Uzgoj vinove loze među svim je narodima svijeta poznat od davnina, a uzgaja se zbog ukusnih okruglih bobica žute, ljubičaste ili tamnocrvene boje, kiselo-slatkog okusa, svima poznatih kao grožđe. Boja i okus grožđa ovisi o sorti. Danas ih u svijetu postoji više od 10.000, a od čega se Hrvatska može pohvaliti s čak 130 autohtonih sorti.
Prije same proizvodnje grožđa, potrebno je odabrati sortu ili vrstu grožđa, a konačan izbor ovisit će o tome želimo li uzgajati vinske, stolne i besjemene sorte.
Prije sadnje, važno je odrediti uzgojni oblik grožđa te postaviti armaturu u vinogradu. Nakon što se tlo obradi, vinova loza se može saditi u proljetnim ili jesenskim mjesecima, a što ovisi o tome sadite li je u kontinentalnom ili primorskom dijelu Hrvatske.
Vinova loza se najčešće razmnožava cijepljenjem ili kalemljenjem, a od ostalih vegetativnih oblika moguće je razmnožavanje reznicama, položenicama i potapanjem čokota.
Za uzgoj vinove loze izrazito je važno njezino pravilno održavanje i njega, od čega prednjači rezidba vinove loze. Riječ je o najvažnijoj mjeri u vinogradu koja se provodi jednom godišnje, a obuhvaća rezidbu u zrelo i rezidbu u zeleno.
Vinova loza dozrijeva u kolovozu i rujnu, a razlikujemo fiziološku, punu i tehnološku zrelost grožđa koje određuju količinu kiseline i šećera u bobicama grožđa. Spomenuto je važno beremo li grožđe za proizvodnju vina ili za transport na tržište kao stolno grožđe.
Nakon berbe, grožđe je važno pravilno skladištiti kako se njegove bobice ne bi oštetile i kako bi zadržalo svježinu do prerade ili transporta na tržište.
Sadržaj
- Vrste vinove loze
- Izbor uzgojnog oblika vinove loze
- Sadnja vinove loze
- Uzgoj vinove loze
- Održavanje i njega vinove loze
- Bolesti i štetnici vinove loze
- Dozrijevanje, berba i skladištenje grožđa
Upotreba
Plodovi vinove loze rastu u obliku grozdova na kojima se nalaze preukusne bobice koje se koriste u svježem obliku ili u obliku prerađevina, najčešće kao vino, ali i kao sok, marmelada i druge popularne prerađevine.
Bobice se često koriste u sušenom obliku, a tako osušene svima su poznate pod nazivom grožđice. Koriste se kao grickalica ili dodatak žitaricama za doručak, raznim kolačima, biskvitnim tortama i savijačama.
Osim grozdova, u prehrani se koriste i sjemenke i listovi vinove loze.
Listovi su prepuni ljekovitih svojstava, posebice oni čija je boja jarko crvena. Takvi listovi bogati su antocijaninima, djeluju na poboljšanje cirkulacije, pomažu kod slabije prokrvljenosti, umornih nogu i proširenih vena. U tom slučaju priprema se čaj od listova vinove loze tako da se jedna žličica smrvljenih i osušenih listova prelije s jednom šalicom vruće vode i ostavi da odstoji 10 minuta. Tako pripremljen napitak pije se tri do četiri puta na dan.
Osim za navedene zdravstvene tegobe, listovi vinove loze koriste se i u kulinarstvu. Od njih se pripremaju smotuljci punjeni mesom, žitaricama ili rižom, a slični su popularnim sarmama.
Sjemenke grožđa mogu se pohvaliti brojnim antioksidativnim svojstvima, a od njih se priprema i hladno prešano ulje čija je upotreba česta u kozmetici. Ulje ima blagi okus vina i svijetlozelene je boje. Prednost mu je što se brzo upija, a budući da sprječava lučenje sebuma, koristi se za tretiranje masne kože. Može se koristiti i u prehrani, ali budući da mu je cijena nešto viša u odnosu na ostala jestiva ulja, to i nije baš često.
Povijest
Vinova loza se u svojim počecima prvo uzgajala na prostoru Crnog i Kaspijskog mora, a prema nekim drugim podacima na području Sredozemlja. Iz tih područja uzgoj se dalje širio prema Indiji, u smjeru zapada preko područja južne Rusije pa sve do Balkanskog poluotoka te prema jugu (Palestina i Egipat).
Zanimljivo je spomenuti da su prije pojave vinove loze , postojale biljke koje su joj izgledom bile jako slične, a kao dokaz tomu su fosilni ostaci pronađeni na području Europe, Amerike i Azije. U Hrvatskoj su poznata nalazišta u Radoboju pored Krapine gdje je pronađeno čak šest vrsta.
Plemenita sorta vinove loze pod nazivom Vitis vinifera nastala je tako da se križala u prirodi pa su danas tako dostupne razne sorte. Osim toga, mnoge su sorte nastale i križanjem posredstvom čovjeka, što nije isključeno ni danas kada se u brojnim rasadnicima rađaju nove i kvalitetnije sorte, a nestaju one manje vrijedne i stare.
Prema brojnim autorima i legendama, najraniji uzgoj vinove loze u Hrvatskoj zabilježen je u Istri, odnosno u Raškoj dolini gdje i danas postoji uvala Kalavojna što u prijevodu s grčkog jezika znači "dobro vino". Smatra se da su je na taj prostor donijeli Feničani koji su u to vrijeme plovili Sredozemnim morem.
I Starim Grcima je područje primorske Hrvatske bilo privlačno zbog blage klime i plodne zemlje. Stoga su na tom području osnovali naselja (grad-država, polis) i bavili se između ostalog i uzgojem vinove loze.
Osim u područjima uz Jadran, vinogradarstvo je u vrijeme Rimljana bilo razvijeno i u kontinentalnim dijelovima Hrvatske, odnosno na području Hrvatskog zagorja, oko Krapine, Varaždina, Vinagore, Lobora, Volodera, Perjanca i Iloka.
Kada su Hrvati u 7. stoljeću stigli na područje Hrvatske nastavili su s uzgojem vinove loze tamo gdje su Rimljani stali. Uskoro je uslijedila ekspanzija vinogradarstva na našim područjima, a tome je pogodovala i to što je u svakom primorskom gradu/državi u to vrijeme bio zabranjen uvoz vina.
Krajem 19. stoljeća nastupilo je teško vrijeme za uzgoj vinove loze u cijeloj Europi. Naime, trs je bila pogođena filokserom (trsnom uši) koja je uništila velik broj vinograda. U Hrvatskoj su najjače nastradali oni na području Dalmacije, Hrvatskog primorja i Istre. Velik broj stanovništva tada je iselio iz Hrvatske jer su mnoga gospodarstva ostala bez osnovnih sredstava za život.
Budući da je na području najjače pogođenosti filokserom vinova loza uzgajana kao monokultura, obnova vinograda započela je križanjem s američkim podlogama, otpornima na trsnu uš. Cijeli taj posao bio je mukotrpan i dug, a s vremenom su se počele uzgajati i neke nove sorte i uzgojni oblici, a uvedene su i promjene što se tiče gnojidbe i zaštita od bolesti i štetnika.
Zanimljivosti
U svijetu danas postoji pet uzgojnih zona koje se mogu karakterizirati prema sunčanim satima i temperaturi, a Hrvatska pripada u jednu od rijetkih zemalja koja broji sve te zone. Od 130 autohtonih vrsta, koliko ih ima danas na području Hrvatske, najznačajnija je Plavac mali (crni). Od spomenute vrste proizvodi se hrvatsko najcjenjenije vino Dingač. Osim spomenutog, na našim područjima cijenjena su vina poput graševine, malvazije, traminca, pošipa, žlahtine i drugih.
Od ukupne svjetske proizvodnje vina, Europa proizvodi čak 75 posto, a od svih zemalja prednjači Italija. Na našem području proizvodnja vina je temelj tradicije naših područja. Po proizvodnji vina Hrvatska je na 25. mjestu u cijelom svijetu te na 12. mjestu u Europi.
Foto: Matthias Böckel / Pixabay