Preslica je kod nas poznata pod nazivima poljska i mala preslica, a latinski naziv joj je Equisetum arvense. Riječ je o zeljastoj trajnici s dugim poleglim podankom koji se nalazi u zemlji, a iz kojeg u proljeće izrastu uspravne smeđe stabljike, visoke od 20 do 30 cm, na vrhu s češerićem. Tek će nekoliko tjedana kasnije iz istog podanka izrasti zelene i uspravne te pršljenasto razgranate stabljike koje mogu narasti i do 60 cm u visinu. Preslica nema razvijenih zelenih listova već umjesto njih samo kožaste i male rukavce.
Poljska preslica česta je biljka u našem kraju, a voli plodna i vlažna mjesta pa se u velikim količinama može naći po poljima, u vinogradima, uz potoke, putove i jarke te po nasipima.
Ljekoviti su zeleni dijelovi preslice koji se beru u ljeto kada je stabljika preslice izrazito sočna i zelena. Od preslice je moguće pripremiti razne vrste čajeva i čajnih mješavina, tinkture, kupelji i obloge koji se koriste u ljekovite svrhe kod raznih oboljenja.
Povijest preslice
Latinsko ime roda preslice Equisetum dolazi od latinske riječi equus što u prijevodu znači konj i seta što u prijevodu znači struna. Razlog tomu su vjerojatno tanki, ali kruti izdanci vrsta u rodu te grančice koje izgledom podsjećaju na konjsku strunu. Naziv arvense znači poljski, a na stranim jezicima preslica je poznata još pod nazivima Zinnkraut, Horsetail, njivska preslica te rastavić.
U prošlosti je bila jedna od najrasprostranjenijih biljaka. Nekada se smatralo da pripadaju u skupinu stabala koje je pripadalo bescvjetnim biljkama, a smatralo se da je iz nastao crni ugljen.
U povijesti su o ljekovitoj upotrebi preslice pisali još Plinije i Dioskurid, stari antički pisci. Plinije Sekunda smatrao je da se preslica može samo uzeti u ruku kako bi se smirilo krvarenje rana na tijelu. Preslica je hvaljena u svim bilinarskim knjigama, no kako je započeo novi vijek o ljekovitosti ove vrijedne biljke čulo se sve manje.
Uzgoj i berba preslice
Preslica samoniklo raste na vlažnim staništima, pored šuma, na livadama, oranicama, pašnjacima, voćnjacima, kraj puteva, pored željezničkih pruga i nerijetko na neobrađenim zemljištima. Jednako dobro raste na svim zemljištima koja su dovoljno vlažna kao i na suhim staništima. Najbolje joj odgovaraju kisela zemljišta. Sa staništa potiskuje druge biljke jer je veoma jak kompetitor.
Može narasti u visinu od 10 do 50 cm, a ako je položaj pogodan može narasti i više. Ispod zemlje preslica razvija podzemne organe koji se nazivaju rizomi i koji su dugi i po nekoliko metara. Na rizomima se formiraju gomoljasta zadebljanja iz kojih će se razviti nove biljke. Oni prodiru duboko u zemlju pa čak i do 3 metra dubine. Veoma su jaki i mogu probiti plastične cijevi.
Na površini, preslica formira 2 tipa stabala:
- plodno, fertilno ili generativno stablo
- vegetativno ili neplodno stablo
Plodna stabla se pojavljuju prva i prepoznatljiva su po karakterističnoj crvenkastosmeđoj ili potpuno smeđoj boji. Ona dosežu visinu od 5 do 30 cm i formiraju najviše 5 članaka. Na njima se razvijaju od 6 do 12 listova smeđe boje koji su dugački do 2 cm. Cvjetaju za vrijeme svibnja i lipnja.
Neplodna stabla rastu više od plodnih i to od 5 do 50 cm, a prepoznatljiva su po člankovitoj građi. Stablo ima 6 do 19 članaka koji se mogu granati u donjem dijelu. Listovi su također člankoviti i može ih biti 6 do 18. Veoma brzo stablo postaje grubo te je cijelo zeleno.
Preslica se razmnožava na dva načina, sporama i dijeljenjem rizoma odnosno vegetativno. Kopanjem i oranjem rizomi se usitnjavaju i to će pridonijeti širenju. Spore će proklijati tijekom proljeća a raznosit će ih vjetar, voda, ljudi i životinje.
U ljekovite svrhe koristi se zelena stabljika preslice koju je potrebno brati ljeti i sušiti u hladu. Prilikom branja treba izbjegavati one stabljike poljske preslice koje na zelenim dijelovima imaju smeđe klasiće. U ožujku i travnju beru se neplodne zelene stabljike tako da se odrežu do zemlje i osuše u hladu. Nakon sušenja one moraju zadržati zelenu boju.
Priprema čaja od preslice
Čaj od preslice može se pripremiti na dva načina, a isto tako se koristi i u dvije vrste čajnih mješavina.
Prvi način pripreme čaja od preslice je da se nekoliko žlica preslice stavi u ¼ vrele vode i kuha 15 minuta na laganoj vatri. Ovaj čaj namijenjen je samo za grgljanje, dok se za konzumaciju, zbog osjetljivosti želuca, nikada ne priređuje čaj samo od preslice, već se primjenjuju razne čajne mješavine. Ovim čajem mogu se ispirati duboke i stare tvrdokorne rane.
Drugi način pripreme čaja od preslice je da se jedna žlica preslice ostavi 12 sati u 2 šalice hladne vode, a potom se čaj samo podgrije i procijedi. Odrasli piju 2 šalice dnevno, a dojenčad samo nekoliko čajnih žličica prije jela. Kod peludne hunjavice, 3 do 5 puta dnevno se ovaj čaj ušmrkava kroz nos, a preko noći se u nos stavlja natopljena gaza.
Čajna mješavina priprema se od jednake količine preslice i kadulje koje se stavljaju u 1 litru vrele vode. Dvije velike žlice ove mješavine preliju se vrelom vodom i ostave 5 minuta. Potom se čaj procijedi i popije topao tijekom dana.
Čajnu mješavinu moguće je pripremiti i od dva dijela preslice, trputca, lipovog cvijeta i podbjela te 1 dijela bazge, majčine dušice i koromača. Dvije čajne žlice te mješavine preliju se s ¼ l kipuće vode te se ostavi 15 minuta. Potom se čaj procijedi i zasladi medom. Pije se topao, po 2 do 3 šalice dnevno i koristi se kao pomoć kod astme i okorjelog kašlja.
Upotreba preslice
Ljekovitost preslice cijenila se još u antičko doba, a danas se uvelike jednako i u službenoj i narodnoj medicini. Upotreba preslice preporučuje se kod:
- oboljenja jetre, mjehura i bubrega
- pomaže kod odstranjivanja mokraćnih kamenaca i pijeska
- liječi bolno mokrenje kod starih ljudi
- svih vrsti reuma i gihta
- uganuća, uboda i posjekotina
- rana u usnoj šupljini
- oštećenja međukralježnih pršljenova s uklještenjem živca
- vanjskih i unutarnjih krvarenja i povraćanja krvi
- lišajeva na licu i drugim mjestima
- fistula i otvorenih rana na nozi
- lupusa
- kožnog osipa
- depresije, halucinacija i ispada bijesa koji su posljedica bubrežnih oštećenja
Od preslice se priprema i kupelj tako da se 100 do 200 grama preslice ostavi 12 sati u 2 litre hladne vode potom se podgrije, procijedi i izlije u kadu s priređenom vodom. U kadi se ostaje 10 minuta i ne brišući se legne u krevet, dobro pokrije i ostane 1 do 2 sata kako bi se kvalitetno oznojili.
Tinktura se priprema od sitno isjeckane sveže preslice kojom se napuni boca i zalije rakijom. Tako pripremljena tinktura ostavlja se 3 do 4 tjedna na suncu ili toplome mjestu. Nakon toga se procijedi i čuva u dobro zatvorenoj boci na hladnom i tamnom mjestu. Dnevno se uzima 3 puta po 1 čajna žličica tinkture s malo vode ili čaja. Istom tinkturom mogu se masirati bolesna mjesta i mogu se stavljati oblozi.
Za obloge se uzima svježe isjeckana preslice ili osušena koju je potrebno držati u situ iznad pare kako bi se dobro ovlažila. Potom se stavlja u lanenu krpu kao oblog preko oboljelih mjesta. Obloge je potrebno mijenjati svakih nekoliko sati.
Moguće nuspojave konzumacije čaja od preslice
Prisutni su mnogi strahovi vezani uz uporabu poljske preslice. Neki od autora taj strah opravdavaju jer navode da preslica može imati iritativno djelovanje na bubrege, dok drugi tvrde da može izazvati manjak nekih vitamina B kompleksa. S druge strane moderna klinička fitoterapija smatra da je poljska preslica sigurna biljka.
S obzirom na to da djeluje diuretički nikako se ne smije koristiti kod težih oštećenja bubrega i glomerulonefritisa. Treba biti oprezan jer se katkad poljska preslica može zamijeniti s vrstom naziva Equisetum palustre, iako je pravi znalci razlikuju od poljske preslice.
No, ipak treba biti na oprezu kada kupujete biljku. Ova vrsta je otrovna jer sadržava alkaloide poput spermidina i palustrina. Svakako se prije konzumacije čaja i ostalih pripravaka od preslice treba posavjetovati s liječnikom, kako bi se koristila na ispravan način.
Sušenje i čuvanje preslice
Zeleni dijelovi biljke koji se beru u ljeto vežu se u snopiće i suše tako dugo dok se ogranci stabljike počnu s lakoćom lomiti i usitnjavati. Korijen se bere ljeti, a zelena stabljika se suši u hladu. Posušene dijelove preslice potrebno je čuvati u staklenim posudama koje se daju dobro zatvoriti, na suhom i tamnom mjestu.
Foto: adege / Pixabay
Odgovori