Pelin nosi latinski naziv Artemisia absinthium L., a u narodu je poznat pod nazivima gorčika, gorki ili pravi pelin, vermut ili peten. Pripada porodici glavočika Compositae kojih im preko 480 vrsta od čega se u Hrvatskoj može naći 15 vrsta.
Poznat je po gorkom i neugodnom okusu te karakterističnom mirisu, a kao ljekovita biljka za probavu koristi se još od doba starih Rimljana. Mnogi fitoterapeuti smatraju da se pelin ne smije kuhati već samo preliti kipućom vodom.
Pelin je trajni polugrm koji ima pustenaste dlake i najčešće raste u visinu od 60 do 120 cm. Podanak pelina je razgranat i odrvenjeli, a stabljika je uspravna i obrasla s brojnim nasuprotnim listovima koji su s obje strane dlakavi. Ima brojne žućkaste cvjetne glavice koje su široke od 3 do 5 mm i složene u metličaste cvatove pri vršcima ogranaka i stabljike.
Može ga se naći na neobrađenim, zapuštenim, toplim i sunčanim kamenitim mjestima uz kuće, putove, po vinogradima i suhim livadama. Uzgaja se i u vrtovima, a posebno je raširen duž našeg primorskog pojasa.
Povijest pelina
Pelin se kod nas često spominje kao simbol jada i tuge, no u povijesti su ga stari Rimljani doživljavali na drukčiji način. Napitkom od pelina nagrađivali su svoje pobjednike, a za njih je to označavalo davanje najvećeg bogatstva u smislu dobrog zdravlja. Kao stimulans, antiseptik i tonik koristili su ga Egipćani i Grci. Poznavali su ga i Asirci koji su ga koristili kao sredstvo za izazivanje apetita i za poboljšanje probave.
Ljekovito djelovanje pelina opisali su i antički pisci Dioskorid, Plinije i Hipokrat. Ekstrakt pelina stavljao se u tintu za pisanje kako miševi ne bi grizli pisane tekstove i knjige. U srednjem vijeku koristio se za uništavanje parazita.
Od ekstrakta se također pripremalo alkoholno piće pod nazivom apsint, koji je osim pelina u sebi sadržavao komorač, anis i još neke druge aromatične biljke. Krajem 19. stoljeća apsint je postalo omiljeno piće pariških pisaca, filozofa i umjetnika jer se vjerovalo da potiče inspiraciju, kreativnost i osjećaj za percepciju te da djeluje poput afrodizijaka. Apsint postaje zabranjen početkom 20. stoljeća jer je prekomjerno uživanje u njemu u nekim slučajevima izazivalo oštećenje mozga i smrt.
Uzgoj i berba pelina
S obzirom na to da se u prirodi može naći na toplim staništima poput kamenitih i osunčanih mjesta, najbolje je za uzgoj pelina izabrati osunčani i topli teren koji je zaklonjen od vjetra. Najbolje uspijeva na pjeskovitim i propusnim tlima koja su bogata skeletom.
Pelin se ne uzgaja u klasičnom plodoredu kao višegodišnja biljna vrsta, a uzgoj na istoj površini preporučuje se najduže 6 godina nakon čega se kakvoća i urod smanjuju. Najčešće se razmnožava sadnjom presadnica ili direktnom sjetvom sjemena.
Krajem veljače ili početkom ožujka obavlja se sjetva sjemena u hladna ili topla klijališta za proizvodnju presadnica.
Kada biljke narastu od 8 do 10 cm u visinu, provodi se sadnja na stalno mjesto i to najčešće u travnju i svibnju. Potrebno je ostaviti razmak od 40 do 50 cm između redova, a unutar reda 20 do 30 cm.
U rano proljeće obavlja se izravna sjetva sjemena, također na razmak od 40 do 50 cm između redova te 15 do 30 cm unutar reda.
Usjeve je potrebno okopavati, kultivirati, plijeviti, prihranjivati te zaštiti od štetnika i bolesti. Pelin je insekticidna i repelentna biljka zbog intenzivnog mirisa i gorkog okusa pa se ne javljaju veći problemi sa štetnicima i bolestima, što olakšava njegov uzgoj u skladu s propisima i načelima ekološke poljoprivrede u kojoj je uporaba kemijskih sredstava strogo zabranjena.
U prvoj godini uzgoja pelin ne cvate pa se prva berba može obaviti u drugoj vegetacijskoj godini. Listovi i neodrvenjeni dijelovi biljke s cvjetovima se beru u punom cvatu jer je tada količina gorkih tvari dva puta veća nego prije same cvatnje.
Priprema čaja od pelina
Čaj ili vino pripremljeno od pelina poznati su kao pomoć u prirodnom liječenju žutice i za bolesti jetre jer istovremeno pelin čisti, jača i pobuđuje. Postoje mnoge čajne mješavine s pelinom u kojima se pelin miješa u jednakim dijelovima s kamilicom, komoračem, anisom, kaduljom, paprenom metvicom, iđirotom i srčanikom. Za dugotrajne groznice dobro je piti čaj od pelina, a parom pelinova uvarka liječi se bolno i gnojno uho te zubobolja.
Jedna čajna žlica suhog pelina dovoljna je za jednu šalicu čajnog oparka, a tako pripremljeni čaj pije se do dva puta dnevno. Uz čaj se može upotrijebiti i tinktura pelina koja se uzima jednom do tri put dnevno tako da se 8 do 10 kapi tinkture nakapa na kocku šećera.
Za pripremu čaja potrebna je jedna čajna žličica pelina ako se priprema s 2 dcl vode. Kipućom vodom prelije se pelin i stoji 15 minuta. Potom se procijedi i spreman je za konzumaciju. Uzima se jedna do tri šalice tijekom cijelog dana.
Čaj od pelina pije se najduže sedam dana i to u gutljajima iza jela. Nakon toga potrebno je napraviti pauzu od sedam dana te se može ponovno piti. Ako se pije u svrhu liječenja probavnih organa onda se čaj ne sladi, a kod ostalih oboljenja može se zasladiti medom.
Ljekovita svojstva pelina
Pelin osim eteričnog ulja, sadrži i niz kompliciranih organskih spojeva poput gorkog glikozida absintina te gorkih tvari koje se nazivaju arlemisin i anabsintiin. Od organskih kiselina u pelinu se nalaze jantarna, jabučna i taninska kiselina.
Listovi sadrže eterično ulje zeleno plave boje koje se naziva tujon, azulen, tanaceton, terpen te mangan i kalij.
Pelin je dobar za pobuđivanje apetita i pospješenje probave te se koristi kao sredstvo za jačanje jer vrlo efikasno otklanja nadimanja i sve probavne smetnje i pobuđuje izlučivanje žuči i jetre.
Čaj od pelina odličan je protiv :
- grčeva u crijevima i želucu
- proljeva
- kroničnog zatvora
- pretilosti
- viška kiseline u želucu
- žutice
- žgaravice
- lošeg zadaha iz usta i žuto obloženog jezika.
Čaj od pelina se u malim količinama može uzimati kao pomoć u liječenju vodene bolesti, upalnih nadražaja bubrega, katara mjehura i bubrežne nakapnice. Veće količine čaja nisu preporučljive kod upalnih nadražaja bubrega jer prejako nadraživanje bubrega može ili pojačati upalu ili potpuno zaustaviti izlučivanje mokraće.
S obzirom na to da je pelin gorka biljka dobro djeluje na poboljšavanje i stvaranje optoka krvi. Isto tako pelin je poznat kao biljka koja pomažu u borbi protiv raznih vrsta parazita.
Za žene je čaj od pelina iznimno dobar jer se postiže bolja prokrvljenost koja olakšava porod, naročito u situacijama kada je potrebna veća rastezljivost krhkog tkiva zdjeličnih organa. Pojačava menstruaciju, a dokazano je i da pospješuje trudove kod trudnica.
Moguće nuspojave konzumacije čaja od pelina
Kod konzumacije pelina u svrhu liječenja određenih tegoba i bolesti veoma je važno poštivati određena pravila i konzultirati se s liječnikom. Pelin se ne uzima istodobno s preparatima koji sadrže željezo, za vrijeme trudnoće, duže od tjedan dana, kod težih oboljenja, bez konzultacije s liječnikom, kod oštećenja unutarnjih organa i želuca i ako postoji opasnost od moždanog udara.
Vrlo je bitno znati da eterično ulje iz pelina može uzrokovati poremećenost uma, osjećaj vrtoglavice i opojno pomućenje svijesti ako se čaj ili pelinovo vino uzima u prekomjernim količinama.
Isto tako može doći do stvaranja viška želučane kiseline, začepljenosti i otvrdnuća želuca, pa se konzumaciji čaja i ostalih proizvoda od pelina treba pristupiti s oprezom bez obzira na narodnu izreku koja kaže kako "pelin može biti samo zdrav i ne može škoditi".
Sušenje i čuvanje pelina
Za sušenje pelina je potrebna sušara jer se odmah nakon branja odvozi na sušenje na temperaturu od 40°C.
Foto: vilinapetrova / Pixabay
Odgovori