Vrba

Vrba je rod listopadnog drveća iz porodice Saliaceae kojemu pripada preko 300 vrsta drveća, grmova i polugrmova, široko rasprostranjenih po Aziji, sjevernoj Africi i Europi.

U normalnim uvjetima vrba raste u obliku grmlja i drveća, a u suhim i planinskim područjima formira patuljaste polugrmove. Većina vrsta ima naizmjenično poredane pupove i listove. Lišće je na naličju obično svjetlije boje i ima izražene žile.

Cvjetovi su jednospolni i dvodomni, a rastu skupljeni u uspravne cvatove - ženski u mace zelenkaste boje, a muški u rese žute ili crvene boje. Plod vrbe je veliki tobolac koji sadrži veliki broj sitnih sjemenki.

Vrste vrbe

Vrbe uglavnom rastu na svijetlim i vlažnim staništima, nemaju posebne zahtjeve kada je u pitanju kvaliteta tla i otporne su na niske temperature. Kod nas su najpoznatije sljedeće vrste.

Bijela vrba (Salix alba)

Bijela vrba je listopadni grm ili stablo koje može biti visoko do 20 metara. Ima dobro razvijen korijenov sustav s dubokom glavnom žilom te brojnim bočnim korijenjem. Deblo u promjeru može biti široko do 1,5 m, a prekriveno je korom koja je kod mladih stabala dlakava i bjeličasta. Kasnije ogoli, postane duboko i mrežasto ispucala te poprimi svijetlu do tamno sivu boju.

Bijela vrba tvori veliku, široku i prozračnu krošnju. Mlade grane su elastične i prekrivene dlačicama koje kasnije otpadnu. Listovi su na oba kraja ušiljeni, imaju sitno nazubljene rubove i rastu na kratkim peteljkama. Mogu biti dugi od 4 do 10, a široki do 1,5 cm. Cvjetovi se javljaju u isto vrijeme kada i listovi, a rastu skupljeni u rese duge oko 7 cm. Plod bijele vrbe je jajasta čahura koja dozrijeva u lipnju, a sadrži veliki broj sitnih sjemenki koje su prekrivene bijelim dlačicama.

Prirodna staništa bijele vrbe su svijetla, vlažna i poplavljena područja. Raste na vapnenačkim i bazičnim te pjeskovitim ili šljunkovitim tlima uz potoke, rijeke i jezera. Razmnožava se sjemenom ili vegetativno, tako da se grančice uzmu krajem zime i stave u vodu ili izravno u vlažnu zemlju. Reznice vrlo brzo puštaju korijenje, a i mlade biljke su brzog rasta.

Postoji nekoliko različitih forma bijele vrbe koje se uzgajaju kao ukrasne biljke:

• Calva
• Sericea
• Vitellina
• Tristis

Japanska vrba (Salix integra)

Japanska vrba je manji listopadni grm ili drvo koje može biti visoko do 2 metra. Radi se o ukrasnom kultivaru koji je jako popularan za ukrašavanje vrtova, a prepoznatljiv je po prošaranom lišću koje u proljeće poprimi bijele, roze i zelene nijanse. Kako se bliži ljeto, lišće blijedi pa na kraju postane blijedo zeleno. Mlada stabla imaju crvenkaste grane, a starija smeđe.

Za uzgoj japanske vrbe pogodna su sunčana mjesta ili mjesta u djelomičnoj sjeni. Podnosi tla različite kvalitete, ali najbolje će rasti na alkalnim i vlažnim tlima uz vodene tokove. Tijekom sušnih razdoblja stablima treba osigurati dovoljnu količinu vlage jer bi u suprotnom moglo doći do gubitka lišća. Što orezivanja tiče, japansku vrbu treba orezivati prije nego krene s vegetacijom, a dovoljno je skratiti grane za desetak centimetara. Budući da je osjetljiva na niske temperature i mraz, u zimskim mjesecima je treba dodatno zaštititi.

Žalosna vrba (Salix babylonica)

Žalosna ili tužna vrba može biti visoka do 25 m, a ima gustu i široku krošnju. Stablo je prekriveno debelom i nepravilno izbrazdanom korom sivo-crne boje. Grane su kod ove vrste tanke, duguljaste i najčešće povijene skroz do zemlje. Svijetlozeleni duguljasti listovi su naizmjenični, spiralno poredani i postupno ušiljeni prema vrhovima. Imaju fino nazubljene rubove, rastu na kratkim peteljkama i mogu biti dugi do 15 cm, a široki oko 2 cm.

Žalosna vrba je dvodomna biljka pa muški i ženski cvjetovi nastaju na odvojenim stablima. Cvjetovi se javljaju u rano proljeće, prije ili za vrijeme listanja, a rastu skupljeni u uspravnim resama. Rese su u prosjeku duge od 2 do 3 cm, s tim da su muške nešto dulje od ženskih. Plod žalosne vrbe je kapsula s mnoštvom sitnih sjemenki.

Prirodno stanište ove vrste su područja na sjeveru Kine, a uzgaja se u Europi, Australiji i Sjevernoj Americi. Stablo brzo raste, ali ima kratak životni vijek (do 75 godina). Najbolje raste na vlažnim i dobro dreniranim tlima, na sunčanim položajima ili u polusjeni, a razmnožava se reznicama.

Puzava vrba (Salix repens)

Puzava vrba je grmolikog rasta i ima poluuspravne ili prilegle grane. Može biti visoka od 30 do 70 cm. Ima sitne, eliptične ili jajolike listove koji rastu na kratkim peteljkama. Na licu su zelene, a na naličju sive boje i prekriveni dlačicama. Mogu biti dugi od 1 do 4 cm. Muški i ženski cvjetovi rastu na zasebnim biljkama, skupljeni u jajolike rese dužine do 1,5 cm. Javljaju se u travnju i svibnju, prije ili istovremeno uz listanje. Plod je kapsula prekrivena dlačicama.

Vrba iva (Salix caprea)

Vrba iva je listopadni grm ili niže stablo koje može biti visoko do 12 m. Ima nepravilnu, široku i gustu krošnju. Zelenkasto siva do tamno siva kora stabla je u početku glatka, a kasnije uzdužno plitko ispuca. Mladi izboji vrbe ive su valjkasta oblika, u početku sivozeleni i dlakavi, a kasnije ogole. Na osvijetljenoj strani su ljubičastocrvene boje. Grane su debele i kratke, mogu biti uspravne ili koso postavljene.

Pupoljci su krupni i prekriveni jednom ljuskom, a lisni pupovi su ušiljeni. Cvjetni pupovi su jajasti i nešto veći od lisnih. Listovi vrbe ive su naizmjenični i rastu na peteljkama dugima oko 3 cm. Jednostavni su, imaju okruglastu osnovu te kratko ušiljene ili tupe vrhove i nepravilno nazubljene rubove.

Cvjetovi su dvodomni i jednospolni. Rastu skupljeni u resastim, uspravnim i rahlim cvatovima. Muški cvjetovi su skupljeni u rese duge 3 do 4,5 cm, a prije cvatnje su prekriveni gustim dlačicama bijele boje. Ženski cvjetovi su sivozelene boje i rastu skupljeni u vitke valjkaste rese duge oko 6 cm. Vrba iva cvjeta prije listanja, u ožujku i travnju, a cvatnja traje 10 do 15 dana. Plod je tobolac koji sadrži veliki broj sitnih sjemenki koje pri osnovi imaju skupinu dugih dlaka žutobijele boje, a dozrijeva tijekom svibnja i lipnja.

Vrba iva pojedinačno ili u manjim skupinama raste na području Europe te srednje i jugozapadne Azije. Odgovaraju joj sunčane ili polusjenovite pozicije. Raste na vlažnim područjima u blizini potoka, rijeka ili jezera te na rubovima šuma, a najbolje uspijeva na plodnim, pješčanim, šljunkovitim i glinenastim tlima. Može se razmnožavati sjemenom ili vegetativno. Ljeti se razmnožava neodrvenjenim reznicama, a u jesen drvenastim reznicama koje se u oba slučaja lako zakorjenjuju u vlažnoj zemlji.

Siva vrba (Salix cinerea)

Pepeljasta ili siva vrba je listopadni grm ili manje stablo koje može doseći visinu od 6 m. Ima gustu, široku i razgranatu krošnju te dobro razvijen korijenov sustav. Sive do tamnosmeđe grane sive vrbe su debele, ali lako lomljive. Isprva su gusto prekrivene sivim dlačicama, a nakon druge godine ogole i postanu tamnije. Pupovi mogu biti zaobljeni ili ušiljeni, prekriveni su kratkim dlačicama i imaju jednu ljusku.

Jajasto lancetasti listovi su blago ušiljeni i imaju nepravilno nazubljene rubove. Na licu su sivozelene, a na naličju pepeljastosive boje. Rastu na peteljkama koje mogu biti duge do 1,5 cm, a sami listovi su dugi od 4 do 12 i široki od 1,5 do 3 cm. Siva vrba cvjeta prije listanja, u ožujku i travnju, a cvjetovi su dvodomni i jednospolni. Ženske rese su duge do 9, a muške do 5 cm. Plod je čahura u kojoj se nalaze žutosmeđe sjemenke, a dozrijeva u lipnju ili srpnju.

Bijela vrba u prirodi raste na barskim i močvarnim područjima te uz rijeke, potoke ili na vlažnim livadama do 1500 mnv. Odgovaraju joj kisela i vlažna tla, a razmnožava se sjemenom i vegetativno.

Krhka vrba (Salix fragilis)

Krhka vrba može biti visoka do 20 m i ima nepravilnu krošnju. Deblo u promjeru može biti široko do 1 m, a prekriveno je sivom korom koja u starosti postane naborana po dužini. Grane su sjajne i gole, a na mjestima na kojima se drže za stablo su lako lomljive.

Listovi krhke vrbe mogu biti dugi od 10 do 15, a široki od 1,5 do 3 cm. Imaju nazubljene rubove, na licu su sjajni i tamnozeleni, a naličje im je srebrnaste boje. Krhka vrba cvjeta i travnju i svibnju, a muški i ženski cvjetovi su skupljeni u rese duge od 3 do 6 cm. Plod je smeđa kapsula sa sitnim sjemenkama.

Krhka vrba prirodno raste na sunčanim i vlažnim mjestima, uz obale rijeka i jezera. Odgovaraju joj umjereno kisela i dobro drenirana tla bogata humusom. Lako se razmnožava i sjemenom i reznicama. Sjemenke u kontaktu sa zemljom brzo klijaju, a biljke brzo rastu.

Crvena vrba ili rakita (Salix purpurea)

Crvena vrba je listopadni grm ili manje stablo. Ima dobro razgranat korijenov sustav i uspravne stabljike. Grane su tanke, uspravne i elastične. Bočni pupovi su spljošteni, duguljasti i ušiljeni, a vrhovi su im izvijeni prema van. Prekriveni su ljuskom koja je u početku zelenosmeđe boje, a kasnije je tamnocrvena.

Nasuprotni ili naizmjenični listovi crvene vrbe su lancetasti i mogu biti dugi od 4 do 15 cm. Rastu na kratkim peteljkama i imaju ušiljene vrhove te sitno nazubljene rubove. Naličje im je sivozelene, a lice tamnozelene boje. Cvjetovi se javljaju prije listanja u ožujku i travnju, a rastu skupljeni u crvene rese koje mogu biti duge od 1,5 do 5 cm. Plod je sitna kapsula koja se nakon dozrijevanja prelama na dva dijela, a u njoj se nalaze brojne sitne i dlakave sjemenke.

Prirodna staništa crvene vrbe su vlažna mjesta na području zapadne, srednje i južne Europe te sjeverne Afrike i zapadne Azije. Raste na plodnim, šljunkovitim, pjeskovitim i vapnenačkim tlima uz potoke, rijeke i jezera (do 1800 mnv). Brzo raste, a razmnožava se sjemenom i vegetativno.

Košaračka vrba (Salix viminalis)

Košaračka vrba je grm ili niže stablo koje u prosjeku može biti visoko od 3 do 5 m. Ima plitak, ali razgranat korijenov sustav te vitke, duge i uspravne grane. Kora je kod mladih stabala glatka i bijelo sive boje, a kasnije postane tamnija i ispuca. Duguljasti listovi su naizmjenično poredani. Imaju sitno valovite rubove i na licu su tamnozelene, a na naličju sivkaste boje. Mogu biti dugi od 10 do 25 cm, a široki od 5 do 15 mm.

Cvjetovi se stvaraju prije listanja u rano proljeće, muški su žuti i ovalni, a ženski izduženi i valjkasti. Plod je sjedeća dlakava kapsula i dozrijeva u lipnju.

Košaračka vrba prirodno raste na sunčanim do polusjenovitim vlažnim staništima uz potoke i rijeke. Može se uzgajati kao živica, a razmnožava se sjemenom i reznicama.

Sadnja vrbe

Gotovo sve vrste mogu se razmnožavati sjemenom i reznicama. S matičnih stabala se uzima reznica duga oko 45 cm, koja se stavlja u lonac ispunjen vlažnom zemljom ili izravno u dvorište. Tlo treba održavati umjereno vlažnim sve dok se reznica ne zakorijeni.

Češća metoda je uzgoj iz presadnica starih barem godinu dana. Za sadnju birajte mjesta do kojih barem djelomično dopire sunčeva svjetlost (2 - 4 sata dnevno). S obzirom na to da većina vrba ima dobro razvijen korijen, trebalo bi izbjegavati sadnju u blizini odvodnih cijevi, terasa ili građevina.

Prije sadnje presadnica potrebno je natopiti korijenje u kanti s vodom i iskopati rupu koja je dvostruko dublja i šira od posude u kojoj je presadnica rasla. Tlo treba dobro utisnuti oko sadnica i obilno ga zaliti vodom.

Uzgoj vrbe

Vrbe su jednostavne za uzgoj i ne zahtijevaju nikakve posebne mjere održavanja. Najbolje rastu u tlu bogatom organskim tvarima, pa ako je tlo u vašem vrtu siromašno i ne sadrži dovoljnu količinu hranjivih sastojaka prilikom sadnje dodajte kompost, a u rano proljeće pognojite stabla univerzalnim gnojivom. Inače ih nije potrebno obrezivati, osim ako želite postići i održati određeni oblik. U suprotnom se uklanjaju samo stare i odumrle grane.

U prvoj godini stablima treba osigurati dovoljnu količinu vode pa se zalijevanje obavlja jednom tjedno. Nakon toga se može obavljati rjeđe, ali važno je paziti da se tlo oko stabala ne osuši u potpunosti. Ako u proljetnim i ljetnim mjesecima dođe do otpadanja lišća, to je znak da trebate češće zalijevati stablo.

Bolesti i štetnici

Od štetnika se na vrbi mogu pojaviti različite vrste zlatica iz reda Coleoptera, kao što su Angelastica alni L., Galeruca lineola Fb., Melasorna populi L., Melasorna saliceti Wsw., Melasorna tremulae F., Melasorna vignitipunctata Scop., Phlyodecta vulgatissima i Plagiodera versicolora Laichart. Izrazito štetnom pokazala se zlatica Melasorna vignitipunctata Scop.

Upotreba vrbe

Vrba iva je medonosna biljka s čijih ženskih cvjetova pčele skupljaju nektar, a s muških pelud. Med se brzo kristalizira i poprimi sivkastu nijansu. U povoljnim uvjetima se na jednom hektaru može ostvariti prinos od oko 150 kilograma po hektaru. Bijela vrba je također dobra medonosna biljka.

U proljeće se s grana vrbe ive i još nekih vrsta skuplja kora koja se u narodnoj medicini koristi kao sredstvo za ublažavanje bolova, snižavanje groznice te za poticanje znojenja i izlučivanja mokraće.

Većina vrba ima čvrste, ali jako elastične grane pa se one upotrebljavaju za izradu košara. U tu se svrhu posebno upotrebljavaju grane košaračke vrbe jer su iznimno fleksibilne. Grane se po uzimanju sa stabala prvo omekšaju u vodi, a zatim se oblikuju prema želji.

Foto: Tama66/Pixabay