Čaj od žutike

Žutika je kod nas poznata pod nazivima žuti šipak, žutikovina, žutotrn, obična žutika i kiseli trn, a nosi latinski naziv Berberis vulgaris. Grm žutike može narasti u visinu do 3 metra te su joj grane obrasle oštrim trnjem. Listovi su elipsastog oblika, a cvate u svibnju i lipnju. Cvjetovi su žute boje i tvore brojne viseće grozdove. U tim će se grozdovima nakon cvatnje razviti plodovi u obliku duguljastih crvenih i sočnih boba dugih oko 1 cm.

Žutika samoniklo raste po živicama, uz putove i rubove šuma, po živim poljskim međama i sl. Žutika kao grm je lako uočljiva, posebice u vrijeme cvatnje, ali i kada je prekrivena crvenim plodovima.

Povijest žutike

Žutika je poznata još iz doba antike kada se od nje pripremao osvježavajući žele, ali se posluživala i kandirana kao i drugo bobičasto voće. Rouen, francuski grad bio je poznat po izvrsnom pekmezu od žutike.

I u povijesti se koristila kao dekorativna biljka jer grm žutike koji je nabran trnjem, zasađen u obliku živice, odlično štiti od invazije različitih životinja i insekata, a kora, lišće i plodovi mogli su se koristiti u medicinske i kulinarske svrhe.

Drevni arapski liječnici žutiku su smatrali korisnom za groznicu i proljev, a u Indiji se smatralo da pripravci od korijena kore pomažu u slučajevima psorijaze. U Kini se smatralo da njena redovita konzumacija vodi do zdravog i dugog života. Protiv kuge se u Egiptu pio razrijeđeni sok od žutike. Mnoga ljekovita svojstva žutike koja su otkrivena u antici, kasnije su i znanstveno dokazana.

Uzgoj i berba žutike

Na našem području žutika kao biljka je veoma rijetka no može se pokušati uzgojiti njen grm. Žutiku je najbolje posaditi u proljeće, a ponekad se sadnja može obaviti i u jesen.

Jednako dobro će rasti i u hladu i na suncu. Odgovara joj otvorena površina te joj ne smeta vjetrovito područje. Tlo za sadnju žutike trebalo bi biti neutralno iako je dopušteno blago povećanje kiselosti. No, ako je kiselost veća od 7 preporučljivo je da se u tlo doda vapno. To bi se trebalo učiniti prilikom pripreme tla ili za vrijeme sadnje.

Osim vapna, tlo bi trebalo biti oplođeno gnojivima poput humusa, vrtnog tla ili komposta, super fosfatom, gašenim vapnom i drvenim pepelom. Kada sadite žutiku zapamtite da iako može rasti i na suncu, izgubit će dekorativni izgled lišća jer će ono vrlo vjerojatno izblijediti.

Žutika se može razmnožavati putem sjemena, reznica, podjelom glavnog grma, od bočnih izdanaka grma te presađivanjem mladica.

Kod odabira sadnog materijala bitno je znati da svaki način razmnožavanja žutike ima određeni nedostatak. Primjerice, reznice će vrlo sporo razvijati korijenov sustav, sjemenke nerijetko imaju nisku klijavost, a ako u procesu dijeljenja grma značajno oštetite korijen, narušit ćete zdravlje biljke. Isto tako mlade izbojke moguće je dobiti samo od određenih vrsta žutika.

Listove je potrebno brati neposredno pred cvatnju, pazeći pritom da su s donje strane jednolično zeleni jer oni koji imaju smeđe pjege zaraženi su žitnom rđom.

Plodovi žutike beru se kada su posve zreli.

Priprema čaja od žutike

Čaj od žutike priprema se tako da se 2 velike žlice samljevene i suhe kore korijena žutike stave u 1 litru hladne vode i ostavi preko noći. Sljedeće jutro, mješavina se zagrije 5 minuta na laganoj vatri. Potom se procijedi i cijela se količina popije tijekom dana, na gutljaje. Ovako pripremljen čaj jedan je od najboljih lijekova za čišćenje krvi, slezenu, bubrega, jetru, žuticu i slabokrvnost.

Drugi način pripreme čaja od žutike je da se 2 čajne žličice suhe kore korijena i listova žutike stavi u ¼ litru kipuće vode i nakon 5 minuta procijedi. Piju se po 1 do 2 šalice ovog čaja kao lijek za poboljšanje rada jetre i bolje lučenje žuči.

Upotreba žutike

Od žutike su ljekoviti listovi, korijen i plodovi. Kora s korijena žutike je iznutra žute boje te se skida u kasnu jesen i potom suši na zraku. Plodovi i listovi žutike obiluju C vitaminom i drugim organskim kiselinama, a otuda i narodni naziv kiseli trn.

Žutika djeluje na organizam tako da :

• pojačava mokrenje
• potiče izlučivanje vode iz tijela
• regulira stolicu
• pomaže u liječenju slabokrvnosti
• smanjuje grčeve u nogama
• ublažava hemeroide
• pomaže u otklanjanju bijelog pranja kod žena
• pomaže u suzbijaju kožnog osipa

U kori korijena žutike otkriven je niz alkaloida, a u prvom redu to su alkaloidi berbamin, oksiakantin i oksiakantin-vinetin. Nadalje, djelotvorne tvari pronađene u kori korijena su škrob, hemiceluloza, šećer i kolumbanin. Upravo se alkaloidu berberinu pripisuje niz ljekovitih svojstava jer on djeluje na izlučivanje žuči i poboljšanje optoka krvi te snižavanje krvnog tlaka.

Moguće nuspojave konzumacije čaja od žutike

Postoji određena napomena kod konzumacije pripravaka od žutike, a to je da se potrebno strogo pridržavati propisanih količina za pojedine pripravke jer će oni samo tada biti u potpunosti učinkoviti. Naročito je bitno strogo pridržavanje uputa o primjeni kore i listova jer njihova prekomjerna konzumacija može uzrokovati trovanje.

Smatra se kako su pripravci od plodova žutike posve bezopasni, no i kod njihove konzumacije treba biti na oprezu i svakako se konzultirati s liječnikom prije primjene pripravaka od žutike u ljekovite svrhe.

Isto tako bitno je znati da se žutika ne smije konzumirati u trudnoći jer pripravci od žutike djeluju na maternicu.

Plodovi, odnosno bobice, jestive su samo kada sazru, a svježi list i cvijet su otrovni.

Sušenje i čuvanje žutike

Plodovi, odnosno bobice žutike, beru se u kolovozu i rujnu, a kora s korijena u kasnu jesen ili u rano proljeće.

Bobice se beru bez peteljke, a kako bi bile dobre za upotrebu, nakon sušenja moraju zadržati svoju prirodnu crvenu boju. Ako ste bobice brali s peteljkom, onda je nakon sušenja potrebno odstraniti peteljke. Svježe bobice moguće je posušiti na zraku ili na suncu. Za vrijeme kiše i velike vlage bobice je moguće oprezno posušiti u pećnici na umjereno toploj temperaturi.

Rjeđe se sabire čitav korijen žutike, iako se u komadima može naći na tržištu.

Kora s mladih grana se guli te suši u hladu ili na suncu. Ako je riječ o manjoj količini oguljene kore s korijena, tada se nakon sakupljanja može nanizati na konac i posušiti u hladu.

Svi osušeni dijelovi žutike čuvaju se u staklenim posudama koje se mogu dobro zatvoriti, na hladnom i tamnom mjestu.

Foto: Didgeman / Pixabay