Luk nosi latinski naziv Allium cepa, a kod nas je poznat pod nazivima crveni i crni luk ili kapula. Pripada porodici lukova ili ljiljana te je višegodišnja biljka koja u visinu naraste od 50 do 120 cm. Ima okruglu stabljiku koja je pri vrhu tanja, a pri dnu široka, trbušastog oblika. Cvjetovi mogu biti zeleni i bijeli, složeni u loptast cvat. Plod luka je sjeme loptastog oblika uglavnom crne boje. Lukovica može biti plosnata ili okrugla, ovisno o sorti koje se razlikuju po veličini, okusu i obliku.
Poznajemo ga kao lukovicu koju gotovo svaki dan rabimo u prehrani. Iako se često naziva crveni luk, njegovi vanjski ljuskasti listovi mogu biti različite boje poput smeđe, žute, posve bijele ili crvene, no bitno je znati da su svi ti oblici luka veoma ljekoviti.
Čaj od luka, sirup i kapi od luka u narodnoj medicini se koriste od davnina. Razlog zašto je luk toliko ljekovit jest kvercetin odnosno jaka antioksidativna tvar koja na razne načine pozitivno djeluje na ljudski organizam. Najveća koncentracija kvercetina nalazi se u ljusci luka, a najbolje ga je koristiti čitavog i neoguljenog kako bi zadržao sve korisne sastojke. Najbolje je koristiti organski uzgojen luk u vlastitom vrtu. Dobro je birati i jesti što ljući luk jer on ima najviše ljekovitih svojstava. Osim u prehrani, od luka se mogu pripremiti sirup i oblozi koji pomažu u liječenju raznih oboljenja.
Povijest luka
Luk je od davnina priznat i poznat antipiretik i antibiotik zbog sinergijskog djelovanja kvercetina, vitamina C i izotiocijanata zbog čega se vrlo često koristi u doba gripa i prehlada. Smatra se da su domovina luka stepe Azije i Indija, a u Europu je stigao preko Italije čak nekoliko 1000 godina prije nove ere. Poznato je i da su Egipćani davali prisegu pred lukom, a taj čin smatrao se najvišom i najjačom prisegom.
Za luk se nerijetko kaže da je lijek za sedam bolesti ili djevica sa sedam koža, a danas se on smatra barutnim punjenjem za sportaše. O preventivnom djelovanju luka uklesana je u kamen, klinastim pismom, uzrečica: "Ako pojedem luk u jesen (godišnjem dobu vjetra), neću trpjeti zimi (u godišnjem dobu kiša), od nikakvih trbušnih bolova".
Uzgoj i berba luka
Luk je prilično otporan na niske temperature, a sjeme može niknuti već na temperaturi od 3 do 5°C. Da bi nesmetano klijao potrebna mu je temperatura od najmanje 15°C. U slučaju nepogodnih vremenskih uvjeta može se dodati stajnjak koji će prilikom svoje razgradnje osloboditi određenu količinu topline.
Za rast luka nakon nicanja najpovoljnija temperatura kreće se od 6 do 17°C, a sve iznad ili ispod tih vrijednosti moglo bi dovesti do zaustavljanja rasta. Najosjetljiviji na niske temperature je korijen luka.
Za rast je potrebno i puno vode stoga je nasade potrebno redovito zalijevati. Posebno je važno navodnjavanje u početnoj fazi i tijekom proljeća. Najbolje je koristiti sustav kap po kap ili sustav kišenja. Za vrijeme suša potrebno je intenzivnije navodnjavanje. Najveći problem kod uzgoja luka su korovi. Kada se luk sije direktno, korovi mogu izrasti prije luka i u konačnici ga mogu ugušiti, stoga je luk potrebno redovito okopavati i plijeviti.
Korijenje luka prilično je plitko pa okopavanje treba obavljati oprezno. Primjena herbicida neizbježna je ako se luk uzgaja na većim površinama. Pri upotrebi herbicida treba biti oprezan jer korištenje velikih količina moglo bi dovesti do uništavanja nasada luka.
Luk se bere kada lišće omekša i kada se krene sušiti, odnosno kada je barem 70% stabljike polegnuto prema tlu. Luk se najčešće bere tijekom kolovoza, ovisno o sorti. Najbolje je sve izvaditi do polovice kolovoza jer se u protivnom kakvoća glavica smanjuje što duže luk stoji u zemlji i nakon toga ga je teže čuvati.
Na većim površinama se tijekom sušnog razdoblja vadi vadilicama i ostavlja tjedan dana na parceli kako bi se dobro posušio. Prekriva se lišćem odmah nakon vađenja kako lukovice ne bi dobile opekline od sunca.
Priprema čaja od luka
Za pripremu čaja od luka potrebna vam je jedna glavica ljubičastog ili crnog luka s ljuskom, dvije jušne žlice šećera, po mogućnosti od šećerne trske, 7 dcl vode te med i rum po želji.
U lonac na laganu vatru stavite dvije jušne žlice šećera da se otope. Šećer se lagano miješa drvenom kuhačom. Kada se počne karamelizirati dodaje se 7 dcl vode. Kada ulijevate vodu, neka kuhača dodiruje dno lonca kako hladna voda ne bi špricala kada se počne spajati s vrelim šećerom.
Luku je potrebno odrezati samo dno i vrh i prerezati ga na 4 dijela te ubaciti u lonac.
Potrebno je povremeno promiješati čaj, a kada dođe do vrenja kuha se još 3 minute te se vatra ugasi i ostavi poklopljen još 10 do 15 minuta.
Čaj se procijedi i spreman je za konzumaciju, a po želji se u njega može dodati malo meda i ruma koji će preuzeti aromu luka.
Upotreba luka
Za ljekovitu primjenu koristi se lukovica, a u prehrani i mladi listovi luka.
Luk pomaže kod :
- želučanih tegoba
- reguliranja izlučivanja žuči
- poticanja izlučivanja mokraće
- gihta i reume
- čira na dvanaestercu
- nedostatka želučane kiseline
- slabokrvnosti, naročito kod mladih djevojaka
- ženskih bolesti
- slabih živaca
- hladnih ruku i nogu, ozeblina i smrzotina
- povišene tjelesne temperature
Poznato je da luk poboljšava pamćenje i tek, jača kosu, sprječava gripu, hunjavicu, suhi kašalj i upalu grla te liječi sklonost pušenju.
Moguće nuspojave konzumacije čaja od luka
Ako se luk pretjerano konzumira mogao bi iritirati sluznicu unutarnjih organa što u konačnici može izazvati niz problema. Isto tako treba biti oprezan ako imate problema s probavnim traktom. Iako su danas poznate mnoge korisne, ali i štetne osobine luka, prije konzumacije čaja i pripravaka od luka, vrlo je bitno konzultirati se s liječnikom, posebno ako se koriste određeni lijekovi.
Čuvanje i zamrzavanje luka
Nakon što se luk dobro osuši i očisti od zemlje, pakira se u palete i vreće i sprema na suho i tamno mjesto. Prije skladištenja vrlo je bitno očistiti ga od suvišnih ovojnih ljuski i zatim zapakirati u polietilenske vreće. Godinu dana ga je moguće skladištiti na temperaturi između 0 i 2°C uz vlažnost zraka do 70%, ako se radi o većoj količini uzgojenog luka.
Ako luk kupujete, a ne uzgajate, birajte glavice koje su čiste i lijepo oblikovane. Ljuska ne bi trebala biti lomljiva i trebala bi se nalaziti uz sam plod, a vrat glavice nikako ne bi smio biti otvoren. Izbjegavajte proklijale i pljesnive glavice, ili one koju su mekane i imaju mrlje.
Luk bi bilo najbolje čuvati u mrežastim košarama, na tamnom i prozračnom mjestu kako bi zrak mogao stalno cirkulirati. Ovako se luk može čuvati najviše 2 mjeseca, ovisno o sorti.
Luk je moguće i zamrznuti tako da ga nasjeckate i spremite u zamrzivač bez blanširanja, no dobro je znati kako će procesom zamrzavanja znatno izgubiti na okusu.
Foto: Ihtar / Pixabay
Odgovori