Matovilac (lat. Valerianella locusta L.) je biljka iz porodice kozokrvnica (Dipsacales) koja je poznata po mnogo ukrasnog grmlja, a najpoznatiji predstavnik je bazga, pa zatim grmovi i penjačice umjerenih klima ali i tropskih biljaka. Najpoznatije su kozja krv, koja je poznata jer guši biljku po kojoj se penje, biserak i odoljenovke.
Matovilac je prilično rasprostranjena biljka s oko 100 podvrsta i različitih podtipova. Radi se o veoma kvalitetnoj biljci za ljudsku prehranu, što pokazuje i njezino ime izvedeno iz latinske riječi valere što znači biti zdrav. Biljka je livadne flore, ali je važna kultura i za uzgoj.
Matovilac može biti jednogodišnja ili dvogodišnja biljka. Korijen mu je slabo razvijen i prilično je plitko u tlu. Listovi su ovalni ili izduženi, tamnozelene boje i narastu do 20 cm. Imaju dvije jasno istaknute žile u sredini i često rastu i po dva na jednoj stabljici. Rubovi su im glatki i imaju osjetljivu strukturu, a gornji dio lista i stapka su prekriveni dlačicama. Zeljasta je biljka, pa listovi tvore rozetu. Cvjetovi su sitni i na kratkim stapkama te tvore grozdasti oblik. Cvjetaju u svibnju i najčešće su bijele ili svijetloplave boje. Svaki busen ima jedan plod i radi se o spljoštenom oraščiću žutosive boje.
Matovilac je rasprostranjen diljem Europe, Azije, Sjeverne Amerike i sjeverne Afrike. Većinom je samonikla biljka, ali često se i uzgaja. S obzirom na to da je divlji matovilac bolje kvalitete od uzgojenog, nerijetko se i sakuplja u prirodi. Može ga se pronaći na livadama, ali često raste i uz druge kulture ili na rubovima vrtova. Ne smeta mu ni brežuljkasti krajolik.
Vrste matovilca
Matovilac se tijekom godina uspješno prilagodio rastu u umjerenoj klimi, pa ga se danas može lako pronaći u divljini. Tijekom godina se križao s drugim salatama ili travama, pa postoji nekoliko vrsta koje su razvile zasebne karakteristike. Također, križanjem vrsta proizvedeni su hibridi koji daju dobre urode u pojedinim klimama, ali i koji su namijenjeni za različito doba godine.
Ljubljanski ili sitnolisni matovilac
Ljubljanski matovilac je slovenska autohtona sorta koja se uzgaja i na našem području. Listovi su mu srednje veliki, ali su duguljasti i čvrsti. Iznimno je otporan na hladnoću, pa se može ranije sijati i zbog toga spada u relativno rane sorte. Najčešće se uzgaja u staklenicima i kao rana zamjena za salatu.
Nizozemski ili širokolisni matovilac
Nizozemski matovilac popularniji je za uzgoj jer ima veće listove i bogatiji busen, pa je urod značajniji. Ima tamnozelene plosnate listove i kratku stabljiku. Lakše ga je za brati i čistiti, a bolje podnosi i transport.
Matovilac žličar
Žličar je još jedna sorta popularna u Hrvatskoj. Ima srednje velike listove jarke zelene boje koji se mogu dugo rezati. List mu je plosnat i nema dlačice po sebi, pa je popularniji za konzumaciju. Odlično prezimi i može ga se posijati u listopadu kako bi sazrio u rano proljeće.
Matovilac Gala
Gala je hibrid matovilca koji se koristi za jesensku i zimsku proizvodnju. Karakterističan je po otvorenoj i spuštenoj rozeti. Listovi su mu veliki i okrugli, pa je dobar za brzu berbu i čišćenje. Zbog kasnijeg uzgoja, može imati oporiji okus.
Matovilac Juvert
Juvert je matovilac koji je namijenjen za ljetnu proizvodnju. Daje visoke doprinose na visokim temperaturama i ima velike listove te osigurava bogat urod. Listovi su ovalni i tamnozelene boje, bez dlačica na gornjem dijelu lista. Također, može se dugo skladištiti pa je idealan za trgovinu.
Matovilac Etap
Matovilac Etap još je jedna vrsta koja se uzgaja za jesensku ili zimsku proizvodnju. Klije veoma brzo, u roku od 6 - 8 dana. Rozeta mu je teška i listovi su polegnuti. Lako se bere, a listovi su mesnati i okrugli.
Sadnja matovilca
Iako je matovilac samonikla biljka i može se pronaći u divljini, zbog dobrog je okusa i pozitivnog učinka kultura koja se u sve većoj mjeri uzgaja. U nastavku slijede savjeti kako osigurati savjete za uspješan urod.
Vrijeme sadnje
Matovilac se može sijati u svako doba godine, ali sjetva ovisi o vrsti koja se namjerava uzgajati. Svaka vrsta ima određeno doba proizvodnje, pa postoje proljetne, ljetne, jesenske i zimske sorte.
Sjetva sredinom proljeća može biti spremna za berbu već sredinom ljeta jer niče već za 8 dana. Ipak, kasnije sjetve, kao što su jesenska i zimska, urod će dati tek na proljeće jer pri niskim temperaturama rast stagnira.
Matovilac može podnijeti temperaturu do -15°C. Minimalna temperatura za klijanje je 0°C, ali je optimalna 10°C.
Odabir podloge za sadnju
Matovilac je zeljasta biljka koja se razmnožava sjemenom, pa nije pogodan za cijepljenje na drugu biljku. Jednostavno se razmnožava i samonikli je u divljini. Tijekom godina došlo je do miješanja vrsta i pronalaska novih hibrida, ali s ciljem proizvodnje sjemena za uzgoj na određenom području ili dobivanje poboljšanog uroda.
Sadnja iz sjemena
Matovilac se za uzgoj sije iz sjemena. Sjeme je sitno i spljošteno, a preporučuje se rasporediti 2 g sjemena na 1 m2. Preporučuje se upotreba certificiranog i tretiranog sjemena. Sjeme staro do 5 godina zadržava izvrsnu klijavost ako se pravilno skladišti.
Važno je paziti na pravilan plodored, pa ako se sije sijačicom, potrebno je ostaviti 15 cm između redova. Sjeme se sije na dubinu od 1 cm te se posipa rahlom zemljom. Kako bi se bolje primilo, može ga se pritisnuti valjkom. Na težim tlima može se površinski posijati te prekriti slojem pijeska koji pospješuje rast.
Zemlja se prije sadnje treba obraditi već 2 tjedna prije. Obrada zemlje za sadnju uključuje oranje dubinskog sloja i rahljenje zemlje. Prije same sjetve površinski se sloj može usitniti drljačom.
Sadnja sadnice
S obzirom na plitak i osjetljiv korijen, matovilac je lakše i učinkovitije sijati direktno u zemlju. Ipak, tijekom uzgoja potrebno ga je prorjeđivati kako bi se biljka bolje razvila i povećao se volumen listova. Tada se iskorijenjene biljke mogu posaditi na novu lokaciju kako bi nastavile rast.
Važno je paziti na korijen i dobro zaliti nakon presađivanja. Ipak, kod masovne proizvodnje nema potrebe za dodatnim presađivanjem sadnica s obzirom na to da je veoma opsežan i dugotrajan proces. Sadnja sadnice iz kontejnera se preporučuje za uzgoj u zatvorenom prostoru kada se biljka na određeno mjesto sadi sa zemljom u kojoj je rasla.
Uzgoj u vrtu
Matovilac ne traži poseban tretman kod tla. Može rasti i na ravničarskom području, ali odlično uspijeva i na brežuljkastim dijelovima. Biljka je dugog dana, pa voli mnogo sunca i izravne danje svjetlosti.
Kod sadnje, treba voditi računa da nije u potpunosti zasjenjen. Ipak, zbog prilagodljivosti može se uzgajati i na rubnim dijelovima vrta. Nasade matovilca na otvorenom nije potrebno prekrivati ako je zima blaga ili se očekuje snijeg, ali kod oštrijih zima za zaštitu se koristi agrotekstil za pokrivanje gredice.
Uzgoj u stakleniku
U visokim staklenicima uzgoj matovilca omogućava i berbu tijekom zime. Matovilac postiže visoku cijenu tijekom zime zbog nedostatka svježe zelene salate, pa je uzgoj u tom razdoblju veoma isplativ. Višestruki urod tijekom zime moguće je postići u grijanim staklenicima gdje se temperatura ne spušta ispod 15°C.
Zbog lakše obrade tla i berbe te očuvanja temperature, preporučuje se upotreba visokih staklenika. Matovilac dobro reagira na navodnjavanje, pa se preporučuje upotreba sustava kap po kap koji ravnomjerno zalijeva nasad. Također, važno je osigurati povećanu količinu svjetla zimi LED žaruljama.
Uzgoj u zatvorenom prostoru najbolje se postiže iz presadnica koje se mogu ravnomjerno posaditi. Također, nije potrebna ni gnojidba što može dodatno racionalizirati poslovanje.
Uzgoj u teglama
Dobar urod matovilac ima kada se uzgaja u visokim gredicama gdje je zaštićen od korova i podignut iz sjene drugih biljaka. Priprema visoke gredice uključuje osiguravanje prostora stranicama te propusnost dna.
Također, na dno se može poslagati razlomljena keramika ili kamenčići koji će propuštati vodu. Gredica se puni rahlom i humusnom zemljom bogatom hranjivim tvarima. Povišeni uzgoj olakšava kasniju berbu. Također, u kontejnerima širine 3 cm uzgajaju se i presadnice koje je najbolje koristiti u zatvorenom uzgoju.
Tlo
Matovilac se lako prilagođava tlu i nema posebne zahtjeve prema tlu. Ipak, bolji urod će dati na humusnom tlu. Također, voli duboka i dobro drenirana tla. Najbolje mu odgovaraju pjeskovita tla koja mogu biti i kiselija. Ne uspijeva na močvarnim tlima natopljenima vodom.
Klima
S obzirom na to da je matovilac jako prilagodljiva biljka, raste u umjerenim klimama bez puno truda. Ipak, za lakše prezimljavanje bolje mu odgovaraju blaže zime. U velikoj se mjeri uzgaja u kontinentalnom dijelu gdje se koristi kao jedna od prvih salata. Može dobro podnijeti i vruće vrijeme, ali je potrebno paziti na količinu vode zbog plitkog korijena.
Uzgoj matovilca
Zahvaljujući iznimnoj prilagodljivosti koju matovilac ima prema uvjetima u kojima raste, njegov uzgoj nije težak. Ima relativno nisku cijenu uzgoja i proizvodnje, pa se za njegov uzgoj često odlučuju i ekološki proizvođači. U nastavku slijede najbolji savjeti kako dobro uzgojiti matovilac i ostvariti bogat urod.
Slaganje kultura
Matovilac je vrsta koja se na jednom području može stalno iznova saditi. Nije potrebno mijenjati pozicije rasta i rotirati kulture. Jako se dobro uklapa s ostalim kulturama i može rasti između gredica ili na rubovima vrta.
Da se iskoristi prazna površina, može se sijati nakon vađenja kasnog krumpira ili berbe graha. Također, može se uzgojiti i ranije i biti odlična pretkultura miješanim ratarskim kulturama, kao što su pšenica, ječam i krumpir. Dobro mu odgovara blizina poriluka i kelja pupčara.
Ipak, ne podnosi dobro blizinu crnogoričnog drveća zbog kojeg može promijeniti okus. Zato se sadi dalje od nasada borova, tuje ili smreke.
Zalijevanje
Matovilac ima plitak korijen i potrebu za vlažnom zemljom, pa je potrebno osigurati navodnjavanje za vrijeme dužeg sušnog razdoblja. Optimalno je koristiti prskalice koje će ravnomjerno zaliti površinu tijekom dana.
Maksimalno može preživjeti tjedan dana bez oborina ili vode, ali lišće tada može požutjeti. Također, važno je paziti na dobru dreniranost tla i odvodnju vode jer u protivnom može doći do truljenja korijena.
Gnojidba
Matovilac ima korijen koji doseže dubinu do 20 cm, pa često nije potrebna dodatna gnojidba, već hranjive tvari uzima iz površinskog sloja. Gnojidba stajskim gnojem ili kompostom nije preporučljiva s obzirom na to da može poprimiti neugodan miris i okus. Dobro reagira na starije gnojidbe organskim gnojivima i koristi hranjive tvari pretkultura.
U slučaju da je tlo osiromašeno, mogu s tijekom vegetacije dodati gnojiva bogata dušikom. Također, biljka se 15 do 20 dana prije berbe može obogatiti dušikom za kvalitetniji urod. Najbolje je dušik unijeti kroz NPK gnojivo, a dobro reagira i na dodavanje tekućeg gnojiva tijekom rasta.
Razmnožavanje
Matovilac se razmnožava sjemenom. Njegovo sjeme je spljošteni oraščić koji nastaje nakn cvatnje. Sjeme se može kupiti gotovo, tretirano i sigurno. Ipak, može se napraviti i zaliha svog sjemenja. Sjeme se razvija nakon cvatnje i potrebno je pustiti biljku da procvjeta. Nakon dozrijevanja, sjeme se kupi i drži na hladnom i suhom mjestu do sljedeće sjetve. Zrelo sjeme može se čuvati i do 5 godina i zadržati jednaku klijavost.
Održavanje i njega
Kod uzgoja matovilca potrebno je pažnju posvetiti održavanju kako i urod bio što bogatiji. Iako je veoma otporna biljka, dobra njega može rezultirati kvalitetnim urodom.
Održavanje nasada
Održavanje nasada uključuje borbu protiv korova i prilagodba tla. Kod borbe protiv korova, najvažnije je prevencija prije sjetve. Zemlja se zato mora očistiti od svakog korova i razrahliti. Tijekom rasta, uklanja se korov koji je u blizini gredice i preporučljivo je održavanje okolnih površina. Tretiranje herbicidima može naštetiti samom matovilcu.
Nasad matovilca može se tretirati kemijskim preparatima koji uklanjaju korov. Prilagodba tla podrazumijeva uklanjanje korice drljačom za bolji dotok kisika.
Rezidba i oblikovanje
Kod uzgoja matovilca, nije ga potrebno orezivati do konačne berbe. Važnije je prorjeđivanje tijekom rasta. Naime, ako je posađen pregusto, matovilac se mora uklanjati na svakih 10 cm kako bi se svaki busen mogao pravilno razviti. S prorjeđivanjem se može čekati dok sadnica ne razvije barem 3 lista.
Berba matovilca
Matovilac za berbu u prosjeku dozrijeva za 70 dana. Ipak, dozrijevanje ovisi o vremenu kada je posijan. Proljetne sjetve većinom dozru za 60 - 70 dana. Zimske sjetve miruju, ali s pojavom toplijeg vremena lako prijeđu u cvijet. Pojavom cvjetnih pupova, list postaje žilav i neukusan. Zato se preporučuje sjetva na manjim površinama u nekoliko navrata.
Berba je najteži dio uzgoja jer se smije obavljati samo ručno. Mogu se rezati listovi koji su zreli pazeći da se ne ošteti korijen. Tako se berba može obaviti čim ima većih listova. Drugi način je čupanje cijele biljke s korijen i takva se berba isto odrađuje ručno. Takvom se berbom može dobiti i do 10.000 kg po hektaru. Guste usjeve najbolje je čupati s korijenom kako donji listovi ne bi požutjeli.
Bere se u kašete koje se kasnije pripremaju za transport ili skladištenje.
Skladištenje
Neposredno nakon berbe, matovilac se potapa u vodu kako bi se isprala sva zemlja i očistio se od nečistoća koje mogu naštetiti listovima tijekom skladištenja. Pakira se u plastičnu ambalažu te se brzo prevozi do prodajnog mjesta jer svježi matovilac brzo povene.
Pakira se vrlo rahlo, pazeći da se ne oštete listovi jer onda dolazi do bržeg propadanja. U nekim se situacijama može čuvati na temperaturi od 0°C, ali maksimalno 2 tjedna.
Bolesti
Matovilac se na jednoj površini može uzgajati uzastopno, ali se ipak mogu pojaviti određene bolesti koje mogu značajnije ugroziti nasad i donijeti financijsku štetu.
Plamenjača
Plamenjača je gljivična bolest koja se pojavljuje za vrijeme toplog i vlažnog vremena. Napada listove i pojavljuju se karakteristične žute pjege. Na naličju lista se formira sivkasta prevlaka i urod postaje nejestiv. Nakon određenog vremena, listovi žute i suše se. Plamenjača se lako prenosi na druge usjeve, pa se zaraženo područje mora tretirati fungicidima. Spriječiti je se može i rjeđim sijanjem ili uklanjanjem biljaka koje su razvile vidljive simptome.
Pepelnica
Pepelnica se prepoznaje zbog bijele presvlake na površini lista. Nije do sada otkriven kultivar koji je otporan na nju, a pogoduje joj vlažno vrijeme. Lako se prenosi i s drugih biljaka, a može zaraziti čitav usjev. Kod nje je najbolje uništiti čitav usjev i površinu prije sijanja tretirati fungicidom.
Bijela trulež
Kod bijele truleži biljke mogu biti napadnute u svim fazama razvoja i napada prvenstveno listove. Pogoduje joj vlažno vrijeme s niskim temperaturama. Simptomi bijele plijesni su truljenje biljke i bijeli micelij na korijenovom vratu. Suzbijanje se vrši korištenjem tretiranog sjemena, sadnjom na zaštitne folije, sprječavanjem zadržavanja vode i tretiranje fungicidima. Biljke koje su zaražene potrebno je ukloniti i spaliti, a zemlju tretirati fungicidom.
Štetnici
Osim prevencije, važno je znati i kako reagirati u slučaju napada bolesti ili štetnika. U nastavku donosimo najpoznatije štetnike koji napadaju matovilac i kako se boriti protiv njih.
Puževi
Puževi su invazivna vrsta koja se hrani mladim izbojcima biljaka, a posebno voli matovilac i ostale salate zbog mekanog lišća i blizine tla. Odrastao puž može napraviti veliku štetu i pojesti cijeli list čime smanjuje urod ili oslabljuje biljku. Također, ostavljaju sluz i izmet te razne bolesti koje se mogu proširiti na čitav urod. Može ih se suzbiti dozvoljenim pužomorima koji se moraju staviti prije klijanja kako ne bi utjecali na kvalitetu uroda. Za ekološki uzgoj, mogu se uzgajati indijske patke trkačice koje se hrane puževima, ali ne jedu salatu.
Repina muha
Kao što joj samo ime kaže, repina muha je nametnik koji prvenstveno napada repu. Ipak, za vrijeme odlaganja jajašca može se preseliti i hraniti i na matovilcu. Čest je nametnik špinata, pa je dobro matovilac sijati odvojeno od njega. Repina muha hrani se sokovima iz lišća, a reagirati nije potrebno ako ne odlaže jajašca. Ako su vidljive nakupine bijelih jajašaca, nasad se treba tretirati insekticidom.
Lisne uši
Lisne uši su čest nametnik na biljkama, a mogu se preseliti i na matovilac. Često se razmnožavaju na blitvi, pa treba izbjegavati njezinu blizinu prilikom sjetve. Prisutnost lisnih ušiju vidi se kao crna nakupina na naličju lista. Tamo odlažu ličinke koje se hrane sokovima. Nakon nekog vremena, zaraženi se list počinje uvijati. Najbolje ih je tretirati prikladnim insekticidima.
Ptice
Tijekom dozrijevanja, ptice mogu zobati mlade listove i zbog plitkog korijena i iščupati cijelu biljku. Kako bi se najbolje zaštitili od njih, biljke se mogu zaštiti zaštitnom mrežom ili agrofolijom. Također, u takvim je slučajevima isplativ uzgoj u zatvorenom. Ipak, nekada je prisutnost ptica pozitivna. Naime, neke vrste se hrane ušima i drugim kukcima, pa tako pomažu u očuvanju nasada.
Upotreba matovilca
Matovilac ima široku upotrebu i u gastronomiji, ali ii u narodnoj medicini. S obzirom na to da je jako izdržljiv i lako prezimi, ali je i samonikla biljka, veoma je lako dostupan. Zato ne čudi da su ljudi iskoristili njegova ljekovita i hranidbena svojstva na mnogo načina.
Matovilac u medicini
U narodnoj medicini, matovilac se preporučuje kod anemičnosti. Kao i špinat, bogat je željezom koje se direktno otpušta u krvotok i potpuno je iskoristivo. Pun je vitamina B koji potiče rad metabolizma, ali i pridonosi povećanju energije i u borbi protiv celulita. Bogat je kalijem koji regulira rad srca i preporučuje se konzumirati za snižavanje kolesterola u krvi. Sadrži i vitamine A i C. Vitamin A čuva vid, a vitamin C štiti od prehlade i gripe.
Matovilac u kulinarstvu
Matovilac je odlična zamjena za salatu jer raste u svako doba godine i dostupan je u svim prodavaonicama po relativno niskoj cijeni. Lakše ga je konzumirati jer ima manje listove. Poznat je po orašastom okusu i može se kombinirati uz druge salate. Jede se isključivo sirov i začinjen po želji. Dobar je sastojak i smoothieja ili prirodnih sokova. Kod konzumacije prednost treba dati organski uzgojenom ili divljem matovilcu.
Povijest
Matovilac je biljka koju su prvenstveno koristili seljaci za ishranu jer su je lako pronalazili u prirodi. Ne zna se njegovo porijeklo, ali se smatra da je niknuo kao samonikla biljka na području Europe. Danas se uzgaja diljem Europe, ali i u Aziji, Sjevernoj Americi i Australiji.
Na važnosti je dobio zbog velike količine željela koju sadrži i jer je rijetka salata koja se može jesti svježa u zimskom razdoblju.
Zanimljivosti
Matovilac je svijetu kulinarstva pokazao vrtlar kralja Luja XVI. Od tada postaje popularna salata zbog svog orašastog okusa, a poznat je i kao sastojak tradicionalne bečke salate. U njoj se, osim matovilca, nalaze i krumpir i luk.
Matovilac je biljka koja se može uzgajati ekološki bez velikih troškova i velikom zaradom. Ipak, zahtjeva dosta fizičkog rada i kratko traje nakon berbe, pa se mora dogovoriti brza prodaja s daljnjim distributerom. Također, za vrijeme berbe je potrebno okupiti dovoljno ljudi koji će ga ručno brati kako bi se sačuvala kvaliteta ploda.
Foto: WikimediaImages / Pixabay
Odgovori