Rajčica (paradajz) - sadnja, uzgoj, razmak, gnojidba, berba

Rajčica (lat. Solanum lycopersicum), poznata i pod nazivima pomidor, poma, tomat i paradajz, je jednogodišnja biljka iz porodice pomoćnica (lat. Solanaceae). S botaničkog stajališta rajčica pripada voću, ali se u kulinarstvu i trgovini smatra povrćem. Uzgaja se većinom u toplijim krajevima, jasno zbog svojih plodova koji se konzumiraju svježi, ali se i kuhaju, konzerviraju i prerađuju.

Biljka rajčice raste od pola metra do čak 3 m, a stablo joj je zeljasto i razgranato. Samo stablo je prekriveno dlačicama i ljepljivo je, dok su cvjetovi žute boje te su okupljeni u grozdove. Plodovi rajčice su u početku zelene boje, a dozrijevanjem poprimaju tamno crvenu boju.

Rajčica potječe iz Južne Amerike a u Europi se prvi put pojavila 1493. godine

Sorte rajčica

Tijekom vremena su se razvile mnogobrojne sorte rajčica a pri odabiru je važno prije svega razmišljati o krajnjoj upotrebi koju želite za plodove vaše biljke. Točnije, u pravilu se gleda koji plodovi će biti najkonkurentniji na tržištu pa je stoga potrebno analizirati potražnju na tržištu odnosno, predvidjeti kada će postojati veća potražnja za rajčicama. Nakon što isto odredite, važno je da na umu imate vrijeme dozrijevanja sorte za koju ste se odlučili.

Uzimajući u obzir vrijeme dozrijevanja rajčice, one se dijele na:

Rane sorte: plod dozrijeva nakon 115 do 130 dana

Ove sorte su pogodne za uzgoj u plastenicima, a najrasprostranjenije vrste u upotrebi su Amati F1, Baghera F1, Grownet F1, Ivet F1, Arletta F1, Minaret F1 i sl.

Kasne sorte: plod dozrijeva nakon 130 do 170 dana

Ove sorte se obično uzgajaju iz sjemena te na otvorenim područjima koja imaju duga ljeta. Najpoznatije vrste su Lustro F1, Optima F1, Sinatra F1, Hector F1, Bobcat F1 i sl.

Još jedan od aspekata koji je važno sagledati prije izbora sorte rajčice koju želite uzgajati je izbor između domaćih i stranih sorti. Mnogi proizvođači se odlučuju za domaće sorte, što zbog želje za tradicionalnim uzgojem, a što zbog činjenice da takve sorte obično donose veće i mesnatije plodove.

Dobar izbor, posebice za neodlučne, mogu biti hibridne sorte. Naime, ovakve sorte donose više plodova te su otporne na veći broj bolesti i štetnika, a također omogućavaju vertikalni uzgoj.

Neke od poznatijih sorti koje se uzgajaju na našem podneblju i koje konzumiramo u većim količinama su sljedeće:

San Marzano rajčice

Porijeklo vuku iz Italije odakle im potječe i ime, a odlikuje ih duguljasti oblik s mesnatim središtem koje ima malen broj sjemenki. Od svih vrsta su najpogodnije za pripremu umaka i juha.

Cherry rajčice

Specifične su po tome što rastu u grozdovima, što je moguće jer su nekoliko puta manje od ostalih vrsta rajčice. Plodovi su uvijek žarko crvene boje, ali mogu biti okrugli ili duguljasti. Pri uzgoju Cherry rajčica valja imati na umu da puno bolje uspijevaju u staklenicima nego na otvorenom prostoru, a u primjeni se koriste u salatama ili kao dodatak pečenoj ribi ili mesu.

Beefsteak rajčice

Ova vrsta ima veće plodove od ostalih, a čija težina doseže i do 200 grama. Imaju tanku kožicu te su najčešće nepravilnog ili valovitog oblika, dok je sredina ploda mesnata s malo ili nimalo koštica. U primjeni se najčešće koriste u salatama.

Domaće rajčice

Domaće rajčice (Berberana F1) imaju plodove veće od prosjeka, a unutrašnjost je mesnata sa srednjim brojem koštica. Plodovi su žarko crvene boje, no jako često pri stabljici ostaju zeleni. Pogodne su za konzumaciju u sirovom stanju, kao i za pripremu umaka.

Paipai F1

Hibridna sorta čiji su plodovi oblika i veličine šljive, a teže oko 180 grama. Svaka stabljika donosi oko 6 do 8 plodova koji imaju jako dugačak vijek uskladišteni s obzirom na to da su čvršće konstitucije.

Vermoni F1

Sjajna sorta rajčice koja uspijeva u gotovo svim uvjetima. Plodovi su nešto veći nego kod drugih sorti i mogu težiti i do 300 grama. S obzirom da se radi o hibridnoj vrsti, ukoliko se odlučite za nju, utoliko možete računati na visoku plodnost te odličnu izdrživost

Dokia F1

Ovu sortu rajčice odlikuju veliki, crveni plodovi koji su blago naborani. Spada u jednu od "beef sorti rajčice" koja donosi stabilan prinos, a plodovi teže preko 250 grama

Grifone F1

Srednje rana sorta rajčice koja se odlikuje crvenim plodovima koji bliže peteljki ostaju blago zelene boje. Također, plodovi imaju izražena rebra te s donje strane ostaju ravni, a teže oko 300 grama u prosjeku

Barbarian F1

Radi se o jednoj od novijih sorti koja je primarno namijenjena za uzgoj u plastenicima i/ili staklenicima. Ono što je specifično za ovu sortu je što plodovi dozrijevaju iznutra prema van, a naposljetku imaju žarko crvenu boju te teže preko 250 grama

Amaneta F1

Rana sorta koja donosi okrugle, crvene plodove otporne na dugoročno skladištenje. Plodovi su normalne veličine, dakle oko 250 grama, a svi dozrijevaju u slično vrijeme. Odličan je izbor za profesionalne proizvođače s obzirom na to da Amaneta donosi od 5 do 7 plodova po stabljici tijekom cijele vegetacije.

Rally F1

Jedna od najjednostavnijih sorti za uzgoj. Ima vrlo snažno korijenje sa krupnim plodovima (iznad 250 grama) koji su žarko crvene boje i sjajnog okusa. Primarno je sorta namijenjena za uzgoj u staklenicima, a posebno je cijene proizvođači koji plasiraju svoje proizvode na lokalnim tržnicama zbog estetke privlačnosti plodova i dobrog okusa.

Sadnja rajčica

Rajčice su biljka koja odlično uspijeva u toplim predjelima pa joj naša mediteranska klima savršeno odgovara. Ipak, važno je da dobro odredite vrijeme sadnje ako se radi o uzgoju na otvorenom prostoru (u zatvorenom ju je u kontroliranim uvjetima moguće uzgajati cijele godine), ali isto tako da pazite na odabir tla jer neke pretkulture mogu naštetiti njenom razvitku.

Tlo

Korijen rajčice se razvija do 50 centimetara u tlo, pa je stoga važno da ju ne uzgajate na tlima s puno gline jer će to spriječiti razvoj korijenja. Prikladno je da je tlo rahlo i plodno, a reakcija bi trebala biti ili neutralna ili slabo kisela.

Dodatno, iako rajčice imaju srednju potrebu za vodom, važno je da nivo podzemnih voda nije visok.

Prije same sadnje važno je obraditi tlo, i to čak i dublje slojeve zbog dubine korijena. Tako bi bilo poželjno da razrahlite tlo do dubine od oko 40 centimetara. U proljetno vrijeme trebali bi istanjurati tlo te na taj način zatvoriti brazde, dok bi frezanjem trebali dovesti tlo do sitnozrnate strukture. Vodite računa da su padaline nakon ovakve obrade tla izrazito nepoželjne jer kiša može sabiti tlo te ono tada neće biti prikladno za sadnju rajčice.

Ako ovaj proces prođe bez padalina, možete nastaviti pripremu tla za sadnju. Ovo prije svega podrazumijeva izradu uzdignutih gredica, odnosno baula. Visina bi trebala biti između 15 i 25 centimetara, dok bi širina trebala biti od 30 do 60 centimetara. Jasno, ako planirate postaviti navodnjavanje kap po kap, cijevi bi trebalo postaviti prije navedenog koraka.

Vrijeme sadnje

Pri odabiru vremena sadnje rajčice potrebno je imati na umu koji je finalni cilj, odnosno što planirate sa svojim proizvodom.

Tako rane sorte rajčice u južnim dijelovima Hrvatske možete početi saditi već polovicom siječnja, dok je mjesec dana kasnije moguće saditi srednje rane sorte. Ako se nalazite u kontinentalnom dijelu zemlje, rane sorte je moguće saditi oko 20. veljače, a sve ostale sorte od početka ožujka do prve polovice travnja. Ova pravila odnosno vremenske odrednice vrijede za ranu poljsku proizvodnju.

Ukoliko ste se odlučili za direktnu sjetvu na otvorenom prostoru u proizvodnji industrijske rajčice, utoliko za sadnju možete iskoristiti vrijeme od polovice travnja do početka svibnja.

Klima

Rajčice vole toplo vrijeme jer im mraz može naškoditi pa bi se tako uzgajivači u kontinentalnom dijelu zemlje trebali usredotočiti na sorte koje nisu kasne.

Imajte na umu da rajčica najbolje klija na temperaturama između 22 i 25°C, dok je minimalna temperatura koja je potrebna za klijanje 10°C. Također, upamtite da klijanje traje između 8 i 23 dana.

Što se pak tiče razvoja biljke i samog razvoja plodova rajčice, optimalna temperatura bi se trebala kretati između 18 i 22° C, a relativna vlaga bi se trebala kretati između 55 i 65%.

Dodatno, valja napomenuti da rajčice vole svjetlost, odnosno potrebno im je od 8 d 10 sati svjetlosti dnevno. Ovo je vrlo zahvalna karakteristika rajčica na našem podneblju jer ovu količinu svjetlosti možemo očekivati od kraja veljače do listopada.

Sadnja iz sjemena

Rajčice je moguće sijati na otvorenom polju, u plastenicima, ali i u lončanicama, plastičnim saćama i lijehama. Bez obzira za koji ste se način sadnje odlučite, važno je da dubina zemljišnog supstrata bude barem 15 centimetara. Za ovo se koriste različite kombinacije stajskog gnoja, zemlje i pijeska, kao i gotove hranjive smjese poput Brill ili Klasmann supstrata. Spomenutu smjesu je važno prije sjetve zbiti daskom.

Razmak između sjemenja rajčice pri sadnji rane rajčice treba biti 70 x 35 centimetara, dok se srednje rana i kasna rajčica sade na razmaku od 80 x 40 centimetara. Ako sadite rajčice u staklenicima, potrebno je da održite razmak od 70 x 50 centimetara.

Nakon sadnje na vrh tla je potrebno dodati hranjivu smjesu debljine 2 prsta, zbiti tlo te dodati vodu. Poželjno je da se ova vlaga zadrži pa je moguće nasade prekriti prozirnom plastikom koju je moguće ukloniti kada se pojave znakovi da je biljka počela nicati.

Kada vidite da je rajčica počela nicati važno joj je dati potporu za rast. To je moguće napraviti postavljanjem drvenih li plastičnih kolaca, a u staklenicima se mogu koristiti plastične vrpce koje se vežu za nosače plastenika i (nježno) oko same biljke.

Slaganje kultura

Pri odabiru tla za uzgoj rajčice važno je paziti na pretkulture koje su na istom rasle. Tako je važno da se rajčica ne sadi iza biljaka koje pripadaju istoj vrsti, odnosno pomoćnicama. Dobar primjer za to su paprike, patlidžani i krumpiri. Ono što se svakako savjetuje je da se rajčica sadi na pretkulturi luka, peršina, celera, mrkve, šparoga i bosiljka. Ukoliko je to moguće, dlučite se za bosiljak koji će pogodovati rajčici jer prirodno tjera sve nametnike koji bi mogli u kasnijoj fazi napasti rajčicu.

Uzgoj rajčica

Rajčice je moguće saditi na svim lokacijama; od velikih polja do lončanica na balkonima stanova. Ipak, važno je imati na umu da korijenje rajčice ne raste pa je pri sadnji potrebno rajčicu postaviti što dublje. Za najbolje rezultate savjetuje se postaviti stabljiku rajčice u tlo sve do najnižih listova.

Uzgoj u vrtu

S obzirom na to da jednom kad rajčica počne donositi plodove berba će biti potrebna više puta tjedno, važno je da već pri sadnji mislite o tome da između redova morate imati prohodan put za višekratnu berbu. Stoga savjetujemo da razmak između redova ne bude manji od 80 do 100 centimetara. Što se pak tiče razmaka unutar redova, on će ovisiti o vrsti rajčice koju sadite.

Tako bi za rane sorte razmak među pojedinim biljkama trebao biti od 30 do 40 centimetara, a za ostale sorte od 50 do 70 centimetara.

Nakon sadnje rajčice odnosno po njenom početku rasta važno je da joj pružite potporu kako bi mogla rasti u visinu. Potpora može biti kolac koji je potrebno postaviti uz samo biljku (svaku zasebno) ili se može koristiti žica i plastična vrpca. U tom slučaju se kolci postavljaju na razmak od 3 metra između kojih se razapne žica te se rajčice povežu za žicu. Ipak, budite oprezni odnosno ostavite rajčici dovoljno mjesta za rast jer se stabljika tijekom razvoja širi i do preko 2 centimetra.

Uzgoj u stakleniku

Uzgoj rajčice u zatvorenom prostoru istovjetan je onom na otvorenom prostoru u smislu razmaka među biljkama i povezivanja kako bi se omogućio rast biljke.

Ipak, kod zatvorenih prostora prednost je mogućnost kontrole mikroklime čim je rajčicu moguće uzgajati tijekom cijele godine. Ono što je najvažnije je da pazite na temperaturu te ne dozvolite da ista pređe 27°C (ako se to dogodi plastenik ili staklenik je nužno prozračiti), odnosno ne dozvolite da temperatura padne ispod 21°C.

Uzgoj u posudama

Posljednjih godina sve je popularnije uzgajati rajčice na balkonima stanova u lončanicama, s obzirom na to da su biljka koja ne zahtijeva pretjeranu njegu. Ipak, ako se odlučite za ovaj način uzgoja, prije svega je važno da odaberete lončanicu koja je dovoljno velika da bi se biljka mogla razvijati i rasti.

Prije svega, sjeme rajčice možete staviti u manju posudu (poput čašice jogurta) koju ćete izbušiti kako bi višak vode mogao izići van, potom napuniti organskom zemljom do 2/3 te dodati nekoliko sjemenki rajčice. Potom na vrh dodajte još zemlje te ju nježno zbijte. Sve skupa je potrebno prekriti plastičnom folijom s izbušenim rupicama i postaviti na toplo mjesto. Nakon prvih znakova nicanja možete ukloniti plastičnu foliju, a biljku možete presaditi u veliku lončanicu kada vidite da su formirale 5 do 6 prvih listova.

Uzgoj rajčice na balkonu

Zbog svog jednostavnog uzgoja posljednjih godina sve je popularnije uzgajati rajčice u stanu. Iako ćete pri ovakvom pristupu uzgoju rajčica također koristiti lončanice, važno je da odaberete balkon koji ima jako puno svjetla. Stoga se savjetuje odabrati južno orijentiran balkon, jer je rajčicama potrebno od 6 do 8 sati sunca dnevno.

Kako mraz jako loše utječe na rajčice, trebali bi ih zasaditi tijekom mjeseca svibnja. Što se pak odabira vrste tiče, u dosadašnjim iskustvima najzahvalnije su se pokazale popularne cherry rajčice, iako je moguće kvalitetno uzgojiti i jabučarke.

Ako ranije niste sadili rajčice, preporuča se da kupite rajčice presadnice kako bi sebi olakšali cjelokupan proces. Ipak, pri kupnji obratite pozornost da su presadnice zdrave zelene boje te tražite one čije je stablo visoko oko 25 centimetara.

Da bi svojoj rajčici olakšali rast, dobro je pored nje u tlo postaviti drveni kolac kako bi se stabljika mogla uz njega penjati. Naravno, ne zaboravite redovito zalijevati rajčicu na način da je tlo uvijek vlažno, ali nipošto više od toga.

Razmnožavanje

Rajčice su samooplodne biljke, no kako bi se ubrzao njihov razvoj, moguće je pomoći oplodnju.

Oplodnja se može izvršiti mehaničkim putem tako da se protresu žice za koje su rajčice privezane. Na ovaj će se način osloboditi pelud koja će oploditi tučak u cvijetu. Bitno je da se ova metoda provede u jutarnjim satima ili za vrijeme oblačnog vremena kako bi relativna vlaga zraka bila niža jer ona sprječava oslobađanje peludi.

Oplodnju je moguće provesti i kemijskim putem, i to pomoću fitohormona koji su stimulatori rasta biljke. Fitohormonima je dovoljno tretirati prvih nekoliko cvjetnih grančica, a proces se također provodi tijekom jutra.

Održavanje nasada

Rajčica je izuzetno zahvalna biljka koja daje puno plodova, no to ovisi o redovitoj brizi o njoj. Jedan od važnijih segmenata u brizi o rajčici je da joj se redovito otkidaju zaperci kako bi se potaknuo daljnji rast. Također, s obzirom na to da rajčica najbolje uspijeva u toploj atmosferi, važno je da uz to ide u primjerena vlažnost. Kako ju zalijevati ali i hraniti pročitajte u nastavku.

Zalijevanje

Rajčice imaju srednju potrebu za vodom pa je biljkama tako od nicanja prvih plodova pa sve do berbe potrebno 30 litara vode po metru kvadratnom. Ova količina se može povećati na 40 do 50 litara tijekom ljetnih mjeseci zbog povišenih temperatura.

Pri uzgoju rajčice preferira se navodnjavanje kap po kap, a važno je da se zalijevanje biljaka vrši u jutarnjim satima kako biljka ne bi doživjela šok zbog razlike temperature zraka i temperature vode.

Gnojidba

Rajčica je biljka koja ima veliku potrebu za kalijem, pa ga je tako potrebno unositi u velikim količinama. Omjer koji je optimalan je 1:2,53 N:K.

Ukoliko se pojavi manjak kalija, utoliko ćete ga moći prepoznati po tome što će plodovi prema peteljci ostati zeleni, odnosno neće dozrijevati. Također, moguće je da se u mreži žilica i na rubovima donjih listova pojavi žuto ljubičasta pigmentacija.

Uz kalij je važno tlu dodati i stajski gnoj, i to neposredno pred oranje. Količina koja je optimalna je 40 do 60 tona po hektaru.

Što se pak prihrane tiče, poželjno je koristiti NPK gnojiva (iako je moguće koristiti i KAN). Prihrana se obavlja za vrijeme cvatnje biljke, potom pri zametanju prvih plodova te finalno kada plodovi zriju.

Rezidba i oblikovanje

Rezidba rajčice je izuzetno važna jer se biljka razvija na takav način da kada bi se pustio slobodan razvoj ona bi postala zamršeni grm pa se plodovi ne bi mogli razvijati te bi se povećao rizik od oboljenja.

Stoga je važno da se provede tzv. Pinciranje, odnosno skidanje zaperaka (mladih izbojaka) koji se razvijaju na mjestima razgranavanja. Zaperke je nužno ukloniti ih kada narastu od 5 do 8 centimetara a ovaj se proces provodi jednom tjedno. Ukoliko slučajno preskočite neki od zaperaka i on naraste više od spomenute duljine, potrebno mu je samo otkinuti vrh.

Otkidanje vrhova potrebno je obaviti na svim granam kada vaša rajčica razvije 4 do 6 cvjetnih grančica, a cilj je da se ubrza zrioba.

Još jedna metoda koja pomaže u omogućavanju biljci da bolje diše je skidanje donjeg lišća. Naime, nakon što prvi plodovi sazru, potrebno je ukloniti listove koji stare i koji se uvijaju. Važno je da nakon skidanja lišća primijenite fungicid kako bi se smanjio napad bolesti.

Berba rajčica

Rajčice je moguće brati ručno ili strojno.

Ako vam je želja plasirati svoj proizvod za upotrebu u svježem stanju, u tom slučaju se savjetuje ručna berba. Da bi odabrali pogodan trenutak za berbu plodova, važno je razmišljati o udaljenosti tržišta na koje želite plasirati proizvod. Naime, plodovi koji u potpunosti dozru na stablu (odnosno postignu jarko crvenu boju) imaju najbolja svojstva, ali s obzirom na to da brzo prezru moguće ih je plasirati samo na tržišta koja nisu jako udaljena.

S druge strane, plodovi koji se beru u prijelaznoj fazi (kada su žuti ili narančasti) mogu se skladištiti i do 2 tjedna, no temperatura zraka treba biti 10°C a relativna vlaga zraka treba biti između 75 i 80%. Potom će na temperaturi od oko 20°C jako brzo postići jarko crvenu boju te će ostati svježi još 5 do 10 dana.

Treća moguća opcija je branje plodova u "zelenoj zriobi", ali nju se savjetuje primjenjivati samo pred kraj sezone u namjeri da se spriječe potencijalni gubici zbog niskih temperatura.

Što se pak strojne berbe tiče, ona se u pravilu primjenjuje kada se planira plasirati plodove rajčice za preradu. Također, najbolje sorte za strojnu berbu su one koje ne daju veliku bujnost stabla te one koji imaju čvrste plodove koji se mogu otkinuti bez stapki jer je ovakav način berbe izuzetno destruktivan za biljku.

Dodajmo da se berba provodi 90 do 120 dana od sadnje biljke.

Skladištenje

Da bi mogli čuvati rajčicu valja biti pažljiv još pri berbi. Tako je važno da se plodovi beru uvrtanjem oko osi plodova. S obzirom na količinu plodova kojima rađa rajčica, plodovi se mogu brati i više puta tjedno, a poželjno je da se berba zbog temperature zraka obavlja u jutarnjim satima.

Što se pak samog čuvanja rajčice tiče, ono se provodi u hladnjačama s normalnom atmosferom. Rajčice je moguće čuvati 5 dana na temperaturi do 30°C, a 9 dana na temperaturi do 20°C. Ipak, zbog produljenja vremena skladištenja rajčice se najčešće čuvaju na temperaturama od 5 do 10°C. Imajte na umu da rajčice nije moguće skladištiti na nižoj temperaturi od 5°C jer će na plodovima doći do oštećenja te će isti biti osjetljivi na bolesti.

Dodatno, relativna vlažnost zraka u skladištu rajčica trebala bi dosezati od 90 do 95%.

Prije samog transporta savjetuje se da se rajčice operu, očetkaju i na 15 sekundi izlože mlazu vrele vode (preko 50°C) kako bi se smanjila osjetljivost plodova. Pri samom transportu rajčice bi trebale biti odvojene od ostalog voća i povrća, s obzirom na to da neke vrste (poput dinje, banane i jabuke) oslobađaju etilen a on ubrzava zrenje rajčica.

Bolesti

Rajčice su izložene mnogobrojnim oboljenjima, no najvažnija za naše podneblje su Pjegavost lista, Plamenjača i Siva plijesan.

Pjegavost lista

Ovo oboljenje može se javiti već na supkama (prvim klicinim listićima), a manifestira se kroz jasno, pjegavost. Pjege su sive boje, a tijekom vremena prelaze u žutu boju, te potom mogu dovesti do sušenja cijelog lista, kao i umiranja cjelokupne biljke.

Plamenjača rajčice

Još jedno oboljenje koje se manifestira kroz sive pjege, ali kod Plamenjače one zahvaćaju donje listove biljke. Nakon određenog vremena, pjege postanu prozirne te se potom osuše. Dodatni simptom je što je pri vlažnom vremenu na naličju lista moguće vidjeti bijelu presvlaku. Ako se bolest proširi i na plodove, na njima će biti vidljive tamne udubljene pjege koje s vremenom poprimaju brončanu boju. Važno je naglasiti da je ova bolest donekle lokalizirana i smo u jako povoljnim uvjetima za bolest može dovesti do propadanja cjelokupne berbe.

Siva plijesan

Ova bolest se javlja prije svega na stabljici biljke u obliku sivih nekrotičnih mrlja. Bolest se potom širi na plodove na kojima se pojavljuju tamne pjege okružene svijetlim tkivom. Napomenimo da je pojavnost Sive plijesni češća kada se rajčice uzgajaju u zatvorenim prostorima.

Kako bi spriječili pojavnost oboljenja rajčice preporučuje se tretirati rajčice sredstvima na osnovi bakra desetak dana nakon sadnje.

Štetnici

Što se pak štetnika tiče, rajčicu napadaju krumpirove zlatice, resičari, zemljišni štetnici i slični nametnici. Najbolja obrana je primjena insekticida od sadnje prema berbi.

Ipak, postoji i nekoliko "narodnih" trikova kojima možete zaštiti rajčice od štetnika. Jedan od njih je da oko nasada zasadite nevene jer će oni na prirodan način smanjiti najezdu bijelih ušiju. Dodatno, jednom kad rajčice počnu cvjetati savjetuje se dodati tlu dvije žlice "gorke soli", odnosno magnezijevog sulfata u pet litara vode kako bi uz pomoć magnezija i sumpora potaknuli razvoj zdravih plodova.

No, pozabavimo se pojedinim štetnicima:

Krumpirova zlatica

Kako mu i samo ime kaže, ovaj štetnik prvenstveno napada krumpir, no u posljednje vrijeme sve ga se češće viša i na rajčicama. Pojavljuje se u proljeće kada se ove životinje i počinju pariti. Tako ženke krumpirove zlatice svoja jajašca polažu ispod listova rajčice, a problem nastaje kada se jaja izlegu. Naime, mlade zlatice za cilj imaju samo pojesti što je više moguće pa se ponekad dogodi da unište sve listove odnosno kompletan nasad. U suzbijanju najezde moguće je koristiti proizvode koji sadrže alfa - cipermetrin, imidakloprid, metaflumizon i klorpirifos.

Puževi

Ove životinje, iako spore, imaju jako velik apetit. Najčešće se hrane listovima na kojima izgrizaju velike pukotine, a ponekad napadaju i klice biljke, kao i tanke ili mlade stabljike, ali isto tako i dozrele plodove. Kao obranu je moguće koristiti proizvode koji sadrže metaldehid.

Cvjetni štitasti moljac

Cvjetni štitasti moljac naziva se još i bijela mušica. Radi se o moljcu koji je veličine od samo 2 milimetra te je bijele boje, skoro pa proziran. Prvi znak da je ovaj moljac napao rajčicu je medna rosa koja se pojavljuje na listovima i plodovima. Uskoro je moguće uočiti same moljce, ali isto tako i ličinke koje su najčešće rasprostranjene na donjim lisnim etažama. Kako bi se obranili od moljca, odnosno bijele mušice, savjetuje se koristiti proizvode koji sadrže imidakloprid ili alfa - cipermetrin.

Lisni miner

Radi se o obliku leptira veličine od 5 do 7 milimetara čije ženke polažu jaja na naličje lista. Ona su u početku žućkaste boje te cilindričnog oblika, a gusjenice se izlegu nakon 3 do 5 dana. Same gusjenice se potom kukulje u svojoj transformaciji te time uništavaju biljku ili plod. Najgori dio napada Lisnog minera je što on može u bilo kojem obliku preživjeti i zimu. Ovisno o stadiju u kojem ste ih uočili razlikuje se i obrana pa je najbolje savjetovati se s fitofarmaceutom o najboljem sredstvu za sukob s ovim nametnikom.

Štetnici u zemlji

Ovdje se radi o mnogobrojnim ličinkama i gusjenicama koje napadaju samu klicu ili korijen biljke, a ponekad napadaju i same plodove. Nagrizanjem bilo kojeg dijela biljke rade prvenstveno štetu pri prodaji proizvoda, a kako bi isto spriječili, savjetuje se primijeniti proizvode koji u sebi sadrže klorpirifos.

Upotreba rajčica

Plod rajčice ima jako malu kalorijsku vrijednost, ali je zato bogat bjelančevinama, beta-karotenom, biljnim mastima, vitaminima A, B, C, D i K, kao i željezom i kalijem.

Pripravci

Rajčica u medicini

Rajčica nije priznata kao ljekovita biljka od strane medicinske struke, no u novije vrijeme sve se više prepoznaju blagodati rajčice. Jedna od najvažnijih karakteristika rajčice je što je bogata likopenom, koji je snažan antioksidans, a za kojeg se smatra da pomaže u borbi sa stanicama karcinoma. Likopena u rajčici ima toliko da joj on zapravo daje crvenu boju.

Valja naglasiti kako se likopen bolje apsorbira ako se rajčice tretiraju kuhanjem odnosno toplinski obrade. Dobar izbor bi bila juha od rajčice, umaci i slični gusti proizvodi u kojima ima i dodatka ulja ili masti.

Rajčica u kulinarstvu

Rajčica se u kulinarstvu najčešće koristi kao sirovi proizvod u salatama te kao prilog drugim jelima, ali se može koristiti i kroz juhe, variva te kao umak. U posljednje vrijeme sve se češće upotrebljava i u svojstvu soka uz dodatak celera, a u cilju poboljšanja obrambenog sustava organizma.

Valja napomenuti i kako je plodove moguće iskoristiti kako bi proizveli vlastito sjeme za sljedeću godinu, jasno ako se želite nastaviti baviti uzgojem ovog povrća.

Ono što je za to potrebno je staviti dozrelu rajčicu bez kore u zdjelu i dodati malo vode. Nakon kraćeg vremena na površini će se pojaviti sloj bijele boje, a 36 sati kasnije na to dodate još malo vode te promiješate dobivenu tekućinu. Na ovaj način sjemenke će se odvojiti od mesa rajčice pa ćete moći procijediti tekućinu kroz sito i u njemu će vam ostati sjeme za narednu godinu. Sjemenke osušite na običnom kuhinjskom papiru te zasadite u vrijeme berbe pogodno za vaše područje.

Povijest

Iako nam se čini da je rajčica oduvijek prisutna u našim životima jer je toliko često konzumiramo, ona ipak nije u ljudskoj prehrani tako dugo. Naime, otkrivena je od strane španjolskih osvajača pri otkrivanju Amerika. Porijeklo vuče iz Perua, no nije postala poznata i tako uvriježena dok je Španjolci nisu donijeli u Europu.

Za popularnost koju rajčica danas ima zaslužni su ipak Talijani. Naime, u Italiji se spominje prvi put u 17. stoljeću u jednoj napuljskoj kuharici (koja se bazirala na španjolskim receptima) a kako je u to vrijeme u Italiji vladala velika glad, a rajčica je biljka koja uz dovoljno vode i topline može uspjeti bilo gdje, postala je jedna od osnovnih namirnica. Tako je postalo uvriježeno da se konzumira uz maslinovo ulje, ali se i kombinirala sa osnovnim ugljikohidratima.

Ipak, najveći "boom" rajčica doživljava čitavo stoljeće kasnije kada su Talijani po prvi put nadjenuli kruh sa rajčicom i tako utrli put današnjoj pizzi. Sve dalje je povijest.

Zanimljivosti

U početku se vjerovalo kako je rajčica otrovna i kako bi mogli umrijeti pri samom dodiru s njom, no bogatije društvo Europe uskoro je počinje smatrati afrodizijakom (posebno zbog njenog srcolikog oblika). Siromašnije pučanstvo je kao i toliko puta kroz povijest jednostavno kopiralo što rade vlastelini i tako je rajčica postala uvriježena namirnica u svim slojevima društva.

Foto: congerdesign / Pixabay

Rajčica

Sorte rajčica

Sadnja rajčica