Zimska trešnja je trajna biljka iz porodice Solanaceae (pomoćnice). Poznata je i pod nazivom jeruzalemska trešnja, a raste u obliku malog grma. Najčešće može narasti oko 50 cm u visinu, ali neki primjerci mogu biti visoki i do 2 metra. Zimska trešnja ima uspravnu stabljiku na kojoj naizmjenično rastu listovi dugi oko 8 cm, a široki od 3 do 4 cm. Listovi su tamnozeleni i imaju valovite rubove.
Cvijet zimske trešnje sličan je cvijetu krumpira. Cvjetovi mogu rasti pojedinačno ili u skupinama po 2 - 3 cvjeta. Nastaju u pazušcima listova i rastu na cvjetnim stapkama dugima oko 2 cm. Sastoje se od vjenčića koji čine pet jednakih latica bijele boje te narančasto žutih prašnika. Zimska trešnja obično cvjeta od lipnja do rujna i to tek druge godine nakon klijanja. Na jesen od cvjetova nastanu plodovi. Plodovi ove ukrasne biljke su bobice narančaste ili crvene boje. Mogu biti velike od 10 do 15 mm, izgledaju poput minijaturnih rajčica i dugo se zadržavaju na biljci.
Iako se najčešće smatra kako je riječ o istoj biljci, zimska trešnja (Solanum capsicastrum) i jeruzalemska trešnja (Solanum pseudocapsicum) dvije su različite vrste. Razlika između ove dvije vrste je u tome što je stabljika zimske trešnje više glatka, lišće je kraće, a bobice su malo veće i svjetlije su boje.
Sadnja i razmnožavanje
Zimska trešnja može se razmnožavati sjemenom ili reznicama. Reznice se s matične biljke uzimaju u rano proljeće i stavljaju se u staklenke s vodom dok ne razviju obilno korijenje, a nakon toga se zakorijenjeni izboji posade u cvjetne posude.
Što se tiče razmnožavanja sjemenom, sjeme zimske trešnje sije se u rano proljeće. Temperatura ne bi smjela biti niža od 18°C, a sjemenke se nasumično siju po kompostu i potom prekriju tankim slojem zemlje. Odmah ih treba zaliti i prekriti tamnom tkaninom ili folijom. Posudu sa sjemenom treba držati na tamnom do klijanja, a nakon toga se iznosi na osvijetljeno mjesto.
Kada mlade biljke formiraju nekoliko listova, treba ih presaditi u zasebne posude. Zimska trešnja nakon određenog vremena krene izgledati lošije i slabije daje ukrasne plodove pa je svake treće godine treba obnoviti iz sjemena.
Uzgoj i održavanje
U proljetnim i ljetnim mjesecima treba je iznijeti na otvoreno kako bi se cvjetovi oprašili, a iako se smatra kako je otporna na mraz i niske temperature, dolaskom jeseni zimsku trešnju treba vratiti u zatvoreni prostor. Zimsku trešnju možete već u drugoj polovici svibnja iznijeti na balkon ili je zajedno s posudom ukopati na sunčano mjesto u vrtu.
U fazi aktivnog rasta u kasno proljeće i ljeto treba je prihranjivati tekućim gnojivom za cvijeće. Od kasne zime pa do ranog proljeća treba prestati s prihranom. Prihrana se opet obavlja kada se razviju novi cvjetni pupoljci.
Prije nego što se biljka u proljeće iznese na otvoreno ili prije izbijanja mladih grana, potrebno ju je skratiti za 1/3. Što se tiče zalijevanja, u proljetnim i ljetnim mjesecima potrebno je zalijevati trešnju svaki drugi dan, a tijekom velikih vrućina i svaku večer. Za zalijevanje je najbolje koristiti ustajalu vodu.
Kako bismo pospješili razvoj plodova, zimsku trešnju treba prskati po lišću s mlakom vodom. Ovo je osobito važno u doba cvatnje.
U zatvoreni prostor se unosi u drugoj polovici listopada. Tijekom zime treba reducirati zalijevanje. Biljka se zalijeva povremeno i to vrlo malim količinama vode.
Dakle, za uspješan uzgoj zimske trešnje treba joj osigurati dovoljno svjetlosti, vlage te svježeg i vlažnog zraka. U zimskim mjesecima ne treba je držati u pretoploj prostoriji - najbolje joj odgovara temperatura od 10 - 15°C. Ako zimsku trešnju čuvate u prostoriji u kojoj je temperatura viša od spomenute, svakodnevno je prskajte destiliranom vodom. Također je potrebno pripaziti da nije izložena propuhu.
Biljku svakog proljeća treba presaditi u malo veću posudu ispunjenu mješavinom humusa, pijeska i treseta.
Zanimljivosti
Prirodna staništa zimske trešnje su područja Srednje i Južne Amerike, a uzgoj zimske trešnje u Europi započeo je u 17. stoljeću. Prirodno raste i u tropskim i suptropskim područjima, a u Australiji, na Novom Zelandu i na Havajima smatraju je invazivnom vrstom.
Iako bi se po nazivu moglo zaključiti da ima nekakvu vezu s trešnjama, zimska trešnja pripada porodici kojoj pripadaju krumpir, rajčica i patlidžan. Poznata je i pod nazivima ljubavna trešnja, rajska trešnja, ukrasna mandarina, ali i božićno drvce, jer se bobice nekad znaju javiti baš u vrijeme božićnih praznika, ako je biljka nakon ljeta smještena u nešto hladniju prostoriju.
Zimska trešnja se može uzgajati i kao bonsai drvo.
Bobice ove biljke nisu jestive i mogu izazvati probavne probleme, a za mačke, pse i neke ptice su jako otrovne.
Foto: Sonja-Kalee/Pixabay
Odgovori