Pastrnjak (lat. Pastinaca sativa) je dvogodišnja stara kultura koja se najčešće uzgaja kao začin ili povrće. U prvoj godini vegetacije pastrnjak dobije zadebljali korijen jako sličan krupnijem korijenu peršina.
Korijen krem bijele boje sazrijeva u obliku stošca s glavom promjera do 10 cm i težinom do 500 g. Skraćenu stabljiku krasi rozeta bujnog perastog lišća. U drugoj godini rasta, tijekom srpnja i kolovoza, pastrnjak razvija razgranatu stabljiku sa zlatnožutim cvjetovima skupljenim u štitaste cvatove. Biljka dosta brzo izgubi klijavost, pa se preporučuje koristiti jednogodišnje sjeme.
Ova ljekovita biljka se na našem području tradicionalno dodaje u razna jela, ali se također konzumira i diljem svijeta. Pastrnjak pri kupovini često miješamo s mrkvom ili peršinom, ali iako slično izgledaju, sastav im se dosta razlikuje.
Pastrnjak je porijeklom iz Europe i još davno su ga uzgajali Rimljani. Međutim, razvoj kvalitetnih pastrnjaka počeo je u srednjem vijeku, razdoblju u kojem je pastrnjak imao veliku važnost dok ga nisu zamijenili krumpir i mrkva. Danas se najviše uzgaja u Engleskoj, Irskoj i Skandinaviji, dok se u ostalim dijelovima Europe uzgaja u malim količinama, većinom u vrtovima.
Vrste pastrnjaka
Najraznovrsnije sorte pastrnjaka možemo pronaći u Engleskoj i skandinavskim zemljama. Kod nas su najčešće dvije sorte pastrnjaka.
Podravkin bijeli pastrnjak
Ovu sortu odlikuju krupni konični korijeni dužine 30 - 35 cm i promjera u najširem dijelu 8 - 10 cm. Karakterizira ga glatka bijela površina i sočna, aromatična bijela unutrašnjost. Zbog visokog sadržaja suhe tvari, sorta je namijenjena za preradu sušenjem. Tolerantan je na trulež korijena te se jako dobro čuva uskladišten i nakon vađenja ne mijenja okus.
Dugi bijeli pastrnjak
Dugi bijeli pastrnjak nije zahtjevna sorta, odgovara mu duboko preorano plodno tlo s većim udjelom vapna. Ne podnosi stajski gnoj. Vegetacija biljke traje od 160 - 180 dana. U najširem dijelu promjer mu je 6 - 8 cm, a dužina cijelog korijena je oko 30 cm. Vanjska površina je krem bijele boje dok je aromatična mesnata unutrašnjost bijele boje. Za prehranu se koriste i mirisni zeleni listovi. Sjeme klija otprilike 28 dana, a korijen se razvija do kasne jeseni, stoga ga ne treba prerano vaditi iz zemlje. Podnosi niske temperature i zato se može čuvati u tlu.
Uzgoj pastrnjaka
Pastrnjak je povrtna kultura koju nije teško uzgojiti. Jedini važan čimbenik za uspješan uzgoj je dubina i kvaliteta tla kako bi se korijen mogao razvijati bez prepreka.
Tlo
Pastrnjaku najbolje odgovaraju srednje teška, ilovasta tla, neutralne pH vrijednosti 6,5 - 7,0. U kontinentalnim područjima, za veće prinose, uzgaja se u dolinama rijeka.
Klima
Optimalne temperature za rast su od 16 - 18°C , ali moguć je rast i pri 4°C. Iako je otporan na visoke temperature, u takvim uvjetima će sporije rasti. Pastrnjak može prezimiti na otvorenom u kontinentalnom području. Kako bi prešao u generativnu fazu rasta, potreban mu je dulji period nižih temperatura od 1 - 10 °C.
Vrijeme sadnje
S obzirom na to da ima dugu vegetaciju, pogodna je rana sjetva koja počinje u ožujku i završava sredinom travnja. Biljka je otporna na niske temperature do -15°C, a pri visokim temperaturama usporava joj se rast. Pastrnjak može prezimiti na otvorenom u kontinentalnom području.
Slaganje kultura
Pastrnjak se ne smije sijati na isto mjesto najmanje 4 godine. S obzirom na to da ima dugo vrijeme vegetacije, uzgaja se kao glavni usjev nakon strnih žitarica, kao što su pšenica, raž, ječam i zob, što mu koristi kao dobra priprema tla za ranu sjetvu. Između redova može se posijati salata ili rotkvica kao međukultura. Nije dobar kao pretkultura za proljetne usjeve, primjerice ječam i pšenicu, jer se bere u kasnu jesen.
Sadnja pastrnjaka
Pastrnjak jako sporo klija te je potrebno mnogo strpljenja i volje kako bi se uzgojio. Razlog sporom klijanju je prerano sijanje biljke.
Sadnja sjemena
Pastrnjak se uzgaja isključivo direktnom sjetvom sjemena. Sjeme se sije u redove na razmaku od 40 - 50 cm, a razmak u redu bi trebao biti oko 10 cm. Potrebno je koristiti sjeme proizvedeno prethodne godine koje ima bolju klijavost, kako bi se izbjeglo nejednako nicanje biljaka te nepravilan raspored u redu.
Sjeme se može pripremiti prije sjetve. Jedan on načina pripreme je taj da se sjeme natopi u vodi dva ili tri dana. Voda se mora periodično mijenjati, tako da se ne kiseli. Nakon natapanja, sjeme dobro osušiti.
Druga popularna metoda pripreme sjemena je namakanje u otopini pepela. Za pripremu otopine potrebno je 2 žlice pepela otopiti u 1 l vode, promiješati, te ostaviti sjeme natopljeno tijekom noći.
Sadnja sadnica
Sadnice pastrnjaka podsjećaju na celer ili peršin, ali list pastrnjaka je mnogo veći i svjetliji. Visina biljke ovisi o mnogim uvjetima kao što su tlo, temperatura, njega, ali i odabrana sorta. Visina sadnice varira od 50-100 cm.
Potrebna je prozračna podloga za sadnju. Možete koristiti univerzalno tlo za uzgoj sadnica ili pripremiti mješavinu tla na bazi vrtnog tla, pijeska i treseta. Pastrnjak normalno raste kada dnevna svjetlost traje oko 14 sati. Zalijevajte sadnice, ali ne dopustite preveliku vlagu u tlu.
Uzgoj u vrtu
Pastrnjak nije zahtjevno uzgojiti u vlastitom vrtu. Odgovara mu umjerena klima, a nema prevelike zahtjeve ni prema toplini. Sjeme proklije već na 3 - 4°C, dok biljka najbolje raste na optimalnoj temperaturi od 20°C. Sjetva počinje u veljači ili ožujku.
Prije sjetve potrebno je pognojiti tlo s kompleksnim mineralnim NPK gnojivom. Odabir sorti ovisi o vrsti tla, tako ćete na težem tlu odabrati sortu okruglog korijena, a na lakšim tlima sortu vretenastog korijena.
Uzgoj u posudama
Pastrnjak je najbolje direktno posijati u kompost, a presadnice presaditi na udaljenost označenoj na deklaraciji. Ako želite izbjeći napad ličinki muha, najbolje je posaditi sadnicu u posudu višu od 45 cm tako da biljka bude visoko napadima mušica i spriječi se odlaganje jaja. Kompost ne smije biti previše vlažan, a sjeme se sije postavljanjem 2-3 sjemenke na mjesto gdje želimo da iznikne jedna biljka. Pastrnjak niče dosta sporo pa uz njega možete posijati i par sjemena zelene salate. Kada niknu presadnice, salata se odreže nožem.
Održavanje nasada
Ako je sjetva vrlo gusta, prorjeđuju se nasade za nesmetan razvoj korijena. Biljke izvađene prilikom prorjeđivanja se ne mogu dalje posaditi jer pastrnjak ne podnosi presađivanje. Okopavanje nije nužno, jer se sve može ručno ukloniti.
Održavanje i njega
Za vrijeme vegetacije, pastrnjak se međuredno kultivira sve dok se ne zatvore redovi. Tijekom sušnog perioda, 2 - 3 navodnjavanja će osigurati dobar prinos.
Zalijevanje
Pastrnjaku je važna vlaga tijekom formiranja korijena. Tijekom vegetacije, zbog dubokog korijena, može vući vlagu iz dubljih slojeva tla, stoga se može uzgajati uz rijeke bez navodnjavanja. Zbog nedostatka vlage, rast pastrnjaka se usporava, lišće blijedi, plodovi postaju suhi, grubi, vlaknasti te korijen može popucati. Uz redovite oborine, navodnjavanje nije potrebno.
Gnojidba
Kada se uzgaja na plodnom tlu, pastrnjak ne treba gnojiva, osobito ako su zemljišta prihranjena prije sadnje. S obzirom na to da pastrnjak ima veliki kapacitet rodnosti i veliku lisnu masu, treba ga dovoljno hraniti. Inače, tijekom vegetacije, pastrnjak se prihranjuje 3 - 4 puta prije branja.
Gnoji se s 220 kg dušika, 150 kg fosfora i 300 kg/ha kalija te se time dobije prinos od 45 t/ha.
Bolesti
Izbor tla koji nije vlažan je prvi uvjet za sprječavanje zaraze. Ako je potrebno, treba provesti drenažu. Nadalje, važno je suzbijati korove, ponajviše divlju mrkvu. Lišće se ponekad štiti fungicidima na bazi bakra.
Pjegavost lista pastrnjaka
Pjegavost lista (Intersonilia pastinacea) najštetnija je bolest pastrnjaka. Bolest se pojavljuje za vrijeme obilnih kiša na hladnim i vlažnim tlima na listu i korijenu biljke. Na listova nastaju karakteristične vodenaste pjege koje se vremenom povećavaju, poprimaju smeđu boju i postaju nepravilne. Na rubovima pjega uočljivi su tamniji krugovi.
Prvi simptomi bolesti pojavljuju se na mjestima gdje sekundarno korijenje izlazi iz glavnog korijena. Dolazi do promjene boje, odnosno pojavljuju se male smeđe točkice.
Nadalje, pjega postaje hrapava, te poprima smeđe-crvenkastu boju. Kasnije, zaražena područja na korijenu se udube i pocrne te su tada privlačna saprofitskim organizmima zbog kojih korijen do kraja istrune.
Šupljine na korijenu
Uzročnik je gljivica Pythium spp. Simptomi bolesti su udubljene, eliptične, sive lezije preko korijena. Vanjski sloj korijena puca i razvija tamne, izdužene lezije te na šupljinama mogu nastati male okomite pukotine. Gljivice mogu preživjeti u tlu nekoliko godina, a izbijanje bolesti povezano je s vlažnim tlima jer poplavljeno tlo povećava broj formiranih šupljina.
Kontrola bolesti uključe izbjegavanje sadnje na poljima/područjima za koja je prethodno poznato da je bila sađena mrkva i nemojte pretjerano gnojiti biljke. Primjena odgovarajućeg fungicida može pružiti kontrolu nad gljivicama.
Štetnici
Pastrnjak rijetko napadaju štetnici, no i dalje je potrebno održavati nasade i pregledavati moguću pojavu štetnika.
Mrkvina muha
Mrkvina muha je najznačajniji štetnik koji napada pastrnjak, ali i mrkvu, celer i peršin. Muhe su crne boje, sa smeđom glavom i veličine su oko 5 mm. Štetu stvaraju ličinke koje su veličine 6-8 mm. Prva generacija se obično javlja u svibnju i lipnju, a druga, brojnija i štetnija, pojavljuje se u srpnju. Ličinke buše tunele ostavljajući izmet, te je zbog toga biljka neupotrebljiva. Nakon 3 do 6 tjedana, muha završi razvoj i kukulji se u tlo. Zbog toga što prezimi u tlu, javlja se napad druge generacije muha, koji čini još veću štetu.
Celerova muha
Glavni krivac za propadanje listova pastrnjaka je celerova muha. Listove napada ličinka muhe stvarajući sitne tunele. Unutar lista razvija se sitni bijeli crv veličine 8 mm. Crv se hrani lišćem i time uzrokuje njegovo propadanje. Godišnje se javljaju dvije generacije muha, obično od travnja pa do jeseni. Štetnik se nalazi u mjehuriću na listu. Oštećenja na listu se polako suše, a ako je napad jak, dolazi do sušenja cijelog lista.
Upotreba pastrnjaka
Pastrnjak je korjenasta biljka aromatičnog okusa koja se dodaje kao začin u razna jela. Okusu je sličan peršinu te ga se često zamijeni s njim pri kupnji na tržnicama. Ova biljka, osim svog odličnog okusa, ima i ostale blagodati.
Berba
Punu zrelost pastrnjak postiže tek u kasnu jesen te se odmah bere zato što je njegov korijen spreman za berbu čim se razvije. Ako se ne izvadi na vrijeme, pastrnjak može ostati u tlu i vaditi se tijekom zime ili u rano proljeće. Ako se bere na velikim površinama, tada se koriste kombajni za vađenje šećerne repe ili mrkvu.
Skladištenje
Prije skladištenja odrežite zelenilo pastrnjaka. Neoprane pastrnjake čuvajte na hladnom, tamnom mjestu, kao i mrkvu. Idealno mjesto za čuvanje bila bi garaža ili podrum. Držite ih podalje od izvora topline, optimalna temperatura skladištenja je 0°C uz relativnu vlažnost zraka oko 95%. Jabuke i kruške mogu ispuštati plin koji pastrnjaku daje gorak okus, pa ih izbjegavajte čuvati u blizini.
Kulinarstvo
Osim korijena, moguće je koristiti i listove pastrnjaka. Korijeni se dodaju u razne juhe ili variva, otprilike u jela u koja se inače dodaje i mrkva. Listovi se, kao i kod peršina, koriste kao začinsko biljke u tjesteninama, juhama, umacima i drugo. Korijen se dobro slaže s krumpirom te se zato često dodaje u pire i razne umake.
Male korijene nije potrebno guliti, jednostavno ih isperite pod vodom. Veće korijene tanko ogulite i skuhajte.
Pastrnjak se čuva u hladnjaku do tjedan dana tako što se pohrani u plastičnu vrećicu iz koje je istisnut zrak. Važno je oprati ruke nakon pripreme pastrnjaka jer sadrži mnoga eterična ulja koja kod nekih izazivaju alergijske reakcije.
Osim za preradu, pastrnjak se uzgaja i zbog sušenja. U jesen, nakon berbe usjeva, biljke se temeljito operu pod hladnom vodom i izrežu na manje krugove. Takve narezane treba ih posložiti u jednom sloju na razvoj podlozi. Sušiti se može u pećnici ili na dobro osvijetljenoj prozorskoj dasci. Osušenu biljku preporučuje se potrošiti u roku od godinu dana.
Pastrnjak treba dobro poznavati jer se divlji samonikli pastrnjak često zamijeni za kukutu i trbulju, koje su otrovne biljke. Inače, kultivirani pastrnjak potječe od divljeg samoniklog, koji je široko rasprostranjen po Europi, europskom dijelu Rusije i na Kavkazu.
Medicina
Pastrnjak je bogat eteričnim uljima, mineralima i vlaknima, ali i raznim vitaminima kao naprimjer vitamin B, C, E i K. Od minerala možemo pronaći kalij, fosfor, magnezij i željezo. Većina eteričnih ulja je u sjemenu, stoga oni korijenu daju aromatičan okus i miris.
Pastrnjak sadrži antioksidanse, uključujući vitamin C i poliacetilene koji mogu spriječiti oksidativni stres i neka kronična stanja.
Pastrnjak sadrži vlakna, što može poboljšati zdravlje probave, regulirati razinu šećera u krvi i poboljšati zdravlje srca.
Također, pastrnjak je niskokaloričan, ali sadrži dobru količinu vode i vlakana zbog čega se često koristiti pri gubitku kilograma.
Zanimljivosti
Pastrnjak se uzgaja zbog svojih aromatičnih korijena još od Rimskog doba. Biljka je porijeklom iz Europe, ali koristi se u kulinarstvu u cijelom svijetu.
Kao izvor škroba i slatkoće, pastrnjak je bio od najveće važnosti u srednjovjekovnoj europskoj kuhinji. Šećer je bio rijedak, uvozni luksuz, a med vrlo skup. Krumpir, koji je kasnije postao najvažniji, tada još nije donesen iz Amerike. Stoga se kao zamjena koristio pastrnjak.
Slatki, škrobni pastrnjak imao je dvojaku ulogu - osim što je služio kao povrće, mogao se koristiti za zaslađivanje i zgušnjavanje različitih pudinga. Kad je šećer postao jeftin u Europi, popularnost pastrnjaka postupno se smanjivala.
Ljudi su (krivo) vjerovali da konzumacija pastrnjaka može ublažiti zubobolju ili umorna stopala.
Jedinstveni okus pastrnjaka stvara se kada se škrob promijeni u šećer. Ono se događa nakon prvog mraza, kada je povrće još u zemlji.
U Europi se pastrnjak koristio za zaslađivanje džemova i kolača prije nego što je šećer bio široko dostupan.
Foto: Peakpx
Odgovori