Peršin (lat. Petroselinum crispum) je biljna vrsta iz porodice štitarki (lat. Apiaceae), a izdvaja se po tome što je jedini predstavnik u svojemu rodu.
Na našim dalmatinskim područjima nerijetko se u okviru narječja naziva petersimulom, petrušimulom i petrusinom. U zemlje južne Europe proširio se iz mediteranskih zemalja, a istraživanja pokazuju da je Sardinija pradomovina peršina.
Prepoznaje se prema tamnozelenim rasperjanim listovima koji su karakterističnoga mirisa, a njegovi žućkastozeleni cvjetovi skupljeni su u sastavljene štice.
Peršin je nezaobilazna biljka na našim područjima i vrlo ga je lako uzgojiti. Uz to, nudi brojne mogućnosti što se tiče začinjavanja i konzumacije hrane.
Vrste peršina
Moguće je govoriti o nekoliko vrsta peršina, kao što su kovrčavi, francuski ili hamburški peršin. Kao što samo ime kaže, kovrčavi peršin prepoznaje se po svijetlozelenim listovima kovrčavih rubova koji su blagoga okusa. S druge strane, francuski peršin, koji se još naziva običnim peršinom, ima jaču i snažniju aromu i često se upotrebljava kao začin u različitim jelima. Hamburški peršin sličan je običnom peršinu, a moguće ga je pronaći u Njemačkoj i Francuskoj.
Ipak, raširenija je podjela peršina u odnosu na podvrste koje se uzgajaju: peršin korjenaš (lat. Petroselinum crispum spp. tuberosum) i peršin listaš (lat. Petroselinum crispum spp. crispum).
Peršin korjenaš
Peršin korjenaš dijeli se prema dužini korijena. Dugi peršin ima korijen dužine 25-25 cm, a poludugi peršin 15-20 cm. Peršin korjenaš oplemenjuje se na tanku pokožicu korijena i glatku površinu bez debelih postranih korjenčića. Uz ovaj peršin, čiji je korijen bijele boje, koristi se i lišće koje treba biti što bujnije, glatko i tamnozelene boje. Moguće je govoriti o tri sorte peršina korjenaša:
Eagle - poludugi korjenaš koji ima dobro ispunjen glatki korijen. Kao takav, namijenjen je za svježu potrošnju, ali može se i industrijski prerađivati.
Fakir - srednje kasna sorta, ispunjen i glatki korijen. Meso je odlične kvalitete i namijenjen je za svježu potrošnju i industrijsku preradu.
Arat - dugi peršin koji je gladak i odlično ispunjenoga korijena. Ima vrlo bujno i jako lišće, a namijenjen je za svježu potrošnju i industrijsku preradu.
Peršin listaš
Peršin listaš dijeli se s obzirom na obod liske, stoga se razlikuje peršin s glatkim ili kovrčavim liskama. Moguće je govoriti o dvjema sortama peršina listaša:
Krausa - sorta koju karakterizira nakovrčano i tamnozeleno lišće koje je otporno na zimu. Ova sorta ima vrlo visok postotak suhe tvari, a kao takva namijenjena je prvenstveno za industrijsku preradu.
Titan - glatke liske i "normalan izgled". Lišće je tamnozeleno i srednje visokog i uspravnog rasta s visokim postotkom suhe tvari. Namijenjen je svježoj potrošnji i industrijskoj preradi.
Sadnja peršina
Prilikom sadnje peršina treba voditi računa o pretkulturama, mjestu i vremenu sadnje, kao i o karakteristikama tla i temperaturi.
Vrijeme sadnje
Sjetvu peršina najbolje je obaviti što ranije. U kontinentalnim područjima to je najčešće krajem ožujka ili početkom travnja, a u mediteranskim u listopadu ili studenom. Peršin se može sijati i u kolovozu te se na taj način omogućuje berba u ožujku i travnju iduće godine, no tada peršin treba izvaditi prije nego što se razvije cvjetna stabljika.
Tlo
Ukoliko imate iskustva u sadnji mrkve, ono će vam biti od velike koristi kod sadnje peršina jer ove dvije biljke imaju gotove iste zahtjeve što se tiče tla.
Za uzgoj peršina idealno je plodno, bogato i blago kiselo tlo pH vrijednosti od 5,5 do 6,5. Također, tlo treba biti mrvičaste strukture. U odnosu na nepoželjne korove, oni se mogu spriječiti herbicidima koji se inkorporiraju u tlo prije sjetve. Izbjegavajte nestrukturirana i teška tla, odnosno glinovita tla, jer su nepogodna za uzgoj peršina i uzrokuju deformaciju korijena. S druge strane, iznimno su pogodna pjeskovita i aluvijalna tla koja se moraju primjereno zalijevati.
Peršin se u tlo koje je dobro pripremljeno i usitnjeno sije u redove ili dvostruke trake. Sije se dubinu do 5 cm. Prilikom sadnje u trakama, razmak unutar traka treba biti 5-9 cm, a između traka oko 75 cm. Što se tiče sadnje u redovima, između svakog reda treba ostaviti 30-40 cm praznog prostora.
Obrada tla obavlja se u ljetnim mjesecima plitkim oranjem iza kultura koje rano napuštaju tlo i u jesenskim mjesecima dubokim oranjem na dubinu od 25 do 30 cm. Uz to, prije same sjetve tlo treba pognojiti NPK gnojivom u omjeru 10:20:30. Dopunska obrada tla trebala bi osigurati rahli površinski sloj koje će omogućiti jednolično nicanje sjemena. Logično, istovremenim nicanjem osigurat će se jednako dugi razvoj svih biljaka.
Uzgoj u vrtu ili u teglama
Peršin će lijepo uspijevati u vrtovima, ali može se uzgajati i u posudama na balkonu ili prozorima. Ako nemate mogućnost sadnje u vrtu, nemojte se ustručavati u pokušaju uzgoja ove biljke. Bitno je samo da mu tijekom ljeta osigurate vlagu i zaštitite od sunca, a u zimskim mjesecima da ga držite na zaštićenom i osunčanom mjestu. Poslije druge uzgojne godine, peršin odlazi u sjeme i zato ga je potrebno iščupati i zamijeniti novim.
Temperatura
Kada je riječ o optimalnoj temperaturi za uzgoj peršina, treba najprije istaknuti da je minimalna temperatura za klijanje sjemena 3-4°C. U takvim uvjetima od sjetve do nicanja prvoga peršina treba otprilike mjesec dana.
Sporo klijanje može uzrokovati nedostatak vlage i kisika u sjetvenom sloju. Uz optimalnu temperaturu od 20°C te vlažnost sjetvenog sloja, sjeme može početi klijati za otprilike 10 dana. Mlade biljke peršina nakon nicanja mogu podnijeti temperature do -4°C, a razvijenije biljke podnose i niže temperature. Optimalna temperatura od 18°C i umjerena opskrbljenost tla vodom rezultiraju pravilnim korijenima
Visoke temperature od otprilike 30°C usporavaju rast korijena koji tada postaje tankim i vlaknastim. Sve u svemu, za uzgoj peršina najpovoljnija je umjerena kontinentalna klima s prosječnim dnevnim temperaturama od oko 20°C uz dovoljnu količinu vlage u tlu i zraku.
Uzgoj peršina
Za pravilan uzgoj peršina potrebno je poznavati određene uvjete za slaganje, zalijevanje ili navodnjavanje, gnojidbu i razmnožavanje.
Slaganje kultura
Kada se odlučite na uzgoj peršina, obrada tla ovisit će o pretkulturi. Dobre su pretkulture za peršin mahune, rajčice, kupus, krumpir, paprika i žitarice, odnosno kulture pri čijem se uzgoju koristilo stajsko gnojivo.
Potrebno je voditi računa o ravnomjernoj opskrbi vodom tijekom vegetacije. U fazi nicanja treba osigurati optimalnu vlagu u sjetvenom sloju tla zato što je u suprotnom nicanje otežano i neujednačeno. Što se tiče faze zadebljanja korijena, tada je više nego ikada potrebno osigurati dovoljno vode. Ako izostanu oborine, potrebno je navodnjavanje (20-30 mm).
Kao najprimjerenija metoda navodnjavanja peršina izdvaja se kišenje koje osigurava da se voda raspodjeljuje po površini tla u obliku prirodne kiše. Brojne su prednosti ove metode, kao što su mogućnost upotrebe u različitim topografskim uvjetima, nepotrebni ili minimalni pripremni radovi na zemljištu, mogućnost ekonomičnog korištenja raspoložive vode zbog točnog doziranja, mogućnost navodnjavanja tek zasijanih polja i mladih nasada i dr. Navodnjavanje kišenjem odvija se tako da uređaj sistema zahvaća vodu iz izvora, potom je tlači kroz cijevi i na kraju ju, u obliku prirodne kiše, raspodjeljuje po površini koju navodnjava.
Gnojidba
Mineralna gnojidba vrši se na osnovu analize tla i prema planiranom prinosu. Okvirno, prije sjetve dodaje se 800 kg/ha NPK 7-20-30 + Fe + Zn + 200 kg/ha Uree 46% N.
Tijekom vegetacije listovi peršina listaša kose se u 2-3 navrata i peršin nakon svakog razvija nove listove. Ti novi listovi zahtijevaju dovoljnu količinu dušika kako bi zadovoljili kvalitetom i količinom.
Zbog toga se može zaključiti da peršin listaš ima veće potrebe u odnosu na dušik. Nakon svakoga otkosa prihranjuje se s 30-50 kg/ha dušika.
Održavanje i njega
Pravilna njega peršina osigurat će zdravu i plodnu biljku. U fazi vegetacije potrebno je dva do tri puta obaviti međuredno kultiviranje. Ponekad je potrebno i ručno plijeviti nepotrebni korov unutar samih redova. Za zaštitu od korova preporučuje se prije nicanja koristiti herbicide na bazi trifluralina te između sjetve i nicanja herbicide na bazi linurona. Herbicidi se nakon toga više ne trebaju upotrebljavati.
Peršin se prvi put prihranjuje kada razvije pet do šest listova, a drugi put otprilike 30 do 40 dana nakon toga. Može se koristiti KAN gnojivo od 200 kg/ha.
Berba peršina
Listovi peršina mogu se brati prema potrebi jer se odrezane stabljike peršina obnavljaju. Peršin namijenjen za skladištenje i potrošnju na manjim površinama vadi se iz tla vadilicama za korjenaste ili gomoljaste kulture. S pomoću njih se tlo podriva ispod zadebljaloga korijena koji se zatim skuplja ručno. Na većim površinama peršin se vadi kombajnima. Prinos peršina korjenaša u punoj tehnološkoj zriobi može biti i do 30 t/ha.
Sušenje peršina
Kako biste si osigurali peršin tijekom cijele godine u svojemu kućanstvu, vrlo ga lako možete pohraniti sušenjem i pri tome će peršin također sačuvati svoj miris, aromu i nutritivna svojstva. Pritom je potrebno pravilno odvojiti listove koji su zdravi, odnosno koji pokazuju jednolike zelene boje bez mrlja.
Ukoliko postoje žuti dijelovi u osušene grančice, utoliko je takve dijelove potrebno ukloniti. Također, uklanja se i donji dio peteljke koji je presavijen. Takve je listove potrebno oprati u hladnoj vodi i ostaviti ih da se suše nekoliko dana (5-14) na suncu na kuhinjskoj krpi ili nekoj drugoj sličnoj podlozi. Što se tiče korijena peršina, on se temeljito pere grubom četkom, a oljušteni korijeni režu se na tanke kriške.
Sušenje listova peršina odvija se sve dok se ne počnu raspadati pod prstima. Kada peršin postigne taj stupanj, tada ga možete pohraniti u staklenu bocu i nadalje koristiti prema potrebi tijekom cijele godine. Ako nemate vremena ili strpljenja za sušenje peršina zrakom, možete posegnuti za bržom metodom, odnosno osušiti peršin s pomoću pećnice. Pećnicu zagrijte na temperaturu od otprilike 50 stupnjeva i sušite peršin oko 5-6 sati s lagano otvorenim vratima. Druga je brža mogućnost sušenje u mikrovalnoj pećnici na 2 minute, a ako niste zadovoljni rezultatom možete produžiti vrijeme sušenja. Pritom su potrebni kontrolni pregledi u razmaku od 1 minute.
Skladištenje peršina
Listovi peršina nakon berbe čiste se i peru, a zatim slažu u kutije ili letvarice. Listovi peršina može se skladištiti u hladnjačama i do 8 tjedana na temperaturi od -1 do 0 stupnjeva, i to pri relativnoj vlazi zraka od 95 %. Korijen peršina može se skladištiti u trapovima, podrumima ili hladnjačama.
Peršin koji se uzgaja za vlastite obiteljske potrebe može se osušiti ili, pak, zamrznuti. Najprije se opere hladnijom vodom, nasjecka se na sitne dijelove i ostavi da se dobro osuši, a nakon toga sprema se u plastične posude i pohranjuje u zamrzivač. Može se i osušiti na zraku, kao što je već rečeno, i potom spremiti u kutiju s poklopcem. Suhi se peršin može čuvati na tamnom i hladnom mjestu nekoliko mjeseci, a zamrznuti se može do pola godine. Nakon toga počinje gubiti aromu i okus.
Peršin koji se uzgaja zbog korijena, postiže punu zrelost u trenutu kada listovi postanu žuti. Tada se na manjim površinama vadi ručno, a na većim s pomoću kombajna. Poput listova, korijen se peršina nakon vađenja pere i pakira u kutije ili letvarice, a može se skladištiti do 6 mjeseci.
Bolesti peršina
Kao i svaka biljka, i peršin se bori protiv određenih bolesti prema kojima treba pravilno postupiti kako bi se osigurala zdrava i rodna biljka.
Najznačajnije bolesti peršina su: pjegavost lista peršina (lat. Septoria petroselini), pepelnica (lat. Erysiphe heraclei) i crna trulež korijena (lat. Alternaria radiciana).
Pjegavost lista peršina
Pjegavost lista peršina (lat. Septoria petroselini), kao što samo ime kaže, može se prepoznati po uglatim ili ovalnim žutim pjegama koje su obrubljene tamnijim rubom. Pjege se s vremenom spajaju, stoga bolest postupno zahvaća sve veću površinu biljke, što dovodi do sušenja dijela listova ili čak svih listova. Osim na listovima, nije rijetkost da se pjege pojave i na peteljkama. Razvoju ove bolesti pogoduje vlažno vrijeme i temperature od 18 do 25°C. Prevencija za ovu bolest jest tretiranje sjemena te pravilan plodored. Ne preporučuje se primjena fungicida na lišće ako su namijenjeni potrošnji.
Pepelnica
Štetnost pepelnice (lat. Erysiphe heraclei) na biljku ovisi o geografskom položaju. Primjerice, u sjevernim krajevima ne nanosi veću štetu na nasadima, ali na krajnjem jugu može uzrokovati velike štete. Listovi zaraženi pepelnicom prekriveni su bijelom prevlakom, a oni stariji se osuše. Zaražena biljka crpi rezerve kako bi ipak pokušala stvoriti novo lišće, što posljedično utječe na kvalitetu korijena. Bolest se može spriječiti sjetvom zdravoga sjemena i pravilnim plodoredom, a ponekad se mogu koristiti i fungicidi na bazi sumpora.
Crvena trulež
Crvena trulež (lat. Helicobasidium brebissoni) zahvaća dio ili cijeli korijen biljke, a može se prepoznati po crveno-ljubičastom gustom miceliju. Zaraženi dio biljke uglavnom je ulegnut, a gljivica može prodrijeti i u unutrašnjost korijena, što uzrokuje uvenuće lišća. Preko biljke koja se izvadila, bolest se može proširiti i na mjestu gdje se peršin skladišti.
Štetnici peršina
Kao i svaka biljka, i peršin se bori protiv određenih štetnika prema kojima treba pravilno postupiti kako bi se osigurala zdrava i rodna biljka. Najznačajniji štetnici peršina su: mrkvina muha (lat. Psila rosae) i lastin rep (lat. Papilio machaon).
Mrkvina muha
Mrkvina muha (lat. Psila rosae) uz mrkvu napada i peršin. Odrasli oblik ovoga štetnika polaže jaja na vratu korijena biljke ili u zemlju. Potom se ličinke, nakon što izađu iz jaja, ubuše u korijenje i na taj način rade hodnike izjedanjem. Takav korijen gubi na kvaliteti okusa. Listovi biljke napadnute ličinkama ove muhe prepoznaju se po ljubičastoj boji koja kasnije postaje žuta i listovi se isuše. Ovaj štetnik ima 2 generacije godišnje. Prva se generacija javlja početkom svibnja, a druga se javlja u srpnju i brojnija je. Prezimi u obliku kukuljice.
Lastin rep
Lastin rep (lat. Papilio machaon). Riječ je o gusjenici koja radi štetu izjedajući nadzemne dijelove peršina. Iako se u pojedinim godinama javljaju veće populacije lastina repa, one nikada nisu toliko masovne da bi mogle ugroziti uzgoj. Također, njihovo je uništavanje, kemijsko ili mehaničko, zabranjeno jer se ubrajaju u zaštićene vrste.
Upotreba peršina
Upotreba je peršina vrlo široka, a može se koristiti kao začin ili sastojak lijekova.
Pripravci
Peršin u kulinarstvu
U mnogim je kućanstvima danas nezamisliva domaća juha ili varivo bez peršina kao jednoga od glavnih začina. Peršin se kao začinsko bilje učestalo koristi u kulinarstvu. Posebnom aromom osigurava jedinstven okus svim jelima.
Kao što je već spomenuto, korijen peršina obvezan je sastojak u domaćim juhama, a često se dodaje i raznim umacima. Listovi se također dodaju krem ili bistrim juhama te se koriste kao dekoracija i začin krumpiru, tjesteninama, rižotima, mesu, povrću, ribi i ostalim glavnim jelima.
Kako bi zadržali boju i aromu, nasjeckani listići peršina jelima se dodaju pred sam kraj kuhanja. Uz to, korijen i list peršina mogu se konzumirati i kuhani i sirovi.
Peršin u medicini
Peršin je poznat kao ljekovita biljka. Sadrži vitamine, minerale, flavonide, eterična ulja i fitokemikalije koje preventivno djeluju na neke vrste tumora. Listovi peršina bogati su vitaminima A i C, koji snažno djeluju i štite tijelo od slobodnih radikala. Vitamin C olakšava apsorpciju željeza te potiče pravilan rad krvožilnoga sustava. Također, redoviti unos vitamina C smanjuje mogućnost oboljenja od gripa, prehlada, upala uha i grla.
Peršin je jedan od najvećih izvora vitamina K koji je važan za očuvanje zdravlja kostiju i za proces grušanja krvi. Korijen i listovi odličan su izvor folne kiseline i drugih vitamina skupine B koji pomažu u očuvanju zdravlja srca i krvnih žila.
Peršin djeluje kao dijuretik i pomaže u očuvanju zdravlja probavnoga sustava. Smanjuje nadutost i ubrzava izlučivanje toksina iz organizma.
Eterično ulje peršina često se koristi kao prirodno sredstvo protiv uboda komaraca i drugih insekata te djeluje kao antiseptik za rane i posjekotine.
Oblozi od peršina općenito su dobri za zdravlje kože. Također, peršin se koristi za liječenje bubrega i mokraćnih kanala prilikom upala. Zbog opuštanja mišića, može se koristiti i za ublažavanje menstrualnih bolova, grčeva i tegoba.
Od peršina se priprema i ljekoviti čaj. Čaj od peršina priprema se od dvije žlice sitno sjeckanih listova koji se trebaju preliti s pola litre kipuće vode. Može se konzumirati ocijeđen i hladan pola sata prije obroka.
Osim što povoljno djeluje na zubobolju, poznato je da flavoid miristicin iz peršina neutralizira djelovanje kemijskih tvari koje ulaze u organizam prilikom pušenja, stoga je česta konzumacija peršina dobra za prevenciju raka pluća.
Važno je napomenuti da bi trudnice trebale izbjegavati upotrebu peršina u medicinske svrhe.
Povijest i zanimljivosti
Peršin je porijeklom s područja Sredozemlja, a kao začin i u ljekovite svrhe upotrebljava se još od rimskoga doba. Još prije dvije tisuće godina stari Grci i Rimljani peršin ipak nisu koristili u kulinarstvu. Sve do razdoblja srednjega vijeka, peršin se uglavnom koristio kao ljekovita biljka ili sredstvo ukrašavanja prilikom raznih svečanih prigoda. Tek je kasnije postao jednom od glavnih začinskih biljaka u kulinarstvu.
Stari Grci smatrali su peršin svetom biljkom povezanom s podzemnim svijetom, stoga su njome ukrašavali grobove te kitili svoje ratne heroje, junake i pobjednike u natjecateljskim igrama. Primjerice, rimski gladijatori jeli su peršin prije borbi jer su vjerovali da će im dati posebnu snagu, ojačati reflekse i poboljšati brzinu.
Također, vjerovalo se kako se peršin ne smije presađivati jer to može izazvati nesreću.
Odgovori