Čaj od kima

Kim (lat. Carum carvi) je kod nas poznat pod nazivima livadni i divlji kim, divlji kumin i kimelj. Dvogodišnja je biljka koja u prvoj godini uzgoja skuplja hranu u vretenasto odebljali korijen da bi druge godine narasla razgranjena nadzemna stabljika do 1 m u visinu. Ima peraste listove sa sitnim ispercima. Kim cvate u svibnju i lipnju, a cvjetovi su sitni, bijeli i združeni u brojne štitaste cvatove. U ljeto, ubrzo nakon cvatnje sazrijevaju plodovi.

Kim ima izrazito ugodan miris. Jako je rasprostranjen, raste po sušim livadama u kontinentalnom području, a često u takvim količinama da zabijeli veliku površinu livade. Kim se može koristiti kao začin za mnoga jela, a od njega se može pripremiti i ukusan čaj te tinktura koja se koristi u ljekovite svrhe.

Uzgoj i berba kima

Ni u kojem stadiju razvoja kim nije osjetljiv na temperaturu tako da će niknuti pri temperaturi od 7 do 8°C , a za oplodnju će mu biti dovoljna temperatura od 16 do 20 °C. Kim je osjetljiv na manjak svjetlosti pa ako u prvoj godini uzgoja nema dovoljno svijetla, u drugoj godini neće moći oblikovati cvjetne stabljike. Najviše vlažnosti i padalina potrebno mu je u drugoj godini kada se stvaraju cvjetne stabljike i kada se odvija oplodnja. Najbolji prinos kima bit će na toplim tlima s dovoljno vlage i na vlažnim aluvijalnim tlima.

Zbog toga što rano dozrijeva kim je dobar kao predusjev, a nakon berbe neće biti korova. Pretkulture kimu mogu biti kulture koje rano dozrijevaju i nakon kojih nema korova, poput ozimih žitarica. Nakon 4 godine može se sijati na istu površinu.

U jesen je potrebno provesti gnojidbu fosforom i kalijem, a ako se sije na kraju ljeta onda je potrebno aplicirati dušik. U drugoj godini kim nije potrebno dodatno gnojiti.  S obzirom na to da kim ima sitno sjeme koje sporo niče, treba ga sijati u vlažno i temeljito usitnjeno tlo. Što se tiče proljetne sjetve, obvezno je na jesen obaviti dubinsko oranje jer se tako prije sjetve površina priprema sa što manje prohoda i održava se vlaga tla. U kolovozu, nakon sjetve, površinu treba povaljati.

Veći prinos kima postići će se na kraju ljeta u kolovozu ili rujnu ili ako se sije na proljeće u ožujku i travnju. Sije se u redove na razmak od 36 do 40 cm uz pomoć sijačica. Na dužnom metru tla potrebno je posijati od oko 80 do 100 klijavih zrna.

Jednogodišnji kim sije se na razmak od 20 do 24 cm i to isti broj zrna po dužnom metru jednog reda. Kako bi jednolično nicao ne bi ga trebalo sijati dublje od 2 cm.

Dvogodišnji kim sije se na veće razmake da bi mu se omogućilo razvijanje veće stabljike i poboljšala kvaliteta te povećao prinos ploda. Prije nego što kim nikne, poslije sjetve, potrebno je razbiti pokoricu ako se razvije i suzbiti korov.

Od kima se beru gornji dijelovi biljke kada su plodovi već nabubrili, ali dok još nisu posve zreli.

Priprema čaja

Čaj od kima se može pripremiti na kraći i duži način.

Za kraći način pripreme čaja od kima potrebno je 350 ml vode zakuhati u čajniku. Potom se 1 žlica svježeg sjemena kima prelije s ključalom vodom te se prekrije tanjurićem i ostavi najmanje 15 minuta. Nakon 15 minuta čaj se procijedi i po želji se zasladi medom. Može se dodati i menta kako bi se poboljšao okus čaja.

Još jedan način pripreme čaja je da se sjeme kuha u 350 ml vode 15 do 20 minuta. Najbolje bi bilo da se biljku ostavi u vodi nekoliko sati ili preko noći, kako bi potpuno otpustila sva svoja ljekovita svojstva.

Duži način pripreme čaja je da se pripremi veća količina i ostavi preko noći kako bi se povećala njegova ljekovitost. Tri jušne žlice sjemena kima dodajte u odgovarajuću posudu ili lonac te prelijte s 1 l ključale vode. Posudu poklopite poklopcem koji ne propušta zrak i ostavite da odstoji preko noći. Ujutro se čaj procijedi u staklenku ili čajnik te se po želji zasladi medom. Ovako pripremljeni čaj može stajati u hladnjaku do 2 tjedna u dobro zatvorenoj staklenci. Svaki put kada ga želite piti potrebno ga je podgrijati. S obzirom na to da cijeli dan može stajati na sobnoj temperaturi, najbolje je svježi čaj napraviti večer prije spavanja kako bi ga imali spremnog za sljedeći dan.

Kao lijek protiv kašlja priprema se kim u mlijeku tako da se 1 žlica kima kuha 10 minuta na laganoj vatri u ½ l mlijeka. Nakon toga se čaj procijedi i kao lijek daje djeci.

Kimom u vinu liječi se proljev, hemoroidi, izbacuju se crijevni nametnici i pospješuje se mokrenje. 2 žlice kima kuhaju se 10 minuta na laganoj vatri u ½ l bijelog vina. Dnevno se popije po ¼ l.

Upotreba kima

Glavna ljekovita svojstva u kimu su eterična ulja kojih najviše ima u plodovima. Kim pomaže kod niza tegoba poput:

• proljeva
• hemoroida
• bolova i kamenca u mjehuru i bubrezima
• crijevnih nametnika
• nadutosti u crijevima i želucu
• ginekoloških smetnji
• kašlja

Poboljšava sluh i vid, pojačava mliječnost poslije poroda, olakšava mokrenje i čisti pluća.

Moguće nuspojave konzumacije čaja od kima

Iako kim u preporučenim i ograničenim dozama nije pokazao da ima toksične učinke na ljude, ipak treba pripaziti na neke stvari prije upotrebe ulja i sjemena u ljekovite svrhe. Bitno je znati da se ulje od kima ne preporučuje djeci i osobama mlađim od 18 godina zbog toga što je još uvijek nedovoljno istražen njegov utjecaj na djecu i novorođenčad.

Trudnice bi trebale biti oprezne jer se kim koristi za izazivanje menstruacije. S obzirom na to da kim može sniziti šećer u krvi, dijabetičari trebaju biti oprezni prilikom konzumacije velike količine, a obvezno je izbjegavanje konzumiranja kima 2 tjedna prije operacija.

Kao i sa svakom biljkom, tako i s kimom, treba postupati oprezno te se prije upotrebe u ljekovite svrhe treba posavjetovati sa stručnom osobom i liječnikom kako ne bi došlo do ozbiljnih zdravstvenih posljedica.

Sušenje i čuvanje kima

Nezreli i nabubreni plodovi objese se na sjenovitom i zračnom mjestu, a ispod se stavlja papir kako bi na njega padali sazreli suhi plodovi koji se raspadaju na po dva srpasto svinuta plodića. Preostali plodovi skupljaju se rukom te se još dodatno suše.

Posušeni plodovi spremaju se u platnene vrećice.

Povijest kima

Kim ima dugu povijest kao korisna i ljekovita biljka, a više od 3000 godina ljudi su ga koristili za poboljšanje i održavanje općeg zdravlja, ali i za liječenje brojnih bolesti. Najranija upotreba kima seže u doba Asiraca u Egiptu. Oni su ga tada nazivali tin tir i upotrebljavali su ga dermalno za liječenje rana, ugriza, osipa i za njegu kože te za liječenje želučanih problema. Također ulje kima pronađeno je u Tutankamonovoj grobnici jer su ga Nefertiti i Kleopatra koristile za njegu kože.

Kim se spominje u Hadithu i Bibliji. U Bibliji se spominje kao pravi lijek za izradu kruha koji je dobar protiv grčeva, bolnih stanja probavnog sustava i protiv nadutosti. Muhamed, Islamski prorok, u knjizi Hadith spominje da kim liječi sve osim smrti.

Nadalje, Kršćani su ga koristili za čišćenje od crijevnih glista i parazita te protiv nadutosti, a Dioskorid, poznati grčki liječnik, koristio ga je protiv zubobolje i glavobolje.

U Indiji se koristio za liječenje gastrointestinalne disfunkcije i probavne tegobe. Također se od davnina puno koristi i u Ayurvedi, tradicionalnoj medicinskoj praksi u Indiji, za liječenje anoreksije, ginekološke probleme i živčane poremećaje.

Izvor: Moja Zimnica, Foto: 12019 / Pixabay