Rikola

Rikola latinskog naziva Eruca sativa pripada jednogodišnjim zeljastim biljkama iz obitelji kupusnjača latinskog naziva Brassicaceae. U obitelj kupusnjača spadaju i kelj, kupus, koraba, cvjetača, rotkvica i repa. Neki od naziva za ovu biljku koje susrećemo u hrvatskom jeziku su: rukola, rokula, rugula, rigoa, vrizak, garda, grda, ludimeno sime, itd.

Od davnina se koristi u prehrani kao lisnato povrće. Razlog zašto se ova biljka uzgaja leži u njenom lišću koje ima specifičan oštar, ali pomalo pikantan okus. Bogata je vitaminima, a na ljudski organizam djeluje stimulativno. Posebni učinak ima na ograne za probavu odnosno želudac i crijeva.

Rikola je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka. Posebna je po svom karakterističnom mirisu. Visina biljke je do 60 cm. U svojoj vegetativnoj fazi na skraćenoj stabljici razvija lisnu rozetu čija je visina do 6 cm. Njezini su listovi kratkih peteljki, urezani i s povećim vršnim režnjevima. Listovi mogu biti dugi do 20 cm. U toplijem razdoblju, pri višim temperaturama, rikola razvija uspravnu cvjetnu stabljiku koja je u svojem gornjem dijelu razgranata. Cvjetovi ove biljke su bijeli ili blago žuti s istaknutim žilicama ljubičaste boje. Cvijet je grozdastog oblika i pojavljuje se tijekom svibnja i lipnja. Plodovi biljke su ljuske koje uspravno priliježu stabljici u obliku komuške. U komuški se nalazi oko 2 grama sjemena, a sjeme je sitno i okruglog oblika.

Sadnja i uzgoj ove biljke nije kompliciran i ne iziskuje previše uvjeta. Biljka ima male zahtjeve za toplinom, a izražena je njezina otpornost na mraz. Period za uzgoj ove biljke se rasteže tijekom cijele godine. Uspijeva na svim vrstama tla, ali najbolje na tlu koje dobro zadržava vlagu te također na lakom pjeskovitom, pH neutralnom tlu.

Tijekom ljetnih vrućina, biljka će proizvoditi listove nešto slabije kvalitete i potrebno joj je omogućiti djelomičnu sjenu i zaštitu od direktnog sunčevog svjetla kako bi kvaliteta njenih listova za konzumaciju bila što bolja.

Vrste rikole

Vrste rikole dijele se na jednogodišnje i višegodišnje. Neke su vrste namijenjeni sadnji i uzgoju u staklenicima, a neke na otvorenom tlu. Kako bi izbjegli sadnju iste svake godine možete izabrati višegodišnje sorte. Sve sorte ove biljke sličnih su karakteristika, a njihove razlike uključuju izgled i ukus. Najpopularnije vrste rikole su Arrow Cupid, Olivetta, Grade Rocket, Victoria i Pasijans

Arrow Cupid

Ova je sorta spremna za upotrebu već nakon 4 tjedna od trenutka kada proklija. Visina biljke kreće se do 22 cm. Lišće je valovito, raskošne zelene boje i srednje veličine. Tijekom razdoblja cvatnje, na biljci se pojavljuju blijedožuti cvjetovi. Ako zasadite ovu vrstu na površinu veličine jednog kvadratnog metra, dobit ćete do 3 kilograma zelenih listova za konzumaciju.

Olivetta

Ova sorta uvjerljivo drži rekord brzine rasta rikole. Spremna je za konzumiranje već nakon 3 tjedna od kada se pojave klice. Biljka postiže visinu do 25 cm. Listovi su zelene boje i srednje veličine. Za vrijeme cvatnje biljka razvija žuti cvijet. Ima nešto manju produktivnost nego sorta Arrow Cupid pa ćete tako na površini od jednog kvadratnog metra uživati do 2 kg zelenih listova za konzumaciju. Okus ove sorte ima specifičan gorak okus.

Grade Rocket

Ovo je još jedna vrsta koja ima nešto kraći rok perioda od klijanja do sazrijevanja do biljke spremne za konzumaciju. Lišće je valovitog oblika, srednje veličine i specifičnog mirisa senfa. Listovi su bogati vitaminima, posebno vitaminom C. Ova je sorta pogodna za uzgoj na otvorenom tlu kao i u staklenicima.

Victoria

Period razvoja ove vrste rikole od klijanja do rezidbe je 3 tjedana. Visina ove sorte varira od 15 do 25 cm. Lišće je bogate zelene boje sa svijetlim prugama. Lišće ima orašast i senfast okus koji se savršeno slaže sa svim jelima. Ova je sorta bogat izvor minerala, vitamina i antioksidansa.

Pasijans

Uzgojena 2007. godine, zbog svoje iznimne otpornosti na zimske uvjete, omiljena je sorta mnogim vrtlarima. U rano proljeće razvija klice, a do konzumacije njenih listova potreban je period od 3 do 4 tjedna. Miris listova je veoma lagan i orašastih nota. Na kraju svog vegetacijskog razdoblja, ova sorta cvjeta cvjetovima blago žute boje.

Sadnja rikole

Rikola je kultura koja nije zahtjevna. Ne potražuje puno topline te se zato može proizvoditi tijekom cijele godine. Posebnost ove biljke je što se može zasijavati sama. Ako posijete rikolu u svoj vrt, velika je mogućnost da će dogodine sama niknuti na istom ili u blizini mjesta gdje ste je posijali.

Vrijeme sadnje

Vrijeme sadnje je od kraja zime pa sve do kraja jeseni na otvorenom tlu. Ako imate staklenik, biljku možete posijati u bilo koje vrijeme.

Sadnja iz sjemena

Postoje određeni savjeti kojih bi se trebalo pridržavati prilikom sadnje sjemena kako bi se postigao najbolji rezultat odnosno najkvalitetniji urod.

Dubina jamice u koju se polaže sjeme trebala bi biti ne veća od 1-1,5 cm. Udaljenost između redova rikole trebala bi biti najmanje 30 cm, a između biljaka u redu oko 5 cm. Razmaci su potrebni jer se zbog prevelike gustoće biljke stanjuju i ne dopušta se njihov potpuni razvitak. Tlo bi trebalo redovito zalijevati, a gnojidba se provodi samo organskim tvarima.

Sadnja sadnice

Rikolu možete i presađivati, međutim potrebno je znati da je veoma teško prenijeti sadnice rikole na otvorenu zemlju. Presađivanje bi trebala biti posljednja mogućnost uzgoja ove biljke. Ako odaberete ovu metodu, uzgojene mlade sadnice potrebno je presaditi na željeno mjesto krajem travnja ili početkom svibnja uzevši u obzir razmak između sadnica koji je potreban za njen optimalan rast - ne manje od 5 cm. Također, potrebno je paziti da se prilikom presađivanja ne ošteti korijen mlade biljke koji je osjetljiv. Kako bi se spriječio šok za biljku koja je uzgojena na nekom drugom mjestu bilo bi potrebno privikavati je na vanjske uvjete.

Temperatura u vrijeme presađivanja ne bi smjela pasti ispod 9°C.  Zalijevanjem ćete omogućiti da vam listovi budu gorkog okusa i dobit ćete kvalitetniji urod.

Uzgoj u vrtu

Rikola se može uzgajati u vrtu od kraja zime do kraja jeseni. Korijen biljke odlično podnosi hladnija razdoblja i biljka može proklijati i na temperaturi od -4°C. Kod uzgoja na otvorenom tlu, potrebno je pripaziti da biljku uzgajate na djelomično sjenovitom mjestu kako bi njezin urod bio kvalitetniji.

Osim spomenutih zahtjeva koje ova biljka iziskuje, potreban je određen razmak između sadnica i djelomično sjenovito područje te čupanje korova između redova rikole kako bi se spriječilo gušenje biljke i omogućilo joj više zraka i mjesta za razvoj.

Uzgoj u stakleniku

Rikola se može uzgojiti i u stakleniku tijekom cijele godine, a uzgoj je jednak kao i na otvorenom tlu. Biljci je potrebno omogućiti mjesto za razvoj, paziti na razmak između sadnje, pripremiti tlo i zalijevati je kako bi njezini listovi imali bolji okus.

Optimalna temperatura iznosi oko 17°C. Potrebno je rahlije tlo oko biljke kako bi se korijenu omogućio dovod zraka zato što se sa svakim zalijevanjem tlo oko biljke stvara tvrdi pokrov.

Uzgoj u posudama

Rikola se jednostavno može uzgojiti i u posudama. Tegla u koju planirate posaditi rikolu trebala bi biti dublja od 10 cm. Za sadnju je prikladno bilo koje tlo, ali se preporučuje da ga prije sadnje pomiješate s humusom u omjeru 1:1. Kako bi poboljšali drenažna svojstva i spriječili preplavljivanje biljke, na dno posude dodajte pijesak, pjenu ili šljunak. Sjeme se sije u ožujku na udaljenosti od 1 cm te se prekriva malim slojem zemlje i lagano nabije. Klijavost sjemena je izvrsna te nije potrebno sjemenke prije sadnje namakati u vodi, a očekivano pojavljivanje prvih izdanaka je već nakon nekoliko dana. Posude stavite na osunčanu stranu imajući na umu da biljka voli sunce, ali ne tijekom cijelog dana.

Tlo

Najbolje uspijeva u tlu koje dobro zadržava vlagu kao, na primjer, na pjeskovitom tlu. Tlo za sadnju rikole trebalo bi biti pH neutralno. Odlično uspijeva na pjeskovitom tlu koje ima visoku sposobnost zadržavanja vlage. Obrada zemljišta za ovu je biljku veoma slična kao i za sve drugo lisnato povrće. Osnovna obrada tla, odnosno oranje se izvodi na dubini od 20 cm.

Klima

Optimalna temperatura za razvoj rikole iznosi od 9-14°C, no odlično podnosi temperature i do -4°C. Toplije vrijeme pogoduje njenom razvoju, a s obzirom na to da rikola raste samoniklo na području Mediterana, najviše joj odgovara mediteranska klima.

Uzgoj rikole

Rikola se može uzgojiti na otvorenom tlu od veljače do rujna i u stakleniku tijekom cijele godine. Njezin je uzgoj jednostavan i zahtijeva vrlo malo brige. Najviše se treba posvetiti njenom zalijevanju jer biljka voli vlagu. Također, nedostatak vlage utječe na okus i kvalitetu listova koji se konzumiraju.

Slaganje kultura

Odlični prethodnici rikole su bundeva, krumpir, rajčica i mahunarke. Zasadite rikolu na mjestu gdje ste prethodnih godina imali nasade spomenutih kultura, i rezultat vaše sjetve će vas ugodno iznenaditi.

Dobri susjedi ove biljke su sve niske sorte graha, špinat, krumpir, celer, krastavci, cikla i razne vrste salata. Rikolu bi bilo dobro držati udaljenu od korjenastog povrća poput mrkve, rotkvice, repe, ali i korabe, prokulice, kelja i brokule. Važno je naglasiti i kako bosiljak i dragoljub ispuštaju miris koji je ujedno insekticid te sukladno tome su i oni dobri susjedi za rikolu.

Zalijevanje

Rikola zahtijeva puno vlage. Zalijevanje usjeva provodi se svakih 1-3 dana. U sušnim razdobljima potrebno je zalijevanje svaki dan. Mora se pripaziti da se zalijevanje provodi pravilno.

Najbolji način zalijevanja je blagim prskanjem jer se tako izbjegava oštećenje nježnih listova. Nedovoljno zalijevanje odnosno nedostatak vlage negativno utječe na kvalitetu i okus, lišće se prilikom nezalijevanja zgušnjava, gubi okus i postaje gorko. Također, ako se ne zalijeva, rikola započinje prijevremeno cvjetati, a novi listovi za konzumaciju prestaju rasti.

Gnojidba

Tlo se gnoji sa 100-120 kg/ha kalija, 60-80 kg/ha dušika i 60-80 kg/ha fosfora. Gnojidba se provodi oko 3 tjedna prije planirane sjetve, ali ne u razdoblju rasta biljke zbog kratke sezone rasta zato što kratka sezona rasta ne omogućuje dovoljno vremena da se gnojivo raspadne te se ono nakuplja u listovima biljke.

Ono što je važno napomenuti je da gnojiva ne doprinose pozitivno na rast biljke tijekom vegetacijske sezone jer će ona učiniti više štete nego koristi s obzirom na to da se kemijski spojevi akumuliraju u zelenilu. Prihrana je dopuštena, ali mora biti pažljiva. Rikola uzima puno hranjivih tvari  iz zemlje. Mlade biljke mogu se prihranjivati dušikom,  otopinom mulleina ili pilećim izmetom.

Razmnožavanje

Rikola se razmnožava sjemenjem koje se razvija nakon cvatnje u obliku komuške. U svakoj komuški nalazi se oko 2 g sjemenja koje je maleno i okruglog oblika. Nerijetko se događa da rikola nikne na istom mjestu i sljedeće godine bez namjernog sijanja.

Održavanje i njega

Njega usjeva podrazumijeva međuredne obrade i uklanjanje korova između redova biljaka i pravilnog navodnjavanja. Također, u njegu rikole spada i zaštita od prejakog sunca. Izloženost jakom suncu dovodi do slabije kvalitete uroda i okusa gorčine. Također, berba se provodi škarama jer čupanje listova može uzrokovati da se zajedno s lišćem iščupa i korijen biljke. Veoma je važno napomenuti kako se rast i razvoj rikole nikako ne smije pokušati uz pomoć kemikalija jer ona akumulira sve kemikalije u lišću te postaje nejestiva.

Održavanje nasada

Kako bi se osigurao nov i svjež urod rikole, potrebno je sijati nova sjemena svaka dva tjedna. Kada biljka krene u fazu cvjetanja, potrebno je izrezati i izvaditi je iz zemlje ostavljajući dvije do tri biljke za sjeme za sljedeću sadnju. Nije poželjno da se berba odgađa zato što lišće preraste i dobije okus gorčine. Stoga je potrebno redovito rezati lišće kako bi se biljka stalno obnavljala i kako bi uvijek rasli nježni i svježi mladi listovi. Za održavanje nasada važno je i navodnjavanje, prikladno mjesto koje je dio dana zaštićeno od sunca i briga o uklanjanju korova između biljaka.

Rezidba i oblikovanje

Rikola raste u grmovima do 60 centimetara u visinu. Potrebno je ne zanemariti rezidbu jer lišće brzo raste. Redovitom rezidbom, odnosno berbom doprinosimo pravilnom obnavljanju biljke i dobivamo svježe i nježne listove za konzumaciju. Najbolje je rezidbu izvoditi škarama kako bi se izbjeglo oštećenje biljke. Mlade biljke je potrebno prorijediti na udaljenost ne manju od 5 cm kako bi one imale dovoljno mjesta za svoj razvoj.

Berba rikole

Berba počinje kada biljka dosegne oko 10 cm i to otprilike 40 dana od sadnje. Berba započinje rezanjem škarama najvećih donjih listova dok se ostatak biljke pušta da raste. Ako se stabljika cvijeta ukloni, razdoblje rasta novih listova se produžuje. Također, potrebno je prilikom berbe ostavljati tek izrasle listove. Ono što je odlično kod rikole jest da čim se više reže, više se potiče njen rast i razvoj.

Skladištenje

Orezani usjev može se čuvati u hladnjaku zamotan u prianjajuću foliju do dva tjedna. Uzevši u obzir da se rikola može uzgajati tijekom cijele godine, za njezino skladištenje nema potrebe, ali naravno postoje načini kako je skladištiti.

Listovi se mogu čuvati u hladnjaku sve dok ne uvenu. Dugotrajnom skladištenju rikole potrebno je posvetiti puno pozornosti. Potrebno ju je zamrznuti, ali je važno da se prije zamrzavanja dobro opere i osuši. Nadalje, dugotrajno skladištenje rikole moguće je postići i njenim sušenjem. Potrebno je usitniti listove rikole i raširiti ih na pladnju ili limu za pečenje koji se odlaže u tamnu, dobro prozračenu prostoriju u kojoj se suše otprilike tjedan dana.

Također, može se sušiti u pećnici na temperaturi ne višoj od 40° ili pomoću dehidratora. Sušena se rikola može čuvati do nekoliko godina.

Priprema za sljedeću sezonu

Rikola je biljka koja proizvodi svoje sjeme u komuškama. Svaka komuška sadrži oko 2 g sjemena. Sjeme se lako skupi i spremi na suho mjesto te će ono biti spremno za sjetvu u bilo koje doba godine.

Bolesti

Rikola nije podložna bolestima. Međutim, kako je za njen rast i razvoj potrebno puno vlage, može se dogoditi da se u tlu razvije gljivična bolest.

Gljivična bolest

Simptomi ove bolesti će odmah biti vidljivi na biljci, a oni uključuju prestanak rasta biljke, poprimanje blijede boje i pojavljivanje smeđih nadutosti na korijenu biljke. U slučaju bolesti, postoje antifungalni preparati kojima se treba tretirati tlo.

Štetnici

Rikolu, osim bolesti, ne muče pretjerano ni štetočine zahvaljujući esencijalnim uljima koje biljka sadrži u sebi i svog gorkog okusa koji djeluje odbijajuće na nametnike. Može se dogoditi da biljku napadnu insekti poput kupusnog moljca i buhe.

Kupusni moljac

Kupusni moljac je gusjenica koja naraste do otprilike 12 mm. Njihovo je tijelo suženo na oba kraja. Odlažu svoja jajašca na naličje lista. Gusjenice izgrizaju prozorčiće na listovima te na posljetku izgrizu cijelo lisno tkivo. Iako postoje insekticidi kojima se može suzbiti pojava ovog nametnika, njihovo korištenje u slučaju napada na rikolu nije dopušteno jer rikola akumulira kemikalije u svom lišću te oni nakon toga nisu za konzumaciju. Jedini način kako se riješiti ovog nametnika jest uništiti usjev rikole.

Buha

Znak da je usjev pogođen ovim nametnikom su sitne rupice na lišću. Buha je sitni kukac veličine od 2-3 mm. Nije ga lako uhvatiti i iskorijeniti jer ima mogućnost da visoko skoči. Međutim, šteta u slučaju ovog nametnika je samo estetske prirode. Buhe se možemo riješiti redovitim zalijevanjem usjeva jer one ne vole mokru zemlju. Također, protiv ovog nametnika možemo se boriti posipavanjem pepela oko usjeva.

Upotreba rikole

Prije upotrebe i konzumacije rikole, potrebno ju je ubrati i isprati vodom. Ako je potrebno može se dodatno usitniti. Konzumira se u svježem obliku, a osim listova mogu se iskoristiti i sjemenke. Ova je kultura bogata vitaminima. Ima pozitivan učinak na probavni, mokraćni i respiratorni sustav.

Rikola u medicini

Mnoge su blagodati ove biljke. Pozitivno djeluje na cijeli ljudski organizam. Listovi rikole bogati su vitaminima B i C, cinkom, željezom i folnom kiselinom. Konzumacija rikole ima pozitivan utjecaj na ljudski imunološki sustav uništavajući štetne bakterije.

Također, konzumiranje ove biljke pridonosi jačaju stijenki krvnih žila i poboljšanju njihove elastičnosti. Rikola ima blagotvoran utjecaj na probavni, mokraćni i respiratorni sustav stoga se njeno konzumiranje preporučuje ljudima koji pate od bilo koje bolesti želuca.

Nadalje, rikola smanjuje kolesterol i ima sposobnost uklanjanja viška tekućine iz tijela stoga je preporučljiva za mršavljenje. 100 grama rikole ima 10 kalorija. Važno je istaknuti kako rikola doprinosi povećanju hemoglobina te smanjuje razinu šećera u krvi.

U pučkoj medicini sjemenom ove biljke liječio se ubod škorpiona. U povijesti, rikola je bila jedan od glavnih sastojaka sirupa protiv kašlja.

Rikola u kuhinji

Ranije je spomenuto kako rikola ima specifičan okus. Odlično se slaže s većinom namirnica. Tako se rikola koristi kao dodatak sirevima, može se poslužiti kao hladno predjelo primjerice sir zamotan u rikolu. Također, rikola se poslužuje u salatama, a veoma je popularna kao dodatak na pizzu, u sendviče i slična jela. Rikola se može pripremiti blanširanjem poput špinata te tako pripremiti savijaču ili razne tarteve.

Osim listova, može se koristiti i sjeme rikole kao začin i kao jedan od sastojaka za izradu senfa.

Sušena rikola koristi se kao začin za juhe, pite i druga jela.

Povijest

Poznato je da rikola u prirodi raste kao korovska biljka na mjestima koja su zapuštena. Iako se o njenoj povijesti malo zna, poznato je da biljka ima bogatu povijest.

U doba antičkog Rima, koristila se kao začinska biljka, te zbog toga povjesničari zaključuju da je rikola rođena Rimljanka. U početku se konzumirala kao divlja biljka, ali je njeno uzgajanje počelo već u Staroj Grčkoj i Rimu.

Ova biljka je porijeklom iz zapadnog Mediterana točnije Alžira i južne Španjolske. Iz tih područja se proširila u istočne krajeve.

U Indiji raste kao posebna vrsta, a iz Indije je uvozom dospijela i u središnju Europu. Također, uvezena je i u Sjedinjene Američke države.

U povijesti se biljka smatrala afrodizijakom i nazivala "ljubavnom drogom", a njezina se afrodizijačka svojstva spominju i u Vergilijevim djelima gdje piše da rikola pobuđuje spolnu želju.

Vrtnu se rikola već tisućama godina sije u priobalju, a u današnje vrijeme nije ju problem pronaći pokraj puteva i staza u priobalju.

Zanimljivosti

Zapisi o rikoli mogu se pronaći i u Bibliji.

Gorčinu rikole možete odrediti prema njenoj veličini. Što je rikola manja, njena gorčina je veća.

Sok od svježe rikole može pomoći u uklanjanju pjega. Potrebno je sok nanijeti točkasto na pjegu.

Imena sorti rikole "Eruca Sativa" i "Wild Rocket" također su imena glazbenih sastava.

Osim gorčine, možete prepoznati i svježinu ubrane rikole u trgovini. Ako su listovi tamnozelene boje, to znači da je ruiola svježe ubrana.

Rikolu je najbolje jesti svježu zato što stajanjem gubi vitamin C.

Okus i miris divlje, samonikle rikole i rikole uzgojene u vrtu gotovo je identičan.

Razlika između divlje rikole i uzgojene je u izgledu listova. Listovi divlje rikole malo su više nazubljeni.

Foto: filmbetrachterin / Pixabay