Sunčanica

Velika sunčanica (lat. Macrolepiota procera) je vrsta gljiva iz porodice pečurki (Agaricaceae). Jedna je od većih gljiva i nije otrovna pa je postala dio ljudske prehrane. Poprilično je cijenjena zbog izvrsne kakvoće, a raste diljem Europe. Možemo je pronaći u svijetlim listopadnim i mješovitim šumama, u grmlju, na travnatim površinama, uz rubove šuma i uz putove. Raste tijekom ljeta i u jesen, točnije od srpnja do studenog, u skupinama ili pojedinačno.

Ova gljiva izgledom podsjeća na damski suncobran. U početku ima klobuk okruglasta oblika, koji može biti širok od 10 do 30 cm. Klobuk kasnije postane otvoren i plosnat, a kod starijih sunčanica može poprimiti blago valoviti oblik ili postati tanji na nekim mjestima. Bijele je boje, koja prema sredini prelazi u smeđe sivu, a na vrhu klobuka je izraženo tamno ispupčenje koje može biti i glatko i tvrdo. Osim toga, klobuk je prekriven ljuskama smeđe boje koje se na rubu prorjeđuju. Njih ponekad može isprati kiša, pa klobuk izgleda ogoljeno. Klobuk ima mekano i vlaknasto meso vrlo ugodnog mirisa. Meso je inače bijelo, a nakon branja postane ružičasto.

Listići su mekani, gusti i široki te se nalaze blizu stručka, odnosno odmah ispod klobuka. U početku su bijeli, a kasnije poprimaju bež boju, da bi na kraju postali tamno žuti. Stručak velike sunčanice je bijele boje i prekriven je gustim, valovitim prugama smeđe boje. Može biti dug do 40 cm, a širok je svega jedan do dva centimetra, odnosno 4 cm u zadebljanoj bazi. Stručak svoju punu visinu dostiže prije nego što klobuk poprimi plosnati izgled. Šupalj je, ali je također žilav i tvrd pa zbog toga nije jestiv. Kao što je već spomenuto, pri dnu je zadebljan, a na vrhu se nalazi deblji prsten rastrganim, pomičnim rubom. Prsten je u gornjem dijelu bijele, a u donjem smeđe boje. Spore su glatke i bezbojne, eliptičnog oblika, a otisak spora je bijele boje.

Vrste sunčanice

Osim velike sunčanice, u skupinu sunčanica također se ubrajaju:

• grbava sunčanica (Macrolepiota mastoidea) - raste od kolovoza do listopada i ima nešto uži klobuk, promjera 8 - 15 cm. Latinski naziv roda "mastoidea" dobila je zbog karakterističnog ispupčenja na klobuku koji izgleda poput bradavice (mastos - bradavica ili dojka, ideos - sličnost);
• kuštrava sunčanica (Macrolepiota rhacodes) - u početku ima klobuk kuglastog oblika, koji se kasnije otvori i postane plosnat. Klobuk je prekriven ispucanom kvržicom i koncentrično postavljenim čehicama;
• oguljena sunčanica (Macrolepiota excoriata) - klobuk ove gljive je u početku jajolikog oblika, a kasnije postaje plosnat. Kožica na njemu zvjezdasto ispuca pa izgleda kao da je oguljen;
• otrovna sunčanica (Macrolepiota venenata) - stručak ove gljive je gladak, a na prerezu i oštećenim mjestima poprima crvenu boju.

Velika sunčanica je još poznata i pod nazivima kozara, suncobran, kišobranara, srndakuša i parazolka.

Uzgoj i održavanje sunčanice

Veliku sunčanicu možete uzgojiti i u vrtu. Dobro će rasti ako su miceliji posuti pored češnjaka, endivije, salate, hortenzija i borovnica. Za uzgoj sunčanice pogodno je blago kiselo do kiselo tlo, pH-vrijednosti od 4,5 do 6. Prije sadnje micelija gredicu treba prekopati na dubinu od 50 cm. Dio zemlje se vadi pa se zamjeni jednakom količinom treseta. Treset treba dobro izmiješati s površinskim slojem tla.

Micelij velike sunčanice se miješa s posebno obrađenim žitom, pa se unosi u tlo početkom travnja. Gljive treba zalijevati samo kišnicom, a za gnojidbu se koristi kompost ili kompostirani goveđi gnoj.

Berba sunčanice

Kao i kod bilo koje druge gljive, najvažnije pravilo kod branja velike sunčanice je dobro se informirati o izgledu gljive kako se ne bi ubrali otrovni plodovi. Većina sunčanica su jestive, ali postoji i otrovna vrsta pa može doći do zabune.

Otrovna sunčanica ili Macrolepiota venenata na središtu klobuka ima ljuske formirane u obliku zvijezde, a na prerezu je crvene boje. Ne raste u šumama, već je uglavnom možemo pronaći u cvijetnjacima, vrtovima i voćnjacima.

Plodove jestivih sunčanica prilikom branja treba stavljati u košaru ili papirnatu vrećicu. Plastične vrećice treba izbjegavati jer će gljive tako prije izgubiti na svježini.

Sunčanica u kuhinji

Velika sunčanica je jedna od najukusnijih gljiva koje rastu na našem području. Ima odličan okus i miris koji podsjeća na bademe, lješnjake ili orahe, pa se mladi plodovi mogu konzumirati i sirovi. Starije plodove ipak treba termički obraditi. Možemo ih peći ili pohati, ali kuhanje nije preporučljivo jer se u tom slučaju raspadnu.

Od cijele gljive je jestiv jedino mekani klobuk, dok je stručak previše žilav i tvrd da bi se mogao konzumirati. Za jelo se mogu koristiti i sunčanice čiji su klobuci zatvoreni ili su poluotvoreni.

Nakon što ih uberemo, gljive sunčanice prvo treba očistiti od prašine i eventualnih ostataka zemlje. Možemo ih oprati u hladnoj vodi, a potrebno je i dodatno provjeriti lamele ili listiće himenija kako ne bi ostali neki sitniji kukci.

Za prženje na tavi, sunčanice prvo treba nasjeckati pa ih dodati na zagrijano maslinovo ulje ili maslac, uz dodatak papra, soli, češnjaka i peršina. S druge strane, klobuci se prilikom pohanja ostavljaju cijeli, a nakon što ih pripremimo možemo im dodati malo parmezana. Kao i bilo koje drugo jelo od gljiva, sunčanice treba pojesti odmah nakon pripreme jer se dužim stajanjem ili podgrijavanjem proteini u gljivi mogu raspasti pa tako jestive gljive prestanu biti dobre za konzumaciju.

Foto: Didgeman/Pixabay