Patlidžan (lat. Solanum melongena) je biljna vrsta u porodici pomoćnica, krumpirovki (lat. Solanaceae). Uzgaja se širom svijeta radi svojih jestivih plodova. Za patlidžan često mislimo da je povrće, iako zapravo pripada voću, točnije bobicama. Patlidžan je klasificiran kao bobica jer sadrži sitne, jestive sjemenke. Patlidžan dijeli rod s rajčicom, krumpirom, kajenske paprike i druge raznobojne hrane. Duhan i mnoge otrovne biljke također su dio ove porodice. Najčešće je ljubičasto-plave boje.
Svi su plodovi žuti kada u potpunosti sazru, ali ova faza se javlja nakon vremena tijekom kojeg jedemo ovu voćku. U nekim plodovima, posebno u biljkama koje su bile izložene ozbiljnoj suši, može se naći visok nivo alkaloida koji mogu izazvati noćne more. Patlidžan je dobio ime po plodu koje izgledom podsjeća na jaje guske. Patlidžan možda nema toliku nutritivnu vrijednost, ali ima malo kalorija i dobar je izvor dijetalnih vlakana, posebno ako se kore ne uklone. U sebi također sadrži i manju količinu minerala kalcija i mangana, kao i vitamine C i B te fosfor.
Fitonutrijenti koji se nalaze u patlidžanima uključuju fenolna jedinjenja, kofeinsku i klorogenu kiselinu te flavonoide poput nasutina. Fenolna kiselina daje patlidžanu njegov gorak okus i uzrokuje da postane smeđ nakon što se zareže. Patlidžani su u sezoni od kolovoza do rujna, ali rastu tijekom cijele godine.
Ova biljka raste do 70 centimetara i ima stabljiku koja se grana, koja može, a i ne mora na sebi čuvati trnove. Iz stabljike rastu i listovi (dugi oko 15 centimetara, a široki oko 10 centimetara) i cvjetovi koji mogu biti svake boje od bijele do ljubičaste. Patlidžan također može biti žute, bijele ili zelene boje. Listovi i cvjetovi mogu biti otrovni zbog prisustva otrovne supstance solanina koji je prirodni pesticid.
Vrste patlidžana
Patlidžan obično doživljavamo kao duguljasto, tamno ljubičasto povrće sa zelenom kapom na koju je pričvršćen. Iako je najpopularnija vrsta patlidžana, svijet patlidžana je mnogo veći. Mogu biti veliki, mali, duguljasti, kratki, slatki ili gorki. Pronaći ćete sorte s puno pruga, dok su druge obojene jednom bojom. Bez obzira na boju i oblik patlidžana koji kupujete, uvijek birajte patlidžane koji imaju glatku, sjajnu kožu i teški su. Patlidžane dijelimo na 3 osnovne grupe:
- lat. Solanum melongena var. Esculentum - najrasprostranjenija vrsta, uključuje i bijeli patlidžan
- lat. Solanum melongena var. Depressum - patuljaste vrste patlidžana
- lat. Solanum melongena var. Serpentium - vrsta zmijolikog patlidžana
Male i srednje vrste patlidžana imaju bolji, slađi okus, manje sjemenki i osjetljiviju kožu.
Američki patlidžan
Globe eggplant / Black beauty / Američki patlidžan je patlidžan koji obično vidimo u trgovini. Ovaj patlidžan je veći i ima sjajnu tamnu ljubičastu kožu. Često nisu toliko ukusni koliko druge vrste patlidžana. Veličina im varira od 15 do 25 centimetara.
Talijanski patlidžan
Talijanski patlidžan i američki patlidžan imaju dvije razlike: talijanski patlidžan je manji i slađi od američkog i teško ih je razlikovati.
Japanski patlidžan
Japanski patlidžan je dugačak, tanak i tamno ljubičast. Sjajne je teksture i malo manji od kineskog patlidžana. Neke vrste patlidžana su: "Hybrid Mangan", "Shikou", "Kurume", "Hybrid Millionaire", "Hybrid Shoya Long", "Hybrid Mangan" i "Hybrid Black King".
Kineski patlidžan
Kineski patlidžan je dugačkog i tankog oblika kao i japanski, ali mu je boja svijetlo ljubičasta. Dvije poznate vrste kineskog patlidžana su "Oriental/Purple Charm" i "Ping Tung Long", ali postoji i druge vrste kao što su: "Purple Excel", "HK Long", "Bride", "Ma-Zu Purple", "Purple shine", "Hybrid Asia Beauty", "Hybrid Long White Angle", "Fengyuan Purple" i "Machiaw".
Graffiti patlidžani
Graffiti patlidžani mogu biti i veći i manji, a dobili su ime po svojim šarama. Imaju malo sjeme i veoma tanku kožu koju prije pripremanja nije potrebno skidati. Neke vrste Graffiti patlidžana su: "Purple Rain", Shooting Stars", "Pandora Striped Rose", "Listada De Gandia" i "Fairytale".
Bianca patlidžan
Bianca patlidžan je velika, okrugla vrsta talijanskog patlidžana s tankom i svijetlom ljubičastom ili bijelom kožom. Meso ove vrste je slatko i kremasto.
Bijeli patlidžan
Bijeli patlidžan ima više vrsta, a neke su :"Casper","Clara","Japanese White Egg", "Snowy White", "Opal" i mnoge druge. "Tango" patlidžan je bijeli patlidžan koji može biti jajastog ili kruškastog oblika. Ima veoma debelu kožu, koja postaje još deblja kada za vrijeme branja patlidžan požuti.
Druge, manje poznate sorte patlidžana:
- Santana patlidžan - talijanska verzija tamno ljubičastih patlidžana.
- Indijski patlidžan - spada u skupinu patuljastih patlidžana. Zovu ga i baby patlidžan jer je malen, a tamno crvene ili ljubičaste je boje.
- Mali zeleni patlidžan - pun, okrugao i svijetlo zelene boje.
- Tajlandski patlidžan - mali, okrugli i zelenkasto-bjelkasti patlidžan. Pripada rijetkim sortama patlidžana.
- Dijamant - vrsta patlidžana iz Rusije koja uspijeva na hladnijim temperaturama.
- Afrički vrtni patlidžan - malen, gorak i obično zelene boje.
Sadnja patlidžana
Iako nije teško uzgojiti ovu iznimno ukusnu biljku, ipak je potrebno znati osnovne preduvjete i uvjete za uspješan rast i razvoj.
Vrijeme sadnje
Patlidžan treba saditi nakon zadnjeg mraza u vrtu i kada temperatura tla prelazi 10°C. Trebat će mu od 60 do 120 dana da sazre.
Odabir podloge za sadnju
Patlidžan mora imati dovoljnu dubinu tla za nesmetan rast korijena, potrebno mu je od 0,6 do 1,2 metara dostupne podloge. Postavite ga na mjesto na kojem će imati minimalno 6 sati sunčeve svjetlosti dnevno.
Sadnja iz sjemena
Nakon što odaberete sjeme, ono treba proklijati. Planirajte sjeme započeti 8 do 10 tjedana prije zadnjeg mraza. To će omogućiti vašim biljkama dovoljno vremena da postanu stabilne. Možete i prekriti tlo na koje ćete saditi biljku nekom vrstom laganog materijala kako bi sačuvali toplinu tla i omogućili da se zemlja temeljito zagrije prije nego što posijete sjeme. Zasadite sjemenke na dubini od 0,6 centimetara. Najbolji razmak između biljaka iznosi oko 5 do 7 centimetara. Sjemenke trebaju biti prekrivene manjom količinom tla.
Sadnja sadnice
Ako patlidžan sadite iz sadnica, nemojte uzimati sadnice iz biljaka koje već imaju cvijeće ili plodove. Da bi ovakva sadnja patlidžana bila uspješna, potrebno je odabrati sadnicu kvalitetne biljke. Presadite je u vrt na udaljenosti od četrdesetak centimetara od drugih biljaka i u redovima između kojih se nalazi prostor od 90 centimetara.
Uzgoj u vrtu
U vrtu imate više prostora za uzgajanje većih vrsta patlidžana, a zbog težine i veličine njegovih plodova, savjetuje se postavljanje podupirača kako biste spriječili patlidžan od dodirivanja tla. Velike vrste patlidžana narastu do 36 centimetara u visinu. U vrtu želimo zasaditi patlidžan u plodna, iskopana mjesta koja će se lako moći osušiti nakon zalijevanja.
Uzgoj u stakleniku
Metoda uzgajanja patlidžana u plasteniku je češća u zemljama u kojima su temperature niže. Treba ga posijati u rano proljeće na minimalnoj temperaturi od 15°C. Prirodno osvjetljenje u staklenicima je dovoljno ako je klima u vašem predjelu topla.
Uzgoj u posudama
Ako planirate zasaditi patlidžan u neku vrstu posude, trebali biste zasaditi jednu od patuljastih vrsta. Ako ste posadili patlidžan u posudu preko zime i po završetku iste ga planirate presaditi vani, sačekajte da temperature zemlje dostigne oko 21°C. Ako su temperature vani tople ali samo tijekom dana, onda ih možete držati vani i vratiti u kuću kada padne noć. Patlidžan uzgajan u posudama treba češće prihranjivati.
Tlo
Preporučuje se uzgajati ga na pjeskovitom, ilovastom ili glinenom tlu, ali uspjet će na skoro svakoj vrsti tla. Najprikladnija tla su ona koja su kisela, neutralna ili alkalna, a pH kiselina koja mu najviše odgovara varira od 5.8 do 6.5. Ne preferira vlažno tlo.
Temperatura
Patlidžan je osjetljiva, tropska višegodišnja biljka koja se uzgaja u umjerenim klimama i preferira vlagu. Kako bi plodovi bili što bolji, poželjno je uzgajati patlidžan na redovnih 25-30°C. Ako se sadi u zatvorenom prostoru, treba ga posaditi 6-8 tjedana prije zadnjeg mraza. Slabo podnosi hladnoću.
Patlidžani koji rastu u hladnom tlu ili su izloženi hladnom vremenu će vremenom postati sitniji i potencijalno mogu patiti od problema s insektima i bolestima.
Uzgoj patlidžana
Ova biljka može biti savršen izbor, ali zahtijevat će da obratite dosta pažnje na detalje, no ako joj osigurate dobre uvjete, držite je na toplom tlu i zaštitite od insekata i bolesti, nagradit će vas zdravim plodovima.
Slaganje kultura
Patlidžan dobro raste pored graha, nevena, estragona (zmijine trave) i timijana. Ne slaže se s komoračem, lukom i češnjakom. Aromatične biljke poput lavande i kadifice mogu prevenirati pojavu lisnih uši.
Zalijevanje
Zalijevanje je veoma važno, pogotovo kad je patlidžan mlad i tek je u procesu grananja korijenja. Trebalo bi izbjegavati zalijevanje plodova i više se fokusirati na tlo. Previše vode koja se duži period zadrži u tlu može uzrokovati truljenje korijena, dok truljenje plodova uzrokuje premalo vode. Poželjno bi bilo blago prskati plodove patlidžana s raspršivačem vodene maglice.
Patlidžan bi tjedno trebao dobiti oko 2,5 centimetara vode, a najbolje vrijeme za zalijevanje je rano jutro ili večer, kada su temperature malo niže. Ako možete birati vrijeme zalijevanja, bolje bi bilo da odaberete rano jutro jer će sunčeva svjetlost osušiti ostatak vode i spriječiti pojavu gljivičnih bolesti patlidžana. Najgore vrijeme za zalijevanje je sredina dana kada su temperature visoke jer tada voda ispari prije nego što je biljka upije.
Jedini izuzetak je taj da ako primijetite loše stanje biljke, trebate biljku zaliti odmah, bez obzira na to je li jutro, podne ili večer.
Gnojidba
Tlo se može obogatiti prije sadnje, kada se plodovi tek pojave i ne treba hraniti patlidžan u razmaku manjem od 3 tjedna. Biljka se mora zaliti nakon svake gnojidbe. Patlidžan se treba hraniti jednom ili dva puta u toku svoje sezone s čajem, kompostom ili drugim odgovarajućim preparatima.
Razmnožavanje
Patlidžan je hermafrodit, može imati i muške i ženske organe, a oprašuju ga insekti. Ako vašu biljku ne posjećuje dovoljno insekata, mekanom četkicom blago protresite tučke cvjetova.
Održavanje i njega
Moramo se potruditi da patlidžan zasadimo na odgovarajuće tlo koje je plodno i isušeno, da dobiva dovoljno svjetlosti i paziti da se voda ne taloži u korijenu biljke. Patlidžan se održava slično kao paprika ili rajčica. Svaki dio biljke koji otpadne treba pokupiti i baciti.
Održavanje nasada
Toplina oko donjeg dijela biljke je ključna za uspješan rast. Kablovi za grijanje pomažu, i optimalno bi bilo zagrijati patlidžan na oko 23°C. Kao što smo već spomenuli, uzgajivači ove biljke često pokrivaju biljku s tkaninom kako bi se toplota što duže zadržala na tlu. Sadnice koje imaju dva seta lišća mogu se presaditi u posude veličine oko 10 centimetara dva do tri tjedna nakon što proklijaju. Ako vaša biljka prima svjetlost preko umjetnih izvora svjetlosti, s njenim rastom joj trebate približavati te izvore svjetlosti. Patlidžan je višegodišnja biljka.
Rezidba i oblikovanje
Njegova stabljika ponekad po sebi ima trnje, pa bi bilo najbolje da koristite škare. Plod patlidžana je čvrsto spojen na stabljiku tako da čupanje ploda rukama može naškoditi plodu ili stabljici. Kako bi omogućili pravilno sazrijevanje velikih vrsta patlidžana, trebalo bi ograničiti biljku na 4 ploda. Prstima otkinite cvjetove biljke kako biste osigurali grmoliko širenje.
Berba i sušenje
Ako je patlidžan tvrd na dodir, onda je još uvijek previše mlad za branje. Ako pritisnete patlidžan i on je elastičan, pravo je vrijeme za branje. Ako pritisnete patlidžan i na njemu ostane udubljenje onda je patlidžan previše star. Plod koji nije u potpunosti zreo može biti blažeg okusa. U tom slučaju, trebate ga ubrati i baciti. U vrlo toplim klimama patlidžan bi mogao izgubiti sjaj ploda prije nego što naraste u potpunosti, pa bi ga trebalo ubrati ranije. Najbolje ga je konzumirati svježeg jer se brzo suši.
Skladištenje
Patlidžan je najbolji kad ga jedete svježeg, bez prethodnog skladištenja u hladnjaku. Možete ga čuvati do tjedan dana na kuhinjskom pultu na hladnoj sobnoj temperaturi. Ako ga ipak planirate čuvati na druži vremenski period, spremite ga u hladnjak. Budite oprezni kada rukujete s patlidžanom jer se na njemu lako stvaraju "modrice", a jednom kada se "modrice" pocrne, postat će smeđe i ukus će im biti gorak. Najviše mu odgovara temperatura od 10°C. Skladištiti se može i marinirani patlidžan.
Bolesti
Najčešće bolesti koje napadaju patlidžan su virus mozaika krastavca i vericilium wilt.
Virus mozaika krastavca
Ako primijetite da se listovi patlidžana uvijaju i imaju po sebi zelene mrlje nepravilnog oblika, jedan od razloga za to mogao bi biti virus mozaika krastavca. Ovaj virus uzrokuje mijenjanje oblika lišća te ono onda ima deformiran, uvijen izgled. Ova bolest inficira mnoge biljke iz porodice iz koje dolazi i patlidžan i uzrokuje usporen rast.
Vericilium wilt
Vericilium wilt je bolest koja izaziva uvenuće biljke. Na ovu je otporno drveće poput bukve, breze, šimšira, hrasta, kruške, jabuke, oraha te je poželjno patlidžan saditi pored drveća.
Štetnici
Patlidžan rijetko biva napadnut od strane štetnika, ali puževi, gusjenice i manji insekti bi mogli navratiti.
Krumpirov moljac
Flea beetles ili krumpirov moljac (lat. Phthorimaea operculella) je insekt koji se voli hraniti biljkama iz porodice kojoj pripada patlidžan. Ženka ovog moljca koristi lišće za odlaganje jaja, a ličinke onda jedu list. Uzgoj patlidžana znaju ometati i bube zvane tvrdokrilci patlidžana. Ova minijaturna bića prave sitne rupice u lišću biljaka poput krumpira i rajčice - ali patlidžan im je ipak omiljena hrana. Rješenje može biti uzgoj biljaka na podignutom stolu, u posudama tamnih boja, na što dulji vremenski period. Tamni spremnici pomažu zagrijati korijenje u sunčanim danima. Pomoći može i čuvanje biljke u zatvorenom prostoru sve dok ne dođe rano ljeto.
Gusjenica
Tomato hornworm ili gusjenica (lat. Manduca quinquemaculata) je vrsta crva koji često napada biljke iz ove porodice i može im dosta naškoditi. Jedu sve dijelove biljke, lišće, stabljiku i plod. Zelene su boje koja im pomaže u kamuflaži pa ih je zbog toga teže uočiti. Dugi su oko deset centimetara i po sebi imaju bijele pruge s crvenim ili crnim rogom na vrhu. Odrasle jedinke dostignu dužinu od 12 centimetara. Mogu biti sive ili smeđe boje. Odrasle jedinke lete velikom brzinom. Možda uspijete primijetiti male tamne ostavštine izmeta po lišću, to znači da vaša biljka ima goste. Najlakše je ručno ih se riješiti ili osigurati redovne posjete od strane bubamara ili osa koje će se pobrinuti za jaja ovih štetnika umjesto vas.
Upotreba patlidžana
Patlidžan je popularan među vegetarijancima jer je dobra zamjena za meso i sve više ljudi koristi ovu biljku u prehrani, što nam govore činjenice o povećanju proizvodnje i potrošnje patlidžana.
Patlidžan u medicini
Konzumacija ove biljke čuva mozak i oči zdravim, umanjuje krvni tlak i smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti. Patlidžan sadrži antioksidante, a ta komponenta može pomoći u sprečavanju niza bolesti.
Konzumiranje patlidžana može pomoći ljudima koji u svom tijelu sadrže prevelike količine željeza, dok bi ga ljudi s niskom razinom željeza trebali izbjegavati. Ljudi koji imaju kamen u bubregu trebaju izbjegavati konzumiranje patlidžana.
Pojedinci s alergijom na patlidžan ili biljke iz iste porodice trebali bi se držati podalje od patlidžana jer ova biljka sadrži visoku razinu histamina i prilikom konzumacije može se pojaviti alergijska reakcija u vidu svraba, kašlja, bola u trbuhu ili povraćanja.
Patlidžan u kulinarstvu
Nakon što ga operete, konzumirajte ga odmah jer dodatna vlaga može uzrokovati brzo propadanje.
Ako je svjež, ne treba ga guliti, no stariji patlidžani i neke vrste prirodno imaju tvrdu koru pa bi ih ipak trebalo oguliti. Na zraku će se patlidžan dodatno osušiti pa ga treba koristiti odmah nakon skidanja kože.
Pojavljivanje smeđe boje može se usporiti natapanjem patlidžana u ledenu vodu ili premazivanjem limunovim sokom ili octom.
Patlidžani su poput spužvi i zato će vrlo lako upiti ulje. Kako se ne bi mastili tijekom kuhanja ili ako ne želite da vam patlidžani budu gorki, patlidžan možete narezati na komade i posuti solju te ga ostaviti da odstoji 30-60 minuta, iako kod nekih vrsta patlidžana ova metoda neće ublažiti gorak okus. Nakon toga treba isprati sol, osušiti višak vlage papirnatim ručnikom, a zatim spremiti po želji.
Patlidžan možete peći, puniti, kuhati na pari, pržiti ili pirjati, a na internetu možete pronaći i mnoge recepte. Prije nego što ga cijelog stavite u pećnicu, probušite ga vilicom kako slučajno ne bi eksplodirao.
Povijest
Patlidžan je porijeklom iz Indije i Pakistana gdje raste kao divlji, a pripitomljen je prije više od 4.000 godina. Prvi put je spomenut u kineskoj poljoprivrednoj studiji napisanoj 544. godine koja se zove "Qimin Yaoshu".
Migracija patlidžana nastavila se od devetog do dvanaestog stoljeća na Bliski Istok i zapadno do Egipta. Mauri su Španjolcima predstavili patlidžan, a voće je onda postalo popularno širom Europe. Knjiga o poljoprivredi iz 12. stoljeća napisana u Andaluziji ima u sebi tekst o uzgajanju patlidžana.
Španjolci su smatrali da je patlidžan afrodizijak i nazivali su ga "jabukom ljubavi". To je, naravno, doprinijelo popularnosti neobičnog voća.
U Engleskoj se patlidžan nije pojavio sve do 16. stoljeća. Ljubavna veza s patlidžanom nije nastavljena u sjevernoj Europi, gdje je Albert iz Kölna plod nazivao "Mala Insana" ili "luda jabuka" (slično talijanskom nazivu "melanzana"). Ljudi su tada smatrali da ovo voće izaziva ludilo.
Smatra se kako je Thomas Jefferson doveo ovo voće u Sjedinjene američke države 1806. kada je od prijatelja iz Francuske za poklon dobio patlidžan.
Danas, vodeći uzgajivači uključuju Italiju, Tursku, Kinu, Japan, Indiju i Egipat.
Zanimljivosti
Patlidžan u sebi sadrži više nikotina od bilo koje druge jestive biljke. Da biste unijeli onu količinu nikotina koja se nalazi u jednoj cigareti, morali biste pojesti oko 9-18 kilograma patlidžana.
Hatsuyume je naziv za prvi san u novoj godini koji je veoma bitan u japanskoj kulturi. Vjeruju da san o sokolu, planini Mount Fuji ili patlidžanu predstavlja predskazanje o sreći u tekućoj godini.
Foto: skeez / Pixabay
Odgovori