Tratinčica (lat. Bellis perennis) livadna je biljka koju karakterizira najviše njezin cvijet, a spada u porodicu glavočika (Asteraceae, Compositae). Prijevod njezinog imena s latinskom doslovce znači lijepa trajnica, a u našem se području još naziva i krasuljak, katarinčica, bjelka, iskrica... Nekada se može čuti i naziv dnevno oko jer se njezine glavice otvaraju ujutro, prate sunce te se zatvaraju noću.
Tratinčica je niska livadna biljka. Radi se o zeljastoj biljci čiji ovalni i duguljasti listovi tvore rozetu te imaju nejasan nazubljeni obris. Listovi su tamnozelene boje i imaju jednu provodnu nit po sredini. Cvjetne stapke mogu narasti do 15 cm visine i na sebi nose cvijet. Najpoznatiji je bijeli cvijet tratinčice s nježnim laticama i žarko žutim tučkom. Ima i plod koji je jajolika roška.
Tratinčica je veoma prilagodljiva i samonikla biljka na mnogim livadama. Otporna je na promjenu temperature i dobro se prilagođava klimi u kojoj raste. Zato se može naći diljem Europe, ali i drugdje u svijetu. Raste na svim nadmorskim visinama te je najviše 1800 m gdje se može pronaći pored putova ili na tratinama.
Neki ljudi osjetljivi su na biljke iz porodice glavočika, pa su tako često alergični na ambroziju, a manji postotak i na tratinčicu, krizantemu i pelin.
Srodnici
Vrste tratinčica
Red tratinčice ima oko deset vrsta koje većinom rastu u Europi, ali i drugdje u svijetu. Danas se stare sorte nadograđuju i miješaju s novima kako bi se dobili hibridi koji su otporni, ali imaju ljepše cvjetove. Iako je najpoznatija ona livadna, pa ovom području sveukupno se mogu naći 3 vrste:
Obična tratinčica
Livadna biljka koja je većinom samonikla i rasprostranjena je na većini tratina. Radi se o niskoj zeljastoj biljci koja cvjeta od ranog proljeća do prvih mrazova. Izrazito je otporna i na gaženje i košenje. Ima prepoznatljive bijele cvjetove i jako je poznata u narodu kao ljekovita biljka. Višegodišnja je biljka koja će dugo cvjetati ako ima za to potrebne uvjete. Kultivirani cvjetovi mogu doći u rozoj ili kombinaciji boja te mogu biti tako gusti da pokriju tučak.
Jednogodišnja tratinčica
Kiljka koja raste po Sredozemlju Europe, ali je se može pronaći i u Africi. To je jednogodišnja zeljasta biljka koja ima lisnatu stabljiku i visoke cvjetove. Cvjetovi su manji i odgovara joj topla klima.
Šumska tratinčica
Kao što joj samo ime kaže, šumska tratinčica raste na šumskim proplancima i humusnom šumskom tlu. To je trajnica koja razvija malu rozetu i male listiće. Cvijet je jednako bijeli kao i kod obične tratinčice, ali su cvjetne stapke nešto više kako bi došle do svjetlosti. Također, veoma je ljekovita i poznata u narodu te je trajnica koja je samonikla i lako prilagodljiva uvjetima u kojima raste.
Uzgoj tratinčica
Uzgoj tratinčice nije kompliciran i ne zahtijeva posebne uvjete za rast. Ipak, postoji nekoliko savjeta kako osigurati bolji cvat.
Tlo
Tratinčica voli humusna i rahla tla koja su bogata mineralima i hranjivim tvarima. Odgovaraju joj sunčane pozicije, a može rasti i na ravnom području i na bregovitom. Podnosi i glinasta tla i pjeskovita jer su dobro prozračena, ali može istruliti u tlima koja ne propuštaju vodu, kao što su močvare.
Klima
Tratinčica najbolje uspijeva u umjerenoj klimi, ali može rasti i na visokim temperaturama. Otporna je na hladnoću i mrazeve i može prezimiti i oštre zime. Važno je da je tada pokrivena snijegom. Također, postoje vrste koje imaju manje lišće i mogu podnijeti sušu i vrućine. Obična tratinčica ipak može prestati s cvjetanjem na visokim temperaturama.
Vrijeme sadnje
Tratinčica se može saditi u jesen ili proljeće. Temperatura na kojoj klija je iznad 10°C, ali je najbolje sijati je u proljeće. Iako je otporna na niske temperature i cvjeta do prvih mrazova, ipak je klijanje otežano ako temperatura nije visoka. Zato je važno paziti da prilikom klijanja više nema mrazova koji bi mogli oštetiti mladu biljku.
Slaganje kultura
Tratinčica je livadna biljka koja je okružena drugim biljkama te ne treba mnogo pažnje pridavati slaganju kultura. Može rasti i u vrtu kraj drugog povrća te nema kulture koja joj je posebno štetna. Ako se sadi u loncima na balkonu, najbolje ju je posaditi samu jer se s vremenom širi i bit će joj potrebno dosta prostora. Odgovara joj blizina maslačka, livadne trave, ivančica i livadnog cvijeća, kao što je različak. Ne smije ju se saditi kraj čempresa, zimzelenog drveća i oraha jer oni kisele tlo, što joj ne odgovara.
Sadnja tratinčica
Sadnja tratinčice najčešće se obavlja sjemenom, iako je za uređenje vrta to moguće i sadnicama. Kako je na nekim dijelovima samonikla biljka, nije ju potrebno sijati.
Tratinčice vole dobro drenirano i humusno tlo. Mogu rasti na različitim tlima, ali tada neće imati zadovoljavajući rast i urod. Vole i kiselkastija tla, ali važno je da je prozračno i vlažno. Također, ne vole premokro tlo. Može preživjeti izložena raznim vremenskim uvjetima, ali voli osunčana mjesta.
Sadnja sjemena
Tratinčice se jako dobro razmnožavaju sjemenkama, posebno na velikim površinama. Sjeme je sitno i nije potrebno paziti na plodored, ali ako želite pravilne redove, potrebno je ostaviti 20 cm između svakog reda i 10 cm između svake biljke. Sjeme se sije izravno u tlo na dubinu od 2 – 3 cm te se pokriva slojem humusa. Sije se u rano ljeto kada je zemlja topla i vlažna kako bi potaknula klijanje. Prve godine biljke koje su posijane razvijaju listove dok cvjetaju tek sljedeće proljeće. Ipak, kasnije se same razmnožavaju i potrebno je ukloniti biljke koje nemaju dobar prinos.
Sadnja sadnice
Ako svoj vrt želite ukrasiti ovim cvijetom, možete posaditi i sadnice. Sadnice već imaju razvijen korijen i prije će cvjetati. Za sadnju presadnice potrebno je iskopati rupu dubine 10 cm, položiti presadnicu u nju te korijen zatrpati zemljom. Cvijet će se pojaviti nakon presađivanja. To je najbolje obaviti u rano proljeće. Nakon sadnje biljku je potrebno zaliti i biljka se može dijeliti nakon 3 godine.
Uzgoj u vrtu
Tratinčica je odlična biljka za uzgoj u vrtu jer se lako prilagođava klimi i voli osunčana mjesta. Također, nakon prve godine kada je posijana ili posađena, ona će svake godine samoniklo se pojaviti. Trajnica je koja će cvjetati godinama. Sadnja na otvorenom vrši se krajem proljeća.
Uzgoj u plasteniku
Tratinčica se u stakleniku uzgaja ponajprije zbog sadnica za daljnju prodaju. Tada se sjetva može obaviti već početkom proljeća jer ima kontrolirane uvjete i toplije mjesto za klijanje.
Uzgoj u posudama
Tratinčica je česta livadna biljka, ali postoje noviji hibridi koji se mogu uzgajati u loncima kao balkonsko cvijeće. Potrebno je odabrati lonac promjera 30 cm kako bi se mogla razlistati i razviti korijen. Također, može preživjeti na sunčanom mjestu te je odlična biljka za osunčane balkone. Potrebno je osigurati da tegla ima omogućen protok vode kako se ne bi višak zadržavao i trulio korijen.
Održavanje nasada
Iz nasada je potrebno uklanjati korov koji može zagušiti biljku. S obzirom na to da ima plitak korov, on se mora čupati ručno i paziti da se ne povrijedi korijenski sustav biljke. Osim toga, druge godine od sadnje bitno je ukloniti sve bolesne biljke ili mjesta na kojem ih ima previše kako bi svaki grm jednoliko sazrio. Ako biljka raste na otvorenom, u proljeće je potrebno prekopati zemlju kako bi se zasitila kisikom. Ipak, ne smije se kopati preduboko da se ne ošteti korijen. Kada se priprema za zimu, a ne postoji mogućnost snježnog pokrivača koji će je zaštititi, potrebno ju je zaštititi humusom ili malčem koji će čuvati korijen od smrzavanja.
Održavanje i njega
Održavanje tratinčice nije nimalo komplicirano. Ako se dobro održava, tratinčica kasnije može biti toliko otporna da joj rijetko što može naštetiti.
Zalijevanje
Tratinčica voli vlažna tla i potrebno ju je redovito zalijevati ako želimo da stalno cvjeta. Ne smije se dopustiti dugo vrijeme suše jer biljka ima plitak korijen i može se brzo posušiti. Ako se radi o balkonskim biljkama i manjem broju biljaka u vrtu, one se mogu zalijevati ručno. Ipak, kod uzgoja na većim površinama ili tratinčice koja je dio livade ili tratine, može se olakšati navodnjavanjem. Navodnjavanje se tada vrši raspačavačima, kao i kod navodnjavanja trave. Tratinčice ipak više vole kišnicu ili odstajalu vodu, a kod zalijevanja potrebno je izbjegavati izravno sunce.
Gnojidba
Tratinčice su trajnice kojima je tlo bogato hranjivima potrebno za bolje cvjetanje. Zemlju treba pognojiti prije sjetve ili sadnje presadnica, najbolje u jesen. Tada se koristi humus, kompost ili stajsko gnojivo. Ponovno se gnoji prilikom klijanja gnojivima za cvijeće bogatim dušikom i kalijem.
Kako je to višegodišnja biljka, potrebno ju je nastaviti prihranjivati tekućim gnojivom za cvijeće svako proljeće prije cvatnje. Biljku treba prihranjivati tijekom vegetacije i nakon nekoliko godina rasta kako bi se održala njezina kvaliteta i cvjetanje.
Razmnožavanje
Tratinčica se većinom razmnožava samostalno, ali ju je moguće i kultivirati prema želji. Nakon cvatnje, može se sakupljati sjeme koje će se kasnije posijati izravno u zemlju ili u teglice za presadnice. Sjeme sne sazrijeva u isto vrijeme te se sakuplja tijekom nekoliko dana, suši na papiru te se skladišti u papirnatoj vrećici. Sjeme je jako sitno i potrebno ga je navlažiti prije sijanja za bolju klijavost. Ponekad je bolje kupiti tretirano i kultivirano sjeme, a postoje i mnogi hibridi koji će dodatno obogatiti cvjetnjak.
Osim toga, može se dijeliti biljka koja je starija od 3 godine jer smatra se da je tada dovoljno proširena kako bi se mogao odvojiti dio i taj se korijen ponovno primiti. Biljka se može razmnožavati i reznicama koje se u proljeće režu s bočne strane odrasle biljke te drže u vodi kako bi pustile korijenje. Nakon što puste korijenje, sadi ih se u zemlju te prihranjuje tekućim gnojivom da brže razvije korijen.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje tratinčice vrši se u proljeće i kod biljaka koje su starije od 3 godine. Tada se uklanjaju biljke koje su narasle to proljeće i s pretrpanih mjesta se miču biljke koje zagušuju glavni cvijet. Također, na taj se način mogu rasaditi na druge dijelove na kojima ih nema. Uklanjaju se svi stari i oronuli cvjetovi, lišće koje je potencijalno bolesno i zakržljali dijelovi.
Bolesti
Iako je tratinčica livadna i jako otporna biljka, postoje neke bolesti koje joj mogu naštetiti. Iako je veoma mala, podložna je virusnim bolestima koje se s drugih biljaka mogu proširiti i na nju. Ovo su neke od njih.
Hrđa
Bolest koja se na tratinčicu može prenijeti s lokalne trave. To je gljivična bolest čije spore ostaju u tlu, a pogoduje joj vlažno i toplo vrijeme. Karakteriziraju je smeđe i crvenkaste mrlje ma lišću. Moguće ju je suzbiti ili kontrolirati primjenom fungicida.
Siva plijesan
Poznata i kao siva trulež, bolest koja napada livadno bilje i širi se brzo u vlažnom vremenu. Na zaraženoj biljki pojavljuje se sivkasti premaz te dolazi do truljenja lišća i cvijeta. To je vrsta gljivice zbog koje je potrebno istrijebiti površinu na kojoj su biljke. Također, može se tretirati fungicidom kao mjera opreza.
Fusarium
Bolest koja napada korijen i zato nije vidljiva te je šteta koju čini nepopravljiva. Bolest nastaje kod veoma vlažnog razdoblja i napada korijen. Kada pređe na stabljiku, ona crni i trune. Tada je potrebno izvaditi biljke iz zemlje i tretirati fungicidom kako ne bi došlo do daljnjih napada.
Štetnici
Osim spomenutih bolesti, postoje i štetnici kojima lišće tratinčice ili cvijet mogu poslužiti za hranu te napasti biljku.
Lisne uši
Poznati štetnici koji napadaju poljsko cvijeće, između ostalog i tratinčice. Mogu se pojaviti bez i s krilima. Pojavljuju se na naličju i odlažu ličinke koje sišu sok i jedu mlado lišće. Lišće koje je njima zaraženo ne smije se jesti. Biljke se mogu tretirati insekticidima kao mjera predostrožnosti ili nakon napada.
Puževi
Invazivna vrsta koja jede mlado lišće tratinčica i time ograničava upotrebu ili može prenijeti druge bolesti. Ostavljaju sluzav trag koji šteti biljci i mogu pojesti duplo od svoje težine. Puževi se mogu uništavati pužomorom, ali tada biljka nije za prehranu. Može ih se utopiti u čaši s pivom ili ostaviti palentu koju jedu i kasnije se napuhuju te konačno umiru.
Poljski miševi
Vole jesti mlado lišće i cvijeće tratinčice te rade dugotrajnu štetu na biljci. Miševa se rješava postavljanjem klopke u koju se uhvate te ih se pusti na drugu lokaciju ili ih se usmrti. Osim toga, ostavljaju puno izmeta i mogu prenositi druge bolesti.
Upotreba tratinčica
Tratinčica je biljka koja je poznata u narodu kao ljekovita i prehrambena, ali uz rast farmaceutske industrije polako je gubila na važnosti. Ipak, vraćanjem prirodnom načinu života, njezin se značaj ponovno prepoznaje i iskorištava.
Berba
Tratinčica se može brati tijekom cijele godine, ovisno koji dio želimo konzumirati. Mladi listovi se beru u proljeće i to za vrijeme vlažnog vremena kako bi se osigurala svježina. Mogu se brati mlade zatvorene glavice i rascvjetalo cvijeće. Također, može se brati i tijekom ljeta za kasniju preradu. Ako se bere za prehranu, najbolje je to učiniti ujutro. Također, može biti dio otkosa i služiti za prehranu životinjama.
Skladištenje
Tratinčica se jedino skladišti kao posušena biljka. Potrebno je brati zdrave cvjetove i listove koji se zatim suše. Najbolje ju je sušiti na suncu i na papiru. Potrebno ju je okretati nekoliko puta na tjedan kako bi se jednako sušile i kako ne bi došle do prevelike vlažnosti koja može naštetiti proces. Ako se želi konzumirati svježa, tratinčica se može dva, tri dana držati u hladnjaku. Najbolje bi bilo da ju se prije toga blanšira vrućom vodom. Ipak, najbolje je konzumirati je svježu.
Medicina
Tratinčica je biljka koja je veoma iskorištena u narodnoj medicini jer je lako dostupna, a ima mnoga ljekovita svojstva. Od davnina se koristi za čišćenje organizma i krvne bolesti. Sok od tratinčice se miješa s vodom i medom za čišćenje organizma od toksina, ali i kod oboljenja dišnih organa. Pomaže i kod problematične kože te se moči u vodu kojom se umiva lice ili mjesta koja je potrebno liječiti.
Osim toga, suši se te se od nje radi čaj. Čaj od tratinčica se prelije vrućom vodom te se pije kod želučanih tegoba ili neuredne menstruacije. Čak se i suvremena medicina zainteresirala za ljekovitost tratinčice te se istražuje njezin utjecaj na liječenje raka dojke.
Kulinarstvo
Tratinčicu neki narodi jedu kao salatu i posebno je cijenjeno njezino lišće. Osim toga, napominje se za jelo u slučaju preživljavanja kao jestiva i nutritivno bogata biljka. Listovi su bogati vitaminom C i karotinom te se jedu na salatu prokuhani ili kao dodatak povrću.
Potrebno je brati mlade listove u proljeće koji nisu gorki i žilavi. Zeleni pupoljci se mogu ubrati prije cvjetanja te se mariniraju i koriste umjesto kapara.
U današnjem mikrokulinarstvu, beru se i svježi cvjetovi tratinčice koji se koriste za ukrašavanje ili kao jestivi dodatak salatama i prilozima.
Zanimljivosti
Tratinčica je biljka koja je poznata od starih Grka. Koristila se u kulinarstvu, ali i kao detalj u umjetnosti. Njezina ljekovita svojstva poznata su od ranije te su je žene koristile u kupkama kako bi sačuvale ljepotu. Tratinčica je poznata u mnogim kulturama i uz nju se vežu razne legende. U kršćanstvu vjeruju da je iznikla iz Marijinih suza dok su bježali za Egipat. U rimskoj kulturi vjeruje se nimfa Belides pretvorila u tratinčicu kako bi sačuvala svoju nevinost.
Osim što je čest motiv u narodnim prikazima, tratinčica je simbol čistoće i nevinosti. U viktorijansko doba su mladići svojim zaručnicama prvo poklanjali buket tratinčica. Također, čupanjem latica tratinčice djevojke su htjele saznati voli li ih ili ne njihov odabranik.
Tratinčica je poznata po tome da se otvara ujutro i da okreće glavu prema suncu.
Foto: Hans Braxmeier / Pixabay
Odgovori