajati i u kontinentalnim predjelima, ali tako uzgojene biljke imaju znatno manje eteričnih ulja.

Smatra se jednom od najmedonosnijih biljaka u našim krajevima jer pčelinja paša je uglavnom sigurna i rijetko kada podbaci. Jedini nedostatak je što lavanda nema peludi i zbog njegove oskudice pčele gotovo nestanu ili oslabe.

Poznato je da se cvjetovi lavande koriste u biljnim jastucima kao repelent za moljce u ormarima. Isto tako izrađuje se i eterično ulje koje se nerijetko koristi u aromaterapiji posebno za njegu kože.

Povijest lavande

Lavanda se spominje još od doba prije Krista u najstarijim pisanim dokumentima, a bila je poznata pod imenom Nard koje su među prvima uveli Grci. Nakon njih lavanda se prema istoimenom gradu u Siriji spominje i u Bibliji. U Starom zavjetu često je spominjana s drugim začinima, a postoje zapisi o tome kako se Judita mirisala mirisnim uljem prije zavođenja neprijateljskog zapovjednika kako bi ga ubila i spasila Jeruzalem.

U Novom zavjetu poznato je da je Marija mazala Isusova stopala upravo uljem Narda. Jedna od drevnih legendi vezana uz lavandu jest ta da je Djevica Marija sušila Isusovu odjeću na grmu lavande. U povijesti, a i danas, dugo je bilo uvriježeno vjerovanje kako lavanda štiti od zlih sila pa se od nje radio križ koji se stavljao iznad ulaza u svaku kršćansku kuću.

Drevni Egipćani koristili su lavandu za mumificiranje, a Arapi i Feničani su od lavande radili poznate parfeme. Iz Francuske je u 18. stoljeću stigla na otok Hvar i tako se raširila na okolna područja. I danas Francuska ima vodeću poziciju u uzgoju i proizvodnji preparata od lavande te je vrlo odlučna u očuvanju stare kulture i tradicije, jer su je kroz povijest pralje koristile za pranje i sušenje odjeće.

Uzgoj i berba lavande

Lavanda se može uzgajati u vrtovima u obliku živice ili kao samostalan grm te u stakleniku i u posudama. I za sadnice i za odrasle biljke vrlo je bitno osigurati propusno tlo do kojeg dopire puno svjetlosti jer lavanda ne podnosi dobro kiselo tlo i sjenovita područja. Ne odgovara joj ni neposredna blizina drugih biljaka jer joj je potrebno osigurati dovoljnu količinu vode i hranjivih tvari. U vrtovima lavanda cvate dva puta godišnje i na istom mjestu može ostati i rasti i do 30 godina.

Kada se uzgaja u stakleniku sadnju treba obaviti u rano proljeće kako bi se iskoristila nadolazeća prirodna svjetlost. Za razvoj korijena biljke idealna početna temperatura je od 15 do 18°C, dok joj je za bujanje potrebna temperatura od 7 do 12°C. Nakon što lavanda poprimi oblik grma postaje mnogo otpornija na više temperature.

Kako bi lavanda kvalitetno rasla u tegli zahtijevat će barem 8 sati dnevnog svijetla te prihranu, češće zalijevanje i drenažu tla. Zemlja u koju se sadi u tegli trebala bi biti mješavina komposta, treseta i gnojiva s produženim djelovanjem. Nakon što ocvate treba odrezati sve cvjetne stapke kako bi se potaknuo novi rast biljke. Ovo pravilo vrijedi za sve vrste uzgoja lavande.

Berbu lavande moguće je obaviti ručno, ako je riječ o manjim nasadima ili strojno ako je riječ o većim nasadima. Kada se prva polovica cvjetova na stabljici otvori lavanda je spremna za proizvodnju eteričnih ulja i branje. Preporučuje se mehanička žetva kako bi se postigao ujednačen rez od 10 cm na zadnjem cvijetu na stabljici.

Bitno je poštivati pravo vrijeme za berbu odnosno žetvu lavande, a to su jutarnji sati ili kasni popodnevni sati, kako se za vrijeme velikih ljetnih vrućina ne bi naglo osušila. Isto tako bitno ju je brati za vrijeme sušnog razdoblja jer vanjska vlaga i kiša uzrokuju nakupljanje vode u biljci koja umanjuje kvalitetu eteričnog ulja. Zato je nakon kiša potrebno pričekati najmanje 3 do 5 dana kako bi se lavanda u potpunosti posušila.

Priprema čaja od lavande

Čaj od lavande priprema se samo od cvjetova ili kombinacije cvjetova i listova. 1 žlica lavande prelije se s pola litre vrele vode i nakon 3 minute procijedi. Pije se vrlo topao i na gutljaje. Ovako pripremljen čaj pomaže kod pospanosti i umora, bljedila u licu te djeluje kao lijek koji sprječava moždani udar.

Čaj se može pripremiti i tako da se 2 žličice lavandinih cvjetova preliju s ¼ kipuće vode te se nakon 5 minuta procijedi i zasladi medom. Piju se po 3 do 4 šalice dnevno, polaganim gutljajima za umirenje živaca, kod nesvjestice, vrtoglavice, migrene i kucanja srca uzrokovanog neurozom. Čaj pripremljen na isti način pije se i kao lijek kod želučanih i žučnih tegoba.

Kao lijek protiv vodene bolesti može se pripremiti čajna mješavina od 2 žlice lavande, 1 žlice anisa i 1 žlice cimeta koje se dodaju u litru vrele vode. Dnevno se pije jedna litra kroz period od 2 tjedna. Nakon toga potrebno je napraviti pauzu od tjedan dana i nastaviti s pijenjem čaja.

Kao lijek protiv nesanice priprema se čajna mješavina od jednakih dijelova lavande, gospine trave, odoljena (valerijane) i jaglaca. 2 žlice mješavine kuhaju se 10-ak minuta u 1 l vode. Potom se čaj procijedi i piju se 3 do 4 šalice toplog čaja dnevno, u polaganim gutljajima.

Od lavande je moguće napraviti i uvarak u vinu, tinkturu, dobro poznato ulje za masažu te jastuk napunjen suhim cvjetovima koji će otjerati moljce iz ormara ili jednostavno olakšati glavobolju uzrokovanu živčanim problemima.

Upotreba lavande

U ljekovite svrhe rabe se prvenstveno cvjetovi, zbog bogatog sadržaja lavandina ulja. Također se rabe i gornji dijelovi stabljike s listovima i cvjetovima koji se beru u doba cvatnje te se vežu u svežnjiće i suše. Poznato je da lavanda djeluje umirujuće na središnji živčani sustav i izvanredan je lijek za bolesne oči i uši jer iz glave uklanja štetne tvari.

Pomaže u liječenju:

• drhtanja i ukočenosti
• glavobolje uzrokovane neurozom
• anksioznosti, depresije, napetosti i stresa
• nesanice

Eterično ulje lavande veoma je dobar lijek za razne vrste bolova kod išijasa, upale mišića, reume i uganuća. Isto tako ima blagotvorno djelovanje na urinarni trakt jer stimulira proizvodnju mokraće i regulira urinarne poremećaje. Regulira hormone, ublažava upalu mokraćnog mjehura i cistitis te smanjuje grčeve. S obzirom na to da eterično ulje snižava krvni tlak koristi se kao lijek kod hipertenzije. Ako se redovito upotrebljava eterično ulje od lavande pojačat će se otpornost na bolesti.

Moguće nuspojave konzumacije čaja od lavande

Prije nego što se odlučite koristiti čaj ili ostale pripravke od lavande u ljekovite svrhe potrebno je savjetovati se s liječnikom, posebice ako redovito pijete određene lijekove koji utječu na živčani sustav. Osobama s niskim kolesterolom, trudnicama, osobama koje su osjetljive na sunčevo svijetlo i osobama koje piju lijekove za razrjeđivanje krvi nije preporučljivo konzumiranje čaja od lavande.

Nuspojave poput mučnina, iritacija kože i povraćanja mogu se pojaviti ako se čaj konzumira u prevelikim količinama.

Kod bilo koje vrste alergijske reakcije potrebno je odmah prestati piti čaj od lavande.

Sušenje i čuvanje lavande

Ako lavandu planirate koristiti za tjeranje moljaca u ormarima ili za potpuri, onda ju je najbolje posušiti odmah nakon žetve. Berba se obavlja nakon što se svi cvjetovi otvore i proces oprašivanja prestane. Lavanda se slaže u male svežnjeve i objesi s cvjetovima prema dolje te ostavlja na prozračnom mjestu za sušenje.

U prosjeku suši se do 2 tjedna, no proces varira ovisno o postotku vlage u zraku i klimi. Kada je lavanda u potpunosti suha veoma ju je bitno zaštiti od vlage i kisika kako bi se zadržao jedinstveni miris eteričnog ulja. Najbolje ju je skladištiti u dobro zatvorene posude gdje može stajati do 2 godine.

Izvor: Moja Zimnica, Foto: Hans / Pixabay