Oleander

Oleander (lat. Nerium oleander) je zimzeleni grm iz porodice Apocynaceae, a može narasti i do 6 metara visine. Naziv je dobio zbog sličnosti njegovih listova s listovima masline (Olea). Uzgoj oleandra kao ukrasne biljke zastupljen je diljem cijele Hrvatske, a biljka samoniklo raste kod Dubrovnika. U Grčkoj, Portugalu i na području Sredozemlja također raste samoniklo.

Oleander ima uspravne, glatke, tanke i dugačke grane. Listovi oleandra su kožasti i izduženi. Skupljeni su u pršljenu ili smješteni nasuprotno. Krupni cvjetovi ugodnog mirisa skupljeni su na vrhovima grana u paštitastim cvjetovima, a cvjetaju od lipnja do rujna. Cvjetovi oleandra mogu biti bijele, žute, crvene, ružičaste i purpurne boje.

Plodovi su dugi 10-20 centimetara i sadrže po dva tobolca u kojima se nalazi puno sjemenki koje su prekrivene smeđim dlačicama.

Vremenski uvjeti sadnje: osunčana ili blago zasjenjena mjesta
Vrijeme cvatnje: od lipnja do rujna
Visina: do 5 metara

Sadnja oleandra

Sadnja oleandra najčešće se obavlja krajem ljeta. Nema nekakvih posebnih zahtjeva kad je zemljište u pitanju, a dobro podnosi i slana tla. Razmnožavanje oleandra vrši se sjemenom ili mladim izbojcima, odnosno reznicama.

Sjeme se mora skupiti i spremiti odmah kod zriobe, kako ga ne bi odnio vjetar. Sadnice koje se dobiju iz sjemena neće uvijek dati izvornost biljke s koje se skupljalo sjeme, jer kod oprašivanja oleandera dolazi do križanja s biljkama drugih boja.

Razmnožavanje

Ako se želi dobiti biljka koja je istovjetna matičnoj, razmnožavanje se u tom slučaju obavlja reznicama i to je ujedno i najjednostavniji način. Reznice mogu biti duge od 10 do 50 centimetara, a režu se oštrim nožem ili škarama. Rez treba biti odmah ispod zadebljanja na grančici na kojoj se nalaze listovi. Ovisno o veličini reznice, potrebno je skinuti donja 2-3 para listova.

Ovako pripremljene reznice tijekom kolovoza se stavljaju u prikladnu posudu (najčešće staklenu) koja se napuni vodom toliko da reznice u njoj budu na dubini od 5-6 centimetara. Vodu je potrebno mijenjati svaki drugi ili treći dan. Posuda se treba držati na zasjenjenom mjestu jer direktno sunce može onemogućiti ukorjenjivanje.

Reznice bi nakon tri tjedna trebale biti dobro ukorijenjene pa ih se tada može presaditi direktno u zemlju ili u lonac. Preporučljivo je ipak prvo presaditi reznice u lonac kako bi do proljeća još bolje razvile korijenov sustav.

Druga metoda razmnožavanja reznicama podrazumijeva da se sadnja pripremljenih reznica obavlja u supstratu za ukorjenjivanje napravljenom miješanjem jednakih omjera treseta i pijeska. Preporučuje se dodati i hormon koji će poboljšati ukorjenjivanje. Supstrat nakon sadnje stalno treba rositi kako bi se održala vlažnost.

Uzgoj oleandra je moguć i u kontinentalnom dijelu gdje se sadi u velike posude. Kad je u pitanju sadnja oleandra u posudama, njih treba pripremiti tako da se na dnu napravi drenažni sloj od krhotina glinenih lonaca ili krupnog šljunka, a na njega dolazi humus.

Uzgoj oleandra

Pravilan uzgoj oleandra podrazumijeva osiguravanje dovoljnih količina vlage od proljeća do jeseni te redovito prihranjivanje i orezivanje.

Biljke koje se uzgajaju u kontinentalnom području s dolaskom hladnijeg vremena treba unijeti u zatvorene prostorije. Tijekom zime je najbolje držati oleander u svijetlim prostorijama u kojima je zrak svjež, a temperatura ne pada ispod 5 stupnjeva.

Temperatura ne smije biti ni previsoka jer držanje u toplijim prostorijama može uzrokovati pojavu štetnika zbog kojih biljka može izgubiti snagu i slabije cvjetati.

Održavanje i njega

Hoće li uzgoj oleandra u posudama biti uspješan, ovisi o kvaliteti opskrbljenosti tla hranjivima i redovitom održavanju koje podrazumijeva prihranjivanje, zalijevanje, odgovarajuću rezidbu i eventualnu zaštitu od štetnika i bolesti.

Oleander treba redovito i obilno zalijevati - tijekom toplih ljetnih dana i do dva puta dnevno. Prihranjivanje tekućim gnojivom obavlja se dva puta tjedno. Tijekom prezimljavanja treba smanjiti zalijevanje što je moguće više, a s prihranjivanjem se prestaje u potpunosti.

Za uspješniju cvatnju, potrebno je redovito uklanjati ocvale cvjetove. Nakon cvatnje se obavlja rezidba oleandra tijekom koje se ostavljaju dvije ili tri najljepše grane, a sve ostale se režu u razini tla. Ako želite pomladiti biljku, onda se ona svake godine reže na otprilike 40 centimetara.

Grčki oleander

Grčki oleander se u nekim tropskim područjima smatra ozbiljnim korovom jer zna rasti između kultura ananasa, banana, kokosa ili sezama, a kod nas se uzgaja kao ukrasna biljka.

Ima glatku, uspravnu i slabo razgranatu stabljiku koja može narasti do 80 centimetara visine. Listovi su jednostavni, ovalni i nasuprotno raspoređeni, a mogu biti dugi do 15 centimetara. Cvjetovi su narančasto-crvene boje i sastavljeni su od pet lapova, latica i žutih prašnika. Cvjetaju od svibnja do sredine jeseni i privlačni su leptirima i ostalim kukcima.

Sadnja oleandera ove vrste obavlja se tijekom ranog proljeća. Potrebno mu je dosta vlage i zaštićeno, sunčano ili polusjenovito mjesto. Kao i ostale vrste, grčki oleander se u kontinentalnim područjima može uzgajati samo u posudama jer ne može podnijeti zimu.

Bolesti i štetnici

Od bolesti se mogu javiti suha trulež, osobito tijekom kišni ljeta, te rak, odnosno gljivična infekcija koja zahvati gotovo sve dijelove biljke. Zaražene dijelove treba odmah odstraniti i uništiti spaljivanjem.

Oleander je sklon napadima lisnih, štitastih i vunastih ušiju. Štitaste i lisne uši se mogu suzbijati insekticidima ili rastvorom od običnog sapuna. Oba štetnika luče mednu rosu na koju se onda nasele gljive čađavice i listovi poprime crnu boju, krenu se sušiti te na kraju otpadaju.

Prirodni neprijatelji ovih ušiju su osice najeznice i mušice šiškarice. Za zaštitu biljaka mogu biti korisni i mamci za kukce koje ćete u velikom broju rasporediti oko biljaka.

Upotreba oleandra

Relativna otpornost i jednostavan uzgoj oleandera učinili su da on postane jako raširena biljka. Mnogi ga smatraju simbolom Mediterana, a uzgaja se isključivo kao biljka za dekoraciju.

Svi dijelovi oleandera sadrže srčano aktivne glikozide folinerin i oleandrin, što znači da je ova biljka otrovna. Simptomi trovanja su usporen rad srca, povraćanje, otežano disanje i proširene zjenice. Koža i usne poplave i dolazi do grčeva, a teža trovanja mogu uzrokovati smrt. Kod trudnica može izazvati snažne kontrakcije maternice i smrt.

Zabilježeni su i slučajevi trovanja osoba koje su jele meso pečeno na štapićima oleandra ili ječmenu kašu koja je tijekom kuhanja miješana štapom oleandra.

Trovanje može uzrokovati i med koji su pčele skupljale na cvijeću ove biljke, a biljni sok cvijeća može uzrokovati alergijske reakcije i iritaciju kože. Kod domaćih životinja koje grizu koru, cvjetove ili listove oleandera također može doći do trovanja.

Foto: Hans Braxmeier / Pixabay