Orah

Orah (lat. Juglans) je listopadno drvo iz porodice Juglandaceae koje može narasti 10 - 40 m u visinu. Ima snažan i jako razgranat korijen s dobro razvijenom glavnom žilom. Zbog tako snažnog korijenovog sustava ne preporučuje se saditi ga uz bilo kakvu nastambu ili na mjesta gdje neće imati dovoljno prostora za razvoj. Uzgoj oraha nije kompliciran jer je riječ o jako prilagodljivoj voćki koja jednako dobro uspijeva u primorskim, kao i u kontinentalnim krajevima Hrvatske.

Deblo oraha može biti široko i više od jednog metra te se vrlo brzo grana u debele, snažne grane koje rastu prema gore. Kora stabla je u početku glatka i srebrene boje, a kasnije postane izbrazdana i poprimi tamniju boju. Cijelo stablo ima iznimno aromatičan, posebno slatkast miris. Listovi oraha su šiljasti, mogu biti dugi 20 do 30 cm i također imaju aromatičan miris.

Cvjetovi mogu biti muški i ženski, a orah cvjeta tijekom travnja i svibnja. Oprašuju se vjetrom i posjećuju ih pčele koje na njima skupljaju puno peluda i zanemarive količine nektara. Plodovi oraha smješteni su unutar mesnatog, glatkog i zelenog ovoja debelog oko 3 mm. Ovoj dozrijevanjem poprima smeđu boju te počinje pucati i otkrivati košticu veličine 3 - 4 cm. Koštica ima čvrstu ljusku koja se sastoji od dva dijela, a unutar nje se nalazi kvrgava sjemenka žućkasto bijele boje. Plodovi dozrijevaju u rujnu i jako su bogati zdravim mastima, osobito omega-3 kiselinama. Dobri su za zdravlje mozga i srca.

Uzgoj oraha zahtijeva puno vremena jer je potrebno barem deset godina da stablo postigne svoju maksimalnu visinu, a za postizanje maksimalnih prinosa treba čekati i do 15 godina nakon sadnje. No, jednom kada orah počne rađati, daje velike prinose, pritom ima vrlo male zahtjeve.

Spada u skupinu orašastog (lupinastog) voća kao i kikiriki, badem, lješnjak, pistacija, kesten i orah.

Sorte oraha

Postoji oko 20 vrsta oraha, a dvije najpoznatije su crni orah (Juglans nigra) i perzijski, pitomi ili obični orah (Juglans regia).

Crni orah

Plodovi crnog oraha su jestivi i nešto su veći od ploda običnog oraha, ali njihova jezgra je znatno manja i kvalitetom zaostaje za drugim vrstama. Zato se ova vrsta oraha uzgaja zbog drva. Naime, drvo crnog oraha je kvalitetno i upotrebljava se u proizvodnji podova, namještaja, kuhinja itd., dok se od sjemenki dobiva ulje koje se upotrebljava za izradu sapuna i boja.

Perzijski ili pitomi orah

Perzijski ili pitomi orah također ima drvo odlične kvalitete koje se zbog svoje elastičnosti, tvrdoće i trajnosti koristi za izradu parketa, pokućstva itd. Ova vrsta se uzgaja i zbog plodova koji su, za razliku od plodova crnog oraha, puno ukusniji.

Također postoji i nekoliko sorti oraha prema mjestu uzgoja:

Američke sorte oraha - Tehama, Harty, Lompoc, Payne i Serr;
Bugarske sorte oraha - Drnovski, Džinovski, Plovdivski i Šeinovo;
Francuske sorte oraha - Gros Pointu, Franquette, Lara, Mayette i Parisienne;
Njemačke sorte oraha - Geisenheim 139, Geisenheim 251 i Geisenheim 1247;
Mađarske sorte oraha - Esterhazy I i II, Tiszasceci 27;
Moldavske sorte oraha - Kišinjevskij, Koržeuckij, Kostjuženskij i Skinoskij;
Rumunjske sorte oraha - Geoadgi, Sibisel 44 i Sibisel rani;
Slovenske sorte oraha - Elit, Haloze i Petovio.

Sorte koje se preporučuju za uzgoj na području Hrvatske su Elit, Haloze, Petovio, Tisa, Šampion, Novosadski kasni i Novosadski rodni.

Elit

Ima manje bujno stablo, ali obilno rađa. Jezgra je lijepe boje, a prosječna masa iznosi oko 10 grama. Ova sorta je pogodna za uzgoj u kontinentalnom području.

Haloze

Relativno kasno počinje s vegetacijom pa je pogodna za uzgoj u vinogradarskim predjelima, gdje je manja mogućnost od smrzavanja. Ima srednje bujan do bujan rast, a plodovi su spremni za berbu početkom listopada. Jezgra ove sorte je tamnožute boje i jako je kvalitetna.

Petovio

Stabla ove sorte su srednje bujna, ali su vrlo rodna. Daju lijep plod prosječne mase od oko 10 grama, a preporučuju se za uzgoj na mediteranskom i u kontinentalnom području.

Tisa

Sorta iz Novog Sada, kasno počinje i rano završava s vegetacijom. Rađa u grozdovima, a na jednom grozdu može biti do 20 ženskih cvjetova. Međutim, budući da daje dosta velike plodove, u grozdu na kraju ostane najviše osam komada. Plodovi su teški oko 15 grama.

Šampion

Srednje bujna i vrlo rodna sorta, također iz Novog Sada. Kasno počinje i rano završava s vegetacijom, a daje plodove jako lijepog izgleda i njihova masa iznosi oko 14 grama ili više. Sorta Šampion je dosta otporna prema bolestima i pogodna je za uzgoj i mediteranskom i kontinentalnom području.

Novosadski kasni

Manje bujna sorta koja s vegetacijom započinje u svibnju, a završava dosta rano. Daje lijepe plodove svijetle boje, koji su u prosjeku teški oko 10,5 grama i sadrže oko 60% ulja. Pogodna je za uzgoj u kontinentalnom području.

Novosadski rodni

Vrlo rodna sorta, bujnog rasta i okrugle krošnje. Daje srednje velike plodove, a jezgra je kvalitetna i ima svijetložutu boju. Pogodna je za uzgoj na područjima gdje postoji veća mogućnost pojave proljetnih mrazeva jer vegetacija kasno počne i traje kratko.

Budući da orah ima muške i ženske cvjetove, koji ne cvatu i isto vrijeme, zbog razlika u redoslijedu cvatnje preporučuje se posaditi više različitih sorti u voćnjaku jer je u tom slučaju veća vjerojatnost da će međuoprašivanje i međuoplodnja bolje uspjeti, a samim time će i prinosi biti veći i redovitiji.

Kod odabira sorti za uzgoj važno je uzeti u obzir vrijeme cvatnje, rodnost sorte i kvalitetu plodova, kao i podložnost obolijevanju i napadima insekata.

Sadnja oraha

Da biste ostvarili povoljan i isplativ uzgoj oraha, potrebno je ulagati u njegovu sadnju i održavanje.

Vrijeme sadnje

Sadnja oraha se može obavljati u proljeće ili u jesen, ali jesenska sadnja je bolja opcija jer se sadnice u tom slučaju bolje prime i bolje rastu u prvoj godini. Za intenzivan uzgoj oraha preporučuje se sadnja kvalitetnih sadnica od cijepljenih plemenitih sorti oraha. Orasi koji se sade kao sadnice su kvalitetniji jer pružaju bolji plod i drvo. Najbolje je saditi sadnice koje nemaju krošnju.

Odabir podloge za sadnju

Sadnice oraha se u suvremenoj proizvodnji proizvode cijepljenjem na podlogu dobivenu iz sjemena. Najprihvatljivija podloga je ona dobivena od ploda domaćeg, pitomog oraha jer se na njoj bolje prima cijep i postiže se bolja rodnost.

Sadnja iz sadnice

Prije sadnje oraha, kao i u slučaju svih ostalih voćaka, vrhove njegova korijena potrebno je skratiti te ga potopiti u mješavinu zemlje, svježe kravlje balege i vode na 15-ak minuta.

Orah se obvezno sadi na dubinu u kojoj je rastao u rasadniku, a prilikom sadnje, uz sadnicu valja postaviti i kolac dužine dva do tri metra. Kolac će pomoći biljci da raste ravno da i formira uspravno deblo.

Sadnja se vrši na razmak od 10 x 10 ili 5 x 5, ako je riječ o sortama koje su manje bujne. Budući da stabla oraha dostižu veliku visinu, uzgoj u zatvorenim prostorima ne dolazi u obzir.

Sadnja iz sjemena

Orah se može uzgajati i iz sjemena, ali to je jako spor proces. U tom slučaju bi za početak najbolje bilo posaditi ga u lonac i nakon toga ga što prije presaditi na stalno mjesto, jer orah ne voli premještanja.

Tlo

Za uzgoj oraha najbolja su duboka i plodna zemljišta. Iako mogu rasti na tlima slabije kvalitete, najbolje ih je posaditi na aluvijalnim tlima koja su bogata humusom. Dobro podnosi i slabo alkalna i kisela tla, a za intenzivan ili plantažni uzgoj oraha trebalo bi ga saditi na propusnim tlima s pH reakcijom od 6,5 do 7,5.

Dobra mjesta za podizanje nasada oraha su ravni tereni ili zemljišta na blagim padinama, poput položaja na kojima se uzgaja vinova loza. Orah se može saditi i na glinovitom i kamenitom tlu, kao ograda, drvored ili čisti orahov nasad u obliku jednakostraničnog trokuta kako bi se postigla bolja osvijetljenost, a kod nas uspijeva na mjestima do 1.000 metara nadmorske visine.

Prije sadnje oraha treba pripremiti tlo, a priprema je slična onoj za uzgoj jabuke. Zemlju treba očistiti od korijenja i drvenastih dijelova kako bi se spriječilo truljenje korijenja biljaka koje će se nanovo saditi. Zemljište se nakon toga ravna i osigurava se odvodna drenaža jer orah ne podnosi zadržavanje vode.

Nakon čišćenja i ravnanja, na površini se rašire mineralna i organska gnojiva pa se tlo obradi podrivanjem na dubinu od oko 80 cm. Na tlima koja su manje kvalitetna bilo bi dobro nakon sadnje dodati 20 do 30 kg stajskog gnojiva oko svake sadnice. Pritom treba paziti da se gnojiva ne stavljaju blizu korjenova vrata ili izravno na korijen.

Treba imati na umu da je tlo oko oraha sterilno i da nije pogodno za uzgoj bilo koje druge biljke. Naime, korijenje oraha ispušta posebne tvari koje onemogućavaju rast drugih biljaka, a smetnja ih može biti i orahova krošnja.

Klima

S obzirom na to da je orah vrlo prilagodljiv, može se uzgajati i u područjima s mediteranskom, kao i u područjima s kontinentalnom klimom. Ipak, bolji prinosi se postižu u toplijim krajevima. Jako dobro podnosi mraz i može izdržati temperature do -10°C. Otvoreni muški cvjetovi bez oštećenja mogu preživjeti temperature do -3°C, a plodovi od 2 do -1°C.

Uzgoj oraha

Orah se najčešće uzgaja u obliku piramide ili pravilne palmete, a riječ je o uzgoju koji odgovara većim razmacima. U slučaju da želite uzgajati orah za proizvodnju drva, poželjno je formirati i deblo nešto veće visine, od dva do tri metra.

Krošnja oraha formira se tako da se orah u proljeće skrati na visinu debla od 1,5 do 2 metra. Zbog toga će u prvoj godini početi nicati vršni pupovi iz kojih se dalje razvija produljnica te izbojci s listovima. Oni će s vremenom postati glavne grane krošnje oraha. Kod nešto nižih sadnica oraha, potrebno je formirati deblo s ciljem poticanja razvoja vršnog pupa.

Gnojidba

Da bi stabla oraha ostala dugovječna i pružala kvalitetnije i brojnije plodove, potrebno je redovito vršiti gnojidbu. Mlade biljke imaju pojačanu potrebu za dušikom, a on se dodaje u tlo krajem svibnja ili početkom lipnja, odnosno prije početka vegetacije. U prvoj godini uzgoja dodaje se 100 grama dušika po stablu, a količina se svake sljedeće godine povećava za duplo jer je dušik potreban za zametanje plodova.

Zalijevanje

Stabla oraha za dobar rast i razvoj trebaju i puno svjetla, u suprotnom može doći do smanjenja prinosa. Osim svjetlosti je potrebna i dovoljna količina vode pa tako nasadima oraha treba oko 750 mm oborina. Pošto su kod nas oborine rijetko kada dobro raspoređene, nasade tijekom sušnih razdoblja treba navodnjavati. U tom se slučaju svaki mjesec dodaje oko 50 mm vode.

Razmnožavanje

Razmnožavanje oraha može se vršiti na dva načina:

generativno (iz sjemena)
vegetativno (kalemljenjem)

U nešto rjeđim slučajevima razmnožavanje se vrši kulturom tkiva i izdancima.

Generativno razmnožavanje oraha iz sjemena

Orah se generativno razmnožava u slučajevima kada se proizvode podloge koje se služiti za kalemljenje, u svrhu pošumljavanja ili kada želimo uzgojiti nove sorte oraha.

U drugoj polovici ožujka, a što zavisi i od vremenskih prilika, orasi se sade u zaštićenom prostoru tako da ih se prekrije slojem zemlje u debljini od 6 do 8 cm.

Odmah kada prođu sve opasnosti od mraza, netom proklijali orasi odnose se na mjesto na kojem će se obavljati sjetva. To može biti u rasadniku ili direktno na livadi. U slučaju da ste primijetili nekoliko neproklijalih oraha, ostavite ih u zatvorenom dok ne proklijaju, a nakon toga ponovite postupak kao i s prethodnima.

Kod vađenja jednogodišnjih sadnica ne postoji opasnost od većih oštećenja korijena, što nije slučaj sa starijim sadnicama. Kod njih je potreban oprez.

Dubina sjetve za mlade sadnice je do 6 cm, a razmak u redovima bi trebao biti do 30 cm.

Postoji mogućnost da se u svrhu dobivanja razgranatog korijena, nad proklijalim sjemenom koje nema srčanu žilu, napravi pinciranje korijena, tako da se odbaci vrh korijena.

Valja spomenuti da sadnice koje su proizvedene generativnim putem bez kraćenja, imaju loš korijen zbog veće srčanice. On će se slabije primiti na otvorenom te će prinos započeti tek nakon šest do osam godina.

Ako sadite orahe na terenu na kojem nema dovoljno vode, posadite sadnice koje ima srčanicu, a na one vlažnije, sadnice koje imaju podsjećeni korijen.

Podloge za kalemljenje oraha:

domaći orah Juglans regia
mandžurski orah J. hindsii
crni orah J. nigra
hibridi

U kontinentalnim područjima preporučuje se da posegnete za podlogom domaćeg oraha koji ima dobro razvijeni korijen, a korijenov vrat mu je debeo više od 15 mm.

Nakon što ste dobro pripremili tlo, sjetva oraha započinje u jesen. Sjeme je potrebno dezinficirati u otopinu od 0,3 posto Orthocida i 0,1 posto Benomila.

Sjetva se obavlja ručno, na dubinu od 9 cm, na razmak u redu od 12 cm, a između redova oko 80 cm-

Vegetativno razmnožavanje oraha

Mogu se koristiti dvije tehnike vegetativnog razmnožavanja oraha, a to su:

kalemljenje (koriste se dvije metode, sobno kalemljenje u dijelovima kontinentalne klime i kalifornijska modificirana okulacija u nešto toplijim krajevima)
zagrtanje (oživljavanje traje 2 godine uz savijanje i mali prijelom)

Kod tehnike kalemljenja potrebno je koristiti najbolje kalem-grančice sa zdravim pupoljcima. Nakon što ste pripremili zemljište sadnice sadite na razmak između redova oko 4 m, a u redu oko 2 m. U jesenskim i proljetnim mjesecima skratite ih 5 do 15 cm od glavnog dijela biljke.

Održavanje i njega

U prvoj godini uzgoja oraha bilo bi dobro postaviti oslonce za stabla, koji se kasnije mogu ukloniti. Također, vjerojatno će biti potrebno jednog ga ručno zaliti. Posebice tijekom sušnih razdoblja ili u slučaju da tlo nije dovoljno vlažno. Tijekom druge godine se svakoj sadnici dodaje oko kilogram KAN gnojiva.

Različiti dijelovi oraha, troše i različite hranjive tvari pa će tako plodovi oraha imati veće potrebe za dušikom i fosforom, dok će listovi intenzivnije trošiti magnezij i kalij.

Pravilna gnojidba pomaže kod boljeg uzgoja biljke. Voćka će biti otpornija na bolesti i štetnike, na mraz, ali i ostvariti kvalitetnije plodove i bolji prinos.

Dušik je važan za zametanje plodova. Kod mladih sadnica oraha nešto je veća potražnja za dušikom kojeg je potrebno dodati prije nego što započne vegetacija te u drugoj polovini svibnja ili početkom lipnja. Svakom mladom stablu oraha u prvoj godini bit će potrebno 100 grama čistog dušika, a svake naredne godina ta količina se mora dvostruko povećati.

Budite oprezni s dodavanjem mineralnih gnojiva. U velikim količinama ona mogu narušiti strukturu tla i oštetetiti orah. Ako koristite organsko gnojiva, obvezno mu dodajte i mineralno gnojivo, budući da organsko gnojivo ne može zadovoljiti sve potrebe oraha za mineralnim tvarima.

U trećoj uzgojnoj godini potrebno je ručno okopati zemlju oko stabala i strojno obaviti međurednu obradu. Time se postiže čišćenje tla od korova i zadržavanje vlage.

Orezivanje i oblikovanje

Bez obzira na to kada su sadnice oraha posađene, u proljeće ih treba prikratiti na visinu od 180 cm. Krate se na 0,5 cm iznad pupa, a pošto rane oraha teško zacjeljuju, obavezno ih treba premazati voćarskim voskom. Ispod mjesta na kojem je sadnica prikraćena izbit će vršni pup te postrani pupovi.

Ako ste na deblu ili korijenovom vratu primijetili pupove s listovima, ostavite ih jer će oni skupljati hranjiva. Možete ih i poviti u smjeru prema zemlji kako biste smanjili bujnost, a hranjive tvari usmjerili u vršne pupove. Mogu se i pincirati na dva do tri lista, a odstranit će se te iste jeseni ili u proljeće sljedeće godine.

U drugoj i trećoj godini od sadnje oraha, vrijeme je podređeno rezidbi u svrhu oblikovanja debla i krošnje. Valja napomenuti da postoji mogućnost da će u prve dvije godine uzgoja nadzemni dio oraha imati nešto slabiji rast zbog potrebne prilagodbe, ali i rasta korijenja koji je intenzivniji u početnim godinama uzgoja. Kada se orah dobro ukorijeni, započet će i brži rast njegovog nadzemnog dijela. U to vrijeme preporučuje se nešto veću pažnju pridati održavanju voćnjaka. Čistite ga redovito od korova, bolesti i napada životinja.

U godinama koje slijede nastavlja se s izborom primarnih grana na dva načina, povijanjem ili uklanjanjem provodnice na dužinu od 60 do 80 cm. Sljedećih godina ostavite slobodno sekundarne grane na primarnim granama. U ovom slučaju one voćki neće zadaviti probleme.

S druge strane, sve nepoželjne grane (bolesne, osušene...) te one koje počnu tjerati suvišne mladice, potrebno je odrezati u vegetaciji kada su još zeljaste. Ovaj posao valja obaviti najkasnije do završetka lipnja.

Starija stabla se orezuju tako da im se otprilike sve suhe, oštećene ili polomljene grane. U tom slučaju rez bi trebao biti još 20 do 30 cm na zdravom dijelu grane. Također, potrebno je ukloniti i sve guste glavne grane koje se nalaze u sredini, a preporučeni razmak između grana je od 70 do 90 cm.

Ako primijetite da jedna grana krivo raste i tako šteti drugoj grani, također je odrežite.

U vrijeme ljetne rezidbe potrebno je ukloniti sve vodopije, odnosno konkurente grane. Spomenute grane ne uklanjaju se jedino u slučaju kada se koriste kao produljnica. Kao i u slučaju većine voćaka, produljnice grana se ne krate već se ostave da stoje jednostruku s obzirom na vanjsku granu. Sve rane se na kraju obvezno moraju premazati voćarskim voskom.

Berba

Nakon što postigne svoju maksimalnu visinu, stablo oraha može pružiti i do 70 kg plodova. Berba oraha može započeti onda kada orahova opna omekša i krene pucati, a plodovi počnu sami ispadati. Budući da u našim klimatskim uvjetima kod većine tipova i sorti oraha plodovi sazrijevaju od 130 do 150 dana nakon zametanja, znači da se orasi mogu brati od druge polovice rujna ili od prve polovice listopada. S obzirom na to da svi plodovi ne dozrijevaju u isto vrijeme, berbu treba obavljati u nekoliko navrata.

Plodovi oraha beru se ručno, uz pomoć tresača, a u posljednje vrijeme i pomoću top-atomizera. Orasi se tijekom berbe ruše s drveta te i odmah nakon toga im se uklanja kora. Ako orahe planirate koristiti za pripremu likera, trebate ih brati dok su još zeleni i tvrdi.

Kako ne bi došlo do kvarenja, zdrave orahe nakon berbe treba odvojiti od pljesnivih, crvljivih i popucalih. Neočišćene orahe treba čuvati u hladnoj, suhoj i prozračnoj prostoriji. Idealno bi bilo da temperatura u tim prostorijama iznosi od -1 do 1°C.

Skladištenje

Osušeni orasi se mogu čuvati i u prozračnim vrećicama. S obzirom na to da sadrže veliki postotak masti, lako postanu užegli, a zbog vlage plodova može doći do razvoja plijesni, ne preporučuje se čuvati ih duže od godinu dana.

Očišćene i samljevene orahe možemo čuvati u zamrzivaču, ali isto ih treba potrošiti u roku od nekoliko mjeseci do godinu dana.

Bolesti

Dvije najčešće bolesti koje se mogu pojaviti na stablima oraha su siva lisna pjegavost oraha i crna ili bakteriozna pjegavost oraha.

Siva lisna pjegavost oraha

Siva lisna pjegavost je najčešća bolest oraha, a manifestira se u obliku pjega na listovima, peteljkama i plodovima. Pjege su u početku okruglaste i sive u sredini. Mogu biti velike do 2 cm i nepravilno su razmještene po listovima. Kasnije postaju veće i tamnije, što dovodi do deformacije, sušenja i otpadanja listova. Ako se zaražena stabla ne tretiraju, urod bi sljedeće godine mogao biti znatno manji. Dobre preventivne mjere su skupljanje i spaljivanje opalog lišća, a može se provoditi i kemijska zaštita.

Crna ili bakteriozna pjegavost oraha

Crna pjegavost oraha manifestira se u obliku pjega na lišću, lisnim peteljkama, cvjetovima i plodovima. Pjege su u početku bezbojne, a na kraju potpuno pocrne. Brzo se šire i dovode do sušenja lišća, čime se zaustavljaju sve njegove životne funkcije. Ako se zaraza pojavi u kasnijim fazama razvoja rese mogu proizvesti zaražen polen i tada postoji velika mogućnost da se bolest nekontrolirano proširi i na susjedna stabla.

Preventivne mjere uključuju skupljanje, uklanjanje i spaljivanje zaraženog lišća i plodova. Također se može provoditi tretman dopuštenim kemijskim sredstvima. Kemijski tretmani se uglavnom provode tijekom travnja.

Štetnici

Štetnici koji mogu nanijeti značajniju štetu na stablima oraha su mala orahova uš, orahov savijač, orahova muha, a ponekad i hrušt.

Mala orahova uš

Ovaj štetnik napada lišće oraha i dovodi do žućenja, a lišće uslijed jačih napada prijevremeno otpada. Kvaliteta i prinos oraha na stablima koja je napao ovaj štetnik se smanjuju. Mala orahova uš može prezimiti kao jaje. Odrasli se nastane na naličju listova, najčešće uz žile. U travnju ili početkom svibnja se iz zimskih jaja razvije uš osnivačica koja se hrani mladim listovima i pupovima. Prvu generaciju i njihove potomke tijekom proljeća i ljeta čine krilate ženke. Do reprodukcije dolazi od rujna do studenog, a ženke na kraju polažu jaja na lišće, bazu pupova i koru mladica.

Orahov savijač

Orahov savijač je sitni leptir s promjerom krila od oko 2 cm. Prednja krila na vrhu imaju poprečnu prugu bakrenasto crvene boje. Sama prednja krila su pepeljastosive boje, dok zadnja imaju nešto tamniju boju. Odrasle gusjenice prezimljavaju ispod kore, a leptiri se pojavljuju tijekom proljeća i tada odlažu jaja na naličje lišća. Iz jaja se razvije gusjenica koja se hrani lišćem, a može napasti i mlade plodove. Sredinom ljeta se opet pojavljuju odrasli leptiri i odlažu jajašca na plodove. Iz tih se jajašca razvijaju gusjenice druge generacije, a jedna može nanijeti štetu na nekoliko plodova.

Lišće koje je napao ovaj štetnik krene se uvijati prema unutra, a napadnuti plodovi otpadaju sa stabala. Gusjenice druge generacije dovode do crvljivosti plodova.

Orahova muha

Orahova muha najveći dio godine provodi kao kukuljica u tlu, a odrasli oblici se javljaju tijekom ljeta. Odrasle muhe u nekim krajevima počinju letjeti već u lipnju, ali najveći broj se može očekivati tijekom srpnja i kolovoza.

Orahova muha napada zelene plodove oraha, a na mjestima uboda, gdje ženka polaže jaja, pojave se male crne točke koje se ishranom ličinki povećavaju. Na tim mjestima se može pojaviti i smola. Zelena ovojnica oraha postane mekša i s vremenom pocrni pa se zalijepi za ljusku oraha i kasnije se teško odvaja. Plodovi koje je napala orahova muha otpadnu ili ostanu na drvetu tijekom zime.

Budući da ličinke ne prodiru ispod ljuske oraha, uglavnom ne dolazi do promjena na samoj jezgri. Boja i okus ostaju isti, a jezgra nije crvljiva. Međutim, ako se tijekom godina orahova muha pojavi ranije, jezgra se slabije razvija, poprimi tamniju boju te postane smežurana i pljesniva. Do ovakve štete dolazi ako se ličinke muhe pojave od sredine srpnja do prve polovice kolovoza i oštete peteljke pa plod bude slabije ishranjen. Muhe koje se pojave u drugoj polovici kolovoza nisu toliko opasne jer uslijed njihova napada pocrni samo zeleni dio ploda, a jezgra ostane neoštećena.

Kako bi se mogla uočiti i pratiti pojava ovog štetnika, postavljaju se ljepljive žute ploče. Ploče se vješaju u sunčanim dijelovima krošanja oraha jer se muha tu najčešće zadržava. Ploče treba objesiti krajem lipnja ili najkasnije početkom srpnja.

Populaciju ovog štetnika možemo smanjiti plitkom obradom tla ispod stabala oraha. Obrada se provodi tijekom jeseni, na dubinu od 5 - 20 cm kako bi se kukuljice izbacile u površinski sloj tla gdje postoji veća vjerojatnost da će se smrznuti tijekom zime.

U Europi ne postoje registrirani insekticidi za suzbijanje ovog štetnika, ali u praksi se pokazalo da su pripravci za kemijsko suzbijanje drugih voćnih muha učinkoviti i kod orahove muhe. Tako se za suzbijanje orahove muhe mogu koristiti insekticidi iz skupine neonikotinoida. Tretman se nekim od tih insekticida provodi nakon pojave točkica sa smolom na zelenoj ovojnici jezgre ili nakon što je uočen masovniji ulov muhe na ljepljivim pločama. Tretman obično treba ponoviti nakon dva tjedna.

Manje značajni štetnici oraha su orahova grinja i velika orahova lisna uš.

Upotreba oraha

Upotreba oraha je zaista opširna, a njegova najveća primjena je u kulinarstvu, ali i medicini.

Pripravci

Kulinarstvo

Orah je jedna od najpoznatijih zdravih grickalica, uz bademe, lješnjake, pistacije i kikiriki. Orasi se mogu dodavati slatkim i slanim jelima. Jezgra oraha se najčešće konzumira sirova, samostalno kao grickalica ili usitnjena pa dodana salatama od kuhanog ili svježeg povrća. Upotpunit će okus proljetne salate od sezonskog povrća poput mladog krumpira, šparoga, špinata, proljetnog luka i cherry rajčica.

Sjeckane orahe možete dodavati i salatama koje se pripremaju s avokadom i rikulom. Orah možete dodavati salatama tako da ga pomiješate s njima, posipate preko njih ili umiješate u dresinge koji se koriste za prelijevanje salate.

Orasi se odlično slažu i s raznim vrstama sireva, jer ih svojim blago gorkim okusom i slatkoćom čine još ukusnijima.

Kad su u pitanju slatka jela, orasi se mogu dodavati raznim kolačima, pudinzima, voćnim salatama i sladoledu. Orah se kod pripreme kolača može umiješati u tijesto ili kremu, koristiti za dekoraciju ili za pripremu nadjeva. Može biti dio savijača, torti i suhih kolača, poput breskvica, medvjeđih šapa, roščića itd.

Dobro se slaže s drugih orašastim plodovima i sa suhim voćem, kao i s kavom, rumom, čokoladom i medom. Orasi se u kombinaciji sa suhim smokvama koriste za izradu nadjeva kojim se pune zapečene jabuke. a kod nas se dosta često priprema i baklava s orasima, koja je namijenjena za svečane prigode. Ipak, kod nas je orehnjača najpoznatije slatko jelo u koje se dodaju orasi.

Medicina

Orah je bogat zdravim masnim kiselinama, pogotovo omega-3, a uz to sadrži i razne antioksidanse. Od vitamina su zastupljeni vitamin B, vitamine E i vitamin K, a od minerala željezo, kalcij, magnezij, fosfor, cink, selen i mangan. Zbog svega navedenog, dovoljno je konzumirati samo jednu šaku oraha dnevno kako bismo poboljšali svoje zdravlje.

Orasi sadrže i alfa-linolenske kiseline i veliki broj nutrijenata poput polifenola, melatonina, elaginske kiseline, vitamina E i karotenoida, koji imaju antioksidativno djelovanje.

Zbog jedinstvenog sastava fitonutrijenata, konzumacijom oraha se može potaknuti gubitak težine i prevenirati pretilost, ali treba imati na umu da se unos oraha mora prilagoditi uravnoteženoj prehrani jer je riječ o vrlo kaloričnoj namirnici. Energetska vrijednost 100 grama oraha iznosi 654 kcal, od čega se 65% odnosi na masti, 15% na proteine, a 13,7% na ugljikohidrate.

Manjak omega-3 masnih kiselina može imati negativan utjecaj na pravilno funkcioniranje mozga, a budući da orah obiluje njima, može se reći da je on odlična hrana za mozak. Smatra se kako pomaže i kod uklanjanja nesanice, pa se preporučuje pojesti nekoliko oraha prije spavanja.

Od oraha se dobiva ulje koje ima raširenu primjenu u kozmetičkoj industriji. Zahvaljujući većoj količini vitamina E dosta se često koristi u njezi kože jer orahovo ulje potiče stvaranje kolagena i tako poboljšava elastičnost i čvrstoću kože, ublažava bore i usporava starenje kože.

Povijest

Prema jednoj staroj poslovici, prapovijesni ljudi su se hranili žirevima, a bogovi orasima. Orah je podrijetlom iz Azije, najvjerojatnije s područja iz podnožja Himalaje. Ondje i danas postoje čitave šume stabala oraha, a u Europu je stigao zahvaljujući rimskim legionarima.

Njegova prirodna staništa su planinska područja središnje i Male Azije. Brzo se razvija i otporan je na gradska onečišćenja, a može živjeti čak do 400 godina. Na području Europe se uglavnom uzgaja kao jestiva biljka, a rjeđe kao ukrasno drvo u parkovima.

Latinski naziv oraha "Juglans" potječe od izraza "Jovis glans", što u prijevodu znači Jupiterov žir (Jupiter je italska verzija Zeusa, vladara svih bogova iz grčke mitologije).

Od listova i od kože plodova oraha u prošlosti se dobivala smeđa boja, a orahovo ulje se koristilo kao prirodno bojilo za postizanje tamnije boje kose. Drvo se pak koristilo za izradu čvrstih pušaka. Orah se često sadi u blizini mjesta na kojima se drže domaće životinje jer njegov aromatičan miris tjera muhe.

Do danas je otkrivena 21 vrsta oraha, a uzgajaju se širom svijeta, osim u zemljama oko ekvatora.

Foto: dfespi / Pixabay

Sorte oraha