Jasmin (lat. Jasminum) je rod grmlja i puzavaca iz porodice maslinovki (Oleaceae) kojoj pripadaju maslina, forzicija, jorgovan i jasen. Sadrži oko 200 vrsta koje naseljavaju tropske i umjereno tople regije Euroazije i Oceanije. Jasmin se široko uzgaja zbog svog karakterističnog mirisa, može cvjetati ljeti ili zimi, a cvjetovi mogu biti bijele, žute i povremeno ružičaste i crvene boje.
Ovisno o vrsti, jasmin može biti i listopadna i zimzelena biljka, a može rasti u visinu, širiti se i penjati poput puzavice ili rasti u obliku žbuna. Listovi su poredani u suprotnom ili naizmjeničnom rasporedu i mogu biti jednostavnog, trokutastog ili šiljastog oblika. Cvjetovi su obično promjera oko 2,5 cm, u obliku zvijezde, slatkastog i prepoznatljivog mirisa.
Naziv je dobio prema latiniziranom obliku arapske riječi "yasemin" - ime za biljke slatkog mirisa.
Sadnja jasmina obično se obavlja pomoću stabljike postojeće biljke ili one s korijenjem. U rijetkim prilikama, cvjetovi proizvode tamno ljubičaste plodove sa sjemenkama. Ovako prikupljeno sjeme jasmina će klijati ako se pravilno sije i njeguje. Jasmin se obično orezuje prije ljeta prije nego počnu rasti svježe grane i cvjetati. Neke vrste su nježne i prikladne samo za uzgoj u zatvorenim prostorima i staklenicima, dok su neke vrste izdržljivije i jače zbog čega su idealne za sadnju na otvorenom i ozelenjavanje zida ili ograde, pod uvjetom da imaju žicu koja ih podupire.
Srodnici
Vrste jasmina
Postoji više od 200 različitih vrsta jasmina. Većina vrsta ima bijele cvjetove i dobro raste u hladnijim predjelima te su relativno lake za održavanje i uzgoj. Neke od najpoznatijih vrsta koje se uzgajaju na našim prostorima su obični ili francuski jasmin, arapski jasmin, zimski ili rani jasmin, sobni jasmin, španjolski jasmin i kraljevski jasmin.
Obični ili francuski jasmin
Obični jasmin (lat. Jasminum officinale) je vrsta cvjetnice iz porodice maslina. Podrijetlom je iz sjevernog Irana i zapadne Kine. Također se široko uzgaja diljem svijeta. Listopadna je i otprona biljka koja ima tendenciju rasta kao puzavica. Ima šiljaste listove, a daje bijele cvjetove s opojnim mirisom. Sadrži alkaloide, kumarine, flavonoide, tanine, terpenoide, glikozide, emodin, leukoantcijanine, steroide, antocijanine, flobatinine, esencijalno ulje i saponine.
Arapski jasmin
Unatoč uobičajenom nazivu "arapski jasmin", arapski jasmin (lat. Jasminum sambac) izvorno nije porijeklom iz Arabije. Ovoj vrsti jasmina odgovaraju više staništa s vlažnom tropskom klimom, a ne odgovara mu suha klima, kakva je na Bliskom istoku. Rani kineski zapisi o biljci ukazuju da je podrijetlo ove vrste iz istočne Južne Azije i Jugoistočne Azije. Zimzelena je vrsta koja raste kao loza ili grm i doseže visinu 0,5 - 3 m. Vrsta je vrlo varijabilna, vjerojatno kao rezultat spontane mutacije, prirodne hibridizacije i autopoliploidije. Uzgojeni arapski jasmin obično ne nosi sjeme i biljka se razmnožava isključivo reznicama.
Listovi su jajoliki, dugi 4 - 12,5 cm i široki 2 - 7,5 cm. Rastu suprotno ili vrtložno. Glatki su, osim nekoliko dlačica na venama pri dnu lista. Cvjeta tijekom cijele godine, a cvjetovi se stvaraju u grozdovima koji čine 3 - 12 cvjetova, grupirani na krajevima grana. Jakog su mirisa, s bijelom krunicom promjera 2 - 3 cm s 5 - 9 režnjeva. Cvjetovi se otvaraju noću (obično oko 6 - 8 sati navečer), a zatvaraju ujutro. Plod su bobice promjera 1 cm, čija boja može biti ljubičasta ili crna.
Zimski ili rani jasmin
Zimski jasmin (lat. Jasminum nudiflorum) je vitak, listopadni grm porijeklom iz Kin. Cvjeta odmah nakon zime, zbog čega se na kineskom naziva i Yingchun, što znači "cvijet koji dočekuje proljeće". Ova vrsta jasmina također je široko rasprostranjena u Europi kao ukrasna biljka.
Sobni jasmin
Sobni jasmin (lat. Jasminum polyanthum), također poznat kao ružičasti jasmin, zimzelena je puzavica rodom iz Kine i Burme. Daje obilje crvenkasto-ružičastih cvjetnih pupoljaka u kasnu zimu i rano proljeće, a zatim i mirisne bijele cvjetove s 5 latica, promjera od oko 2 cm. Ima složene listove s 5 - 9 listića koji su na gornjoj površini tamnozelene, a odozdo svjetlije boje. Ako se pravilno održava, može rasti i do 6 m. Ovisno o klimi, sobni jasmin ima polu listopadno ili zimzeleno lišće. Latinski epitet polyanthum znači "mnogocvjetan".
Španjolski jasmin
Španjolski jasmin (lat. Jasminum grandiflorum), također poznat kao katalonski jasmin, vrsta je podrijetlom iz južne Azije, Arapskog poluotoka, istočne i sjeveroistočne Afrike te regije Yunnan i Sichuan u Kini. Rastresiti je listopadni grm koji može narasti 2 - 4 m visine. Listovi su perasti i suprotno su naredani, dugi 5 - 12 cm, s 5 - 11 listića. Cvjetovi rastu u otvorenim račvastim (cimoznim) cvatovima, pojedinačni cvjetovi su bijeli s bazalnom krunicom dužine 13 - 25 mm i 5 režnjeva veličine 13 - 22 mm. Miris cvijeta je jedinstven i slatkast.
Kraljevski jasmin
Kraljevski jasmin (lat. Jasminum multipartitum) ili zvjezdani divlji jasmin vrsta je porijeklom iz Mozambika, Zimbabvea, Esvatinija i Južne Afrike. Može se uzgajati na suncu ili u sjeni. Daje mnogo bijelih, mirisnih cvjetova u obliku zvijezda koji privlače razne ptice. Savršen za zimski vrt ili ukrasni staklenik, nježni kraljevski jasmin više je grm nego puzavica, a daje velike bijele cvjetove i glatke tamnozelene listove. Nježan miris navečer postaje jači. Za najbolje rezultate, preporučuje se uzgoj u dobro dreniranom kompostu od ilovače na dobro osvijetljenom mjestu, izvan izravne sunčeve svjetlosti.
Uzgoj jasmina
Ugoj jasmina nije kompliciran. Nije ga teško njegovati, ali zahtijeva malo pažnje u početku i potrebno mu je dodavati redovito prihranu i obrezivanje.
Tlo
Jasmin treba dobro drenirano, ali vlažno, umjereno plodno pjeskovito ilovasto tlo. Također mu odgovara rahlo tlo, a za odabir mjesta za sadnju preporučuje se područje u dvorištu tako da mu krošnja bude većinom na suncu, a korijen u hladovini. Ako prostor ne dopušta takve uvjete, pored njega se može posaditi veća grmolika biljka koja će mu pružati sjenu tijekom vrućih ljetnih mjeseci. Na tla s lošom drenažom preporučuje se dodati malo pijeska.
Klima
Idealna klima za uzgoj jasmina na otvorenom je topla s temperaturama od najmanje 16°C i nekoliko sati hlada tijekom dana, otprilike 2 - 3 sata. Ako se sadi u zatvorenom, preporučuje se održavanje temperature na 21 - 26°C. Biljka ne podnosi nagle promjene temperature zraka, a ovisno o vrsti ovisi i njegovo prezimljavanje.
Vrijeme sadnje
Vrijeme sadnje jasmina ovisi o vrsti koja se uzgaja i području na kojem se uzgaja. Moguće ga je saditi bilo kada u periodu između lipnja i studenog. Kada su u pitanju penjačice, preporučuje se sadnja u proljeće kada više ne postoji opasnost od mrazeva i hladnih noći. Ovo je posebno važno u kontinentalnom području Hrvatske gdje zimski periodi traju duže zbog čega najbolje uspijeva na mediteranskim prostorima s više sunca i topline.
Slaganje kultura
Dobre predkulture za sadnju jasmina su one biljke koje poboljšavaju tlo, doprinose smanjenju štetnika i bolesti te poboljšavaju ukupni rast jasmina. Jedna od najidealnijih predkultura za jasmin su mahunarke poput graha, leće, graška ili kikirikija. Mahunarke pomažu u poboljšanju tla jer vežu dušik u tlu i pohranjuju ga u korijenju, čime se povećava količina dušika dostupna za jasmin. Ove biljke također doprinose poboljšanju strukture tla i smanjenju erozije.
Dobre predkulture za jasmin su također začinske biljke poput bosiljka, kadulje i mente koje, ne samo da poboljšavaju kvalitetu tla, već mogu i pomoći u odbijanju štetnika i bolesti jasmina svojim prirodnim mirisom. Također, rajčice i paprike poboljšavaju kvalitetu tla i doprinose smanjenju populacije štetnika u vrtu. Važno je napomenuti da se jasmin ne preporučuje saditi s biljkama poput lavande i ružmarina, jer se ove biljke bore s istim štetnicima i bolestima kao i jasmin, pa bi moglo doći do problema s prenošenjem štetnika i bolesti s jedne biljke na drugu.
Uz jasmin se mogu saditi mnoge biljke, a odabir ovisi o željenom izgledu vrta, uvjetima uzgoja i klimatskim uvjetima regije. Jedna od popularnih opcija su penjačice, poput bršljana, koje se mogu saditi uz jasmin kako bi stvorile gustu i zelenu pozadinu. Bršljan također može pružiti zaštitu od jakog sunca, što je korisno za jasmin koji preferira djelomičnu hladovinu. Druga opcija su grmovi, poput hortenzija i ruža koje mogu pružiti kontrastni izgled uz jasmin, posebno kada su u cvatu. Hortenzije i ruže također mogu pružiti potrebnu zaštitu od sunca i vjetra, ali i privući korisne kukce poput pčela.
Biljke poput mahovine i paprati mogu se koristiti kao pokrivač tla uz jasmin, kako bi se smanjila erozija tla i spriječio rast korova. Važno je napomenuti da biljke koje se sade uz jasmin trebaju dijeliti slične uvjete uzgoja, poput sunca, vlage i kiselosti tla. Također je važno paziti na razmak između biljaka kako bi se osiguralo dovoljno prostora za rast i razvoj svake biljke. Puzavice poput klematisa imaju slične potrebe za rast kao i jasmin te uspijevaju u istim uvjetima.
Uzgojni oblik
Uzgojni oblik jasmina može biti raznolik. Najpopularniji uzgojni oblik je oblik grma, što je standardni način uzgoja jasmina koji raste kao grm i može narasti 2 - 3 m visine, ovisno o vrsti. Ovaj oblik jasmina može se uzgajati kao pojedinačna biljka ili se koristiti za formiranje živice.
Drugi popularan uzgojni oblik je oblik penjačice na zidovima, ogradama, pergolama i drugim potpornjim strukturama. Zatim se može uzgajati kao puzavica što ih čini prikladnim za uzgoj na tlu ili kao pokrivač tla. Ovaj oblik jasmina obično je manji od grmolikog ili penjačice.
Neki jasmini se mogu uzgajati i kao mali stabla, što ih čini prikladnima za uzgoj u manjim vrtovima ili u posudama. Ovaj oblik jasmina obično ima stabljiku visoku 1 - 2 m, a na vrhu široku krošnju s cvjetovima.
Faza mirovanja
Faza mirovanja jasmina odnosi se na period koji obično traje od jeseni do ranog proljeća. U ovoj fazi, jasmin usporava rast i aktivnost, a može i izgubiti lišće. Faza mirovanja jasmina obično se događa kada temperature padnu ispod određene točke i kada biljka ne prima dovoljno sunčeve svjetlosti i vode za rast.
Tijekom faze mirovanja, jasminu je potrebno pružiti adekvatnu njegu. Zalijevanje treba biti umjereno jer je jasminu potrebna manja količina vode nego u vrijeme aktivnog rasta. Također, preporučuje se gnojidba u kasnu jesen ili rano proljeće kako bi se osigurali potrebni hranjivi sastojci. Kada se završi faza mirovanja i kada se temperature povećaju, jasmin će ponovno početi rasti i cvjetati.
Sadnja jasmina
Jasmin je izvor egzotičnog mirisa koji se najčešće koristi u parfemima, ali ima i drugih primjena. Ovisno o vrsti, može rasti u obliku grma ili puzavice. Većina biljaka jasmina najbolje uspijeva u tropskoj do suptropskoj klimi, iako neke mogu uspjeti u zonama s umjerenom klimom. Zaštita od hladnih temperatura jedan je od najvažnijih aspekata njege biljaka jasmina. Uzgoj jasmina može stvoriti mirisni štit koji tjera veliki broj štetnika.
Sadnja sjemena
Sjeme jasmina sije se u manje posude koje se zatim drže u zatvorenom prostoru najmanje 3 mjeseca prije predviđenog datuma za sadnju u vrtu. Sjeme se potapa u vodu na 24 sata prije sadnje, zatim se stavlja u zemlju, u posudu, prekrije zemljom i dobro zalije. Posude se pokrivaju plastikom kako bi se zadržala vlaga i ostavljaju na direktnoj sunčevoj svjetlosti. Dok god sjeme klija, zemlju treba održavati vlažnom.
Kada biljka dobije dva para lista, sadnice se presađuju u veće posude. Biljke se zatim drže najmanje mjesec dana u zatvorenom prostoru ili nastave uzgajati kao kućnu biljku tijekom prve godine, a sljedeće godine presađuje na otvoreno.
Sadnja reznice
Jasmin se može uzgojiti i reznice već utvrđene biljke. Reznicu jasmina je potrebno staviti u treset kako bi pustila korijenje i držati zemlju oko reznice lagano vlažnom, ali ne i natopljenom. Reznice biljaka jasmina najbolje je posaditi u periodu od lipnja do listopada.
Kalemljenje
Jasmin se može kalemiti ili cijepiti na druge biljke, ali to nije uobičajena praksa, jer jasmin obično dobro raste kada se samostalno sadi u vrtu ili u posudama. Kalemljenje ili cijepljenje jasmina se može izvesti pomoću tehnike zvanom cijepljenje pupoljka. Ova tehnika uključuje uklanjanje pupoljka iz biljke koja se želi razmnožiti, a zatim se umetne u drugu biljku. Ovo se može izvesti ako se želi postići kombinacija karakteristika dviju različitih biljaka.
Međutim, ova tehnika nije česta za jasmin jer je biljka obično samostalno dovoljno snažna i nema potrebe za kombiniranjem s drugom biljkom. Također, kalemljenje ili cijepljenje može biti prilično složen proces i može zahtijevati stručno znanje i iskustvo.
Uzgoj u vrtu
Sadnja jasmina u vrtu je relativno jednostavan proces, no važno je pravilno pripremiti tlo i odabrati optimalno vrijeme za sadnju. Prvi korak u procesu sadnje jasmina je odabir lokacije u vrtu. Jasmin preferira djelomičnu hladovinu i dobro drenirano tlo, pa je važno odabrati mjesto s dovoljno sunčeve svjetlosti, ali nije izloženo jakom suncu tijekom cijelog dana. Također je važno odabrati mjesto s dobrom cirkulacijom zraka kako bi se smanjio rizik od bolesti.
Potrebno je ukloniti korov i neželjene biljke te rahliti tlo kako bi se poboljšala drenaža. Tlo se može dodatno poboljšati dodavanjem komposta ili humusa kako bi se povećala hranjiva vrijednost tla. Kada se tlo pripremi, potrebno je iskopati rupu za sadnju jasmina. Rupa treba biti dvaput veća od korijenovog sustava biljke. Također se preporučuje dodavanje gnojiva u rupu za sadnju kako bi se osiguralo optimalno hranjenje biljke tijekom rasta.
Jasmin stavlja u rupu i prekriva zemljom. Potrebno je dobro zbiti tlo oko biljke kako bi se osigurala stabilnost i optimalan kontakt između korijena i tla. Nakon sadnje, potrebno je redovito zalijevati biljku kako bi se osigurala adekvatna hidratacija i poticanje rasta. Potrebno je izbjegavati pretjerano zalijevanje kako ne bi došlo do prekomjernog vlaženja tla i stvaranja uvjeta za razvoj gljivica i bolesti.
Uzgoj u stakleniku
Sadnja jasmina u stakleniku slijedi sličan proces kao i sadnja u vrtu, ali s nekim specifičnostima koje treba uzeti u obzir. Prvi korak u procesu sadnje jasmina u stakleniku je odabir odgovarajuće posude. Preporučuje se odabir posude s dobrom drenažom kako bi se spriječilo pretjerano vlaženje tla. Također, veličina posude treba biti adekvatna veličini biljke i njezinom rastu. Zemlja u stakleniku može biti različita od zemlje u vrtu, pa je važno odabrati odgovarajući supstrat za biljku, a trebao biti dobro dreniran, hranjiv i imati pH vrijednost blizu neutralne. Također se preporučuje dodavanje gnojiva u supstrat kako bi se osiguralo optimalna prihrana biljke tijekom rasta.
Kada je tlo pripremljeno, potrebno je postaviti jasmin u posudu i dodati supstrat oko korijena, zatim zbiti supstrat oko korijena biljke kako bi se osigurala stabilnost i optimalan kontakt između korijena i supstrata.
Nakon sadnje, potrebno je redovito zalijevati jasmin kako bi se osigurala adekvatna hidratacija i poticanje rasta. Međutim, treba paziti na količinu zalijevanja, jer pretjerano vlažno tlo može uzrokovati truljenje korijena. Također se preporučuje korištenje dodatnog izvora svjetla i grijanja, pogotovo tijekom zimskih mjeseci kada su uvjeti za rast manje optimalni i održavanje odgovarajuće razine vlage u zraku kako bi se spriječilo sušenje listova i stvaranje uvjeta za razvoj bolesti.
Uzgoj u posudama
Za sadnju jasmina u posudama potrebno je napuniti lonac ili posudu s dobro drenirajućom zemljom, mješavinom za sadnju ili dodati kompost na bazi ilovače u tlo i promiješati. Posuda također treba imati rupicu za drenažu kako bi se izbjeglo prekomjerno zalijevanje biljke. Da bi se testirala drenaža tla, potrebno je iskopati rupu duboku oko 30 cm i napuniti vodom. Ako se tlo isuši za 5 - 15 minuta, riječ je o tlu s dobrom drenažom.
Zatim se sadi sjeme jasmina ili sadnica i pokrije laganim slojem zemlje. Ako se sadi sadnica, korijenje se pokriva u potpunosti. Rukama se lagano rastrese korijenje kako bi se brže prilagodilo svom novom okolišu. Ako se posuda ostavlja u zatvorenom prostoru, preporučuje se odabir mjesta u blizini prozora okrenutog prema jugu kako bi mogao primati izravnu sunčevu svjetlost.
Održavanje i njega
Ako se jasmin uzgaja oko ograde i rešetke, preporučuje se započeti s usmjeravanjem grančica od samog početka rasta biljke, vezivanjem ili pažljivim uplitanjem grančica između rešetaka. Za orezivanje jasmina, prvo se uklanjaju sve oštećene, bolesne ili mrtve stabljike kako bi se spriječilo širenje neke bolesti, a zatim se uklanjaju sve stabljike koje su zapletene ili koje više ne cvjetaju.
Zalijevanje
Cvjetove jasmina koji se nalaze u tlu treba zalijevati jednom tjedno. Ako je neuobičajeno suho ili vruće, preporučuje se povećanje frekvencije zalijevanje, ali pustiti da se tlo osuši između zalijevanja. Ako se jasmin nalazi u posudi, vjerojatno će mu trebati zaijevanje više puta tjedno, posebno tijekom vrućih mjeseci.
Gnojidba
Jednom mjesečno nanosi se gnojivo bogato kalijem jer jasmin najbolje raste u takvom tlu. Preporučuje se tekuće gnojivo s visokim udjelom kalija i prskajte lišće, stabljiku i tlo jednom mjesečno.
Presađivanje
Potreba za presađivanjem jasmina može nastati iz raznih razloga, na primjer, stabla u vrtu blokiraju pristup sunčevoj svjetlosti, pa ju morate premjestiti na sunčanije mjesto ili ako postoji potreba za ponovnim planiranjem i premještanjem rasporeda biljaka u vrtu. Ipak, bolje je unaprijed razmisliti o lokaciji jasmina prije nego se krene s presađivanjem.
Za presađivanje jasmina, najidealnije vrijeme se smatra jesen ili proljeće. Ako se planira presaditi u proljeće, onda morate pogoditi vrijeme prije početka aktivnog protoka hranjivih tvari (travanj). Ako se presađivanje jasmina provodi u jesen, to trebate učiniti u vrijeme nakon cvatnje, obično u prvoj polovici ili sredini listopada. Preostali mjeseci nisu prikladni za presađivanje jasmina.
Izdanci se skraćuju ovisno o tome koliko je biljka velika. Ako se planira uzgajati kao sobna biljka, reznice za presađivanje se preporučuje uzimati s vrhova.
Pomlađivanje
Pomlađivanje jasmina se vrši kako bi se održao zdrav i cvjetao obilno. Postoje različite metode pomlađivanja jasmina, ovisno o vrsti i načinu na koji je uzgojen. Jedna od metoda pomlađivanja jasmina je rezidba, a uključuje uklanjanje starih, oštećenih ili neželjenih grana kako bi se potaknuo rast novih izdanaka. Rezidbu je najbolje obavljati u kasnu zimu ili rano proljeće, prije nego što jasmin počne rasti. Također je važno koristiti oštre alate za rezidbu kako biste spriječili oštećenje biljke.
Druga metoda pomlađivanja jasmina je podrezivanje, a uključuje skraćivanje izdanaka na biljci kako bi se potaknuo rast novih grana. Podrezivanje se može obavljati tijekom cijele godine, ali najbolje je obavljati ga u rano proljeće kako bi se potaknulo bujanje nove vegetacije.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje jasmina uključuje uklanjanje nekoliko izdanaka ili grana s biljke kako bi se smanjila gustoća i omogućio bolji protok zraka i svjetlosti. Ako jasmin postane vrlo gust, to može dovesti do problema s bolestima i štetnicima te spriječiti protok zraka i svjetlosti do unutrašnjosti biljke, što može otežati rast i cvjetanje.
Prorjeđivanje jasmina se može obavljati tijekom cijele godine, ali najbolje je to učiniti u rano proljeće prije nego što biljka počne aktivno rasti. Prilikom prorjeđivanja, odabire se nekoliko izdanaka ili grana koje su najgušće i uklanjaju u cijelosti ili do visine gdje se spajaju s drugim granama.
Međutim, treba paziti da se ne ukloni previše izdanaka, jer može dovesti do stvaranja velikih rupa u biljci i otežati održavanje oblika i veličine biljke. Umjereno prorjeđivanje je najbolje kako bi se osigurao zdrav rast i cvjetanje jasmina.
Rezidba
Jasmin se orezuje nakon što procvjeta kako bi se omogućila sljedeća cvatnja. Prvo se uklanjaju sve mrtve, oštećene ili bolesne stabljike kako bi biljka izgledala uredno i spriječilo se širenje bolesti. Također se uklanjaju zapetljane i stare stabljike koje više ne stvaraju cvijeće kako bi se poboljšao izgled jasmina i olakšalo održavanje. Ako se naiđe na teške zaplete, bolje je ukloniti stabljiku u dijelovima nego je pokušavati odmah osloboditi.
Uklanjaju se i stabljike koje rastu daleko od potporne konstrukcije. Smjer novog rasta može se kontrolirati orezivanjem neposredno iznad stabljike lišća koja raste u željenom smjeru.
Zaštita od vjetra
U većini slučajeva, jasmin nije potrebno zaštititi od vjetra, jer se radi o vrlo otpornoj biljci koja dobro podnosi vjetrove. Međutim, ako su vjetrovi vrlo jaki i dugotrajni, moguće je oštetiti nježne cvjetove i lišće, što može utjecati na cjelokupnu cvatnju biljke. Također, vjetrovi mogu isušiti tlo oko korijenja jasmina i dovesti do problema s nedostatkom vlage.
U takvim slučajevima, korisno je razmisliti o zaštiti jasmina od vjetra što se može učiniti na različite načine, na primjer, postavljanjem ograde ili zida koji će pružiti zaklon od vjetra. Ako nemate takvih struktura, možete razmotriti postavljanje nekog drugog oblika zaštite, poput mreže ili tkanine koja će smanjiti utjecaj vjetra na biljku.
Zaštita preko zime
Zaštita jasmina preko zime ovisi o samoj vrsti jasmina i uvjetima u kojima se biljka nalazi. Većina vrsta su otporne na mraz i ne zahtijevaju posebnu zaštitu tijekom zime. Međutim, ako se sadi u području s vrlo hladnom klimom ili se radi o osjetljivijoj vrsti jasmina, kao što je primjerice zvjezdasti jasmin (lat. Jasminum polyanthum), možda će biti potrebna dodatna zaštita.
Ako se očekuju vrlo niske temperature, ispod -10°C, preporučuje se prekriti ga tkaninom ili netkanim materijalom kako bi se spriječio izravan kontakt biljke s mrazom i vjetrom. Ovaj postupak može pomoći u zaštiti biljke od smrzavanja i oštećenja. Također, važno je pobrinuti se da je tlo oko korijena jasmina dobro prekriveno slojem malča kako bi se izoliralo od hladnoće i očuvalo vlagu. Redovito zalijevanje tijekom zime, osobito ako je razdoblje suho, može također pomoći u očuvanju biljke.
Kada je u pitanju jasmin u posudama, najbolje ga je premjestiti u zaštićeno mjesto, poput garaže ili terase, gdje će biti izložen manje ekstremnim uvjetima tijekom zime.
Bolesti
Najčešće bolesti jasmina su plamenjača, hrđa i Fusarium wilt, a sve utječu na brojne druge sorte biljaka. To su prvenstveno bolesti lišća i stabljika koja ostavljaju nekrotična područja, obojene oreolice ili mrlje, lišće vene, itd. Liječenje biljaka jasmina od gljivičnih problema zahtijeva fungicid ili sodu bikarbonu i vodeni sprej. Prevencija je važnija, jer jednom kada su spore gljiva aktivne, teško ih se riješiti. Preporučuje se izbjegavanje prekomjernog zalijevanja kako bi se smanjila vjerojatnost da može doći do nekih oboljenja.
Plamenjača
Plamenjača je uobičajena bolest jasmina. Uzrokovana je nepravilnim održavanjem biljaka, što dovodi do izbijanja gljivičnih bolesti. Spore patogena šire se postupno kroz vjetar i kišu. U ranoj fazi bolesti, biljka postupno prestaje s rastom, a boja grana mijenja se od žuto-zelene u tamno crvenu ili smeđu. U kasnijoj fazi grane postupno crvene, suše se i pojavljuju se mnoge male crne mrlje. Fungicidi koji se mogu koristiti su oni na bazi azoksistrobina (0,75 l/ha), cimoksanila + famoksadina (0,4 kg/ha), propineba (1,5 - 2 kg/ha) i drugi.
Hrđa
Bolest hrđe uzrokuje gljivični parazit kojem su potrebne žive biljke da bi preživjele. Bolesti hrđe najčešće se javljaju u blagim i vlažnim uvjetima. Te se spore mogu prenijeti ili vjetrom ili vodom zbog čega se bolest hrđe često širi nakon zalijevanja. Zaražene biljke treba ukloniti i uništiti kako bi se spriječilo širenje bolesti.
Venuće
Venuće uzrokuje gljivica Fusarium wilt, uobičajeni saprofit u tlu koji zaražava širok raspon biljnih vrsta širom svijeta. Ima sposobnost preživljavanja na većini tla - arktičkom, tropskom, pustinjskom, kultiviranom i nekultiviranom. Iako se ova bolest može naći na mnogim mjestima i u okolini, razvoju ove bolesti pogoduju visoke temperature i topla vlažna tla. Optimalna temperatura za rast na umjetnim podlogama je između 25 - 30°C, a optimalna temperatura tla za infekciju korijenom je 30°C ili više. Međutim, infekcija putem sjemena može se dogoditi na temperaturama čak od 14°C.
Jedna metoda kontrole ove bolesti je poboljšanje uvjeta tla jer se F. Oxysporum (gljivica koja izaziva bolest) brže širi kroz tla koja imaju visoku vlažnost i lošu drenažu. Ostale metode kontrole uključuju sadnju otpornijih sorti, uklanjanje zaraženih biljnog tkiva radi sprječavanja širenja bolesti, korištenje posebnih fungicida za iskorjenjivanje bolesti iz tla, itd.
Štetnici
Jasmin mogu napasti razliti štetnici, a neki od najčešćih uključuju lisne uši, pauke, tripse, skakavce i puževe.
Lisne uši
Lisne uši su mali, zelenkasti ili smeđi insekti koji se hrane sokovima iz lišća jasmina. Mogu se pojaviti u velikim skupinama i uzrokovati zakržljavanje rasta biljke, promjenu boje lišća i pojavu lepljive tvari, poznate kao medna rosa, koju izlučuju. Medna rosa privlači mrave i može dovesti do pojave gljivičnih bolesti na biljci. Mogu se kontrolirati prskanjem insekticidom ili upotrebom prirodnih metoda za kontrolu štetnika.
Pauci
Pauci su mali, crveni ili žuti paukovi koji se hrane sokovima iz lišća i stvaraju mrežaste niti na biljkama. Napad pauka može uzrokovati propadanje biljke i promjenu boje lišća. Kontrola može uključivati prskanje insekticidom ili upotrebu prirodnih metoda, poput upotrebe akaricidnih sapuna ili biljnih ulja.
Tripsi
Tripsi su sitni, tanki insekti koji se hrane sokovima iz cvjetova i lišća jasmina. Velik napad tripsa može uzrokovati deformaciju cvjetova i lišća, a kontrola može uključivati prskanje insekticidom ili upotrebu prirodnih metoda, poput prirodne sapunske otopine ili biljnih ulja.
Listopadne gusjenice
Listopadne gusjenice su gusjenice koje se hrane lišćem jasmina i ostavljaju rupe u listovima. Napad gusjenica može uzrokovati deformaciju biljke i slabljenje rasta. Kontrola gusjenica može uključivati uklanjanje ručno, kao i primjenu insekticida ili prirodnih metoda, poput upotrebe prirodne sapunske otopine.
Skakavci
Skakavci su veliki insekti koji se hrane lišćem i cvjetovima jasmina. Kontrola skakavaca može uključivati prskanje insekticidom ili upotrebu prirodnih metoda, poput upotrebe biljnih ulja ili prirodne sapunske otopine.
Puževi
Puževi se hrane lišćem jasmina i ostavljaju tragove sluzi po biljci. Kontrola puževa uključuje ručno uklanjanje ili upotrebu metoda kontrole štetnika, poput upotrebe puževog granulata.
Upotreba jasmina
Jasmin, iako lijepa biljka, također je i vrlo korisna koja se stoljećima koristi u različite svrhe. Najpopularnija upotreba jasmina je svakako u kozmetičkoj industriji, ali ne treba isključiti i njegovu upotrebu u medicini ili kulinarstvu.
Berba
Jasmin se obično bere u kasno proljeće i rano ljeto, kada su cvjetovi najmirisniji i najbujniji. Berba jasmina obično započinje u svitanje ili kasno popodne, kada se cvjetovi još nisu otvorili u potpunosti, jer se u tom trenutku miris najviše osjeti, a cvjetovi su najmanje lomljivi.
Berba je važna jer se cvjetovi koriste u parfemskoj industriji, aromaterapiji i kozmetici. U nekim kulturama, jasmin se koristi i u religioznim ceremonijama i običajima.
Jasmin se bere ručno, a cvjetovi se pažljivo odvajaju od grana kako bi se spriječilo oštećenje cvijeta i kako bi se osigurala najbolja kvaliteta. Nakon berbe, cvjetovi se suše i koriste u raznim proizvodima ili se ekstrahiraju esencijalna ulja.
Kulinarstvo
U kulinarstvu se jasmin koristi za aromatiziranje napitaka, smrznutih mliječnih deserta, slatkiša, pekarskih proizvoda, želatina i pudinga.
Čaj od jasmina se zapravo priprema od zelenog čaja koji se zatim infuzira s mirisom jasmina. Da bi se napravio čaj, pupoljci jasmina skupljaju se tijekom dana i dodaju se drugim čajevima da odstoje preko noći. Tijekom noći pupoljci se počnu otvarati i otpuštati njihov miris. Može proći i do 6 sati kako bi čaj poprimio miris jasmina. Važno je napomenuti da cvjetovi i lišće jasmina nisu jestivi i ne bi ih trebalo kuhati.
Medicina
Jasmin se koristi kod bolesti jetre i za opuštanje (kao sedativ) i afrodizijak. Istraživači su dokazali da esencijalno ulje jasmina i biljne arome mogu prilično brzo umiriti laboratorijske miševe.
Jasminov miris izravno utječe na kemikalije mozga i na središnji živčani sustav, što rezultira smirivanjem živaca, smirivanjem anksioznosti i blage depresije. Znanstvenici tvrde da je ova dokazana veza između arome jasmina i opuštenog raspoloženja možda jedan od najjačih argumenata u prilog održivosti aromaterapije kao metode liječenja mentalnog zdravlja. Odgovarajuća doza jasmina ovisi o nekoliko čimbenika, poput starosti korisnika, zdravstvenog stanja i da li je osoba u drugom stanju.
Kozmetika
U proizvodnji se jasmin koristi za dodavanje mirisa kremama, losionima i parfemima.
Zanimljivosti
Od 200 vrsta jasmina, prva biljka poznata po imenu jasmin bio je arapski jasmin. Ovo je možda najbolje polazište za praćenje povijesti jasmina. Bez sumnje, ovaj tropski i suptropski cvijet je porijeklom iz Azije. Prešao je Crveno more iz Perzije (Iran) u Egipat već oko 1.000 godina pr. Kr., a zatim je pronašao put do Turske i Grčke.
Za Kineze jasmin je simbol ženske ljubaznosti, gracioznosti i nježnosti, kao i sredstvo za privlačenje bogatstva i romantike. Na Tajlandu jasmin simbolizira majčinstvo, dok se u Indiji jasminum molle, obično zvan indijski jui, koristi u hinduističkim vjerskim obredima.
Cvijet jasmina je u mnogim kulturama i simbol ljubavi. Jasmin također simbolizira ljepotu i senzualnost. U nekim kulturama jasmin predstavlja zahvalnost i sreću. Kada se koristi u vjerskim obredima, jasmin predstavlja čistoću. Njegova simbolika varira ovisno o kulturi i okruženju.
Foto: Сергей Рабатин / Pixabay
Odgovori