Palma

Palme pripadaju porodici Palmae, odnosno latinski Aracaceae koju čine brojne drvenaste vrste. Iako ih neki povezuju isključivo s toplim i egzotičnim krajevima, palme mogu uspjeti i na nekim našim dijelovima, primjerice na srednjem i južnom Jadranu.

Stabljika palme djeluje poput stupa i na njoj ne postoji mogućnost grananja. Postoji samo jedna zona gdje se odvija prirast i ona se nalazi u samoj središnjici krošnje iz koje se razvijaju listovi. Iz listova se dalje razvijaju cvjetovi te plodovi.

Vrste palmi

Palme čiji listovi imaju veliku krošnju koja raste prema dolje - najpoznatije vrste iz ove skupine koje rastu na Jadranu su iz skupine Phoenix - datulja (Phoenix dactylifera) i kanarska datulja (Phoenix canariensis). Obje izgledaju atraktivno te se zbog toga često i sade. Lako se uzgajaju, a za rast im je potrebno puno topline i vlage oko korijena.

Palme čiji listovi izgledaju poput lepeze - riječ je o palmama zatvorenog, lepezastog oblika, a na našim područjima je najpoznatija mala ili grmasta žumara (Chanaerops humilis) i visoka ili kineska žumara (Trachycarpus fortunei).

Datulja

Datulja (Phoenix dactylifera) potječe iz Irana, a zbog svog dekorativnog izgleda često je se može vidjeti kao ukrasnu biljku na Mediteranu. Stablo datulje raste uspravno u visinu do čak 35 metara. Deblo je od početka do vrha prekriveno listovima koji kako rastu tako izrastaju i otpadaju. Listovi su joj dugi i do 6 metara, prerastog su oblika i izduženi. Daje ukusne, slatke i zdrave smeđe plodove dugačke od 2 do 8 centimetara koji sadrže tvrdu sjemenku.

Palma datulje može se uzgojiti isključivo u području tople klime u kojoj se temperature ne spuštaju ispod minus 6 i to ako je isključivo u fazi mirovanja. Kada cvjeta i razvija plodove, najmanja temperatura trebala bi biti viša od 17 stupnjeva.

Odgovara joj teško pjeskovito tlo, glina ili ilovača. Tlo mora biti dobro drenirano. Podnijet će i lužnato i umjereno slano tlo, ali pretjerana slanoća tla može negativno utjecati na plodove.

Kada je riječ o odraslim palmama, podnosi dulja sušna razdoblja, a u fazi zametanja plodova ne trpi padaline. Mlade palme datulje iziskuju nešto više vode zbog formiranja korijena.

Palma datulje cvjeta tri godine nakon što se posadi, a plodove daje četiri godine nakon sadnje. Ipak, nešto veći urod neće biti moguć prije šeste godine od sadnje. Svoju maksimalnu plodnost očekuje tek u desetoj godini, a ona opada nakon 80 godina.

Visoka ili kineska žumara

Listovi su joj tamnozelene boje, a rastu na dugačkim peteljkama na kojima nema bodlji. Ova vrsta najotpornija je na zimu, a može podnijeti temperature do 5 stupnjeva ispod ništice. Stoga je ova vrsta palme odlična i za uzgoj u kontinentalnim područjima, ali naravno, uz zaštitu od nižih temperatura.

Ako ćete je saditi u kontinentalnom dijelu zemlje gdje su zime nešto jače, posadite je na mjesto gdje će u ljetnim mjesecima dobivati puno sunca, a zimi će biti zaštićena od hladnih vjetrova. U zimskom razdoblju najveći joj je neprijatelj velika vlaga koja može izazvati truljenje središnjeg i glavnog dijela biljke iz kojeg niču mladi listovi. Iz tog razloga preporučuje se prije zime sve listove povezati te zamotati u fils koji će im osigurati dovoljno zraka i malo vlage. Ne koristite plastične vreće jer nisu dobre za zaštitu listova.

Mala žumara

Riječ je o jedinoj vrsti autentične palme iz Europe koja je podrijetlom iz zapadnog Mediterana. Ostalih, nešto više od 3000 vrsta palmi je podrijetlom isključivo iz tropa.

Mala žumara se sadi u dekorativne svrhe, a posebna je po tome što, za razliku od ostalih palma, raste kao grm i nema jedno deblo. Ova palma brže će se granati u širinu nego rasti u visinu. Njezina najveća visina je oko 2,5 metra.

Iako je podrijetlom iz tropa, može se prilagoditi i nešto umjerenijoj klimi pa se često u parkovima ili u drvoredima može vidjeti i na Mediteranu. Odličan su ukras, ali i zaštita od sunca u vrtovima na moru gdje se sade pojedinačno ili u većim skupinama, ovisno o prostoru.

Iako im izgledom sliče, ali botanički nisu srodne, u palme se ubrajaju i neke druge vrste poput cikasa (Cycas revoluta).

Cikas palma

Cikas palma (Cycas revolta Thunb.) spada u trajnu biljku iz skupine cikasovki (Cycadaceae). Njezino stablo raste uspravno i jako je razgranato, a raste sve do 7 metara. Ne daje cvjetove svake godine, a ima velike crvene sjemenke, pomalo spljoštene i mesnate.

Prirodno raste u južnom Japanu, a kod nas je se može vidjeti u mediteranskim dijelovima gdje raste u vrtovima i parkovima. Posebna je po tome što sporo raste, tek jednim listom godišnje, a punu veličinu postići će tek za 50 do 100 godina. Prve plodove imat će nakon 30-ak godina.

Ne preporučuje se saditi i uzgajati je u kontinentalnim područjima na otvorenom, jer je jako osjetljiva na mraz i niske temperature, a za rast joj je potrebno puno svjetla i prostranosti iz koje će dobivati potrebnu vlagu. U tom slučaju možete je posaditi u lončanice, jer može rasti i kao sobna biljka.

Potrebno joj je puno svjetla, ali ipak, preporučuje se da bude zaštićena od direktnog sunca. Odgovara joj zemlja bogata humusom i dobro drenirana, a u ljetnim mjesecima traži puno zalijevanja.

Zimi će joj pasati svježe, ne pretjerano vlažno mjesto, posebice ako će biti na nešto nižim temperaturama. Na otvorenom joj osigurajte sjenovit ili polusjenovit položaj, a preporučuje se da ne bude izložena temperaturama nižim od minus 5. Najbolje temperature koje će joj odgovarati zimi su one od 15 stupnjeva.

Razmnožavanje cikasa obavlja se u proljetnim mjesecima sijanjem sjemena li presađivanjem biljaka koje rastu uz glavnu biljku u ljetnim mjesecima. Potrebna im je toplina dok se dobro ne ukorijene.

Uzgoj palme

Svim palmama zajedničko je to da vole biti zaklonjene od jakih vjetrova i hladnoće. Iako mnogi misle da je uzgoj i održavanje palma na našim područjima komplicirano, to nije tako. Nije im potrebna gotovo nikakva njega. Potrebno je samo unaprijed provjeriti koja palma se može uzgojiti na određenom području.

Sve palme traže dosta svjetlosti, a ovisi o vrsti hoće li ona biti direktna ili ne. U pravilu, većina palmi ne traži direktnu svjetlost, jer u tom slučaju listovi mogu požutjeti i odumrijeti od izloženosti suncu. Stoga će većini najviše odgovarati sjena ili polusjena.

Ako želite palmu uzgojiti u unutrašnjosti, gdje su zime hladnije, posadite ih u lončanice ili tegle pa ih tako u ljetnim mjesecima možete držati u vrtu, a zimi ih prenesite u zimski vrt ili u sobu. U protivnom palmu mogu napasti bolesti i paraziti.

U proljeće, s palme je potrebno ukloniti bolesno, oštećeno i suho lišće, a palme koje ste presadili potrebno je redovito zalijevati, ali uvijek paziti da se zemlja previše ne natopi vodom. Odrasle palme mogu i dulje vrijeme preživjeti bez zalijevanja. Tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci, prihranu obavljajte jednom u mjesec dana, a zimi dva puta mjesečno.

Uzgoj palme u tegli

Palme se često sade i u tegli kao lončanice, a velika im je prednost što se lako održavaju. Potrebno ih je zalijevati svaka dva do sedam dana, što ovisi o godišnjem dobu.

S obzirom na to da imaju duboko korijenje, važno je dobro navlažiti supstrat, sve do dna, a ako i ostane vode u podlošku, neće im smetati.

Palme se prihranjuju dva puta u jednom mjesecu i to tekućim gnojivom koje se koristi za njegu lončanica. Presađuju se nakon nekoliko godina u propustan supstrat.

Foto: Simon/Pixabay