Tisa (lat.Taxus) je rod od desetak vrsta porodice tisovki (Taxaceae), a može narasti do 20 m visine. Zapadna Azija, sjeverna Afrika i niži dio Europe su područja na kojima je tisa prirodno rasprostranjena. Može živjeti i više od 1.000 godina. U prirodnom staništu najčešće je možemo vidjeti u društvu s borovima i bukvama.
U Hrvatskoj raste obična, europska ili šumska tisa. U mnogim europskim državama proglašena je strogo zaštićenom biljnom vrstom, a među njima je i Hrvatska. U šumama tise rastu pojedinačno ili u skupinama na vapnenačkom tlu.
Široko i nepravilno deblo tise je promjera do 1 m. Kora je tanka, glatka i crvenkastosmeđe boje, u starosti postane sivosmeđa, zbog svoje raspucanosti ljušti se u tanke listiće. Grane su vodoravne te su zelenkaste do zelenkastosmeđe boje. Tisa ima duge i brojne grane, a njezini listovi su mekani, tamnozeleni i sjajni. Tisa prolazi kroz zamjenu listova svakih osam do devet godina.
Sjemenke tise su sjajne tamnosmeđe, njihova veličina je 5-6 mm, one su obavijene jarkocrvenim ovojem koji je u početku zelen. Cvjetovi kod tise su dvodomni. U jesen se pojavljuju muški cvjetovi u glavičastim cvatovima, a ženski cvjetovi pojavljuju se u proljeće pojedinačno u pazušcima jednogodišnjih listova.
Vrijeme cvatnje: Od veljače do travnja (oprašivanje vjetrom)
Visina: 20 m (godišnje naraste 20-30 cm)
Krošnja: piramidalna ili posve nepravilna
Vremenski uvjeti sadnje: sjenovita mjesta. Ne podnosi preplavljena tla
Sadnja tise i razmnožavanje
Kod sadnje tise bitno je znati da iako uglavnom uspijeva na svakom tipu tla, ipak bi trebalo pripaziti da tlo bude dobro drenirano. Razmnožava se sjemenom i reznicama, uglavnom je dobre izbojne snage iz panja. Razmnožavanje funkcionira tako što ćete otrgnuti veliki broj mladica s posječenih grana i posaditi ih na sjenovito mjesto.
Postoje mnoge vrste i oblici tise. Jedna od poznatih vrsta je Taxus baccata fastigijata u mladom uzrastu raste stupasto dok u starijim godinama raste u obliku posude za cvijeće. Druga zanimljiva sorta je Fastigijata aurea i ona ima žuto obojene iglice. Sorta Raket pogodna je za sadnju žive ograde, a ako se ipak odlučite za niske zasade odlična je široko rastuća sorta Repandens. Japanska tisa je vrlo dobra za sadnju živica jer je grmolikog rasta. Sorta Taxus cuspidata nana je još jedna sorta tise koja raste u širinu.
Sve opisane sorte uspjet će dobro na zemljištu vašeg vrta. One podnose puno sunca, ali mogu se razvijati i na zasjenjenom mjestu.
Ako se odlučite na sadnju tise u svome dvorištu imajte na umu da joj treba pažljivo odabrati mjesto jer je to dugovječna, velika i tamna biljka koja dio vrta u kojem je posađena može pretvoriti u sjenovito mjesto.
Uzgoj tise i održavanje
Tisa je izdržljiva biljna vrsta i može podnijeti temperature čak do -25 stupnjeva Celzijusa. To je je biljka koja ima odlična regenerativna svojstva i otporna je na zagađenja pa je pogodna i za uzgoj u gradovima. Iako je izdržljiva, u proljeće je moguće oštećenje mladih grana zbog mraza.
Osim što je izdržljiva, vrlo je atraktivnog izgleda pa je zbog toga prisutna u mnogim parkovima i botaničkim vrtovima.
Tisa je zbog svojih karakteristika idealna za uzgoj u obliku živih ograda, a ako ste vješti s rukama, od ove biljke se mogu raditi predivni topijari. Topijari su razni oblici koje dobijemo orezivanjem biljki.
Bolesti i štetnici
Tisa je biljka za koju bi se moglo reći da je besmrtna. Drvo je elastično, tvrdo, trajno, otporno i ne napadaju ga kukci.
Primjena tise
Tisovo drvo se zbog svoje otpornosti oduvijek koristilo za gradnju, a zbog površine koja se dobro obrađuje umjetnici koriste ovo drvo za rezbarenje i izradu drvenih predmeta. Neki su ga koristili za izradu alata i namještaja, a također se nekada upotrebljavao i u brodogradnji.
Važno je napomenuti kako su svi dijelovi tise otrovni. Jestiva je jedino sočna crvena opna koju ptice rado jedu, međutim u njoj se nalazi sjemenka koja je također otrovna pa zbog toga treba biti iznimno oprezan. Sjemenke su se koristile i kao abortivno sredstvo.
Iglice i sjemenke sadrže otrovni alkaloid taksin koji je smrtonosan, a simptomi trovanja su: raširene zjenice, blijedi obrazi, vrtoglavica, jaka glavobolja, nepravilan rad srca, po tijelu se pojavljuju crveni krugovi i dolazi do gušenja. Dok otrovana osoba čeka stručnu pomoć treba joj dati mnogo vinske kiseline, kima i pelina.
U Americi su tisu skoro istrijebili zbog toga što se smatralo da otrovni sastojak alkaloid taksin uspješno liječi neke vrste tumora. Iako je terapijski učinak bio dobar, na kraju se pokazalo da je djelovanje postalo kontraproduktivno jer je dokazano da se oštećuje zdrave ćelije.
Od crvene opne radi se ukusan sirup bez mirisa, a služi kao lijek za pluća. U iglicama se nalazi najviše otrova, a sadržaj otrova povećava se u zimskim mjesecima. Smatra se da su otrovnija muška stabla.
Povijest tise
U srednjem vijeku koristila se za izradu posebno cijenjenih lukova za strijele, a mnogi su je kroz povijest koristili u spiritualnim ritualima te kao amajliju. Vjerovali su da omogućuje dug i zdrav život čovjeku i domaćim životinjama.
U nekim krajevima BiH ljudi su smatrali da tisa ima čarobnu moć i vjerovali da tjera zle duhove od osobe koja posjeduje komad tise kod sebe. Dijelovi tise šivali su se u dječju odjeću, stavljali u kolijevku i umetali u rogove životinje kao zaštita od magije.
Najstarija tisa u Hrvatskoj stara je 2000 godina, dok se u Velikoj Britaniji nalazi tisa starosti između 3500 i 4000 godina.
Autor: A.A., Foto: ArmbrustAnna/Pixabay
Odgovori