Riža je jednogodišnja biljka iz porodice širokolisnih trava, a najpoznatija od postojećih 19 vrsta je Oryza sativa. Poput drugih žitarica, riža također ima žiličast korijen, ali on je ipak nešto drugačiji po funkciji i građi jer je prilagođen životu u vodi. Sekundarni korijenov sustav može rasti do 50 cm duboko u tlu, ali najveći dio se razvija u plićem dijelu, na oko 15 cm dubine. S obzirom na to da je riža prilagodljiva biljka, u suhim uvjetima razvije više, a pri navodnjavanju manje korijenovih dlačica.
Stabljika riže je zadebljana i u gornjem je dijelu suha. Može biti visoka od 50 do 150 cm, ovisno o uvjetima uzgoja i kultivaru. Za intenzivnu proizvodnju se uglavnom koriste kultivari koji imaju kraću stabljiku. Listovi su sastavljeni od plojke i rukavca koji raste znatno duže nego kod nekih drugih žitarica. Kao i kod zobi, cvjetovi riže rastu skupljeni u cvatove. Metlica se sastoji od rebrastih grana na čijim se vrhovima razvijaju klasovi. Plod riže je duguljasto ili okruglo zrno.
Riža se može uzgajati i na većoj nadmorskoj visini, važno je samo osigurati dovoljno vode za navodnjavanje. Razdoblje vegetacije kod riže traje od 3 do 5 mjeseci. Poput pšenice i raži, uglavnom se upotrebljava u ljudskoj prehrani. Bogata je ugljikohidratima koji čine čak 79,43% sastava zrna, zatim bjelančevinama, mastima i dijetalnim vlaknima.
Sadnja riže
Za sadnju i uzgoj riže pogodna su aluvijalna i deluvijalna tla koja se nalaze u blizini rijeka. Blizina rijeke važna je zbog jednostavnijeg i ekonomičnijeg navodnjavanja nasada riže, a tlo na kojem se podiže nasad riže mora biti ravno, bez nagiba. Riža se može uzgajati kao monokultura ili u plodoredu. Predusjevi se sade s ciljem poboljšavanja plodnosti tla, a to su uglavnom zrnate mahunarke, djetelinsko-travne smjese i neke povrtne kulture.
Nakon uklanjanja predusjeva, tlo treba plitko preorati, maksimalno na dubinu od 20 cm. U ljetnim mjesecima se obavlja još jedno oranje na istu dubinu, a u jesen se vrši duboko oranje tla, na dubinu od 30 do 35 cm. Tlo u proljeće treba potanjurati i obraditi sjetvospremačem.
Za gnojidbu se koriste kompleksna gnojiva s odgovarajućim omjerom kalija, fosfora i dušika. Za postizanje većeg prinosa dodaje se fosfor u količini od 100 kg/ha, dušik u količini od 130 kg/ha i kalij u količini od 100 kg/ha. Ukupna količina fosfornih i kalijevih gnojiva te polovica dušičnih gnojiva dodaje se tijekom predsjetvene pripreme, a druga polovica dušičnih gnojiva dodaje se u obliku prihrane.
Bilo bi dobro prije sadnje provjetriti sjeme i izložiti ga suncu na neko vrijeme. Točno vrijeme sadnje ovisi o mjestu uzgoja i klimi. Ako se sjeme sije u tlo, koriste se sijačice. Međuredni razmak bi trebao iznositi oko 15 cm, a dubina sjetve 1 - 2 cm. Kod ručne sjetve u vodu, zrna prvo treba namakati u vodi šest sati kako bi odmah potonula. Dodaju se u vodu razine 3 do 5 cm.
Riža se može uzgajati i pomoću presadnica. Presadnice se presađuju na stalno mjesto kada dosegnu visinu od 12 cm, a sade se u redove među kojima treba biti oko 20 cm razmaka. Razmak između biljaka u redu trebao bi iznositi oko 10 cm, a zajedno se sade dvije do tri mlade biljke. Za jedan hektar riže potrebno je posaditi oko 40 kg sjemena na 500 kvadrata zemlje.
Uzgoj riže i održavanje usjeva
S obzirom na to da je riža biljka suptropskih i tropskih područja, temperatura tijekom uzgoja ne bi smjela pasti ispod 20°C. Riža može klijati pri temperaturi od 10°C, ali optimalne temperature su one iznad 30°C. Za rast i razvoj biljaka najbolje su temperature od 25 do 35°C, dok pri temperaturi od 0°C biljke propadaju.
Osim viših temperatura, riža za pravilan rast i razvoj treba i dovoljno svjetlosti. Potrebno joj je oko 12 sati dnevnog svjetla, zato se uzgaja na područjima s velikim brojem sunčanih dana. Jedan od glavnih elemenata za uspješan uzgoj riže je i voda. Riža uspijeva samo uz dovoljnu količinu vode, zato je potrebno navodnjavati nasad sve do žetve. Jedina sorta koja može uspjeti bez navodnjavanja je brdska riža, koja uspijeva u krajevima s oko 1.000 mm oborina godišnje.
Voda kojom se navodnjavaju nasadi riže treba biti čista, s koncentracijom soli do 1,8% i dovoljno topla, temperature iznad 12°C. Riži je potrebno oko 20 do 30 tisuća kubnih metara vode po hektaru, a iako će uspijevati ako se navodnjava vodom iz jezera ili bunara, najviše joj odgovara voda iz rijeka.
Kod održavanja nasada riže najvažnije je osigurati odgovarajuću količinu vode. Ako se uzgaja u vodi, u fazi busanja se održava ista razine kao i kod sjetve, odnosno 3 do 5 cm. Tijekom valjanja treba povisiti razinu na 15 cm, a u fazi metličanja i do 20 cm.
U vrijeme busanja biljaka obavlja se prihrana dušikom, prije čega je potrebno na nekoliko dana prvo spustiti razinu vode, a nakon prihrane opet podići. Desetak dana prije berbe riže isušuje se tlo na kojem je podignut nasad.
Bolesti i štetnici
Pri uzgoju riže treba voditi računa o suzbijanju korova i algi koje se mogu pojaviti zbog visoke razine vode. Korovi se uglavnom uništavaju plijevljenjem ili povećanjem razine vode, a ako su otporniji, za njihovo suzbijanje se mogu koristiti i herbicidi. Što se tiče algi, one se mogu skupljati ručno ili uklanjati odgovarajućim kemijskim sredstvima, uglavnom na bazi brestana ili bakrenog sulfata. Na jako velikim površinama korovi i alge se suzbijaju pomoću aviona, tako da se u jednom letu odjednom ispusti više sredstava.
Žetva i skladištenje riže
Riža se žanje onda kada postigne punu zriobu. Ako se žetva obavi prerano, zrna neće biti dobre kvalitete, a ako se zakasni za žetvom, postoji opasnost od polijeganja pa samim time i većih gubitaka. Žetva ranijih sorti riže obavlja se početkom rujna, a kasnijih krajem tog mjeseca. Desetak dana prije žetve treba ispustiti vodu iz nasada kako bi se tlo posušilo, a žetva se može obavljati ručno ili kombajnima. Uz optimalne uvjete, moguće je postići vrlo visok prirod (oko 10 t/ha).
Rižu čija zrna sadrže više od 14% vode treba prvo osušiti, a tek onda skladištiti u prikladnim prostorijama.
Riža u kuhinji
Rižu prije konzumacije uvijek prvo treba skuhati. Kuha se u slanoj kipućoj vodi, u omjeru 1:3. Osim kuhanjem, za jelo se može pripremati i pirjanjem ili pečenjem u pećnici, ali obavezno je treba podlijevati vodom ili temeljcem kako bi nabubrila i postala mekana.
U našim je krajevima najpoznatije jelo od riže rižoto. Rižoto se može pripremati uz dodatak različitih namirnica, poput ribe, mesa, gljiva, povrća i morskih plodova. Riža je u azijskoj kuhinji glavni prilog brojnim jelima, a nezamjenjiv je sastojak i u sushiju.
Kuhanu rižu možemo upotrebljavati za pripremu raznih kuglica ili kao prilog mesu, divljači, ribi i povrću. Osim u pripremi različitih slanih jela, koristi se i u desertima. Kod nas je najpoznatije slatko jelo s ovom žitaricom riža na mlijeku, ali s njom se može raditi i nabujak, sladoled ili puding. Sladoled ili palačinke od riže poznata su slastica na Tajlandu, dok se rižin puding jede u Engleskoj.
Od riže se pravi i brašno od kojeg se mogu praviti muffini, slatki kruh i druge vrste kolač. Kod nas se često za doručak konzumiraju i rižine pahuljice s mlijekom. U 100 grama riže nalazi se oko 360 kalorija pa se može reći da ima najveću energetsku vrijednost od svih žitarica.
Ljekovita svojstva riže
Riža je bogata ugljikohidratima, najviše škrobom, ali sadrži malu količinu masti i bjelančevina. Od vitamina su u riži zastupljeni vitamin B6, niacin, riboflavin i tiamin, a od minerala fosfor, mangan, cink, selen, magnezij i željezo. S obzirom na to da se većina ovih nutrijenata nalazi u ovojnici riže, manje obrađena ili smeđa riža je puno zdravija o bijele. Posebno su zdrave i klice riže čija ovojnica sadrži gotovo sve vitamine iz skupine B te vitamin E.
Riža sadrži jako malo natrija i kalija pa je mogu konzumirati i ljudi koji trebaju ograničiti unos soli u organizam. Zbog toga se preporučuje i osobama koje se liječe od bubrežnih bolesti.
Redovita konzumacija riže pomaže u regulaciji krvnog tlaka, prevenciji srčanog udara i očuvanju zdravlja krvnih žila tako što povećava njihovu elastičnost. Također pomaže kod ateroskleroze, a zbog vitamina B se preporučuje i trudnicama.
Radi se o hranjivoj i lako probavljivoj žitarici, a s obzirom na to da uopće ne sadrži kolesterol, smatra se dijetetskom namirnicom. Škrob iz riže se već u ustima pretvara u šećer, a u želucu se potpuno razgrađuje već nakon dva sata. Riža nije alergen i ne sadrži gluten pa je izuzetno blaga prema crijevnoj flori. Upravo zbog toga se može jesti kod bilo kakvih težih probavnih tegoba poput povraćanja, proljeva i slično. Smatra se kako je kuhana riža zapravo odlična za zaustavljanje proljeva.
Povijest riže
Riža je porijeklom s područja Indije i Kine, a uzgaja se više od 6.500 godina. Iz Indije i Kine se uzgoj prvo proširio na Siriju i istok afričkog kontinenta, a zatim i u Europu. Iako najbolje uspijeva u tropskoj i suptropskoj klimi, i neke europske zemlje su poznate po uzgoju ove žitarice. Tako se riža uzgaja u Italiji i Makedoniji jer one imaju topliju klimu i veliki broj sunčanih dana. Riža se na području Makedonije počela uzgajati tek u 8. stoljeću, iako ju je Aleksandar Veliki još u 4. stoljeću prije Krista donio u Grčku.
Danas se ova žitarica uzgaja i u Americi, a u svijetu se godišnje ukupno proizvede oko 600 milijuna tona riže. Najveći proizvođači su Kina, Indija i Indonezija. Smatra se kako je kroz povijest ovom žitaricom nahranjen veći broj ljudi nego ijednom drugom, što znači da je uz pšenicu jedna od najvrjednijih žitarica. U Hrvatskoj se riža počela uzgajati u 18. stoljeću u blizini Varaždina.
Lako je probavljiva i ne uzrokuje nikakve probleme s probavom pa se najviše uzgaja za ljudsku prehranu, a osim toga, koristi se i za proizvodnju alkohola, škroba, margarina, pudera te raznih farmaceutskih i kemijskih proizvoda. Od osušenih vlati stabljike, odnosno od rižine slame, proizvodi se rižin papir koji je poznat po svojoj kvaliteti, ali i odjeća, obuća, torbe, šeširi, različit namještaj i slično.
1999. godine stvorena je genetski modificirana sorta riže nazvana Zlatna riža. Radi se o genetički izmijenjenoj riži koja se ni po čemu ne razlikuje od obične riže, osim po tome što sadrži vitamin A. Ova riža se spominjala kao rješenje za glad u svijetu i trebala se proizvoditi u zemljama u razvoju, ali planovi su propali zbog preslabe obaviještenosti javnosti o stvarnoj kvaliteti ove riže i utjecaju na ljudsko zdravlje, kao i zbog antikampanja koje su tada vođene. Najveću odbojnost prema ovom projektu imao je Greenpeace koji je dugo vodio dosta negativnu kampanju.
Foto: mspphoto/Pixabay
Odgovori