Pir

U novije doba popularnost uzgoja pira u sve većem je porastu, a razlog je taj što je sve više onih koji se odlučuju za prehranu s manjim udjelom glutena. Iako se obično nalazi među žitaricama, budući da je srodan nekim sortama pšenice, bitno je spomenuti da pir pripada porodici trava, poput riže i ječma.

U prošlosti se pir puno proizvodio i konzumirao, ali s vremenom mu je proizvodnja pala jer, uspoređujući ga s ostalim žitaricama, daje puno manje prinose. Ipak, 70-ih godina njegova popularnost ponovo raste, a nakon toga ponovo u novije vrijeme jer je čest u receptima onih s osjetljivom probavom. Naime, pir sadrži jako malo glutena i lako je probavljiv pa ga mogu konzumirati i osobe intolerantne na njega. Zrna pira imaju orašasti i pomalo slatkast okus, a često se prerađuju i u brašno, koje se može koristiti i kao zamjena za pšenično brašno.

Još se naziva i:

• dinkel
• krupnik
• gobino
• pir pravi
• pir ozimi
• žilj
• silj
• pirovica

Pir je pogodan za uzgoj, a čest je odabir jer je otporan na bolesti i štetočine i za njegov uzgoj gotovo da nije potrebna upotreba pesticida. Naime, pir genetski potječe od pšenice pa je samim time i otporniji na bolesti žitarica. Još jedan razlog njegove veće otpornosti je i taj što sjeme raste zaštićeno u ljusci. Zbog toga je otporno i na nepovoljne vremenske uvjete, ali i idealno za ekološki uzgoj.

Pir je prepun vitamina, minerala i ostalih hranjivih tvari. Ugljikohidrati koji se nalaze u piru pomažu bržem zgrušavanju krvi što dovodi do jačeg imuniteta. A budući da sadrži čak 12 posto više proteina od pšenice, odličan je izbor u veganskoj prehrani.

Pir je jako sličan pšenici, a jedina razlika je u nešto krupnijem zrnu. Stabljike pira rastu visoko pa su često polegnute na tlu. Klasovi su mu dugački i lako lomljivi, a sama zrna se razvijaju u ljusci koja su zaštićena od bolesti, štetnika i svih ostalih nepovoljnih uvjeta. No, bitno je spomenuti da su zbog toga nešto kompliciranija za preradu od ostalih žitarica bez ljuske. Naime, zrno pira se prije upotrebe i prerade, mora očistiti od ljuske.

Sjetva pira i razmnožavanje

Sjetva pira je gotovo jednaka sjetvi pšenice. Pir se sadi na istom mjestu svakih tri do pet godina, a prije same sjetve potrebno je dobro pripremiti tlo. Obrada tla ovisit će o žetvenim ostacima u tlu te o vrsti tla. Potrebno je obraditi zemlju na dubini od 25 cm-a tri tjedna prije sjetve pira.

Prije sjetve pira možete se odlučiti i za biopreparate koji će pomoći piru da razvije još veću otpornost na negativne uvjete sadnje.

Obradu tla potrebno je ponoviti prije same sjetve tako da ono bude mrvičasto i meko. Samo dobro pripremljeno tlo može omogućiti dobru žetvu.

Sjetvu pira potrebno je obaviti u razdoblju od početka listopada pa do kraja studenog.

S obzirom na vrstu tla, pir se obično sije u dubinu od 3 do 5 cm-a, a razmak između redova bi trebao biti oko 12 cm-a.

Piru će odgovarati predusjevi poput kukuruza, mahunarki (grašak, grah i soja), šećerne repe, suncokreta, zobi i krumpira. Kod biranja mahunarki, odlučite se za one jednogodišnje, budući da ranije dozrijevaju što ostavlja više vremena za obradu tla prije sjetve pira. U slučaju da odaberete kukuruz ili šećernu repu, birajte sorte čija vegetacija traje kraće.

Pir je odličan izbor za gotovo sve vrste tla pa čak i za ona siromašna, kao i za površine koje se nalaze na većoj nadmorskoj visini, gdje uzgoj pšenice nije moguć. Najbolje uvjete zadovoljit ćete ako pir posijete u duboka, umjereno vlažna i humusom bogata tla.

Pir može podnijeti više i niže temperature, ali sigurno će najbolje uspjeti na onim srednjima. Budite oprezni u vrijeme cvatnje ili zametanja zrna jer je tada nešto osjetljiviji na hladnoću i na ekstremno visoke temperature.

Tijekom vegetacije potrebne su mu nešto veće količine vode, od 500 do 700 mm-a, a one moraju biti i dobro raspoređene. Posebno je osjetljiv na nedostatak vlage u procesu zametanja zrna pa mu tada osigurajte redovito zalijevanje.

Uzgoj pira i održavanje

Uzgoj pira nije kompliciran, a da bi žetva bila dobra, potrebno je zadovoljiti nekoliko uvjeta. U proljeće obavite folijarnu prihranu kako bi se nasadi održali i kako bi pir kvalitetno rastao.

Iako otporan na bolesti, pir se može poprskati ekološkim sredstvima kako biste bili sigurni da ste zadovoljili sve uvjete sadnje.

Nekoliko puta tijekom vegetacije pira provjerite stanje zemlje. Naime, postoji mogućnost da se zemlja stvrdnula pa ju je češljastom drljačom potrebno usitniti. U isto vrijeme uništit ćete i korov i poravnati površinu zemlje.

Budući da je otporan na sve bolesti i štetnike koji inače napadaju ostale žitarice, a posebice pšenicu, uzgoj pira je relativno jednostavan jer nije potrebno obaviti preventivnu zaštitu od bolesti. Nije potrebno tretiranje kemijskim sredstvima, a želite li biljci osigurati posebnu prirodu zaštitu, posegnite za ekološkim sredstvima.

Od nametnika, glavobolju bi vam mogli zadavati miševi koji se često skrivaju u uskladištenom piru i njime se hrane.

Žetva i skladištenje pira

Sa žetvom pira započinje se kada je vlaga u zrnu oko 12 posto. To se obično dogodi sredinom ili u drugoj polovini srpnja. Točno vrijeme morat ćete odrediti prema vremenu kada ste obavili sjetvu, a ovisi i o sorti te o vremenskim uvjetima u kojima pir raste.

Iako mu je uzgoj lakši, prinosi su mu niži uspoređujemo li ga sa pšenicom.

Nakon obavljene žetve pira, a prije njegove prerade, potrebno ga je oljuštiti. Ljuštilicom za pir od zrna je potrebno odvojiti pljevicu. Pir je potrebno oljuštiti netom pred mljevenje jer će se tako održati svježina i kvaliteta zrna.

Potom je ga je potrebno dobro osušiti te skladištiti u silosima. Ako ste prije toga u silosima skladištili neke druge kulture, silos je potrebno prije skladištenja očistiti.

Skladište mora biti čisto te zaštićeno od sunca, vlage i vode. Ne zaboravite ga zaštititi i od miševa.

Primjena pira

Pir se često spominje kao jedna od najstarijih kultiviranih biljaka, a osim u prehrani ljudi, koristi se i kao stočna hrana.

U prehrani ljudi preporučuje se jesti ga u zrnu jer preradom u brašno gubi se dio vrijednih hranjivih tvari.

Prije konzumacije zrna, pir je potrebno namakati u vodi 8 sati, a zatim kuhati sat vremena, u omjeru 2:1.

Pir možete pripremati kao i rižoto, odličan je prilog brojnim mesnim, ribljim i vegetarijanskim jelima. Danas je sve popularniji griz od pira koji se priprema na isti način kao klasični griz od pšenice. Brašno od pira koristi za izradu biskvita te u proizvodnji tjestenine, kruha i ostalih pekarskih proizvoda.

Pir pripada u skupinu zdravih žitarica, a zbog obilja vitamina, minerala i ostalih vrijednih aminokiselina, pir mnogu svrstavaju i u skupinu superhrane. Budući da sadrži zanemarivo malo glutena, a i onaj u njemu je potpuno drukčiji od onog koji se nalazi u pšenici, mogu ga konzumirati svi osjetljivi na gluten.

Sastoji se od ugljikohidrata i složenih proteina, a sadrži vitamine skupine B, vitamin E i K te minerale cinka, željeza, mangana, magnezija, fosfora, kalcija, kalija, bakra, natrija i selena. Upravo zbog toga, idealna je namirnica za jačanje imuniteta. Lako se probavlja, a netopiva vlakna iz pira pogoduju čišćenju crijeva te utječu na bolji rad probave. Složeni ugljikohidrati imaju manji glikemijski indeks pa ne postoji opasnost od razvijanja dijabetesa. Vlakna utječu na snižavanje kolesterola i krvnog tlaka što utječe na zdravlje srca i krvnih žila.

Povijest pira

Za pir se dugo smatralo da potječe iz Azije gdje se i 5000 godine prije Krista i kultivirao, no naknadno je otkriveno da je podrijetlom zapravo iz Bliskog Istoka, s područja oko Turske.

Smatra se da se pir zapravo pojavio prije 9000 godina i to spontano, križanjem nekih samoniklih trava.

U Europu pir je stigao iz Azije i to prvo u Grčku, iz koje se dalje proširio u Rimsko Carstvo.

Foto: Hans/Pixabay