Paulovnija je listopadno stablo iz porodice Scrophulariaceae koje se odlikuje brzim rastom. Postoji nekoliko različitih vrsta i sve zbog velikih listova te lijepog cvijeća imaju atraktivan izgled. Radi se o egzotičnom drvu koje je porijeklom iz Kine i koje nazivaju Feniksom, budući da nakon sječe iz panjeva tjera nove mladice koje se opet mogu eksploatirati. Značajno je s ekološkog aspekta jer korijen apsorbira teške metale iz tla i tako ga obnavlja, a listovi apsorbiraju do deset puta više ugljikova dioksida nego bilo koje drugo drveće.
Ovo dekorativno stablo može biti visoko i do 20 metara, a tu visinu može doseći u periodu od osam do deset godina. Formira uspravno deblo koje u promjeru može biti široko do 60 cm te zaobljenu krošnju. Deblo je prekriveno korom koja je kod mladih stabala tanka, glatka i sivosmeđe boje, a kasnije plitko ispuca. Listovi su nasuprotno poredani i mogu biti veliki do 30 cm. Srcolika su oblika i imaju cjelovite rubove te ušiljene vrhove.
Cvjetni pupovi se počinju formirati još u jesen, ali listaju tek u proljeće, prije listanja. Cvjetovi su plave do ljubičaste boje i zvonolikog oblika. U promjeru su široki od 3 do 5 cm, a rastu skupljeni u cvatove koji se nalaze na kraju grana. Plod paulovnije je čvrsta ovalna kapsula koja sadrži mnoštvo sitnih okriljenih sjemenki.
Uvjeti sadnje: isključivo u proljeće
Tlo: ocjedito i rahlo
Vrijeme cvatnje: 3 - 4 godine nakon sadnje, u travnju i svibnju
Krošnja: zaobljena
Visina stabla: do 20 m
Korijen: uzak i dubok
Razmnožavanje: sadnicama
Sadnja i razmnožavanje paulovnije
U Hrvatskoj postoji zakon prema kojem svatko tko želi posaditi neku nedomicilnu biljku mora prethodno dobiti dozvolu od Ministarstva zaštite okoliša i prirode, pa to vrijedi i za paulovniju. U zahtjevu koji se šalje ministarstvu treba navesti katastarsku česticu, stručni naziv biljke koja se želi saditi i točan broj, kao i to od koga su nabavljene sadnice (legalan dobavljač).
Smatra se da paulovnija tolerira veliki raspon temperatura, od - 20 pa sve do 40°C, najbolje raste na područjima s toplijom klimom jer tijekom oštrijih zima u kontinentalnom dijelu može doći do smrzavanja pupova. Uzgaja se isključivo iz sadnica jer sjemenke manje invazivnih hibrida imaju slabu klijavost, a zbog općenito slabog rasta dolazi i do velikih odstupanja u visini jer sadnice dobivene iz sjemena nisu genetska kopija stabla s kojeg je sjeme uzeto.
Za uzgoj paulovnije pogodna su zemljišta okrenuta prema jugu. Tlo u koje se sadi treba biti ocjedito, odnosno ne smije dolaziti do nakupljanja i zadržavanja vode, a podzemni tokovi vode trebali bi biti udaljeni od površine najmanje 1,5 metar.
Može se uzgajati i u teškim glinovitim tlima, ali onda će sporije rasti. Optimalna pH-vrijednost tla za uzgoj paulovnije je između 5 i 8, a sadnja se obavlja isključivo u proljeće (najčešće sredinom svibnja, kada prođe opasnost od mrazeva). Jesensku sadnju obavezno treba izbjegavati jer se paulovnija tijekom zime ne ukorjenjuje kao orah ili neko drugo drveće pa je time stavljamo u nepovoljno okruženje. Snijeg i velika količina oborina natapaju još neukorijenjeno korijenje i dovode do propadanja sadnica.
Prije sadnje paulovnije treba pripremiti tlo. Bilo bi dobro obaviti jesensko oranje, ali ako to nije moguće, proljetno duboko oranje je sasvim dovoljno. Pritom se dodaje i stajsko ili neko drugo gnojivo, ako je tlo izrazito slabo i iscrpljeno. Preporučuje se i postavljanje folije s crijevom za navodnjavanje kap po kap, a prije toga zemlju treba dodatno usitniti frezom. Red folije se postavlja na svaka četiri metra, a korist je višestruka. Folija će pomoći u zadržavanju vlage, osigurati višu temperaturu tla, spriječiti rast korova itd.
Prije sadnje paulovnije potrebno je navlažiti tlo ispod folije, a zatim napraviti rupe na svaka četiri metra. Sadnice se postavljaju u izbušene rupe i oko njih se lagano utisne zemlja. Za uzgoj se najčešće koristi hibridna vrsta jer gotovo cijelom dužinom ima isti promjer debla i srednje široku krošnju pa se može uzgajati uz što manji razmak. Osim toga, otpornija je na bolesti i različite klimatske uvjete te se ne razmnožava samostalno pa ne predstavlja prijetnju autohtonim vrstama.
Ako se uzgaja za ogrjev, sadnice se sade na razmak od 2 x 2 ili 2 x 3 metra.
Paulovniju možete zasaditi i u dvorištu, ako brzo želite dobiti duboki hlad. Budući da korijen ovog stabla raste u dubinu, sadnjom paulovnije nećete ugroziti obližnje stambene objekte, ograde, terase i slično. Budući da brzo raste i u jednoj sezoni može narasti i do 5 metara, dobar hlad možete imati već nakon dvije godine. Visinu krošnje kontrolirate kidanjem začetaka grana.
Uzgoj i održavanje paulovnije
Nakon sadnje nema potrebe za nekim posebnim radnjama jer se sadnice sljedećeg proljeća čepiraju. U prvoj godini uzgoja potrebno je kositi između redova kako trava i korov ne bi prevladali i zagušili sadnice te navodnjavati površinu kada nema dovoljno padalina. U proljeće se sadnice zalijevaju jednom ili dva puta tjedno ako kiša nije padala više od pet dana, a u ljetnim mjesecima, ako vlada suša, zalijeva se dva do tri puta tjedno.
Uz košenje i navodnjavanje, u drugoj godini uzgoja potrebno je čepirati stabla paulovnije, odnosno odrezati ih do 2 cm iznad razine tla kako bi ojačao korijen i postigao se visoki rast u toj uzgojnoj godini. Tada obavezno treba i uklanjati sve zaperke kako bi se osiguralo da biljke rastu samo u visinu. Iz korijena će izrasti nekoliko novih izdanaka, a kada dosegnu visinu od 10 cm, ostavlja se samo onaj najjači, a ostale treba ukloniti.
Početkom treće uzgojne godine s odrvenjelih stabala treba odstraniti sve listove, osim one koji rastu na zadnjih 50 cm prema vrhu. Ovim se postupkom također pomaže stablima da rastu u visinu. U trećoj godini paulovnija počinje i s cvjetanjem, a svake sljedeće godine cvjeta sve obilnije.
U prvim godinama uzgoja može se obaviti i prihrana NPK i KAN gnojivima. Gnojiva se dodaju kroz rupe u foliji, na udaljenosti od 30 do 40 cm od stabla. Tijekom svibnja i lipnja dodaje se manja količina gnojiva pa se tijekom srpnja i kolovoza povećava. Paulovnija se krajem kolovoza priprema za kraj vegetacije pa se prihrana nakon toga više ne obavlja. Gnojiva treba oprezno dodavati jer zbog nepažnje može doći do uništenja biljaka, pogotovo onih mladih. Gnojivo zbog toga nikada ne smije doći u izravan dodir s korijenom.
Kasnije nije potrebno obavljati nikakve posebne radnje i stabla se nakon toga samostalno razvijaju do sječe, ovisno zbog čega se uzgajaju. Poslije sječe iz korijenja izbijaju mladice koje brzo rastu, a vrijeme do nove sječe se zbog izostanka čepiranja ovog puta skraćuje za barem 12 mjeseci u odnosu na prvu sječu.
Kod plantažnog uzgoja paulovnije bilo bi dobro osigurati navodnjavanje jer je sadnicama u prve dvije godine potrebna određena količina vode, dok se nakon toga korijen razvijen toliko duboko da može crpiti vodu iz vlažnih slojeva tla.
Bolesti i štetnici
Bolesti i štetnici koji napadaju uobičajene vrste drveća u Hrvatskoj ne javljaju se na paulovniji. Jedino skakavci mogu nanijeti manja oštećenja na listovima, ali nije riječ o nečemu što može ugroziti rast i opstanak stabala. Štetu mogu nanijeti i srne koje trljaju rogove o stabla i oštećuju koru pa ako u blizini zemljišta na kojem se uzgaja paulovnija postoji veći broj srna bilo bi dobro postaviti zaštitnu ogradu ili koristiti repelente.
Primjena paulovnije
Paulovnija u posljednje vrijeme postaje sve poznatija u svijetu, a razlog njene popularnosti je taj što izrazito brzo raste. Osim toga, ako ju posiječemo, drvo se brzo oporavi i potjera nove mladice. Sadi se kao ukrasno stablo u perivojima i parkovima, a budući da ima lagano i mekano drvo koje je otporno na štetočine, primjenjuje se u industriji proizvodnje namještaja, furnira, papira te igračaka.
Drvo paulovnije je svijetlo, fine strukture i svilenkasto glatke površine, bez ikakvih čvorova. Otporno je na vodu, habanje i djelovanje kiselina. Gotovo je upola lakše od standardnih vrsta poput graba ili hrasta, ali je izrazito čvrsto i lako se obrađuje. Što se tiče energetske vrijednosti, može se mjeriti s najkvalitetnijim ugljenom.
S obzirom na to da je drvo paulovnije čvrsto, a lagano, koristi se u avio-industriji, brodogradnji, izradi dasaka za surfanje itd. Zbog odličnih akustičnih svojstava tražena je i cijenjena sirovina za izradu različitih glazbenih instrumenata.
Paulovnija se zbog visokog udjela bjelančevina i različitih mikroelemenata upotrebljava i kao stočna hrana. Listovi se koriste za proizvodnju humusa, a cvjetovi imaju primjenu u farmaceutskoj industriji. Pogodna je za pošumljavanje opožarenih šumskih područja i zemljišta s rizikom od erozije.
Medonosna je biljka, a njen se med smatra ljekovitim. Svijetle je boje i vrlo aromatičan, a po izgledu se može usporediti s medom od bagrema. Smatra se kako med od paulovnije pomaže u liječenju bronhitisa i drugih bolesti respiratornog sustava te da poboljšava rad jetre i žuči.
Povijest paulovnije
Paulovnija je naziv dobila po kćeri ruskog cara Pavla I. - princezi Anni Paulowni. Posebno je cijenjena u Kini gdje se ukorijenila tradicija da obitelji u kojima se rodi djevojčica za sreću posade stablo paulovnije u svojim dvorištima. Kada djevojka odraste i dođe vrijeme za udaju, stablo se sječe i od njega se radi namještaj za mladi bračni par.
Na području Azije se uzgaja više od 3.000 godina, najvećim dijelom u Kini gdje je oko 2,5 milijuna hektara zemlje pokriveno nasadima paulovnije koja je jedan od najjačih izvoznih proizvoda te zemlje. Ondje se za plantažni uzgoj najčešće koristi hibrid vrsta Fortunei i Tomentose.
Foto: WikimediaImages/Pixabay
Odgovori