Poriluk (lat. Allium porrum) je biljka duguljastih zelenih, sivozelenih ili plavičastih listova koji izgledom nalikuju na cilindar i duguljaste lukovice s čupavim korijenom. Dolazi iz porodice lukova (Alliaceae) kao i češnjak, luk, medvjeđi luk, vlasac, a njegov uzgoj datira još iz vremena starih Egipćana, Rimljana i Grka, ako ne i ranije. Kao najkorištenija sorta luka, raširen je po čitavoj Europi i Sjevernoj Americi, dok je najpopularniji u Španjolskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Francuskoj i Velikoj Britaniji.
Kod nas se poriluk najčešće sadi u vrtovima za kućne potrebne, dok se za tržište uzgaja u kontinentalnom području u okolici gradova. Dostupan je tijekom čitave godine, a moguće ga je pronaći u gotovo svakoj trgovini prehranom i tržnici. Poriluk je tako i odličan odabir u zimskim razdobljima kad povrće nije toliko zastupljeno, ali u tom slučaju treba znati kako zimski poriluk sadrži manje arome od ljetnog, a pri kupovini je važno obratiti pozornost na njegovu boju i čvrstoću.
Poriluk cvjetnu stabljiku razvije druge godine, ona je visoka do metar i pol, a na stanjenom vrhu sadrži okrugli cvat koji sadrži dvospolne cvjetove. Plod poriluka je sastavljen od tri dijela, a u njemu se nalaze malene, crne sjemenke.
U Hrvatskoj je ova biljka poznata još i pod imenima porjak, pernati luk, naljutka, praziluk ili por.
Vrste poriluka
Vrste poriluka razlikujemo po morfološkim i biološkim svojstvima. Rane vrste, namijenjene proljetnom uzgoju karakteristične su po dugoj stabljici i svjetlo zelenom lišću. Njihov rast je intenzivniji te su brže spremne za berbu. Za jesenski uzgoj prikladnije su vrste koje duže vegetiraju jer su razvile vrlo dobru toleranciju na niske temperature.
Razlikujemo tako mnoge sorte, a među najpoznatijima su: Slon, Columbus, Lancia, Lancelot, Golijat i Vesta.
Slon
Kasna jesenska sorta koja se zbog visoke vrijednosti često koristi za komercijalnu proizvodnju. Lišće mu je dugačko i dvobojno, a doseže dužinu od 15 do 20 centimetara. Berba ove sorte vrši se 130 dana nakon sadnje.
Columbus
Brzorastuća vrsta koja se koristi za ljetnu i ranojesensku proizvodnju. Karakteristična je po stablu dugom 30-ak centimetara s uspravnim, jakim lišćem i zelenoj boji. Columbus daje visoki prinos i to poprilično rano, a ubire se završetkom listopada i u studenom, za vrijeme suhog i lijepog vremena. Vrlo je ugodnog okusa. Nakon ručnog ili strojnog ubiranja, korijen biljke skraćuje se za četiri, a lišće za 20-ak centimetara te se pakira u snopove po nekoliko desetaka komada.
Lancia
Rana, rodna sorta koja se koristi za ljetni i jesenski uzgoj. Stabljika joj dugačka do 35 centimetara, a lišće tamnozeleno i uspravno. Specifična je po tome što joj stabljika nema okruglo zadebljanje.
Lancelot
Uzgaja se u kasno ljeto i jesen, njegove listove krasi plavozelena boja i stabljika duga oko 25 centimetara. Sadrži veliku količinu tamnozelenog, čvrstog lišća. Lancelot pruža visok prinos te je relativno otporan na viruse. Isto tako, može prezimiti u Dalmaciji. Ova sorta uzgajana je u sklopu 250.000 biljaka/ha te prinosi oko 55 t/ha.
Golijat
Lišće ove sorte jest široko i sivozelene boje, a lukovica mu je slabo izražena. Stabljika doseže visinu do 30 centimetara, a teži do 200 grama. Golijat sazrijeva četiri mjeseca nakon sadnje, vrlo je produktivan. Odličan je za svježu konzumaciju, ali i za sušenje.
Vesta (Zapad)
Veoma popularna sorta koja rano sazrijeva. Uzgoj traje 120 dana te daje visoki prinos, no zahtjeva puno brige. Listovi su joj voštani, svijetlozelene boje, a stabljika bijela i duga 30 centimetara. Po okusu je ova biljka sočna i slatkasta.
Sadnja poriluka
Ova biljka se u određenim uvjetima može uzgajati kroz čitavu godinu, a pritom joj je potreban grijani staklenik ili pak toplo klijalište. Gredicu je prije sadnje potrebno prekopati i pognojiti istrunulim stajskim gnojem. Poriluk sadimo u veće i dublje rupe u koje je poželjno dodati malo vode. Uz poriluk, dobro je zasaditi i mrkvu jer te dvije biljke čine uravnoteženu biljnu zajednicu te jedna drugu štite od napada štetočina.
Vrijeme sadnje
Kod rane sjetve poriluka sije se već u siječnju, a ubire u lipnju. Ljetni poriluk sije se u veljači, presađuje u svibnju, a ubire u kolovozu. Što se jesenskog poriluka tiče, njegova sjetva odvija se u ožujku ili travnju, presađivanje krajem svibnja ili lipnja, a brati se može do studenoga. Zimskom poriluku sjetva je u svibnju ili lipnju, a presađivanje u srpnju ili kolovozu. Ubire se u travnju. Pri zimskom uzgoju važno je obratiti pozornost na položaj i odabrati onaj s malo snijega kako mraz ne bi naštetio pojedinim sortama.
Sadnja iz sjemena
Kod uzgajanja poriluka prevladava sadnja iz presadnica jer sjeme klija sporo, potrebna su mu dva do tri tjedna, a prinos je nekvalitetniji. No, ako se ipak odlučite na uzgoj poriluka iz sjemena, znajte da je prije same sjetve sjemenke poželjno obraditi. Za početak ih na pola sata treba staviti u otopinu kalijevog permanganata, a zatim u hladnu vodu. Potom bi sjemenke trebalo oko sedam dana držati u vlažnoj tkanini, ali ih je prije sjetve obavezno osušiti. Direktna sjetva poriluka uspijeva na kvalitetnom i dobro pripremljenom tlu.
Sjeme poriluka za uzgoj sadnica posadite u posudu s razmakom od oko pet centimetara između redova i sjemenja. Sjeme se raspodjeljuje po posudama na dubinu od jedan do jedan i pol centimetar, tako da su u svakoj oko tri sjemenke, a nakon sjetve se usjevi ostavljaju prekriveni folijom na temperaturi zraka od 22 do 25°C.
Kod ovakve sadnje treba voditi računa o vlažnosti tla, prozračivanju usjeva i osvjetljenju. Uz dobru brigu, prvi izdanci se mogu pojaviti u roku od deset dana do otprilike dva tjedna. Prvih tjedan dana dnevna temperatura zraka neka bude 17°C, a noćna 12 stupnjeva. U idućem periodu povećajte temperaturu tako da dnevna iznosi 20°C, a noćna 14°C.
U malim područjima ovo povrće može se sijati u hladna klijališta ili na usitnjene gredice. U tom slučaju je za jedan metar kvadratni potrebno oko deset grama sjemenja. Sadnice je potrebno zaštiti usitnjenom zemljom, kompostom ili gnojem.
Sadnja sadnice
Rasad koji se koristi za presađivanje optimalno bi trebao biti debljine olovke. Biljčice se sade u dublje, veće rupe u koje se za kvalitetnije ukorjenjivanje dodaje voda. Za zaštitu od sunca, donji dio stabljike treba povremeno zatrpavati malčem ili vlažnom zemljom, a kako bi biljka poriluka razvila mekano i sočno tkivo potreban joj je vlažan supstrat.
Da bi se korijen poriluka nakon sadnje dobro postavio, prije polaganja u zemlju potrebno ga je malo skratiti. Sadi se na dubinu od 5 do 10 centimetara, ali to ovisi o kvaliteti tla. Prije same sadnje poželjno je biljke namočiti u otopinu insekticida kako bi ih se zaštitilo od nametnika, a za zaštitu od korova u tlo se stavlja herbicid. Pred sam kraj vegetacije poželjno je skratiti vrhove listova kako bi korijen bio što deblji.
Uzgoj na otvorenom
Uzgoj na otvorenom iz sjemena može se izvršiti već u proljeće kad je temperatura tla minimalno dva stupnja. Sjetva se tad vrši odmah u otvoreni teren. Takvo povrće bit će spremno za potrošnju u jesen te za zimsko skladištenje. U slučaju ljetne sjetve žetva će biti moguća u svibnju ili lipnju.
Sjeme je nakon tretiranja potrebno posijati u redove na dubinu od jednog centimetra i udaljenost od oko deset centimetara. Sadnice su krhke te im šteti direktna sunčeva svjetlost. Poriluk se sijati može i u zimskim mjesecima, najbolje u studenom. Tad je između redova potrebno držati udaljenost od 20 centimetara, a među biljkama deset. Gredicu je poželjno obložiti granama smreke, pogotovo ako se očekuje zima bez snijega.
Presadnice za jesenski i zimski uzgoj proizvode se na otvorenim gredicama, a ovisno o vremenu uzgoja, sije se tako da je razmak u redu između 10 i 20 centimetara, a između redova oko 30 centimetara.
Uzgoj na zatvorenom
U zatvorenoj proizvodnji uzgoj poriluka moguć je kroz čitavu godinu, no posebno je poželjno na zatvorenom uzgajati kasnije sorte s obzirom na to da one nemaju vremena za uzgoj prije dolaska hladnog vremena.
U stakleniku s polikarbonatom poriluku treba dugo vremena da izraste, stoga od ožujka možete uzgajati sadnice. Za tlo se koriste sfangum treset ili travnjak, a prije sadnje potrebno je u iskopane rupe dodati stajski gnoj i treset. Poriluk za vrijeme razvoja treba još jedanput ili dvaput pognojiti dušičnim gnojivom. Poriluk koji se sadi u nezagrijanom stakleniku potrebno je za vrijeme hladnoće pokriti s 15 centimetara debelim slojem gnoja ili slame. Važno je znati i kako je poriluk mnogo jednostavnije uzgajati u grijanim prostorima, te da je savršen temperaturni režim 19 posto uz trajanje dnevnog vremena od najmanje 12 sati.
Za proljetnu sadnju sije se početkom godine u grijani prostor na temperaturu od 12 do 16 stupnjeva Celzijusa, te se krajem ožujka presađuje na otvoreno gdje se sadi u redove razmaka 25 cm 26 do 40 biljaka/m2. Za presađivanja na otvoreno poriluk je potrebno zaštiti PE folijom ili agrotekstilom.
Uzgoj u posudama
Poriluk je moguće uzgojiti i na balkonu u tegli, jedino imajte na umu da će mu za dozrijevanje trebati dosta vremena. Postupak započinje prosijavanjem komposta u tegle ili lonce nakon čega se u njih stavlja nekoliko sjemenki poriluka. Sjemenje se potom prekrije tankim slojem komposta i zalijeva vodom.
Još jedna opcija za uzgoj poriluka u kući jest ona u staklenci. Korijen poriluka stavlja se u staklenku s malo vode te se pozicionira na sunčano mjesto. Zeleni dio biljke tako i dalje raste, a vi ga prema potrebi možete odrezati i iskoristiti u kuhinji. Važno je samo da korijen ostavite u vodi i lišće će ponovno narasti.
Tlo
Ovu biljku najbolje je saditi na pjeskovitom ilovastom tlu koje sadrži dobar kapacitet za vodu, no u pravilu se poriluk može razviti na svim vrstama tla. Prekisela tla bez kalcizacije ne odgovaraju poriluku, najbolje mu odgovaraju tla od 5 pH. Poriluk se ne sadi na mjestu na kojem su ranije obitavale druge sorte iz njegove porodice jer postoji opasnost da se njihove gljivice iz zemlje nastane na poriluku. Na takvim područjima poželjna je pauza u trajanju od četiri godine. Poriluk je kao pretkultura dobar temelj mnogim biljkama.
Klima
Savršena temperatura za vegetativan rast poriluka jest između 19 i 23°C, bitno je da temperatura nije previsoka jer se tada rast biljke zaustavlja ili usporava. Neke sorte u našem podneblju mogu i prezimiti. U slučaju da je u proljetnom uzgoju presadnica s četiri ili pet listova izložena temperaturi od 2 do 8°C, može doći do prijevremene cvatnje.
Uzgoj poriluka
Poriluk je nezahtjevna biljka koja ovisi o temperaturi i svjetlu. Uz to joj je potrebna opskrbljenost vodom i hranjivim tvarima. Tijekom sušnih razdoblja potrebno je navodnjavanje, a mjesec dana nakon presađivanja poriluk se prihranjuje tekućim gnojivom. Da bi bijeli dio biljke bio što zadebljaniji, zeleni listovi se skraćuju, a kako bi bila što dulja, oko stabljike je u nekoliko navrata potrebno nagrnuti zemlju.
Slaganje kultura
Poriluk se ne sadi na mjestu na kojem su ranije obitavale druge sorte iz njegove porodice jer postoji opasnost da se njihove gljivice iz zemlje nastane na poriluku. Na takvim područjima poželjna je pauza u trajanju od četiri godine.
Poriluk će dobro uspjeti na tlu na kojem su prethodno rasli: grašak, kelj, kupus, proljetna salata, proljetna brokula, rajčica, krumpir, mahunarke.
Za stvaranje što povoljnijih uvjeta za rast poriluka, poželjno ga je saditi blizu: jagode, repe, celera, mrkve, salate, krastavca.
Gnojidba
Gnojidba ima veliku ulogu u stvaranju povoljnih uvjeta za razvoj svog lukovičastog povrća, pa tako i poriluka. Preporučuje se gnojiti zrelim stajskim gnojem ili kompostom. Za prinos od 40 do 50 t/ha potrebno je 175 kg/ha dušika, 60 do 65 kg/ha fosfora, te 175 kg/ha kalija. U proljeće se prihrana vrši kultivacijom sa 150 kg/ha KAN-a ili ASN-a.
Održavanje i njega
Njega poriluka uključuje prihranu i navodnjavanje, međurednu obradu uz poželjno nagrtanje te zaštitu od nametnika i bolesti. Ovu biljku ne smije se gnojiti svježim stajskim gnojem kako se ne bi pogodovalo razvoju lukove muhe. Isto tako, lišće se nakon branja ne ostavlja na gredici.
Berba poriluka
Berba poriluka ovisi o vremenu sadnje. Poriluk se, uglavnom u listopadu ili studenom, ručno ili mehanizirano vadi iz tla, nakon čega se čisti od nečistoće i slomljenih dijelova. Poriluk je jednako ukusan u svim svojim fazama razvoja pa je branje moguće i ranije nego što je predviđeno.
Skladištenje poriluka
Poriluk se može čuvati u podrumu, zakopan u pijesku ili na otvorenom u trapovima. Otpornije sorte mogu prezimiti na gredicama, no u tom slučaju je poželjno okolo gredica postaviti grane crnogorice. Isto tako, poriluk je odličan i zamrznut te kao je u tom stanju moguće konzumirati čitavu godinu. Prije zamrzavanja potrebno ga je temeljito očistiti, a zatim narezati na komade široke 2 centimetra i blanširati u vrućoj vodi nekoliko minuta. Potom ga ocijeđenog i ohlađenog treba staviti u vrećice i spremiti u zamrzivač. U slučaju komercijalne proizvodnje, nakon berbe se očišćeni poriluk veže u snopove po nekoliko desetaka komada. Do tri mjeseca može se skladištiti na temperaturi od 0 do 1°C uz vlažnost zraka od 90 do 95%.
Bolesti i štetnici
Najčešća i najštetnija bolest poriluka svakako je plamenjača, a prijete mu još i bolesti poput hrđe te štetočine lukove muhe.
Plamenjača
Plamenjača se razvija za vrijeme velike vlažnosti i optimalnih temperatura oko 12 stupnjeva. Prenosi se zaraženim lučicama, a simptomi plamenjače su svjetliji i savinuti listovi koji se kod jakih zaraza lome i okreću prema zemlji. Mjere zaštite usjeva od ove bolesti su uništavanje zaraženih biljaka, pridržavanje plodoreda i sadnju zdravih lučica. Za suzbijanje se koriste fungicidi.
Hrđa
Hrđa je prepoznatljiva po žuto-smeđim točkastim pjegama koje se pojavljuju na listovima i cvjetnoj stapci. Znakovi se obično prvo mogu uočiti na starijem lišću, a tek potom na mlađem. Za zaštitu je potrebno poštivati plodored, te preventivno provesti jednu do dvije kemijske zaštite usjeva fungicidima.
Lukova muha
Lukova muha sliči kućnoj muhi, a štetu na usjevima izaziva ličinka koja boravi unutar stabljike i hrani se njome. Zbog lukove muhe biljka vene, listovi žute, a središnji list se suši. Za zaštitu od lukove muhe treba poštivati plodored, luk saditi na udaljenosti od najmanje 400 metara od drugih nasada luka. Pojedine biljke svojim mirisom tjeraju lukovu muhu, stoga i njih možete posaditi pored lukova. Takve biljke su kamilica, menta, rajčica, celer i mrkva.
Upotreba poriluka
Ova vrsta luka puna je korisnih tvari koje dobro utječu na ljudski organizam. Nabaviti ga se može cijele godine, a u kulinarstvu se odlično upotpunjuje s brojnim drugim namirnicama, a primjenjiv je i u njezi kože, gdje je dijelom mnogih pripravaka.
Pripravci
Kulinarstvo
Od čitave porodice lukova najzastupljeniji je upravo poriluk. Glavni je sastojak mnogih glavnih jela, priloga i juha. Termički neobrađen poriluk također je dobrodošao kao prilog brzoj hrani ili salatama.
oriluk je karakterističan po tome što za razliku od ostalih biljaka u svojoj porodici posjeduje mnogo blaži okus i miris, dok je po nutritivnom sastavu sličan svojim srodnicima.
Listove poriluka nije potrebno izbjegavati, štoviše, trebali bi ih uvrstiti u prehranu jer sadrže više vitamina i minerala od same stabljike. To je biljka koja se može pripremati svakodnevno i na razne načine.
Medicina
Poriluk povoljno utječe na probavu, rad bubrega, izlučivanje žuči, preporučuje se protiv ateroskleroze i bronhitisa. Ova biljka sadrži mnogo fitokemikalija koje u suradnji s vitaminima i mineralima vrlo povoljno djeluju na zdravlje. Imaju zaštitno djelovanje i sposobnosti prevencije malignih bolesti.
Poriluk ispušta sulfide koji djeluju kao antibiotici, snižavaju krvni tlak i kolesterol, sudjeluju u detoksikaciji organizma i jačaju imunološki sustav. U rano proljeće, zbog blagog laksativnog djelovanja, poriluk se koristi za pročišćavanje organizma i obnavljanje cijevne flore.
Priznat je i kao prirodan lijek protiv kašlja, a pomaže i kod astme i upale pluća. Odlično svojstvo poriluka je i to što djeluje instantno, odnosno čim ga konzumirate.
U pučkoj medicini je kod povećane štitnjače na vrat potrebno staviti topli oblog od kuhanog poriluka. Kod upale bubrega treba skuhati poriluk s krumpirom i mlijekom, a kod križobolje se zdrobljen poriluk polaže na bolna mjesta. U slučaju kašlja se jedan veći poriluk kuha s mlijekom i medom i jede kroz čitav dan.
Povijest i zanimljivosti
Poriluk je u najbližem srodstvu s crvenim lukom, češnjakom i drugim vrstama luka. Radi se o vrlo staroj kultiviranoj biljci koja potječe od divlje vrste Allium ampeloprasum.
Uzgajali su ga i stari Grci, Egipćani i Rimljani koji su ga cijenili kao ljekovitu biljku. Prema nekim zapisima, upravo je poriluk bio glavno jelo cara Nerona. On je poriluk koristio svakodnevno kako bi mu glas bio što ljepši, a u želji da i njegovi podanici lijepo zvuče, naredio im je da ovo povrće barem jednom mjesečno ubace u svoj jelovnik.
Danas je poriluk nacionalni simbol Walesa i simbol pobjede i zaštite od rana.
Foto: Couleur / Pixabay
Odgovori