Drvo života je jedno od najpopularnijih sobnih biljaka, no znate li koja je biljka pravo drvo života i zašto ga tako nazivamo?
Izraz Drvo života potječe od starokeltskih vjerovanja kojima je drveće bilo vitalni element njihove kulture. U njihovom svijetu Drvo života (crann bethadh) predstavljalo je kombinaciju sila prirode kako bi se stvorila ravnoteža i sklad. Također, tu je i nordijska legenda o drvetu Yggdrasil, odakle su Kelti možda usvojili svoj simbol Drveta života.
Prema drevnim keltskim Druidima, Drvo života posjedovalo je posebne moći. Kad bi očistili područje radi naseljavanja, u središtu bi ostalo jedno drvo koje je postalo poznato kao Drvo života. Pružalo je hranu, toplinu i sklonište stanovništvu, a bilo je i važno mjesto okupljanja visoko rangiranih članova plemena. S obzirom na to da je također pružalo hranu životinjama, vjerovalo se da se ovo stablo brine za sav život na Zemlji.
S vremenom se pojam Drvo života mijenjao ovisno o drveću, zbog čega se danas mnoge kulture biljaka ujedno nazivaju i Drvo života, no ono zapravo to nije, nego se društveno prihvatio naziv i ovisno o vjerovanjima i učenjima, mijenjao. Tako danas Drvo života zovemo dracenu, juku, tuju, pa čak i tzv. Moringa drvo, a u nastavku vam donosimo osnovne razlike, karakteristike svakog, kao i samu informaciju o tome koje drvo je zapravo Drvo života.
Dracena
Dracena (lat. Draceane), još popularno zvana Drvo života je jedna od najčešće uzgajanih sobnih biljaka na našim prostorima. Možda ju već uzgajate kao dio kolekcije svojih sobnih biljaka, ali nisu sve vrste dracene "drvo života". Dracena fragrans je najpopularnija vrsta uz koju vežemo ovaj narodni naziv, ali ni ona nije pravo drvo života, no to vas ne treba spriječiti da uživate u njenoj raskoši u svom domu.
Briga o draceni prilično je jednostavna. Šaroliko lišće nalik mačevima karakteristično je za mnoge vrste dracene. Mnoge vrste su velike biljke nalik drvetu, dok su druge manje. Sobna dracena je uspravnog oblika, bez obzira na vrstu, zbog čega se najčešće za uzgoj u zatvorenom odabire upravo Dracena fragrans.
Stabljike se nazivaju trskama i mogu se orezivati u bilo kojem trenutku kako bi držali bujnost biljke pod kontrolom. Vrste sobnih biljaka D. fragrans i D. deremensis dosežu čak do 3 m, pa je kontrola visine obrezivanjem trsja starijih biljaka korisna, a novo lišće niknut će tik ispod reza za nekoliko tjedana - činjenica zbog koje i povezujemo ove biljke s pojmom "drvo života". Razmnožava se tako da se uklonjeni trsi vežu za drugu biljku, a njega biljaka uključuje održavanje vlažnosti tla, dok viseće ili žuto lišće ukazuje na prekomjerno zalijevanje ili loše otjecanje.
Odgovarajuća gnojidba također je važan dio brige o draceni. Potrebno ju je hraniti svaka dva tjedna u proljeće i ljeto uravnoteženim gnojivom za sobne biljke i prestati hraniti tijekom zimskih mjeseci, jer nastupa razdoblje mirovanja. Voli jako filtrirano svjetlo, na primjer kroz prozirnu zavjesu ispred sunčanog prozora i optimalne sobne temperature od 15 - 21°C. Međutim, dracaena podnosi raznolike temperature, sve dok nije prehladno. Vrlo je lagana biljka za sadnju, zbog čega ju mnogi odabiru za uzgoj u svom domu.
Više informacija o sadnji i uzgoju dracene >>
Juka
Juka (lat. Yucca) je pravo drvo života. Postoji otprilike 50 vrsta juke diljem svijeta, a gotovo 30 je porijeklom iz Sjeverne Amerike. Iako postoje varijacije između jedne i druge vrste, većina razlika je manja, a sve su definirane krutim dugim lišćem nalik klasu koji je listopadan i ostaje zelen tijekom cijele godine i ne gubi lišće zbog čega i dobiva naziv "drvo života", ne vene i nalik je drvetu života iz keltskih i nordijskih legendi.
Neke vrste rastu niže, rijetko prelazeći visinu od 2 ili 3 m, dok druge rastu više poput stabla s vlaknastim deblom i višestrukim granama i "čupercima" lišća. Mnoge vrste također imaju visoke stabljike koje rastu prema nebu, a koje se otvaraju u desetke bijelih cvjetova u obliku zvona. Ovi cvjetovi su gotovo isključivo bijeli ili kremasto žuti, ali postoji i mala, crvenkasto ružičasta sorta.
Juke su, u cjelini, nevjerojatno otporne vrste stabala i mogu se nositi s velikim promjenama temperature. Također podnose loša tla i izuzetno su tolerantni na sušu što ih čini idealnim izborom za krajobrazne sadnje sa skoro nikakvim zahtjevima za održavanjem.
Premda je izgledom i navikama rasta prilično slična draceni, izvorno raste u sušnoj, pustinjskoj klimi. Također, zapravo jako dobro raste na svim područjima i tolerantne su na niže temperature, kao i na visoke pustinjske vrućine. Kruti listovi nalik klasu su listopadni, a visoki cvjetovi u obliku zvona izvrstan dodatak vrtovima i okućnicama.
Listopadna priroda osigurava im zelenilo i teksturu tijekom cijele godine, a kao što je spomenuto, vrlo su jednostavne za njegu zbog niskih potreba za održavanjem. Uspijevaju na siromašnim, dobro dreniranim tlima i zahtijevaju malu ili nikakvu gnojidbu.
Juka je jedna od rijetkih vrsta koju možete posaditi i na koju se više ili manje zaboravlja. Najviše od svega biste trebali obratiti pažnju na tla prilikom početne sadnje kako biste osigurali lako otjecanje vode. Jedina stvarna prijetnja biljci je truljenje korijena zbog vode koja se nakuplja u korijenu.
Više informacija o sadnji i uzgoju juke >>
Moringa drvo
Moringa drvo (lat. Moringa oleifera) ili tzv. Konjska rotkvica raste lako i nevjerojatno brzo i gotovo je u potpunosti jestiva. Važan je izvor hrane u zemljama u razvoju, zbog čega je prikladno nazvano "drvetom života". Moringa je također vrlo tražena u svijetu zbog brojnih zdravstvenih blagodati, a njegove sjemenke se mogu koristiti i za pročišćavanje vode.
Drvo Moringa porijeklom je iz sjeverne Indije, ali danas je uobičajeno u tropskim i subtropskim regijama Azije, Afrike i Latinske Amerike. Uzgaja se diljem Indije, Egipta, Afrike, Pakistana, Zapadne Indije, Filipina, Jamajke, Kube, kao i Floride i Havaja. Gdje god su uvjeti tropski ili suptropski, ovo će drvo napredovati. Postoji preko 13 vrsta stabala i svi se dijelovi koriste za hranu ili lijekove, a sjeme se jede poput kikirikija. Lišće se obično koristi za salate i ima vrlo visoku hranjivu vrijednost, a prepuno je i vitamina i antioksidansa.
Moringa stabla se lako uzgajaju iz sjemena ili reznica. Brzo rastu i na siromašnom tlu, a cvatu 8 mjeseci nakon sadnje. Najbolje uspijevaju na temperaturama između 25 i 30°C i može podnijeti lagane mrazove. Preferira dobro drenirano pjeskovito ili ilovasto tlo s neutralnom razinom pH. Odrasle biljke zahtijevaju malo njege, a nakon sadnje potrebno je nanijeti samo opće gnojivo namijenjeno sobnim biljkama i dobro zalijevati. Važno je održavati tlo vlažnim, ali ne i pretjerano mokrim.
Područje za sadnju mora biti bez korova, a kako stablo raste, potrebno je rezati stare grane kako bi se potaknuo rast ploda. Cvjetove prve godine treba uklanjati kako bi se potaknulo plodonošenje u sljedećim godinama. S obzirom na to da je ovo brzorastuće stablo, godišnja rezidba u obliku grma pomoći će održati njegov rast pod kontrolom. Drvo se također može posjeći na oko 1 m iznad tla, nakon čega će odmah početi rasti nove mladice.
Tuja
Tuja (lat. Arborvitae) jedno je od najsvestranijih i najatraktivnijih drveća ili grmlja koje pronalazimo na našem području. Vrlo slično keltskom i nordijskom stablu, često se naziva drvom života, a korisno je kao zamjena za ogradu i često se uzgaja kao živica ili živa ograda, jer sadnja živice od tuje pruža sigurnost i lijepu zaštitu od znatiželjnih pogleda. Iako ne daje jestive plodove, ova zimzelena biljka se lako uzgaja i dolazi u širokoj paleti veličina i boja, pružajući rješenje za gotovo svaku krajobraznu situaciju.
Većina zimzelenih biljaka, poput tuje, sadi se u vrijeme mirovanja radi postizanja najboljih rezultata. Ovisno o tome gdje živite i ako su tla obradiva, može se saditi krajem zime ili u rano proljeće kad se zemlja otopi. Tuja se obično prodaje u kuglama i savija se, što znači da je korijenov sustav zaštićen od teških uvjeta i omogućuje "grublju" sadnju od sadnje stabala bez korijena. Ako je podloga prekrivena debelim slojem kore ili organskim malčem tuja se također na otvoreno može saditi i u kasnu jesen.
Tuje su vrlo tolerantne biljke koje ne zahtijevaju obrezivanje i imaju prirodno graciozne piramidalne oblike. Iako su plijen malobrojnih insekata, tijekom vrućeg i suhog vremena sklone su najezdama paukovih grinja. Obilno zalijevanje i prskanje lišća može minimizirati prisutnost ovih štetnika, a najoptimalnije održavanje zahtjeva sloj malča oko podnožja stabla i gnojidba univerzalnim gnojivom u proljeće.
Više informacija o sadnji i uzgoju tuje >>
Foto: Severin Candrian / Usplash
Odgovori