Crvena bazga (lat. Sambucus racemosa) je biljka iz porodice moškovičevki (Adoxaceae), a u njoj se od bazgi nalaze još crna bazga (lat. Sambucus nigra) i abadovina (lat. Sambucus ebulus). Latinsko ime roda Sambucus naziv je koji se prvotno koristio za opisivanje crne bazge. Riječ je grčkog podrijetla i dolazi od riječi sambuka, što je naziv za glazbeni instrument koji se radio od drveta bazge. Ime vrste, Racemosa, znači grozdast te označava izgled cvatova crvene bazge. Narodna imena koja su se koristila kao naziv za crvenu bazgu su: planinska zova, divlja zova, crvena zova, grozdasta zova, divlja bazga.
Crvena bazga se u prirodi može pronaći kao listopadni grm ili nisko stablo. Stabljike mogu doseći dužinu 5 m, rastu uspravno i od same osnove se granaju u svim smjerovima stvarajući gusti grm. Autohtona je vrsta u Sjevernoj Americi te ju je moguće pronaći i na području Europe. U Hrvatskoj je brojnija crna bazga, a razlog tomu je taj što u prirodi raste na visinama do 1800 m. Obično raste u šumama, šikarama te uz brdske i planinske puteve. Crvena bazga je zaštićena biljka koja se može uzgajati s namjenom da ukrašava vaš vrt i okućnicu.
Crvena bazga može narasti do šest metara visine, s dugim sivim ili smeđim granama kojima je srž crvenkastožuta. Korijen je površinski, ali dobro razvijen. Mogući načini rasta crvene bazge su kao srednje brzo ili brzorastući grm koji nalikuje na malo stablo koje može narasti od 2 - 6 m.
Pupovi su ovalnog oblika, zadebljali, zeleni ili crvenkastoljubičast. Naravno boja ovisi o stadiju razvoja u kojemu se pup nalazi. Listovi su složeni, neparno perasti, veliki, sastavljeni od 5 do 7 kopljastih listića koji su dugi od 4 - 8 cm, a široki 3 cm. Rubovi listova su oštri i nazubljeni, na naličju obrasli pahuljastim dlakama, dok je lice lista zeleno i golo, odnosno bez dlaka.
Cvjetovi su sitni, mirisni , dvospolni i jednodomni što znači da se na istoj biljci, u istom cvijetu su muški i ženski spolni organi te su oni dovoljni da vrše reprodukciju i nastave daljnje razmnožavanje. Cvjetovi se nalaze skupljeni na vrhovima grana. Skupljeni su u guste, oko 4 - 6 cm duge grozdaste cvatove.
Plodovi su okrugle, male, sjajne koštunice promjera oko 5 mm, prepoznatljivi kao bobe jarkocrvene boje. Na početku su zelene te dozrijevanjem, odnosno starenjem, mijenjaju boju u crvenu.
Dozrijevaju u srpnju i kolovozu, ovisno o temperaturi i ostalim čimbenicima koji okružuju biljku. U unutrašnjosti sadrže 2 - 5 svijetlosmeđih, glatkih i plosnatih sjemenki. Vrlo slična crvenoj bazgi je i crna, koja se razlikuje po bobama koje kod crne bazge dolaze u crnoj boji i vrlo su ukuse. Kod crvene bazge plodovi su uvjetno jestivi, a za sigurnu konzumaciju potrebno je bobe skuhati. Bobe crvene bazge su crvene boje i gorkog okusa. Iako su pomalo opasne, s druge strane bobe crvene bazge su vrlo hranjive jer sadrže visok udio masti, proteina i ugljikohidrata.
Vremenski uvjeti sadnje crvene bazge: sunčano
Visina crvene bazge: do šest metara
Vrijeme cvatnje crvene bazge: od travnja do kraja svibnja
Boja cvijeta: Žutozelena boja latica
Primjena crvene bazge: medonosna i ljekovita
Sadnja crvene bazge i razmnožavanje
Crvena bazga uspijeva na raznim tipovima tla, ali najbolje rezultate daje na tlima bogatima organskim tvarima. Dobro podnosi vlažnija tla, ali dođe li do poplave, rast korijena se smanjuje i rodnost biljke opada.
Kada pripremate tlo za sadnju, vodite računa da uklonite višegodišnje korove kao ne bi ometali rast vaše bazge i stvarali joj konkurenciju.
Prilikom sadnje potrebno je osigurati dovoljnu količinu vode. Kod zalijevanje vodite računa da vaša bazga dobije oko 2,5 cm vode tjedno.
Crvena bazga može biti posađena u bilo koje doba godine, pod uvjetom da je tlo pripremljeno i osigurani su svi uvjeti koji su potrebni za normalan rast biljke.
Sadnja u fazi mirovanja daje najbolje rezultate, a to je u rano proljeće i u kasnu jesen.
Crvena bazga se razmnožava sjemenom (generativno) i vegetativno reznicama ljeti ili u jesen. Biljke koje se razmnožavaju iz sjemena ne koriste se za podizanje voćnjaka. Međutim, razmnožavanje sjemenom je dio oplemenjivačkog rada, odnosno stvaranja novih sorata. Sjeme crvene bazge ne klije lako i potrebna mu je stratifikacija na niskoj temperaturi. Stratifikaciju sjemena možete napraviti tako da sjeme stavite u zatvorenu plastičnu vrećicu koja treba bi sterilna. Za postizanje lažnih uvjeta u vrećicu, stavite treset mahovine ili pijesak. Prvo sjeme držite 90 dana na 4 stupnjeva, a nakon toga ga držite na sobnoj temperaturi oko 80 dana.
Vegetativno razmnožavanje reznicama se radi tako da zrele reznice prikupite nakon otpadanja lišća u jesen sve do prvih mrazova, kako bi smanjili mogućnost uzimanja sadnog materijala koje je oštećeno niskim temperaturama. Reznice se mogu uzimati i krajem zime ili u rano proljeće i direktno posaditi. Reznice trebate dobro uskladištiti. Stavite ih u uspravnom položaju u grubi pijesak do pola svoje visine i čuvajte na temperaturi oko nule. Takve reznice se sade u proljeće s razmakom između redova oko jedan metar, a razmak u redu bi trebao biti 30-ak cm-a.
Uzgoj crvene bazge i održavanje
Crvena bazga nije zahtjevna biljka, ali treba pripaziti pri odabiru mjesta sadnje ovisno o vrsti uzgoja. Biljke koje se uzgajaju za ukras moraju imati dovoljno prostora kako bi se njihovi grmovi mogli lijepo razviti. Ako je cilj uzgoja plod ili cvijet, mjesto sadnje treba biti udaljeno od šume i drugih prepreka kako bi se omogućilo bolje strujanje zraka čime se postiže smanjena pojava bolesti kukaca i ptica.
Bolesti i štetnici crvene bazge
Patogene gljive koje uzrokuju rak rane su: Cytospora leucosperma, C. chrysosperma, Diplodia sp., Nectria cinnabarina, Neonectria coccinea i Sphaeropsis sambucina. Zaražene dijelove biljke treba orezati i uništiti.
Postoje i uzročnici pjega na listovima koji stvaraju uglavnom blage infekcije i nije potrebna posebna intervencija. Protiv gljivičnih bolesti, mikoza, može se zaštititi vršenjem dobrog prozračivanja nasada i uporabom odgovarajućih fungicida prema glasilu biljne zaštite.
Jedan od najčešćih i najopasnijih štetnika mladih biljaka je bazgina lisna uš (Aphis sambuci). Ovaj štetnik uzrokuje kovrčanje listova i njihovo sušenje. Štetnici su najopasniji kada dođu na mlade biljke bazge. Starije biljke su otpornije i ne trpe značajne štete.
Primjena crvene bazge
Kao i kod crne bazge, sirovi plodovi lagano su toksični, a u velikim količinama uzrokuju probavne smetnje. Sjemenke u sebi sadrže glikozid amigdalin što ih čini otrovnima. Crvena bazga najtoksičnija je od tri nama poznate bazge (crna i abdovina), no nuspojave se u principu svedu na bol u trbuhu nakon konzumiranja sirovih boba.
Kako bi sa sigurnošću mogli konzumirati plod crvene bazge bez većih posljedica, sjemenke se trebaju odstraniti te preostale dijelove ploda možete konzumirati bez brige, uključujući i sok koji se dobiva iz ploda. Nakon uklanjanja sjemenki poželjno je da ostale dijelove ploda skuhate te ih preradite u marmelade, sirupe, želee, vino i ostale slične proizvode.
Plodovi se mogu sušiti za zimu te ćete im tako ublažiti gorak okus koji je inače karakteristika plodova crvene bazge.
Plodovi (bez sjemenki) su bogati vitaminom C i vitaminom B. Također imaju i masti, proteine i ugljikohidrate. Cvjetovi se mogu konzumirati sirovi ili kuhani.
Lišće crvene bazge djeluje analgetično i može se koristiti kao topli oblog. Za olakšavanje poroda priprema se uvarak od lišća crvene bazge koji se koristi tijekom trudova. No nije preporučljivo da trudnice koriste crvenu bazgu na svoju ruku, jer biljka također ima mogućnost skraćivanja trudnoće.
Od usitnjenog lišća može se napraviti oblog koji se koristi za smanjenje oteklina. Stavlja se na otekle zglobove, čireve, hemeroide i slično.
Od korijena crvene bazge može se napraviti napitak kao čaj. Koristite korijen na isto kao kada pripremate napitak od korijena đumbira. Nabolje je korijen narezati na tanke ploške te ga staviti u vodu koja se kuha. Kada je voda zakuhala nije je potrebno više grijati nego ostavite svoj napitak da odstoji par minuta dok se ne ohladi kako bi ga mogli jednostavno konzumirati.
Foto: Hans/Pixabay
Odgovori