Maslina (lat. Olea europea L.) ili uljika spada u porodicu maslina (Oleaceae), kojoj pripadaju još i forzicija, jasmin, jorgovan, širokolisna zelenika i kalina, a riječ je zimzelenom razgranatom stablu ili grmu koje može narasti 3 - 13 m u visinu. Naziv Olea dolazi od grčke riječi "elaea" (u prijevodu maslina) ili od latinske riječi "olea" (u prijevodu ulje), a što je opravdano time da maslina sadrži čak 15 - 35% masnoća. Uzgojni oblik masline je Olea europaea ssp. europaea.
Stablo masline tvori kvrgavo i nepravilno deblo iz kojeg raste mnogo grana koje formiraju asimetričnu krošnju. Korijen masline je jako razvijen i razgranat. Kod mlade masline kora je u početku siva i glatka, a kasnije postaje ispucana, hrapava i s tamnim ljuskama. Pupovi su dobro razvijeni te gotovo potpuno prekriveni sivim dlačicama.
Listovi masline su prepoznatljivi svima. Duguljastog su i kožnatog izgleda, zimzeleni i nasuprotni. Dugački su 3 - 10 cm i široki 2 cm. Pri vrhu su šiljasti, naličje im je srebrnosivo, a rastu na kratkim peteljkama.
Cvjetovi masline su pravilni i sitni, jednodomni i dvospolni. Ugodnog su mirisa i skupljeni u cvatove. Rastu iz pazušca cvijeta. Dvostruko ocvijeće se sastoji od vjenčića i čaške koja se sastoji od četiri lapa, a vjenčić od četiri latice bijele boje. U plodnici se nalaze dva sjemena zametka.
Maslina cvate u travnju i svibnju, a bijeli cvjetovi u grozdovima popularni su među pčelama koje skupljaju pelud. Stablo ili grm masline uzgaja se zbog okruglastih ili jajolikih mesnatih plodova unutar kojih se nalazi koštica. Kada plod započne s dozrijevanjem, zelene je boje, ali tijekom dozrijevanja njegova se boja mijenja te postaje smeđe-zelena ili tamnoplava i crna. Plod masline dozrijeva u ranim jesenskim mjesecima, u rujnu i listopadu.
Maslina raste u mediteranskim obalnim područjima, a kod nas se uzgaja od Istre pa sve do južne Dalmacije, u nizinama pa sve do od 700 m. n v. Uzgoj seže tisućama godina unazad, a kao dokaz tome je taj da je u Dalmaciji oduvijek bila jedna od najvažnijih voćnih kultura (čak 45% obiteljskih gospodarstava u priobalnom području bavi se uzgojem maslina, a 93% na otocima).
Još od antičkih vremena, stablo masline koristilo se kao hrana, ali i kao građa i ogrjev. Plod se koristio kao hrana i kao lijek, a grana masline oduvijek je bila i ostala - simbol mudrosti i mira.
Srodnici
Sorte maslina
Da bi se uzgajala sorta maslina na nekom području, važno je poznavati samu sortu i područje iz kojeg potječe. Ako se ne uzgaja sorta prilagođena za uzgoj u tom području, sadnja predstavlja veliki rizik, a u konačnici i neuspjeh te gubitak veće količine novca. Postoji više od 40-ak različitih vrsta maslina, a na našim područjima i u ostatku Europe, rasprostranjena je samo jedna vrsta. Sve ostale nalaze se na području Azije i Afrike i njihov značaj nije prevelik.
Odabir sorte masline ovisi o području na kojem će se uzgajati masline. Ovisi o tome je li maslinik na kontinentalnom, u priobalnom području ili na otoku. Ako se masline sade na područjima gdje su temperature niže, odabiru se sorte koje će dobro podnositi niske temperature, a sama sorta se odabire prema vrsti tla, položaju i načinu uzgoja.
Danas odabir sorte masline najviše ovisi o načinu berbe njenih plodova. Hoće li se berba obavljati ručno (s pomagalima ili bez) ili uz pomoć strojeva. Uvijek se prednost daje sadnji onih vrsta koje će olakšati i pojednostaviti berbu i koje neće zahtijevati puno radne snage. Naime, troškovi berbe čine čak 70% od ukupnih troškova proizvodnje maslina.
Kod planiranja uzgoja maslina posebnu pozornost treba dati navodnjavanju za vrijeme sušnog vremena, a o kojem ovisi rodnost maslina. Maslinik ne smije ovisiti isključivo o kiši jer tada neće redovito rađati, ali, treba uzeti u obzir i to da sve sorte maslina nemaju iste potrebe za vodom.
Navodnjavanje maslinika provodi se vodom u kojoj su prethodno otopljenre hranjive tvari. Iako maslini za rast treba puno sunca i topline, ništa od navedenog neće doći do izražaja ako maslina nema dovoljno vlage. Stablu masline voda je neophodna za rast već u trenucima sadnje ili ubrzo nakon sadnje. Iako i tlo i položaj ovise o uzgoju masline, njih ne možemo promijeniti. No, zato se može odabrati sorta koja će biti najprikladnija za uzgoj na tom području.
Osim navedenog, kod izbora sorte treba paziti i na njezinu bujnost o čemu će ovisiti gustoća maslinika, rezidba, oblikovanje i zaštita od bolesti i štetnika. Kod izbora sorte, važno je poznavati domaće i udomaćene sorte. Također treba biti oprezan s novouvezenim sortama. Od izrazite je važnosti znati i jesu li sorte samooplodne, koji su njeni oprašivači i cvjetaju li u isto vrijeme. Teško je pronaći sortu koja će zadovoljiti sve uvjete, ali preporučuje se odabrati onu koja će zadovoljiti većinu uvjeta.
Ako se podižu novi nasadi maslina, preporučuje se saditi 2 ili 3 sorte koje će cvjetati u isto vrijeme i tako se međusobno oploditi. U masliniku treba biti minimalno 10% oprašivača. Svaka sorta od druge sorte treba biti udaljena minimalno 30 - 40 m kako bi se međusobno mogle oprašivati.
Maslinik može biti namijenjen za:
- proizvodnju maslina uljarica (proizvodnja maslinovog ulja)
- proizvodnju maslina za jelo (stolne sorte maslina)
- proizvodnju i ulja i stolnih sorti
Sorte maslina odabiru se ovisno o namjeni, ali prednost bi uvijek trebalo dati autohtonim sortama koje su specifične za neko područje i od kojih se može proizvesti ulje visoke kakvoće.
Sorte za maslinovo ulje
U nastavku je popis i karakteristike najpoznatijih sorti za proizvodnju maslinovog ulja.
Oblica (orkula, orgula)
Iako joj podrijetlo nije poznato, smatra se da je autohtona dalmatinska sorta i najčešće se uzgaja na našim područjima (od Krka do Prevlake). Razlog njezine popularnosti je otpornost na nepovoljne klimatske uvjete i kvalitetu tla. Može rasti u području suše, otporna je na hladnoću i jake vjetrove, a uspijeva i na skeletnim plitkim tlima.
Stabla su joj srednje bujna, krošnja joj je kuglasta, a listovi tamnozeleni. Cvijeta potkraj svibnja i početkom lipnja. Rana je sorta, a od cvatnje do zametanja plodova će proći i oko 160 dana. Slabo je samooplodna, a dobri oprašivači su piculja, Levantinka, uljarica, drobnica i druge.
Kada su u pitanju bolesti i štetnici, otpornost na trulež drva i maslinovu muhu je slaba, dok je srednje otporna na bakterijski rak i paunovo oko. Plod oblice je okruglastog oblika, težak otprilike 5 g, a ulje je visoke kakvoće. S obzirom na to da ima velike plodove, koristi se za konzerviranje i stolnu upotrebu.
Bjelica (mesnica, žutica)
Ime ove sorte dolazi od boje lista. Lice lista je sivo-zelene boje, dok je naličje sivo-bijelo. Boje listova najviše dolaze do izražaja kada zapuše vjetar pa ih njiše i okreće. Još se naziva i "mesnica" jer je riječ o mesnatoj sorti koja sadrži više mesa nego što je obujam njezine koštice. S druge strane naziv "žutica" dolazi od boje ploda prije nego što dozri.
Razlikuje se od drugih vrsta masline po visokom i čvrstom, srednje bujnom stablu koje razvija manje ili veće izbočine duž cijele svoje dužine. Krošnja bjelice je srednje bujna i većinom raste uspravno. Najbolje uspijeva na područjima zaštićenima od jake hladnoće.
Bjelica cvate od kraja svibnja pa do sredine lipnja. Više je stranooplodna sorta, a srednje samooplodna. Plod je jajasto eliptičnog oblika, težak oko 3 g, s 22% ulja. Srednje je rana sorta, a od cvatnje do zametanja plodova može proći i do 180 dana.
Nije jako osjetljiva na maslinovu muhu (manje nego oblica) te je dobro otporna na bakterijski rak i trulež drva. No, nije previše otporna na paunovo oko. Uzgaja se samo kao sorta za ulje, koje je kvalitetno.
Lastovka
Autohtona sorta koja se uzgaja isključivo u zapadnom dijelu Korčule. Stablo joj je srednje bujno, okruglo, savijenih krošnji koje djeluju poput kišobrana. Ne smeta joj dugotrajna suša, ali joj zato smeta hladnoća. Najbolje će uspjeti uz more, na povišenim terenima. Od bolesti i štetnika razvila je otpornost na paunovo oko, ali može joj naštetiti bakterijski rak.
Cvatnja lastovke započinje krajem svibnja, a dobar oprašivač joj je vrsta drobnica. Plod lastovke ima otprilike 2,75 g i 82% randman mesa. Svježi plodovi daju 16 - 24% ulja čiji je okus karakteristično gorak zbog velike količine polifenola što je izraženije u godinama pogođenima sušom, a često su gorki i plodovi koji su ranije ubrani. Ovoj sorti potrebno je 190 dana od cvatnje do zametanja plodova zbog čega pripada u skupinu srednje ranih sorti.
Drobnica
Riječ je o vrsti koja razvija bujno i uspravno stablo, a čije su krošnje izrazito rijetke. Otporna je na sušu, hladnoću i vjetar. Od bolesti i štetnika može joj naštetiti paunovo oko, a s druge strane otporna je na trulež drva i bakterijski rak. Vrijeme za cvatnju drobnice je krajem svibnja.
Plod drobnice je duguljastog oblika, a težina mu je 2,2 g. Sadrži 77% randman mesa, a svježi plodovi imaju 16 - 23% ulja visoke kakvoće koje se smatra jednim od najkvalitetnijih ulja. Od cvatnje do zametanja plodova mora proći 180 dana, a što se tiče vremena dozrijevanja riječ je o srednje ranoj sorti. Često se uzgaja jer redovito i obilno rodi, a u isto vrijeme dobar je oprašivač za lastovku i oblicu.
Uljarica (Brsečka)
Samo ime joj govori da sadrži velike količine ulja. Krošnja joj je jako gusta, raste visoko, a boja joj je tamnozelena. Na deblu se mogu primijetiti udubljenja (slična kao i kod bjelice), no ona su puno manja, rjeđa i plitka. Cvatnja uljarice odvija se od završetka svibnja do početka lipnja.
Plod joj je okruglastog oblika, blago je simetričan i teži otprilike 2,7 g. 76% otpada na mesnati dio, a 25,5% na ulje. Kasna je sorta, a od cvatnje do zametanja plodova može proći 210 - 220 dana. Riječ je o samooplodnoj sorti pa njeni oprašivači nisu istraženi. Ulje je kvalitetno, a s obzirom na to da redovito i obilno rađa, često se uzgaja na području Dubrovačkog primorja.
Mezanica
Mezanica (grozdača, manjica, grozdulja, grozdenjača) je autohtona sorta s Dubrovačkog primorja, a odgovaraju joj topli i zaštićeni prostori i duboka tla. Ne odgovaraju joj suša niti niske temperature. Cvate potkraj svibnja i početkom lipnja. Sadrži puno cvjetova, a tučak joj je nerazvijen. Samooplodna je vrta pa njezini oprašivači nisu do kraja istraženi.
Od početka cvatnje do berbe može proći otprilike 180 dana. Plod mezanice je simetričan, okrugao i težak otprilike 3 g, dok je postotak mesa oko 80%. Razvila je srednju otpornost na bakterijski rak, trulež drva i paunovo oko, a nešto manje je otporna na maslinovu muhu.
Levantinka (Šoltanka)
Pretpostavlja se da je Levantinku na Šoltu u 19. stoljeću donio mornar. Rodna je i redovito rodi pa se često sadi i uzgaja. Stablo joj srednje bujno i razgranato. Listovi su joj dugi 7 cm i široki 2 cm. Boja im se razlikuje s donje i gornje strane; s donje strane su svjetlosrebrni, a s gornje strane jako zeleni.
Plod Levantinke duguljastog je oblika, srednje i nejednake veličine koji na krajevima ima mali šiljak na vrhu. Plodovi ostvaruju rodnost u grozdovima, a svaki teži otprilike 4 g. Zreli plod Levantinke ima oko 16 - 22% ulja, kožica mu je čvrsta pa se ne preporučuje za konzerviranje. Dozrijeva postupno, a berba može trajati i do 2 mjeseca.
Nije otporna na sušu i niske temperature što je ograničava u širenju i uzgoju. Osim toga, nije otporna na paunovo oko, a česta se pojavljuju i potkornjaci i granotoč jer joj je stablo nešto mekanije. Kod uzgoja potrebno je zadovoljiti redovito navodnjavanje i prihranu, pa tako može godišnje dati i 30 - 50 kg maslina. Ulje Levantinke je izuzetno kvalitetno, a sorta se može uzgajati samostalno ili u svrhu oprašivanja vrste oblice.
Slivnjača
Slivnjača raste na području sjevernog Jadrana. Krošnja joj se sastoji od visećih grana, a listovi su joj uski i oštri. Ostvaruje dobru i redovitu rodnost. Plodovi su teški 3 - 4 g i imaju 83% mesa i oko 18% ulja. Osim za proizvodnju ulja, koristi se i za jelo. Plodovi su otporni na niske temperature, ali ne i na bakterijski rak.
Leccino
Hvaljena uljana vrsta masline čije podrijetlo seže do talijanske Toskane. Srednje je otporna na hladnoću. Stabla su jako bujna, a rodnost joj je ogromna i redovita. Za sadnju joj treba osigurati duboka i plodna tla. Ako je usporedimo s ostalim sortama, cvjetovi su joj dosta veliki. Ne može se oploditi samostalno, a dobri oprašivači su joj sorte Frantoio, Morchiaio i Pendolino.
Zrelost postiže vrlo rano (treća dekada listopada), a rodnost joj je ujednačena. Otporna je na maslinina moljca i paunovo oko, a jako joj može naštetiti maslinin svrdlaš.
Pendolino
Talijanska vrsta koju odlikuje srednja bujnost i viseći izboji. Iako je jako važna jer je oprašivač za mnoge sorte, slabo se uzgaja - svega 10% i to isključivo zbog toga što je oprašivač. Rodnost joj je vrlo dobra, a srednje je otporna na niske temperature. Može joj naštetiti rak masline.
Frantoio
Jedna od poznatijih talijanskih sorti čije stablo je srednje bujno. Iako joj je stupanj samooplodnosti relativno visok, postiže bolji prirod oprašivanjem uz pelud sorti Moraiolo, Morchiaio, Pendolino i Leccino. Obilno i redovito rađa, a zrelost postiže postupno i srednje kasno. Postotak ulja je visok, zbog čega je voćne arome i visoko kvalitetno. Potrebno ju je zaštititi od hladnoće, paunovog oka i raka masline.
Moraiolo
Ova stara talijanska sorta daje stabla manje bujnosti nego sorta Frantoio. Nema mogućnost samooplodnje, a dobri oprašivači ove sorte su Frantoio, Pendolino i Morchiaio. Rađa ujednačeno i obilno i dozrijeva relativno rano - početkom studenog. Plod je sitan, a ulje visokokvalitetno. Srednje je otporna vrsta na niske temperature, a može joj naštetiti paunovo oko.
Coratina
Pripada u skupinu cjenjenijih uljnih sorti maslina. Stabla su joj srednje bujna, a prirodi redoviti i obilni. Nije samooplodna sorta, a dobri oprašivači su Leccino, Moraiolo i Frantoio. Plod se ističe svojom veličinom te daje visokokvalitetno ulje. Srednje kasne je zrelosti. Velika prednost ove sorte je što se može prilagoditi različitim vremenskim uvjetima, pa tako jednako dobro podnosi sušu i niske temperature.
Istarska bjelica
Istarska bjelica razvija stabla umjerene bujnosti. Riječ je o sorti koja se ne može sama oploditi. Srednje veliki plodovi dozrijevaju relativno kasno, obično krajem studenog. Ističe se time što može dati visoki postotak ulja. Poznata je kao jedna od otpornijih sorti na hladnoću, a može je pogoditi napad maslinine muhe.
Buža
Stabla su joj srednje bujna, a plodovi dolaze u srednje velikim veličinama. Poznata je po tome što su joj stabla nakrivljena u jednu stranu. Vrijeme dozrijevanja joj je početkom studenog, a preradom daje visokokvalitetno ulje. Pripada skupini najotpornijih vrsta na niske temperature, no zato je otporna na maslinin moljac, muhu i paunovo oko.
Sorte za konzerviranje
Postoje sorte masline čiji su plodovi primjereniji konzerviranju ili proizvodnji ulja te one koje su jednako primjerene i konzerviranju i proizvodnji ulja (Itrana, oblica, murgulja).
Dužica
Udomaćena je sorta masline koja se obično koristi za konzerviranje i u zrelom i u zelenom stanju. Stablo joj je srednje bujno s rijetkom krošnjom, a grančice joj vise i tvore oblik kišobrana. Plod ove sorte je ujednačen i dosta krupan. Teži 8 - 9 g i sadrži 86 - 87% mesa. Plod dužice je asimetričnog i duguljastog oblika, lagano savijen, dug otprilike 3 cm i širok 2 cm.
Meso je nešto čvršće pa je samim time otporno na maslinovog moljca i mušicu. No, slabije je otpornosti na bakterijski rak i paunovo oko. Sadi se na zaklonjena mjesta jer nije otporna na niske temperature. Da bi kvalitetno i dobro rodila potrebno ju je redovito navodnjavati. Polovično je samooplodna sorta, a sorte koje joj odgovaraju za oprašivanje su uljarica, drobnica, S. Agostino, Levantinka i piculja.
Picholine
Picholine sorta potječe iz Francuske i jako je cijenjena za konzerviranje zelenih maslina. Riječ je o sorti koja je visoko samooplodna. Plod picholine teži 3,5 - 5 g. Dobro će roditi ako se sadi u plodna i duboka tla i na mjesta gdje će biti zaštićena od niskih temperatura. Navodnjavanje je dodatan plus - njime se osigurava kvalitetna i obilna rodnost. Na našim je područjima osjetljiva na bakterijski rak, a mogu je ugroziti i maslinova mušica i moljac te paunovo oko. Zrelost postiže kasno, a iskoristivost ulja je do 18%, dok je postotak mesa 82%.
Ascolana Tenera
Potječe iz Italije, a velika prednost joj je ta što je otporna na hladnoću. Stabla su joj bujna, a rodnost osrednja. Rađa krupne plodove težine 8 - 10 g. Najčešće se konzervira u zelenom obliku, a u vrijeme pune zrelosti može imati i do 17% ulja. Mogu joj naštetiti bakterijski rak i maslinova mušica, a da bi obilno i dobro rodila bit će joj potrebno redovito navodnjavanje.
Uzgoj maslina
Uzgoj maslina zahtijeva određene uvjete kako bi se postigao uspješan rast i razvoj biljke. Maslina preferira toplu mediteransku klimu s dugim, suhim ljetima i blagim, kišovitim zimama. Također, maslina zahtijeva sunčano i svijetlo okruženje kako bi se pravilno razvila. Osim uvjeta uzgoja, važno je također razmotriti odabir pravih sorti maslina i pravilnu njegu biljke kako bi se postigao uspješan uzgoj i visok prinos maslina.
Tlo
Maslinik će najbolje rađati na terenima na kojima je često strujanje zraka. Maslinama ne odgovaraju magloviti položaji i položaji gdje zrak stoji. Dobro rađa i na ravnim terenima te onima s blagim padinama. Na mjestima koja nisu izložena jako vjetru, dakle, onima koja su pomalo u zaklonu, maslina će se brže razvijati i davati kvalitetnije plodove.
Odgovaraju joj dobro drenirana (ocjedita) i suha tla. Slabo će rađati na teškim i nepropusnim tlima koja zadržavaju puno vlage i nemaju dobru prohodnost zraka. Maslinama odgovaraju pjeskovita tla, ali i redovito navodnjavanje. Na području gdje se nalazi mnogo podzemnih voda, korijenov sustav se guši te se stablo može vrlo brzo osušiti.
Klima
Idealna klima za uzgoj maslina je tipično mediteranska klima. Ova klima obuhvaća suhe, tople ljetne mjesece i blage, kišovite zime. Masline najbolje uspijevaju u područjima s dugim sunčanim satima i visokom insolacijom. Optimalna temperatura za rast maslina kreće se između 20 i 30°C tijekom ljetnih mjeseci, dok se temperatura zimi kreće između 5 i 15°C.
Važno je da masline budu izložene dovoljnoj količini sunčeve svjetlosti kako bi se potaknuo rast i razvoj plodova. Osim toga, maslinama odgovara umjerena do visoka relativna vlažnost zraka tijekom vegetacijske sezone.
Vrijeme sadnje
Iako ne postoji točno vrijeme sadnje masline i ona se općenito može saditi tijekom cijele godine, najbolje ju je posaditi u proljeće, nakon što prođe opasnost od kasnih mrazeva. Tamo gdje nema opasnosti od mraza, maslinu možete saditi i početkom jeseni.
Ako se podiže maslinik na područjima gdje je klima blaža i toplija, preporučuje se to učiniti u početkom jeseni. Rana jesen, odnosno kraj rujna i početak listopada, bolji su izbor za sadnju u takvim područjima nego proljetni mjeseci zbog toga što će biljka do proljeća i ljeta, kada nastupi suša, razviti krošnju i korijenov sustav pa će samim time i manje biti pogođena sušom.
Na područjima hladnije klime, preporučuje se masline saditi u proljetnim mjesecima, kada prođe zima i niske temperature. Kod sadnje u proljeće obvezno je navodnjavanje jer mlade biljke neće uspjeti bez dovoljnih količina vode.
Ako se sadi maslinik isključivo za privatne potrebe, preporučuje se do 100 stabala maslina ili 0,5 ha zemlje. Takav maslinik lako će održavati cijela obitelj uz minimalne troškove.
Slaganje kultura
Prije sadnje maslina, moguće je uzgajati određene predkulture na istom tlu. Grahorice poput mahuna, graha ili graška imaju sposobnost fiksiranja dušika u tlu, poboljšavajući njegovu plodnost. Lucerna ima duboko korijenje koje poboljšava drenažu tla i obogaćuje ga organskom tvari. Grašak poboljšava strukturu tla i pruža izvor dušika, dok se zob koristi kao zelena gnojidba, suzbija korove i obogaćuje tlo. Sadnja trave štiti tlo od erozije i povećava biodiverzitet. Važno je uzeti u obzir zahtjeve svake predkulture i provesti odgovarajuće rotacije usjeva kako bi se spriječile bolesti i štetnici.
U masliniku ili među maslinama mogu se saditi određene biljke koje se dobro slažu s maslinama i pružaju različite prednosti. Ružmarin je aromatična biljka koja odbija štetnike i poboljšava mikroklimu. Lavanda privlači korisne kukce i smanjuje eroziju tla. Kadulja odbija štetnike i suzbija korov. Trputac je otporna biljka koja poboljšava drenažu tla, a maslačak ima korisno korijenje i služi kao izvor hrane za pčele. Travnate vrste poput ljulja, festuce i djeteline mogu poslužiti kao pokrovno bilje između redova maslina.
U masliniku ili uz masline, ne preporučuje se saditi biljke s plitkim korijenjem poput žitarica, kukuruza ili bundeve koje mogu konkurirati maslinama za resurse. Također, biljke s visokim zahtjevima za vodom poput paprati, hoste, lokvanja ili trske mogu konkurirati maslinama za vodu i negativno utjecati na njihov rast.
Treba izbjegavati visoke drvenaste biljke koje mogu zasjeniti masline i ometati njihov rast. Biljke s agresivnim širenjem poput bambusa također nisu poželjne jer mogu brzo zauzeti prostor i ometati rast biljaka. Biljke osjetljive na bolesti ili štetnike maslina poput agruma (naranče, limun, mandarina), badema, smokve, ruže i šimšira mogu povećati rizik od infekcija ili širenja bolesti.
Uzgojni oblik
Ne postoji jedan jedinstveni i savršeni uzgojni oblik koji bi zadovoljio sve potrebe svakog maslinara. Svaki od njih ima nekoliko prednosti i mana. Sorta masline uvelike utječe na lakše ili teže oblikovanje stabala maslina (mezanica i Levantinka se lakše oblikuju od bjelice i drobnice). Masline se ne može prisiliti na nametnuti uzgojni oblik pa ponekad treba slijediti i njezin slobodan rast.
Koji će se uzgojni oblik odabrati ovisi o razmaku kod sadnje, načinu berbe (strojevima ili ručno), mogućnosti gospodarstva za iskorištavanje nasada, a od oblika su popularni uzgojni oblik vaze, uzgojni oblik kuglaste krošnje, uzgojni oblik grmolike krošnje, uzgojni oblik vretenasti grm, uzgojni oblik palmeta, uzgojni oblik zavjesa.
Uzgojni oblik vaze (kotlasti oblik)
Za spomenuti uzgojni oblik specifična je osvijetljenost unutrašnjosti krošnje. Ovaj oblik među sobom razlikuje oblike po visini, broju primarnih grana, građi stabla i obliku krošnje. Kod oblika vaze razlikujemu se stožasta vaza, cilindrična vaza, višestožasta vaza i grmolika vaza
Svi uzgojni oblici vaze oblikovani su na principu jednog debla koji može biti različite visine, a iz kojeg se granaju grane prvog reda različito prema prostoru. Grane se nalaze nagnute pod kutem od 45° prema deblu, a kasnije su položene više okomito. Rodni izboji dalje se rasprostranjuju na granama koje pripadaju u drugi i treći red.
Razmak između sadnje kod ovih uzgojnih oblika je 6 x 7 ili 7 x 7 m. Oblik je relativno raširen i dobro prilagođen svim položajima i sortama.
Višestožasta vaza
Ovaj uzgojni oblik zahtijeva nešto više prikupljene prakse i znanja, a osim toga, da biste ga mogli dobro oblikovati, prethodno morate imati posađenu kvalitetnu sadnicu masline i primjereni kolac koji joj služi kao potpora u rastu. Razmak sadnje kod ovog uzgojnog oblika je 6 x 6 ili 7 x 7 m.
Nakon što se posadi, ako nema niti jedan bočni izboj, sadnicu je potrebno prikratiti na 70 cm. Ako sadnica na visini od 70 cm ili niže ima formirane bočne izboje, nije ih potrebno orezivati. Orezuju se isključivo izboji smješteni na dnu debla.
Potrebno je odabrati buduće grane između postojećih izboja i onih koji će se pojaviti tijekom godine. Od budućih izboja odabiru se tri ili četiri koja su raspoređena na različitim granama (buduće grane). Izboje koje ćemo odabrati moraju biti međusobno udaljeni 10 - 15 cm te pod kutom od 45°. Ako takav kut i rast nije zadovoljen, izboje vežite za kolce koji će biti samo privremeni. Održavajte ujednačen rast izboja. Niti jedan se ne smije isticati slabijim ili bržim napretkom. To ćete postići tako što ćete ih više ili manje pomicati ili odmicati od debla ili ćete lagano prikraćivati vrhove. Ostatak izboja savija se ili pincira (zalamaju se vrhovi) i vežu se uz kolac.
U drugoj godini nakon sadnje potrebno je održati ravnomjeran rast i simetriju između izboja koji će biti buduće grane prvog reda. S tim ciljem trebaju se uklanjati izboji za koje se primijeti da se račvaju na samim vrhovima te umjeriti rast prema jednom vrhu. Vrh izboja je potrebno osloboditi od mogućih konkurenata koji se nalaze ispod njega i koji pokušavaju postati primarni. To će se postići takozvanom izolacijom vrha. Osim toga, radi se zamjena vrha na kojemu se ispod njega nalazi izboj i usmjerava ga se u određenom smjeru. Pregledom grana prvog reda, ostavljaju se izboji koji će postati grane drugog reda.
Krošnja se orezuje minimalno i to jedino u slučajevima kada je to potrebno. Ravnoteža rasta krošnje mora se održavati u svim uvjetima.
Treća godina nakon sadnje vrhovi se usmjeravaju i omogućuje im se pravilan rast, a to će se postići približavanjem ili udaljavanjem grana i izboja prema središnjici. U tom slučaju izrazito je važno da grane drugog reda obrastu s dovoljno pravilnom raspoređenih izboja koji će postati grane trećeg reda. Tako se svaka grana iz prvog reda oblikuje u posebni stožac izoliranog vrha.
U četvrtoj godini nakon sadnje, a i u narednim godinama, provode se isti postupci - rasterećuje se vrh tako što se oslobađa (izolacija vrhova) ili se provodi zamjena vrhova. Prorjeđuju se slabo raspoređeni ili prekobrojni izbojci. Na vrhu se obavlja najjača rezidba, a prema tlu je sve slabija.
Kada se postigne oblik višestožaste vaze visina stabla trebala bi biti između 4 i 5 m. Jednom kada se postigne spomenuti uzgojni oblik, mora se redovito održavati svake ili svake iduće godine.
Grmolika vaza
Načelo orezivanja grmolike vaze isto je kao i orezivanje višestožaste vaze. Jedina razlika je u tome što uzgojni oblik grmolike vaze ima nešto kraće deblo koje ide do visine od 40 cm, a koje ima 3 - 6 grana iz prvog reda. Prednost ovog uzgojnog oblika naspram uzgojnog oblika višestožaste vaze je u tome što ovaj uzgojni oblik ima nižu krošnju čime je rezidba znatno olakšana, a osim rezidbe lakše se izvode i ostali radovi te i sama berba maslina. Uzgojni oblik grmolike vaze prakticira se kod uzgoja sorta maslina prikladnih za konzerviranje.
Kuglasti oblik
Kuglasti oblik tvori deblo visoko oko 1 m te kuglastu krošnju koja, uspoređujući je s vazom, središte ima ispunjeno grančicama i izbojima. Krošnja tvori grane drugog reda ili vršne dijelove središnjice. Krošnja može biti elipsoidna ili polukuglasta što ovisi o sorti.
Kuglasti oblik krošnje pogodan je za područja okupana suncem te kod poluintenzivnog uzgoja. Ako se odlučite za ovaj oblik, potrebno je redovito obavljati rezidbu jer će s vremenom rodnost biti premještena na vanjske rubove i smanjivati se. Rezidbom se krošnja otvara te time sunce može prodrijeti u središte krošnje.
Rezidba tijekom prvih godina nakon sadnje slična je rezidbe za vazu što se tiče odabira glavnih grana i formiranje debla. Središnji dio se većinom krati u drugoj ili početkom treće godine od vremena sadnje. Na određenim udaljenostima od debla može se u račvištu dozvoliti rast izboja u slučaju da im smjer nije okomit na onaj rasta grane, odnosno da se izboji ne preklapaju. Kako stabla stare, s godinama poprimaju izgled kišobrana. Ovaj oblik često se može vidjeti kod uzgoja sorata lastovke i oblice, a sade se na razmak od 7 x 7 ili 7 x 8 m.
Grmolika krošnja
Ovaj oblik uzgoja je slobodan, a polazi izravno od tla. Riječ je grmolikom obliku koji ne formira deblo ili je ono jako kratko. Cijelo vrijem tijekom uzgoja, orezivanje je minimalno. Odstranjuje se isključivo vodopije ili izdanci. Između pete i sedme godine uzgoja, potrebno je nešto jače orezivanje. Tada se prorijeđuju grane koje idu iz središta da bi maslina dobila što više svjetlosti.
Kada je stablo staro desetak godina, potrebno je provesti jaču obnovu. Tada možete odabrati između istog uzgojnog oblika ili ga preoblikovati u drugi uzgojni oblik. Grmolika krošnja se vrlo lako može preoblikovati u bilo koji drugi uzgojni oblik po vašoj želji.
Velika prednost ovog uzgojnog oblika je stablo niskog rasta pa su time i olakšani svi poslovi oko uzgoja. Preporučuje se kod intenzivne proizvodnje, posebice za uzgoj maslina za konzerviranje. Masline grmolike krošnje sade se na razmake od 6 x 6 m.
Vretenasti grm
Uzgoj vretenastog grma preporučuje se nasade gdje se obavlja intenzivna proizvodnja i gdje se berba vrši uz pomoć strojeva. Razmak kod vretenastog grma je 6 x 3 m. Ova vrsta uzgojnog oblika zahtijeva nešto stručniju rezidbu. U našim krajevima jako se rijetko provodi pa ne postoje detaljni opisi same rezidbe.
Palmete
Postoji i uzgojni oblik palmete, ali jako je rijetko zastupljen. Budući da se radi o nešto višim troškovima za podizanje takvih nasada (potrebna je armatura).
Uzgojni oblik zavjese
Ovaj oblik prakticira se isključivo kao zaštita od vjetra, ali i kod uzgoja konzumne masline. Potrebno je posaditi određene stolne sorte s razmacima između redova do 5 m te unutar redova 2 - 3 m.
Sadnice masline mogu se saditi u obliku kvadrata, pravokutnika i trokuta. Svaki od spomenutih oblika sadnje ima svoje prednosti i nedostatke. Ako se sadi maslinik u obliku kvadrata, vrlo lako se može obrađivati po širini i dužini čime je posao znatno olakšan. Pravokutnim oblikom sadnje, zasjenjivanje krošnje tamo gdje je manji razmak između sadnje je brže i jače. Sadnja u obliku trokuta omogućuje bolju izloženost stabala sunčevim zrakama, a kretanje strojeva olakšano je u jednom smjeru.
Faza mirovanja
Faza mirovanja maslina, poznata i kao vegetativni period, obuhvaća razdoblje kada masline ulaze u stanje mirovanja, obično tijekom hladnijih mjeseci. Ova faza je važna za oporavak i pripremu maslina za sljedeću vegetacijsku sezonu. Tijekom faze mirovanja, masline prolaze kroz nekoliko ključnih procesa. Prvo, opada lišće maslina kao prirodan odgovor na smanjenje svjetla i temperature, što označava ulazak biljke u fazu mirovanja.
Tijekom tog razdoblja, metabolizam maslina se usporava kako bi se sačuvala energija, što uključuje smanjenje aktivnosti korijenovog sustava i sinteze hranjivih tvari. U isto vrijeme, masline akumuliraju hranjive tvari poput škroba u korijenima, stablu i granama kako bi stvorile rezerve za budući rast i razvoj. Tijekom faze mirovanja, masline razvijaju i otpornost na hladnoću, što im omogućuje preživljavanje niskih temperatura karakterističnih za zimske mjesece.
Faza mirovanja traje obično od kasne jeseni do rane proljeti, ovisno o klimatskim uvjetima u određenoj regiji. Nakon završetka faze mirovanja, masline ulaze u fazu ponovnog rasta i razvoja, kada se pokreću vegetacijski procesi i biljka ponovno počinje rasti.
Sadnja maslina
Prije nego što se krene sa sadnjom, potrebno je obaviti mjerenje zemljišta i odrediti razmak između sadnica, odnosno razmak između redova i u redovima. Zbog boljeg dotoka sunčevih zraka preporučuje se smjer redova sjever - jug. Tamo gdje bi masline bile izloženije jačim udarima vjetrova, redove postavite tako da su udari što manji i sadite sorte koje su manje osjetljive na udare vjetra.
Priprema tla za sadnju
Na kvalitetnu maslinika uvelike utječe i kvaliteta samog tla pogodnog za sadnju. Stoga je prije potrebno odraditi fizikalnu i kemijsku analizu tla. Bez poznavanja istih, nemoguće je ostvariti kvalitetan nasad maslina. Tlo koje se uzima za analizu, uzima se s dvije različite dubine. Iz iskopane jame na 0 - 30 cm dubine i 30 - 60 cm dubine. Za svaki uzorak potrebno je uzeti otprilike 2 kg tla sa svake dubine. Nakon toga, sa svakog uzorka tla, uklanja se korijenje i kamenje te se zemlja položi u vrećice. Na svakoj vrećici trebaju se nalaziti podaci s kojeg se mjesta uzelo tlo za analizu te s koje dubine. Uzorci se odnose na analizu u pedološki laboratorij.
Cijela površina tla se mora preorati u dubinu od 40 cm i 3 godine se na njoj trebaju uzgajati ratarske kulture (posebno mahunarke kao što su rogač, badem, kikiriki, bob, soja, grašak i grah mahunar te neke ukrasne vrste poput albicije, mimoze i akacije).
Nakon što se tlo očisti, potrebno je izvršiti rigolanje na dubini od 60 - 100 cm (jama treba biti minimalno 80 cm duboka, promjera 100 cm). Glavni cilj rigolanja je rastresanje i prozračivanje tla. Rigolanje je još jedan od ključnih poslova prije sadnje maslinika. Naime, mnogi mladi nasadi masline ne uspiju jer se mlada i još uvijek slaba biljčica ne može probijati kroz zbijeno i tvrdo tlo. U tom slučaju, biljka se može osušiti nakon 2 - 3 godine.
Poslije rigolanja, tlo se ravna kako ne bi bilo ispupčenja, depresija i uzdignutih dijelova koji bi mogli stvoriti velike probleme prilikom uzgoja maslina. Tamo gdje se ne može pripremiti tlo rigolanjem, jame se kopaju ručno ili uz pomoć manjih rovokopača.
Razmak sadnje
S godinama se promijenio i način na koji se podižu masline, odnosno broj stabala masline po 1 ha, a veličina prostora za uzgoj maslina utječe na njihovu rodnost, trajnost i isplativost. Veličina uzgojnog oblika ovisi o bujnosti sorte, uzgojnom obliku, tlu, položaju, rezidbi, održavanju (navodnjavanje) i berbi (ručna, strojna).
Od navedenih čimbenika izrazito je važna kvaliteta tla jer upravo o njoj ovisi koliko se stabala može naći na određenoj površini. Pravilo je da se na siromašnim, plitkim i pjeskovitim tlima, sadi manje stabala nego na plodnim i dubokim tlima.
Naime, na siromašnim tlima stablo ne može razviti dubok i jak korijenov sustav i razvijenu krošnju, a što se pogoršava u slučajevima ako ne postoji primjeren način navodnjavanja. Na takvim područjima sadnja se obavlja tako da svako stablo ima 100 - 120 m2 prostora. Stabla posađena na takvim područjima kasnije rađaju, ali se proteže kroz duži period.
Na dubokim i plodnim tlima gdje postoji veća mogućnost za razvoj bujnije krošnje, stabla se također sade na većim udaljenostima, iako se na takvim tlima može ostaviti i manji razmak između svakog pojedinog stabla masline. Gustoća stabala ovisi o nagibu terena i mogućnosti terasa, a na razmak utječe i razvoj krošnje i način rasta. Rezidbom se također može utjecati na razvoj krošnje i prilagoditi je po želji.
Na planirani razmak sadnje utječe i sam uzgojni oblik i upotreba strojeva. Na razmak utječe i način berbe plodova masline koji može biti ručni ili strojni. Upotreba strojeva znači i veći razmak između redova. Slabije bujne vrste maslina koje ćete saditi na kvalitetna i duboka tla te kojima je omogućeno navodnjavanje, podnose gušću sadnju. Izrazito bujne sorte potrebno je posaditi na veće razmake.
Razmak između svakog pojedinog stabla masline treba biti 5 - 8 m. Na terasastoj površini gdje je terasa široka 5 m, sadnja se može obaviti i na razmacima 5 x 6 m. No, najčešći razmak između sadnje je 7 x 7 m. U tom slučaju svako stablo ima 50 m2 za rast, a na jednom hektaru se može posaditi 200 sadnica.
Razmak od 5 x 5 m definira gustu sadnju maslina. Tada svako stablo raspolaže s 20 ili 25 m2 što znači da se na 1 ha zemlje može posaditi 440 - 500 sadnica.
Gusto posađena stabla brže dolaze do rodnosti. U 10 - 12 berbi može se postići vrlo visoka rodnost, puno viša nego u slučaju većih razmaka između sadnje. Tako posađenim stablima, prinosi su u startu veći što znači da se i uloženi novac brže vraća. Da bi se ostvario uzgoj maslina gustom sadnjom potrebne su niske sorte maslina. U našim područjima ne postoje domaće sorte niskog rasta, a jedina koja bi se mogla definirati niskom stablašicom i gusto posaditi je mezanica koja se češće uzgaja u južnoj Dalmaciji.
Kad krošnje narastu toliko da postigne maksimum u širinu i visinu te počinje raditi sjenu stablima pored kojih se nalaze, svaki drugi red stabala se izvadi. Time ostavljena stabla dobivaju dovoljnu količinu svjetlosti i trajnu površinu. Kod gustog načina sadnje najvažnije je utvrditi kada se točno prekobrojna stabla vade. Naime, u slučaju da se stabla vade prerano, gube se prihodi, a kod prekasnog vađenja stabala može doći do zaostajanja u rastu, smanjenje rodnosti i iscrpljivanja istih.
U zimskim mjesecima, prije posljednje berbe u gustom posađenom masliniku, na stablima koja će se vaditi iz tla preporučuje se napraviti prstenovanje grana što donosi i veću plodnost. S obzirom na to kako će se stabla vaditi, ovisi njihova daljnja upotreba. Izvađena stabla u nekim se slučajevima mogu posaditi i uzgajati na drugoj površini.
Kod odabira guste sadnje maslina, posebnu pozornost treba obratiti na navodnjavanje maslina jer bez toga ne postoji uspjeh sadnje. Također, važno je da svako stablo dobije određenu količinu sunčeve svjetlosti. Ona stabla koja ne dobivaju dovoljno sunca, neće ostvariti rodnost. Zbog toga je važno stabla posaditi na primjerenu udaljenost između i unutar redova. Stabla bi se što manje trebala zasjenjivati, a obrada tla mora biti što više olakšana.
Svi pripremni radovi moraju se obaviti 3 ili 4 mjeseca prije sadnje sadnica.
Sadnja sjemena
Maslina se može saditi iz sjemena. Sjeme se bere iz zrelih plodova i zatim se sije u prikladan supstrat. Važno je napomenuti da sadnja iz sjemena može rezultirati genetskom varijabilnošću, što znači da biljke koje izrastu iz sjemena mogu imati različite karakteristike od matične biljke. Osim toga, sadnja iz sjemena zahtijeva više vremena za postizanje plodnosti, jer mlade masline iz sjemena trebaju proći kroz fazu rasta i razvoja prije nego što počnu rađati plodove. Stoga se često koriste i drugi načini sadnje, a najčešće se sade reznice i sadnice kako bi se osigurala sortna čistoća i brži razvoj plodonosnih stabala.
Sadnja sadnice
Kod podizanja maslinika važno je odabrati kvalitetne sadnice. One moraju zadovoljiti standard što se tiče stanja, razvijenosti i veličine. Sva spomenuta svojstva određuju se pregledom sadnice, a potvrda o njezinoj ispravnosti nalazi se na etiketi na kojoj stoje podaci o podlozi, sorti, proizvođaču, klasi i zdravstvenom stanju.
Sade se isključivo dobro razvijene sadnice starosti 18 - 24 mjeseca. Takve sadnice moraju imati dobro razvijen korijenov sustav.
Jednogodišnje sadnice (stare 12 - 18 mjeseci) imaju nešto ograničeniji korijenov sustav, samo djelomično razvijen te su puno slabijeg rasta. U odnosu na dvogodišnje sadnice, puno zaostaju s rastom. Uspjeh sadnje jednogodišnjih sadnica ne može se predvidjeti, a troškovi su u startu puno veći. Takve sadnice se obično osuše zbog nedovoljne količine vlage u tlu.
Visina sadnice mora biti između 80 i 120 cm, a promjer korijenovog vrata 6 - 10 mm. Preporučuju se sadnice s 3 - 4 postrana izboja.
Kalemljenje
Maslina se može saditi i iz sadnica nastalih cijepljenjem na podlogama ožiljenih reznica (vegetativno) ili iz sjemenki (generativno). Sadnice masline iz reznice više su osjetljive na sušu jer im se korijenov sustav više razvija pri površini tla. Spomenute sadnice podložne su i gljivičnim oboljenjima.
Ako uzgajate maslinu iz reznica, korijenov sustav obično se raste iz donjeg koljenca i u pravilu ne prodire u dubinu tla. Iz tog razloga preporučuje se postaviti kolac koji će biti potpora sadnici u prvim godinama (6 - 7 godina).
Stablo uzgojeno iz sjemenke i cijepljeno na podlozi, u prvim godinama razvija jači korijenov sustav koji prodire duboko u tlo, no stablo ga vrlo brzo nadjača pri čemu dolazi do zamjene postranog korijenja. Nakon nekoliko godina, stablo preuzima sva svojstva koja nosi korijenov sustav. Takva sadnica također zahtijeva kolac kao potporu pri rastu. S obzirom na rodnost i razvijenost masline, ne postoje značajne razlike koje bi dale prednost određenoj vrsti sadnica.
Posljednjih nekoliko godina neke sredozemne zemlje su pristupile proizvodnji sadnica maslina "in vitro". I iako je još rano kako bi se sa sigurnošću mogao utvrditi genetski potencijal takvih sadnica, ono što se zna je to da u prvim godinama takva stabla razvijaju bujnu krošnju, dok dolazi do sporijeg zametanja plodova.
Uzgoj na otvorenom
Sadnice koje su uzgojene u posudi ili u kontejneru najprimjerenije su za sadnju na otvoreno. Glavna prednost im je ta što se zemlja s takvih sadnica ne odvaja od korijenovog sustava. Da bi se postiglo navedeno, nekoliko dana prije početka sadnje, sadnice u posudi se ne zalijevaju. Također se preporučuje izbjegavati sadnju sadnica golog korijena jer se takvim sadnicama gotovo uvijek ošteti korijen što znači da će trebati skratiti i krošnju što to će dovesti do produžetka početka rodnosti.
Uzgoj u stakleniku
Masline se obično uzgajaju na otvorenom, u klimatski prikladnim područjima. Međutim, moguće je uzgajati masline i u staklenicima, pod uvjetom da se osiguravaju odgovarajući uvjeti za njihov rast i razvoj.
Staklenici pružaju kontroliranu okolinu, što može biti korisno za uzgoj maslina u područjima s nepovoljnim klimatskim uvjetima ili zaštiti od ekstremnih vremenskih uvjeta poput jakih vjetrova ili mraza. U stakleniku se može kontrolirati temperatura, vlažnost, osvjetljenje i navodnjavanje, što može pridonijeti boljem rastu maslina.
Pri sadnji maslina u stakleniku, važno je osigurati dovoljno prostora za rast korijenovog sustava i odgovarajući supstrat koji omogućava dobru drenažu. Također je važno pružiti dovoljno sunčeve svjetlosti ili umjetnog osvjetljenja kako bi masline mogle obavljati fotosintezu.
Važno je napomenuti da će uzgoj maslina u stakleniku zahtijevati dodatne napore u održavanju uvjeta okoline, kao što je regulacija temperature i vlažnosti te provođenje pravilnog navodnjavanja i gnojidbe. Također, treba imati na umu da će masline u stakleniku vjerojatno biti manje izložene prirodnim uvjetima i korisnicima koji izravno utječu na njihov rast, poput vjetra i insekata koji oprašuju cvjetove.
Uzgoj u posudama
Uzgoj sadnica u teglama ili posudama ima zabilježen niz prednosti u odnosu na one koje se uzgajaju u tlu, u rasadniku. Naime, s obzirom na to da je korijenov sustav sadnica masline prilično osjetljiv, često pretrpi oštećenja kada se vadi iz tla, što negativno utječe na rast maslina u njihovom konačnom staništu.
Još jedna od prednosti sadnica posađenih u posude je i ta što se tako uzgojene sadnice mogu presađivati tijekom cijele godine. Jedini uvjet je da ih se dobro zalije nakon sadnje. S obzirom na to da su promjene nakon presađivanja minimalne, uspjeh sadnje je velik. Osim navedenog, sadnice kojima je korijen izložen nakon sadnje teže se prilagođavaju, a uspjeh je neizvjestan.
Kod sadnje je potrebno osigurati kolac za svaku sadnicu. On će mladoj maslini služiti kao oslonac, posebice na područjima jakih vjetrova (bure), a bit će joj potreban i kod oblikovanja krošnje. Kolac mora biti čvrst i dugačak 1,5 - 1,8 m te promjera 6 - 8 cm.
Ako koristite drveni kolac, on mora biti šiljast te zaštićen sredstvom za impregnaciju zbog bolje otpornosti na bolesti i vlagu. Osim drvenih kolaca, mogu se koristiti i kolci od čelika, plastike (šuplja sredina, promjer 5 cm), inoksa, betona, pocinčani i drugi. Riječ je o nešto trajnijim kolcima koji se mogu upotrijebiti i više puta.
Kolac mora biti postavljen barem 1 m iznad tla uz samu sadnicu, u smjeru vjetra. S obzirom na vrstu i kvalitetu tla, kolac mora biti pola metra u zemlji. Što je područje na kojem je zasađen maslinik izloženo jačem vjetru, to kolac mora biti više položen u dubinu zemlje.
Sadnica i kolac se vežu na 2 - 3 mjesta, a time se izbjegava krivudav rast grana i debla. Za vezice se preporučuju rastezljive gumene vrpce koje neće oštetiti deblo mladih sadnica kod jakih udara vjetra. Mogu se upotrijebiti i druge vezice, a preporučuje se vezati na osmicu.
Kolac je izrazito važan za sadnice iz reznica koje razvijaju plitak korijen (posebice za sorte Pendolino, Leccino, Frantoio). Kod sadnje, sadnica se izvadi iz posude pri čemu treba paziti da korijen ne dotakne stajski gnoj ili bilo koje drugo organsko gnojivo. Zbog toga se između korijena i gnojiva stavlja sloj zemlje.
Nakon sadnje, na površinu oko sadnica potrebno je aplicirati sloj rahlog tla. Posađena sadnica mora biti u razini tla ili do maksimalno 5 cm niže od toga. Na kraju sadnica se obilno zalije vodom. Maslina treba biti vezana na kolac sljedećih četiri do pet godina, a u području jakih udara vjetrova i puno dulje - sve dok biljka dovoljno ne očvrsne i dok se korijen ne razvije u tlu.
Održavanje i njega
Obrada tla u masliniku uključuje uništavanje korova, olakšava navodnjavanje i smanjuje nepotrebno isparavanje i gubitak vode. Obrada tla vrši se isključivo površinski jer maslina ima nisko razvijen korijenov sustav koji bi se lako mogao uništiti. Dovoljno je obraditi tlo pri površini 10 - 20 cm u dubinu.
U godini dana dovoljne su 3 ili 4 obrade tla. Prvu obradu tla potrebno je obaviti nakon berbe (potkraj jeseni i početkom zime), a sljedeće 2 - 3 u proljetnim i ljetnim mjesecima.
Jesenska obrada tla uključuje istovremenu i gnojidbu tla, a obavlja se zbog prozračivanja tla i nakupljanja vode u nešto dubljim slojevima. Ako u masliniku postoji mogućnost erozije, jesensku obradu tla odgodite za kraj zime, ali obavite je prije nastupa proljetnih kiša.
U proljetnim mjesecima tlo je dovoljno isključivo malo prorahliti kako moguća oštećenja korijena ne bi utjecala na cvatnju. Proljetna obrada tla sprječava pojavu korova, a ona se kombinira s prihranom gnojivima na bazi dušika.
U ljetnim mjesecima obavlja se plitka obrada tla kojom se uništava korov i čuva vlaga u zemlji.
U velikom broju maslinika tlo je nemoguće obrađivati strojevima jer konfiguracija terena to ne dopušta. U tim slučajevima tlo se održava polaganjem pokošene trave ili kamenja na tlo zaštitnim sredstvima (herbicidima) i metodom maslina-ovce.
Važno je redovito uništavanje korova te sprječavanje pojave štetnika i bolesti. Posebnu pozornost valja obratiti na jasminov moljac i na maslinovu pipu koji mogu ozbiljno naštetiti mladim sadnicama.
Korovi u mlađim maslinicima (mlađi od dvije godine), suzbijaju se mehanički. Kontaktni herbicidi primjenjuju se isključivo u nasadima koji su stariji od dvije godine. Sistematični herbicidi primjenjuju se u maslinicima starijim od četiri godine.
Masline su jako osjetljive na nedostatak vode, posebice tijekom ljeta. Nedostatak vode glavni je razlog smanjene i neredovite rodnosti plodova maslina. Da bi se to izbjeglo, potrebno je provoditi sve mjere kako bi se vlaga što više zadržala u tlu. Gledajući nekoliko godina unazad, možemo primijetiti česte pojave suše, za što nisu dostatne mjere za zadržavanje vlage u tlu. Maslinik je potrebno navodnjavati.
Do prije nekoliko godina na našim područjima nije bilo prakticirano navodnjavanje. I ono malo što se zalijevalo, nije imalo dovoljan učinak. No, navodnjavanje s pravom sve više dobiva na važnosti jer ono dokazano povećava i rodnost maslina.
Navodnjavanje djeluje na povećanje vlažnosti tla, temperaturu i vlažnost u zraku. S obzirom na način navodnjavanja, može se izravno utjecati na razvoj i razmještaj korijenja čime se jamči dobra rodnost, krupniji plodovi i kvalitetna vegetacija. Iako količina plodova nije uvijek ista, rodnost je veća od 50% u svim prilikama. Zanimljivo je spomenuti da navodnjavanje ne utječe na povećanje količine maslinovog ulja. Čak suprotno. Navodnjavana stabla, bilježe manju količinu ulja nakon prerade. Ipak, u konačnici sve ide u prilog navodnjavanju jer se po jedinici površini može ubrati više maslina što daje i veću količinu ulja.
Iako je maslini potrebna voda tijekom cijele godine, neophodna joj je tijekom cvatnje (zametanja plodova) i tijekom rasta plodova. Ako se sadi maslinik na teškim tlima u kojima se voda jako dugo zadržava u tlu, važno je imati spreman sustav za odvodnju (drenažu).
Masline se navodnjavaju tijekom formiranja cvjetova, kod zametanja i rasta plodova, u vrijeme kada se u maslinama nakuplja ulje i kada plodovi dozrijevaju
Lokalizirano navodnjavanje
Riječ je o navodnjavanju koje isključivo vlaži dio oko samih stabala ili oko korijenja biljke. Sporije se dodaje manja količina vode i hranjivih tvari.
Razlikujemo dva tipa lokaliziranog navodnjavanja, a to su navodnjavanje kapanjem i navodnjavanje raspršivačima. Oba tipa navodnjavanja preporučuju se u područjima gdje su voda i radna snaga skuplje, kvaliteta vode nije na razini te se radi o uzgoju maslina na valovitim i nagnutim terenima. Prednosti ovakvog navodnjavanja su velike. Troši se manje vode, energije i radne snage te se bolje kontrolira upotreba gnojiva, sredstva za zaštitu od bolesti i štetnika te za uklanjanje korova.
Navodnjavanje kapanjem
U ovoj metodi, voda iz cijevi izlazi tako što kapa, a kapanjem se vlaži tlo u samoj blizini biljke. Gubitak vode je smanjen na minimum.
Navodnjavanje raspršivačima
Za ovu vrstu navodnjavanja koristimo mikroraspršivače koji rade uz nisku dozu tlaka. Tada je i manja potrošnja vode u odnosu na potrošnju koja se odvija kod navodnjavanja kišenjem, no veća nego kod navodnjavanja kapanjem. Ako se uspoređuje s navodnjavanjem kapanjem, prednost ovog sustava je ta što djeluje na poboljšanje mikroklime i ravnomjerno raspoređuje vodu oko korijenja. Domet raspršivača je 2 - 10 m, a rade tako da se postave na cijev na određenim razmacima.
Navodnjavanje kišenjem
Riječ je najmanje zastupljenom načinu navodnjavanja, a glavni nedostatak mu je nedostatak vode u priobalnim područjima. Ova vrsta navodnjavanja radi na principu izdizanja raspršivača uz nosače iznad krošnje pa se time može navodnjavati cijela površina. No, to je moguće ostvariti isključivo na području gdje nema nedostatka vode.
Količina vode koju je potrebno osigurati nije za svako područje ista, a ponajviše ovisi o tipu tla na kojoj se uzgaja maslinik. Ovisi o samom području gdje se masline uzgajaju, no općenito za mediteranske zemlje vrijedi 1,5 - 2 m3 vode za jedno prosječno stablo masline.
Gnojidba
Gnojidba ili prihrana jedna je od najvažnijih mjera u masliniku. Proces prihrane započinje već i prije sadnje sadnica kada se nakon kemijske analize tla, ono prihranjuje meliorativnom gnojidbom. Prihrana se nastavlja tijekom svih godina uzgoja maslina. Njezin cilj je obogaćivanje tla mineralnim tvarima i humusom i održavanje plodnosti kako bi maslina redovito ostvarivala prinose te postala što otpornija na neke uvjete koje nepovoljno utječu na razvoj i rast masline.
Maslini su tijekom rasta potrebni N, P i K makroelementi, magnezij, kalcij, bor, sumpor, dušik (N) i Fosfor (P). Fosfor (P) je od velike važnosti kod razvoja pupova, poboljšava cvatnju i oplodnju i ubrzava zriobu. Riječ je mineralu koji je glavni za rast korijenja tek posađenih sadnica masline, stoga ga u početnoj fazi rasta masline mora biti dovoljno. Dovoljne količine ovog slabo pokretnog minerala postižu se meliorativnom gnojidbom. Tlo je općenito jako siromašno fosforom koje se lako može obogatiti NPK gnojivom ili kalijevim gnojivom (kalij klorid ili sulfat).
Da bi se postigla visoka rodnost masline, potrebno je znati kada prihranjivati biljku, kojim sredstvima, kako i u kojim količinama. No, većina toga ovisi o nizu uvjeta koji se svake sezone mogu promijeniti.
Neki od najvažnijih čimbenika koje treba uzeti u obzir prilikom gnojidbe su količina oborina, bujnost sorte, obrada tla (jesenska dublja i proljetna plića obrada), svojstva tla, količina organskih tvari u tlu, vrste gnojiva - NPK mineralnom gnojivu treba 15 - 60 dana da postanu aktivna u području korijenja, stoga ih je potrebno unijeti u tlo dva mjeseca prije vegetativnog razvoja. Gnojiva na bazi dušika aktivna su odmah, a amonijak ostaje nešto duže na korištenje biljci. Zatim potrebe masline za hranjivim tvarima s obzirom na rast i razvoj (u vrijeme pupanja, tijekom veljače, povećana je potreba za fosforom, u vrijeme cvatnje i oplodnje potrebni su joj kalij, dušik, bor, poslije zametanja plodova potreban joj je fosfor, a od sredine ljeta do berbe sve nabrojano).
Vrste gnojidbe
Iznimno je važno odabrati pravilnu vrstu gnojidbe prilikom uzgoja maslinika, a odabir ovisi o vrsti tla i analizi tla.
Osnovna gnojidba
Na našim područjima preporučuje se aplicirati mineralno NPK gnojivo u vrijeme kada započnu prve jesenske kiše. Tako ćete maslini podariti dovoljnu količinu kalija i fosfora u vrijeme sljedeće vegetativne sezone. Uz spomenuto, biljci će biti potrebne i manje količine dušika koji će osigurati daljnji rast masline tijekom jesenskih mjeseci kada ona zaostaje s rastom zbog ljetne suše.
Jesenska gnojidba se obično obavlja uz dublju obradu tla jer se time uneseni kalij i fosfor koji su slabije pokretni u tlu, tada brže pridonose korijenju. Spomenuta jednokratna gnojidba NPK gnojivom naziva se još i osnovna gnojidba.
Proljetna gnojidba (prihranjivanje)
S obzirom na to da je dušik jako pokretan u tlu i brzo se gubi (ispiranjem - nitratni oblik, isparavanjem - amonijačni oblik), potrebno ga je aplicirati u ono vrijeme kada je maslini najpotrebniji, a to je tijekom obično početkom proljeća. Dakle, tada se obavlja prihranjivanje ili proljetna gnojidba.
Proljetna gnojidba provodi se dva puta krajem veljače ili početkom ožujka (započinje novi vegetativni rast masline) i krajem travnja ili početkom svibnja (prije cvatnje). Od dušičnih gnojiva za prihranjivanje preporučuje se UREA - 46% N i KAN - 27%. Preporučuju se unijeti u tlo plitkom obradom kako bi što brže došli u područje korijenja.
Postoji niz uvjeta koji utječu na učinkovitu prihranu. No, najvažnije je zadovoljiti potrebnu količinu gnojiva i formulaciju potrebnu za razvoj masline, tj. zadovoljiti potrebe prihrane svakog pojedinog stabla s obzirom na njegovu starost, rodnost i veličinu, vratiti sve potrebne hranjive tvari u tlo koje je maslina iskoristila za razvoj i održati ravnotežu stabla (ne treba poticati preveliku bujnost, ali niti neishranjenost)
Meliorativna gnojidba
S obzirom na rezultate analize tla, provodi se meliorativna ili redovita gnojidba. Riječ je metodi kojom se s obzirom na provedene analize obogaćuje tlo tako da se u njega unose potrebna hraniva.
Meliorativna gnojidba uključuje apliciranje organskog gnojiva (stajski gnoj) i mineralnih gnojiva. Ovakvom gnojidbom, tlo se obogaćuje potrebnim hranivima što znači da sadnice masline imaju dobre uvjete za razvoje u prvim godinama. Meliorativna gnojidba nikada se ne preporučuje ako prethodno nije učinjena kemijska analiza tla.
Preporučene količine raspoređuju se po površini predviđenoj za formiranje nasada te se uz zaoru na dubini od 40 cm. Stajski gnoj može uvelike poboljšati kemijska i fizikalna svojstva tla. Takva tla dobro propuštaju kisik i mogu zadržati vlagu u području korijena. Zreli stajski gnoj dodaje se u količini od 5 kg/m2 pa na dalje i aplicira svake tri ili četiri godine u tlo što uvjetuje redovite i obline prinose.
Folijarna gnojidba
Postoje situacije kada biljka zahtijeva hraniva putem listova. Takva, folijarna gnojidba obavlja se uz pomoć otopine hranjivih tvari i raspršivača. Ova gnojidba odlična je mjera za pomoć maslinama hranivima u stresnim situacijama poput suše ili tijekom generativnog ili vegetativnog razdoblja. Ponekad je takva prihrana jedina ostvariva. Primjerice, za vrijeme sušnih godina kada nije osigurana voda navodnjavanjem, tijekom svibnja i lipnja maslinu je moguće prihranjivati jedino putem lista.
S obzirom na sortu masline i uvjete uzgoja, preporučuju se 2 - 4 folijarne prihrane i to:
- prije cvatnje (poboljšava se oplodnja i zametanje plodova) - prihrana se obavlja otopinom dušika i bora, koncentracije UREE 2 - 3% te bora 0,15%.
- u trenucima rasta ploda, kada je on jednak veličini zrna pšenice (pomaže se održavanje formiranih plodova) - prihrana se obavlja UREA-om 2 - 3%, a možete posegnuti i za gotovim tekućim otopinama
- prije okoštavanja - prihrana se - vrši kao i kod prethodnoj točci i to početkom srpnja
- 20-ak dana nakon što je obavljena treća prihrana - tekućim hranivim otopinama
Kod svakog tretiranja folijarnom gnojidbom, masline je potrebno obilno poprskati s2 - 4 l otopine po jednom stablu. Folijarna gnojidba može se obavljati samostalno ili kombinirati sa zaštitom od maslinova moljca i maslinove muhe. Tretiranje se preporučuje obaviti u večernjim satima, kada se spuste temperature zraka.
Organska gnojidba
Prijašnjih godina, gnojidba maslina provodila se isključivo apliciranjem stajskog gnojiva. U današnje vrijeme više ne postoje toliko velike količine stajskog gnojiva, a s druge strane, ako ga usporedimo s mineralnim gnojivima, njihova hranidbena vrijednost je izuzetno niska.
Stajski gnoj sadrži otprilike 0,5% N, 0,6% K i 0,2% P. Apliciranje organskim gnojivom ima niz pozitivnih učinaka na uzgoj, točnije poboljšavaju mikrobiološku aktivnost, dovode do bolje strukture tla, omogućuju bolje iskorištavanje mineralnih gnojiva, povećavaju iskorištavanje vode u tlu, tlo čine kvalitetnijim za uzgoj maslina.
Apliciranje organskim gnojivom preporučuje se svake 3 - 4 godine u što većim količinama. Također se preporučuje dodatak u obliku stajskog gnoja i to 40 t/ha. U zemljama poput Italije i Španjolske gdje je izostala gnojidba organskim gnojivima može se primijetiti slabija rodnost maslina, sušenje izboja i opadanje listova.
Osim stajskim gnojivom, organska prihrana priznaje i gnojenje kompostom (prerađenim listovima i granama maslina), humusom, gnojovkom, zelenom gnojidbom, tresetom i organsko-mineralnim gnojivima.
Gnojidba bez analize tla
Ako nije obavljena kemijska analiza tla, preporučena gnojidba je 150 - 200 kg/ha NPK gnojiva u omjeru 1:3:2 i 5 kg/ha (može i više) stajskog gnojiva
Gnojidba mladih stabala
U prvim godinama rasta masline, gnojidba ili prihranjivanje obavljaju se zbog bržeg vegetativnog rasta i što bržeg nastupa rodnosti. Prihranom ćemo ubrzati razvoj korijenja i krošnje stabala. Gnojivo se dodaje prema prethodno napravljenoj analizi tla, s obzirom na veličinu krošnje i starost stabla. Ako je napravljena dubinska gnojidba tla, sada je potrebno dušično gnojivo koje će potaknuti rast maslina.
Dušik se dodaje više puta tijekom prvih godina razvoja maslina. Prve godine nakon sadnje, dušik se aplicira tri puta - od početka svibnja svakih 20 - 25 dana. Druge godine i svake naredne godine, gnojidba se obavlja s dolaskom proljeća i ljeta, a najbolje ju je obaviti s natapanjem.
Gnojidba fosforom i kalijem obavlja se s obzirom na kemijskim analizu tla. Ako se hraniva ne mogu unositi pojedinačno, unosi se NPK gnojivo formulacije 7:14:21 ili 5:20:30 i to u količini od 5 dag/ha ispod same krošnje masline.
Mlada stabla mogu se prihraniti i navodnjavanjem, odnosno fertirigacijom (hraniva se otapaju u vodi) i folijarnom gnojidbom (gnojidba putem listova).
Razmnožavanje
Maslina se može razmnožavati na nekoliko načina. Jedan od njih je razmnožavanje sjemenom. Sjeme se bere iz zrelih plodova i stavlja u vlažni supstrat kako bi proklijalo. Kada klice narastu, mogu se presaditi u pojedinačne posude.
Drugi način je razmnožavanje putem reznica. Reznice se uzimaju iz zdravih i zrelih grana tijekom vegetacijskog razdoblja. One se tretiraju hormonom za ukorjenjivanje i stavljaju u supstrat ili mješavinu pijeska i treseta. Nakon što se ukorjene, reznice se mogu presaditi.
Ožiljavanje je treći način razmnožavanja masline. Ožiljci se izrađuju na donjem dijelu debla, prekrivaju se zemljom ili supstratom i drže vlažnim. Na taj način će ožiljci razviti korijenje i moći će se odvojiti kao samostalne biljke.
Četvrti način je cijepljenje. To je postupak kojim se vrh masline (cipel) presađuje na podlogu drugog maslinovog drveta. Cijepljenje se obično koristi za očuvanje sortne čistoće ili kombiniranje određene sorte s podlogom koja pruža otpornost na bolesti ili specifične uvjete tla.
Važno je napomenuti da razmnožavanje masline može biti složen postupak i preporučuje se imati odgovarajuće znanje ili potražiti stručnu pomoć.
Presađivanje
Idealno vrijeme za presađivanje maslina je rano proljeće, prije nego što biljka počne intenzivno rasti. Priprema tla je važna kako bi se osigurala dobra drenaža i hranjivi sastav tla. Prilikom presađivanja, korijenje treba pažljivo rukovati, a biljka treba biti posađena na istoj dubini kao i prije presađivanja.
Nakon presađivanja, maslina će zahtijevati redovito zalijevanje kako bi se potaknulo ukorjenjivanje. Treba pratiti i njegovati biljku tijekom razdoblja oporavka. Važno je napomenuti da masline mogu biti osjetljive na presađivanje, stoga je važno provesti postupak pažljivo i pratiti biljku kako bi se osiguralo njezino uspješno preživljavanje i prilagodba na novu lokaciju.
Pomlađivanje
Pomlađivanje maslina je postupak koji se koristi za pomlađivanje starih i iscrpljenih maslinovih stabala kako bi se poboljšao njihov rast, produktivnost i zdravlje. Ovaj proces uključuje različite tehnike orezivanja koje se primjenjuju na stablima.
Prva tehnika koja se koristi za pomlađivanje maslina je tzv. "čišćenje", a podrazumijeva uklanjanje svih suhih, mrtvih ili oštećenih grana, kao i izdanaka koji rastu preblizu deblu, a što će omogućiti bolji protok zraka i svjetlosti kroz stablo.
Druga tehnika je "redukcijski rez" ili “rez na visinu”, što uključuje uklanjanje viška grana i skraćivanje preostalih grana na odgovarajuću dužinu. Cilj ove tehnike je smanjenje krune stabla, kako bi se stimulirao rast novih izdanaka.
Treća tehnika je "obnavljanje rezidbom" ili radikalna rezidba. Ova tehnika se primjenjuje na izuzetno stara, nezdrava i neplodna stabla, a podrazumijeva potpuno uklanjanje glavnog dijela krune stabla, ostavljajući samo osnovni dio debla čime će se potaknuti rast novih izdanaka i grana iz osnovnog debla, omogućujući obnovu i podmlađivanje stabla.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje masline je tehnika koja se koristi za smanjenje broja plodova na stablu masline radi postizanja bolje kvalitete plodova i poboljšanja zdravlja stabla, a obično se vrši kada stablo ima prekomjernu količinu plodova, što dovodi do slabije kvalitete i manje produktivnosti.
Prorjeđivanje se obavlja ručno ili uz pomoć specijalnih alata, a cilj je ukloniti određeni broj plodova kako bi se ostavilo dovoljni prostora i resursa za preostale plodove da se pravilno razvijaju. Ovaj postupak također omogućuje ravnomjernu raspodjelu plodova na granama i olakšava berbu.
Prilikom prorjeđivanja, biraju se manje kvalitetni ili oštećeni plodovi za uklanjanje, ostavljajući samo najzdravije i najbolje plodove na stablu. Važno je voditi računa o ravnoteži i ne uklanjati previše plodova, jer to može dovesti do smanjene produktivnosti u narednoj sezoni.
Prorjeđivanje masline treba obaviti nekoliko nedelja nakon cvetanja, kada se plodovi počnu formirati. Također je važno pratiti stablo tijekom sezone i ponoviti postupak prorjeđivanja ako se uoči prekomjerno zgušnjavanje plodova ili neravnoteža u rastu.
Rezidba
Rezidba je jedna od osnovnih pomotehničkih zahvata u maslinicima, a potrebno ju je provoditi od samog početka uzgoja pa kroz cijelo razdoblje. Rezidba se razlikuje (intenzitet i važnost) u prvim godinama uzgoja te kasnije, kada maslina počne ostvarivati rodnost.
U prve dvije godine nakon sadnje krošnja se ne treba orezivati osim u slučaju pojave bujnih izbojaka koji mogu omesti pravilan rast masline. U prvim godinama sadnje moguće je isključivo uklanjanje vrha kako bi se ubrzao rast 3 - 4 prijevremenih bočnih grančica.
Pinciranje se vrši tako da se izolira jedan do dva suparnička vrha grana koje će postati primarne čime se onemogućuje poticanje konkurentskih grana. Ne preporučuje se jače orezivanje grančica jer se u tom slučaju može narušiti ravnoteža podzemnog i nadzemnog dijela biljke.
Glavni cilj u tek zasađenom masliniku je oblikovanje uzgojnog oblika masline - čvrstog debla i pravilne grane. Pravilna rezidba, odnosno dobro oblikovano stablo masline, omogućuje lakše provođenje svih pomotehničkih i agrotehničkih mjera.
U nasadima koji već ostvaruju rodnost, rezidba je važna jer se njome formira uzgojni oblik masline te održava ravnoteža između razvoja novih grana za vrijeme vegetativnog rasta i zametanja plodova za vrijeme reproduktivnog rasta. Redovitom rezidbom potiče se i redovita rodnost maslina, a takvu rezidbu nazivamo rezidba na rod.
Rezidba mora biti usklađena s ostalim agrotehničkim mjerama u masliniku poput obrade tla, gnojidbe i zaštite od bolesti i štetnika.
Rezidba za uzgoj započinje od podizanja nasada (sadnje sadnica) do oblikovanja krošnje i traje sve dok stablo ne ostvari punu rodnost, a glavni cilj ove rezidbe je brzi dolazak masline u rod, brz rast i visoka rodnost. Rezidbom za uzgoj formira se krošnja masline koja omogućuje najbolji ulazak sunčeve svjetlosti kroz njezine grane te zauzimanje prostora za rast.
Poznato je pravilo da se krošnja masline u prvim godinama rasta ne orezuje ili su te aktivnosti svedene na sami minimum, a što ovisi o samom uzgojnom obliku masline koju maslinar ima u planu.
Mlada stabla se ne smiju jako orezivati jer bi to moglo produljiti početak rodnosti i potaknuti rast velikog broja nepotrebnih izboja. Uz to, postoji mogućnost da se poremeti odnos korijena i krošnje masline.
Pravilna rezidba u prvim godinama nakon sadnje donosi plod u trećoj ili četvrtoj godini masline.
Mlada stabla masline orezuju se kako bi se postigao željeni oblik krošnje, a to se provodi odstranjivanjem izdanaka i vodopija, postizanjem jednakosti kod različitih dijelova krošnje, odstranjivanjem izboja koji se pružaju s jednog dijela krošnje na drugi dio, uklanjanjem bočnih izboja na deblu (ako je planiran uzgoj samo jednog debla) i smanjivanjem konkurencije između provodne grane ili krošnje i bočnih izboja.
Rezidba se obavlja se od završetka berbe pa do ponovnih prvih znakova vegetacije (početak travnja). S obzirom na to da se razvrstavanje pupova na one koji daju plod (cvjetni pupovi) i one koji daju izboj (drvni pupovi) odvija u veljači, preporučuje se da se masline režu nakon što taj proces završiti. Idealno vrijeme je tijekom ožujka i travnja. Još jedna prednost orezivanja nakon diferencijacije pupova je ta što u to vrijeme više nema opasnosti od jakih zima.
Ako se obavlja ranija rezidbu, to bi moglo utjecati na većih razvoj drvnih pupova. Rezidba se ne preporučuje kada su vremenske prilike nepogodne, odnosno nakon kiše ili rose. Voda može prenijeti niz bolesti poput primjerice raka masline koji preko rana na granama ulazi u tkivo masline.
Rezidba se može obaviti škarama ili pilom. Rez mora biti u obliku kružnice koja je okomita na položaj grane. Rez ne smije sa sobom ostaviti ostatke u vidu štrklja. Ako se reže pilom, duž reza treba proći voćarskim nožem, a nakon toga ga se premazuje voćarskim voskom. Ako se poštuju sva pravila rezidbe, rane nastale rezidbom će zacijeliti. U protivnom, grane bi se mogle osušiti i propasti.
Kada se odabere uzgojni oblik i kada stabla dođu u puni rod, mijenja se intenzitet i funkcija rezidbe. Redovita rezidba znači da se održava uzgojni oblik koji je prethodno oblikovan te se uz to sprječava gubitak rodnosti i iscrpljivanje masline.
Kod rezidbe, postoje i pravila kojih se treba pridržavati, a ovise o specifičnostima rasta i razvoja masline. Uvijek vrijedi pravilo da se izboji iz debla ili osnovne grane razvijaju jače i brže od onih koji su od njih udaljeni.
Kod rezidbe treba zadovoljiti sljedeća pravila:
- svaka rezidba dovodi do nove vegetativne aktivnosti - uklanjanjem grana ili grančica smanjuje se i broj pupova, a sokovi se koncentriraju na preostale pupove ili grančice, što dovodi do vegetativnog rasta (izbijanja izboja)
- maslinu treba jače rezati i odstraniti više drvne mase - maslina ostvaruje rod s obzirom na uvjete uzgoja i kondiciju. Obilati rod je iscrpljuje i potreban joj je odmor kako bi se vratila u prvobitno stanje rasta, razvoja i rodnosti. U tu svrhu, jače orezivanje uz kombiniranje pravovremene gnojidbe, može stablo nagnati da počne proizvoditi nove grančice.
- grana koja se odreže na osnovnoj grani ili na donjem dijelu stabla, više neće ostvariti rod. Zbog toga se grančice moraju uklanjati oprezno s tog dijela. Njihovim uklanjanjem taj dio se ne može obnoviti i ostaje prazan. Spomenutom rezidbom grana ili stablo se formira rastom u visinu.
- važno je poštivati redoslijed rezidbe - ona se obavlja od vrha prema dnu i u niti jednom slučaju se ne smije obavljati obratnim redoslijedom (tako ćemo manje napraviti grešku).
Tehnika rezidbe rez unatrag
Tehnikom rezidbe "rez unatrag" pomlađuju se iscrpljene i izrođene grane. Uklanjanjem izrođenih vršnih dijelova potaknut će se rast novih izboja koji će ostvariti rod. Ona se ostvaruje tako da se bujno stablo ili grana umjereno oreže, odnosno da se ostave svi rodni izboji, a ostali se samo lagano prorijede, slabije bujna grana jače orežemo - rodne grane gotovo sve odstranimo, a ostale ostae, prstenovanjem odnosno metodom kojom se poboljšava zametanje pupova. Prstenuje se ona grana koju ćete sljedeće godine ukloniti. Uz upotrebu oštrog noža uklanja se dio kore na jednogodišnjoj gradi ili na izbojima nešto duže starosti u promjeru kojim je izboj debeo. Tim se procesom prekida protok sokova kroz tkivo, a rezultat je obilno zametanje pupova.
Zaštita od vjetra
Masline su otporne biljke prilagođene rastu u sušnim i vjetrovitim uvjetima. Međutim, jaki vjetrovi mogu imati neke negativne efekte na masline, uključujući oštećenje lišća, lomljenje grana i smanjenje prinosa plodova. Stoga se preporučuje zaštita od vjetra, posebno u područjima gde su vjetrovi izraženi.
Postoji nekoliko metoda koje se mogu koristiti za zaštitu maslina od vjetra, a jedan od njih je odabir mjesta koja su prirodno zaštićena od jakih vetrova, kao što su udubljenja u terenu. Također se mogu postaviti fizičke barijere oko maslina, kao što su ograde ili mreže, kako bi se smanjio utjecaj jakih vetrova na biljke, a drveće, grmlje ili živice se mogu saditi kao prirodni zakloni oko maslina.
Zaštita preko zime
Zaštita stabala maslina od mraza i hladnih zimskih uvjeta ključna je za očuvanje biljaka tijekom zime. Masline se za zimu pripremaju uklanjanjem korova i otpalog lišća ispod stabala, zalijevanjem biljaka prije prvog mraza i dodavanjem malča oko stabala kako bi se zadržala vlaga i toplina u tlu. Kada su predviđeni mrazevi, masline se preko noći prekrivaju tkaninom, agrilom ili folijom.
Bolesti
U nastavku donosimo najvažnije bolesti koje se mogu pojaviti na maslini i uništiti njezino stablo, grane, listove ili plodove.
Paunovo oko
Jedna je od najraširenijih gljivičnih bolesti koja napada listove, no može napasti i peteljku i plod. Simptomi ove bolesti pojavljuju se na gornjoj strani listova i to kao tamnozelene uljaste pjege. Ubrzo, srednji dio postoje žut, dok rub ostaje zelen. Pjege mijenjaju boju sve do tamnosmeđe i crne, a na kraju listovi poprimaju žutu boju i otpadaju.
Zaraza se prvi puta pojavljuje u vrijeme jesenskih kiša i nastavlja se u zimskim mjesecima (sve dok vlaga i temperatura to dopuštaju). Veći dio zahvaćenih zarazom listova opada od travnja do svibnja, a listovi obično padaju s donjeg dijela krošnje. Ponekad stablo može izgubiti i sve listove. Stablo bez listova ne može ostvariti rod te godine, a i sljedećih godina rodnost je znatno manja.
Zaštita paunova oka poduzima se u prvom redom pravodobnim preventivnim mjerama kako ne bi došlo niti do pojave bolesti. Maslinici se ne bi trebali saditi na položajima gdje se duže zadržava vlaga (uvale, doline, zavjetrine, u blizini šuma). Maslinama je potrebno osigurati strujanje zraka. Također, važno je redovito uklanjanje korova ispod bolesnih stabala jer on može potaknuti zarazu.
S obzirom na to da postoje sorte posebno osjetljive na paunovo oko, preporučuje se sadnja onih manje osjetljivih. Primjerice, uljarica, lastovka, bjelica, crnica, mezanica su nešto otpornije od oblica, a oblica je otpornija od drobnice, paštarice i Levantinke. Gledajući strane sorte, najotpornija je Leccino.
Preporučuje se rezidba masline jer dobro osvijetljena i prozračna krošnja smanjuje mogućnost za pojavu ove bolesti. Kemijska zaštita isključivo je preventivna i to pripravcima na bazi bakra. U jesen, zaštita se vrši prije prvih kiša (kraj kolovoza, početak rujna), a ako podižete novi nasad, tretiranje insekticidima nastavite sve do kasne jeseni. Uvijek treba vodii računa o karenci, odnosno o minimalnom broju dana od tretiranja do berbe. U ovom slučaju treba proći 56 dana. Prskanje bakrenim pripravcima ponavlja se odmah nakon obavljene berbe te ponovo u proljetnim mjesecima (u veljači i ožujku), a o čemu ovisi i vrijeme.
Rak masline
Ova bakterijska bolest obično napada tek razvijene grane. Simptomi se mogu pojaviti i na listovima, korijenu i deblu, ali su rijetki. Prvi znak zaraze vidljiv je u obliku zelenih izraslina koje s vremenom odrvene, postaje čvrste i pucaju te poprimaju nepravilan oblik. U unutrašnjosti se nalazi masa u polutekućem stanju u kojoj su smještene bakterije. Tu sluzavu tvar prenose s jednog stabla na drugo kukci, kiša i sam čovjek.
Bakterija može ući u stablo kroz rezove nastale od rezidbe, mraza, vjetrova, tuče, insekata i paunova oka. Ako rak primijetite na mladim nasadima, najbolje ih je odmah izvaditi kako biste spriječili širenje. Rak masline na odraslim stablima nije tako štetan. Ako ćete stablu priuštiti dobru njegu, ona će i dalje nastaviti rasti i davati plod.
Prevencija je najbolja zaštita. Preporučuje se redovito dezinficiranje alata, posebno nakon obavljene rezidbe. Označite zaražena stabla i orezujte ih na samom kraju. Zaštita se može provoditi pripravcima na bazi bakra i to nakon što je stablo pretrpjelo sva moguće oštećenja. Njihova svrha je ustvari dezinfekcija rana jer kroz njih ulaze bakterije u stablo. Ako su na stablu nastale veće rane, premažite ih voćarskim voskom.
Štetnici
Postoje štetnici koji mogu napasti mlade nasade maslina (listove i mlade izbojke) te oni koji napadaju masline u punom rodu, odnosno napadaju isključivo plod masline. Mladu maslinu najčešće napadaju pipe, jasminov moljac, skorovač i granotoč. Najčešći štetnici koji mogu nanijeti velike štete maslinama u redovitoj rodnosti su maslinova muha, maslinov moljac, potkornjaci i štitaste uši (maslinov medić).
Pipe
Najčešće vrste pipe su šarena vinova pipa, prugasta vinova pipa, ladrun i crvenonoga siva pipa. Osim maslina napadaju i neke druge voćne vrste poput breskve, badema, rogača i vinove loze. Simptomi nastali od ovog štetnika vidljivi su u obliku grizotina na listovima mladih biljaka. Kod jačih napada čak cijelo stablo masline može stradati i ostati golo, odnosno bez listova.
Šarena vinova pipa aktivna je od kraja svibnja pa sve do početka zime. Leđa su joj crne boje prošarana bijelim točkicama zbog čega se i naziva šarenom vinovom pipom. Duga je 1 cm. Krila su joj srasla s tijelom pa ne može letjeti. Aktivna je tijekom cijelog dana kada nanosi velike štete.
Prugasta vinova pipa je crne boje, a duž tijela joj se pružaju uzdužne bakrene pruge. Javlja se ranije početkom godine, ali aktivna je jedino tijekom noći. Danju se skriva iza kamenja.
Ako se primijete prvi napadi postavljaju se različite prepreke oko debla kako štetnici ne bi mogli doći do grana, odnosno do listova. Pomoći će smola i ljepilo koje bi prije postavljanja uz deblo trebalo staviti na karton kako ne bi došlo do oštećenja kore na mladim stablima. Ovaj štetnik može se suzbiti i kemijskim sredstvima, ali treba naglasiti da je na većinu otporan.
Jasminov moljac
Često napada mlade maslinike, a ponekad se javlja i na starijim stablima. Bijele je boje i leti isključivo noću. Javlja se tijekom travnja i svibnja. Kada izađu iz jaja, gusjenice se još neko vrijeme zadržavaju u skupini, a kasnije se premještaju na donje dijelove listova i počinju djelovati pojedinačno. Uz tanke niti koje tvore, povezuju listove i njima se hrane. Štetu rade tako što nagrizaju vršne pupove i tri ili četiri mlada vršna lista tako što ih zapredaju. Godišnje može biti od 3 - 4 generacije ovog štetnika.
Zaštitna sredstva apliciraju se u proljetnim mjesecima, kada se uoče prvi znakovi štete. Pokazali su se djelotvorni bioinsekticidi (osnova Bacillus turingiensis) ili onih kemijskog podrijetla. Ako dođe do jačeg napada, prskanje se mora ponoviti.
Granotoč
S godinama je postao sve opasniji i čest gost brojnih maslinika u našim područjima. Riječ je o leptiru bijelih krila po kojima se nalaze crne točke. Mlade gusjenice su svijetložute boje, a odrasle poprimaju žutu boju te se na njihovom tijelu nalaze bradavice. Kako sve više raste, gusjenica mijenja položaj. S tanjih grana prelazi na deblje, a u konačnici nastanjuje deblo. U deblu radi kanale u kojima može biti i više od deset gusjenica. Ciklus štetnika može trajati dvije godine.
Ovaj štetnik opasan je jer njegovom pojavom dolazi do sušenja grana, a na kraju i cijelog stabla. Osjetljivija su mlada stabla kod kojih prije može doći do sušenja nego kod onih starije dobi. Kod starijih stabala obično strada dio krošnje, dok je sušenje stabla rijetko. Sve napadnute grane potrebno je odstraniti, a u hodnike gusjenica uštrcati hlapljive insekticide i zatvoriti ih voćarskim voskom.
Maslinova muha
Riječ je o štetniku koji se smatra najopasnijim kod uzgoja masline. Boja mu je žutosmeđa, a oči su mu zelene. Krila su mu prozirna, sjaje se, a na rubu krila imaju crnu točku. Svake godine se pojavljuje, ali s različitim intenzitetom koji najčešće ovisi o vlazi i klimi. U sušnim godinama, kada su temperature visoke, a vlaga niska, muha se gotovo nikada ne pojavljuje. Tada izostaje i njezina daljnja reprodukcija.
Štetu na plodu masline radi ličinka muhe tako da izgriza plod. U oštećeno meso dolaze mikroorganizmi te u kombinaciji sa zrakom oštećuju plod. Navedeno utječe na kvalitetu maslinovog ulja što povećava i njegovu kiselost. U našim područjima ovaj štetnik ima 3 generacije u godini dana. Potkraj lipnja i početkom srpnja, muha odlaže jaja u plodove. Obično u svaki plod položi po jedno jaje, ali ponekad ih može položiti i više.
Da bi se uspješno iskorijenio, potrebno je pratiti njegovu pojavu. Gustoća pojavljene populacije prati se uz pomoć žutih ljepljivih ploča i atraktantima. Za suzbijanje je važna i prevencija, a to se najbolje postiže metodom zatrovanih mamaca koja se primjenjuje kada se ulovi maslinova muha u muholovkama, a prije nego što položi jaja u plod masline. Druga metoda provodi se prskanjem krošnje masline. Iako je riječ o ekološki nepovoljnijoj i skupljoj metodi, ona je često potrebna.
Maslinov moljac
Iako mu se često ne pridaje dovoljno pažnje, maslinov moljac je jedan od najznačajnijih štetnika masline. Kroz jednu godinu može ostvariti i tri generacije, a može se pojaviti tijekom cijele godine u razvoju masline. Štete ustvari radi gusjenica koja može biti ona cvjetne generacije i ona generacije ploda.
Kroz cvjetnu generaciju leptiri si pojavljuju u vrijeme kada se počinju javljati cvjetne rese. Ženka tada odloži jajašca na čašku još neotvorenog cvijeta. Nedugo nakon toga iz jajašca izlazi gusjenica koja ulazi u cvijet i izgriza njegovu unutrašnjost. S vremenom, kako raste, prelazi i na vanjski dio cvijeta, a može pojesti i do 40-ak cvjetova. Kukulji se između latica cvjetova koje je uništila.
Gusjenice iz generacije ploda ulaze u plod na onom mjestu gdje se spajaju plod i peteljka. Tijekom srpnja ulaskom rade štete na vezi peteljke i ploda te otpada i nešto manji dio plodova. Oni plodovi koji su ostali na grani, trpe još jača oštećenja. Gusjenica ih tako dugo jede dok ne pojede cijeli plod. Odrasli primjerci gusjenice napuštaju plod i ponovo oštećuju mjesto ulaska, odnosno izlaska iz ploda, a plodovi krajem kolovoza i početkom rujna otpadaju.
Lisna generacija gusjenica ne radi velike štete, ali je pokazatelj prisutnosti maslinovog moljca. Ona se hrani listovima pri čemu gradi mnoge vijugave hodnike.
Štetnik se može suzbiti jedino redovitim praćenjem i pregledom. Ako se pravovremeno suzbija cvjetna generacija, druga i treća su puno slabije. Suzbit će se sredstvima na bazi spora Bacillus turingiensis i to prije otvaranja cvjetnih pupova. Nakon što padne kiša, tretiranje je potrebno ponoviti. Riječ je o ekološki prihvatljivom pripravku, a mogu se koristiti i ekološki manje prihvatljiva sredstva, ali ona tada traju puno duže (tvari na bazi tiakloprida i deltametrina).
Generacija ploda suzbija se samo u slučaju da nije provedena zaštita za suzbijanje cvjetne generacije te ako je let moljca i dalje izražen. Kemijske pripravke za suzbijanje moljca cvjetne generacije potrebno je koristiti i u ovom slučaju i to kada je plod velik 4 - 5 mm.
Maslinov smeđi potkornjak
Tamnosmeđe je boje, a štetu mogu učiniti i ličinke i odrasli u dvije godišnje generacije. Štete rade tako što buše hodnike u granama koje su oštećene ili slabe. Zaštita se vrši mehaničkim mjerama. U ožujku se veže snop odrezanih slabih grana za stablo, a u travnju i svibnju one se uklanjaju i spaljuju.
Maslinin crni potkornjak
Spomenuti štetnik ima jednu generaciju godišnje, a za sobom ostavlja štete tako da se iznad mjesta napada, grančice počinju sušiti. Njegovo suzbijanje nije komplicirano. Obično je dovoljna jedna sanitarna rezidba u godini dana.
Maslinov svrdlaš
Odrasli štetnik javlja se tijekom travnja i svibnja, a boja mu je crvena. Hrani se pupovima, cvjetovima i listovima, a kada se formiraju plodovi, nastavlja se i njima hraniti tako što na njima buši sitne rupice i jede mladu sjemenku plodova. U konačnici, takvi plodovi otpadaju. Nakon nekog vremena napada i razvijenije plodove tako što u njima radi duboke rupe i polaže u njih jaja. Na plodu može ostaviti i do 20 rupica, a u svaki plod položi po jedno jajašce. Takvi plodovi s vremenom postaju deformirani.
Osim odraslog kukca, štetu radi i ličinka koja se u plodu razvija, buši ga i hrani se sjemenkom. Plodovi na kraju se smežuraju i padaju. Zaštita se provodi ako dođe do jačeg napada. Tretiranje se obično radi u isto vrijeme kada i zaštita za drugu generaciju moljca, odnosno kada se pojavljuju prvi plodovi. Koriste se kemijski insekticid na bazi fentiona i ostala sredstva koja se koriste za uništavanje maslinovog moljca.
Štitaste uši
Štitaste uši napadaju guste krošnje masline u kojima nema dovoljno svjetla i povećana je razina vlage. One se mogu pojaviti zbog neprimjerene i česte upotrebe neselektivnih insekticida. Najvažnija štitasta uš je maslinovog medič.
Štitaste uši hrane se sisanjem biljnih sokova pri čemu se izlučuje medna rosa na koju se kasnije nasele gljive čađavice. Suzbijanje uši provodi se kada se na donjoj strani listova pojave ličinke koje pripadaju u prvi i drugi stadij (od početka lipnja do kraja kolovoza). Suzbijanje ovog štetnika obično se preklapa s tretiranjem protiv maslinove muhe ili maslinovog moljca.
Upotreba maslina
Plod masline najčešće se uzgaja zbog daljnje prerade, odnosno proizvodnje maslinovog ulja, no osim toga, koristi se i u medicinske i kozmetičke svrhe.
Berba
Berba maslina završna je faza godišnjih radova u masliniku, a sama berba ovisit će o sorti masline i načinu berbe te o tome beremo li masline uljarice ili stolne sorte.
Berba stolnih sorti
Stolne sorte maslina beru se kada zelena kožica masline poprimi lagano žutu boju. Tada mesnati dio ploda pomekani, udio šećera postaje veći o čemu ovisi i bolja fermentacija i slađi plod masline. Ako berete crne stolne sorte, učinite to kada je plod masline sasvim zreo. Stolne sorte maslina beru se isključivo ručno, a da bi se izbjegla oštećenja, masline se beru u prutene košare obložene tkaninom. Transport se vrši u plastičnim ili drvenim plitkim kutijama u kojima se obično drži voće.
Berba uljarica
Jedna od glavnih čimbenika za dobivanje kvalitetnog maslinovog ulja je zrioba masline. Najbolje vrijeme za berbu uljarica je kada je trećina ploda crna, trećina ljubičasta, a trećina još zeleno-žuta. S obzirom na sortu, položaj sadnje, vremenske prilike i provedene agrotehničke mjere, najbolji rok berbe uljarica je od sredine listopada do sredine prosinca. Važno je da se ne uberu rano jer takve masline imaju manje ulja, ono je gorko i trpko, bez izraženog mirisa i okusa. Osim toga, pravovremena berba utječe na slabiji napad maslinove muhe. S druge strane, kasna berba daje veću količinu maslinovog ulja, no takvo ulje ima slabiju kvalitetu te lošiji miris i okus.
Prezreli plodovi masline koji otpadaju, također nisu dobar izbor za proizvodnju ulja. Imaju više masnih kiselina, boja im nije karakteristična žuto-zelena, a osim toga, lakše i brže se kvari. Ulje dobre kvalitete dobiva se isključivo od pravovremeno ubranih maslina, povoljnog zdravlja te koje nisu bile izložene napadima bolesti i štetnika.
Prerada
Plod masline je u svom izvornom obliku gorkog okusa, a gorčinu masline uzrokuje glikozid oleuropein koji je jedan od sastava kožice masline. Upravo zbog spomenute gorčine, maslina se nakon branja mora obraditi, a njezina obrada ovisi o vrsti ili sorti masline, mjestu na kojem se uzgaja, vremenu kada se bere te o boji i teksturi koja se želi postići nakon prerade.
Zanimljivo je spomenuti kako su se masline prerađivale u prošlosti, dok za njihovu preradu još nije postojala tehnologija kojom danas raspolažemo. Tada bi se kao nezrele ubirale u rujnu i neko vrijeme ostavljale namočene u otopini vode i morske soli. Nakon toga bi se oprale i spremali u prethodno pripremljene staklenke ili kamene posude u koje bi se dodala morska voda i grančice komorača. One zrele i u crnoj boji spremale su se u unaprijed posoljene posude ili košare od pletiva koje bi propuštale vodu.
Danas se za vrijeme berbe maslina ubiru nezreli (zeleni) ili zreli (crni) plodovi maslina. Crna boja maslina može se dobiti i tako da se ubiru nezrele masline koje se nakon berbe ostavljaju na zraku kako bi oksidacijom dobile tamnu, odnosno crnu boju.
Na njihovu boju utječe se i različitim metodama koje se koriste pri obradi masline, a uključuju čuvanje u vodi, soli ili rasolu ili procesom fermentacije. Kroz spomenute postupke, osim boje masline koja se mijenja u žutu, smeđu, crvenu, ljubičastu i crnu, njima se mijenja i koža masline koja može biti naborana ili sjajna i glatka.
Konzerviranje maslina
Kako bi se masline čuvale za duži period potrebno je uložiti više truda, a postoji i nekoliko različitih načina. Prvi način je da se masline operu i izbodu iglicom te slože u posudu i sole red po red. Tako posoljene masline stoje dok ne puste vodu. Ona se tada odlijeva, masline se ponovno sole i postupak se ponavlja sve dok one ne puste vodu do kraja. Nakon toga se slažu u staklenku, prelijevaju se maslinovim uljem i po želji se dodaju začini.
Drugi način je odgorčavanje crnih i zelenih maslina s otopinom natrijevog hidroksida uz dodatak 2% kamene kuhinjske soli. Proces ovisi o veličini masline, traje više od 12 sati te se vrši na temperaturi 20 - 25°C. Proces je završen kada lužina prodre do 2/3 koštice, a potom se ostatak lužine ispire vodom koju je potrebno mijenjati svakih 12 sati kroz 3 - 4 dana. Tek nakon toga masline se stavljaju u salamuru (8 - 10%), u čiste staklenke u kojima će se čuvati.
Crne masline najlakše se konzerviraju mokrim soljenjem i sušenjem te suhim soljenjem, a najbitnije je da plodovi budu zdravi i ujednačeni. Suho soljenje često se prakticira u Dalmaciji. Masline se stavljaju u platnenu vreću i uranjaju pola minute do minutu u kipuću vodu. Nakon toga se odmah stavljaju u hladnu vodu. Slažu se u staklenke, a svaki se red posoli morskom solju.
Za 1 kg maslina potrebno je oko 5 - 8 dag soli. Po želji se dodaju ružmarin, koromač ili lovor. Povremeno je potrebno protresti staklenke kako bi masline pustile vodu koja im daje gorčinu. Voda je ujedno i konzervans, a ona mora u potpunosti pokriti plodove. Ako želite dulje čuvati masline u njihovoj vodi bit će potrebno dodati neku vrstu konzervansa.
Mokri postupak soljenja je isti, jedino što se u prvih 6 - 8 tjedana, svaki tjedan treba mijenjati salamura sve dok se ne prestane pjeniti. Nakon toga se masline stavljaju u staklenku, preliju novom salamurom i po želji se u njih doda lovor, nekoliko zrna papra ili koromač.
Masline se također mogu sušiti i u pećnici na 50°C te peći 6 - 8 sati kako bi u plodovima ostalo 25 - 30% vlažnosti. Po želji mogu im se dodati sol i aromatično začinsko bilje dok se peku. Osušene masline malo se posole, po želji se doda ulje i stave se u staklenku.
Proizvodnja maslinovog ulja
Da bi se dobilo ekstra djevičansko maslinovo ulje, s berbom maslina započinje se kada je 2/3 ploda zelenožute boje, a 1/3 ljubičaste boje.
Mnoge su prednosti ranije berbe maslina, a jedna od njih je i maslinovo ulje bolje kvalitete. Između ostalog, time se sačuva veća količina hraniva za sljedeću sezonu, a maslina postiže i bolji cvat.
Maslinovo ulje pripremljeno od zrelih maslina nije tako kvalitetno kao ono ulje od maslina koje nisu postigle punu zrelost. Takvo ulje nema lijepu boju, sadržaj masnih kiselina u njemu je previsok, aroma mu je loša i sklono je brzom kvarenju. S obzirom na norme EU, takvo ulje ne ubraja se u jestiva ulja i može čak biti i štetno po zdravlje.
Najzdravije maslinovo ulje dobiva se hladnim prešanjem. Tim postupkom, maslinovo ulje dobiva u nazivu i oznaku "djevičansko". Temperatura vode u tom postupku ne bi smjela biti veća od 25°C. Tako dobiveno ulje je kvalitetno i visokih prehrambenih vrijednosti.
Maslinovo ulje se čuva u tamnim staklenim bocama, u prozračnim i tamnim prostorijama. U prostoriji ne smije biti mirisa jer ga ulje lako može upiti, a temperatura zraka bi trebala biti oko 15°C.
Ako se maslinovo ulje proizvodi za široku potrošnju, najbolje ga je čuvati u spremnicima od nehrđajućeg čelika s ugrađenim plovkom. On onemogućuje da ulje dođe u dodir sa zrakom. Kada se transportira do tržišta, potrebno ga je obvezno staviti u tamne staklene boce.
S obzirom na kvalitetu razlikujemo sljedeće vrste maslinovog ulja:
- djevičansko maslinovo ulje - obično - njegova kiselost nije veća od 3,3%
- djevičansko maslinovo ulje - njegova kiselost nije veća od 2%
- ekstra djevičansko maslinovo ulje - njegova kiselost nije veća od 0,8%
Skladištenje
Nakon berbe, plodovi maslina se jako kratko skladište, a najbolje ih je skladištiti na prozračnom i suhom mjestu, na perivoj podlozi koja ne upija ulje te u slojevima od 10 cm. Preporučuje se da ih ne skladištite duže od tjedan dana, a najbolje ih je preraditi u ulje i prije - nakon 5 - 7 dana.
Pripravci
Kulinarstvo
Za dobijanje maslinovog ulja, plodovi se pritiskom tiješte kroz preše (hladna obrada maslina) ili se izdvajaju vrućom parom ili vodom. Maslinovo ulje se koristi u prehrani ljudi, za kuhanje, prženje ili začinjavanje jela. Riblja jela su često nezamisliva bez upotrebe maslinovog ulja.
Osim u prehrambene svrhe, maslinovo ulje koristi se i kao pomoć za zdravstvene tegobe jer je prepuno antioksidansa, vitamina, minerala i zdravih masnoća. Plodovi se koriste i za konzumaciju. U tim slučajevima uzgajaju se posebne sorte, a za konzerviranje masline koriste se isključivo potpuno zdravi, mesnati i neoštećeni plodovi.
U kulinarstvu se masline također koriste za pripremu mnogobrojnih jela. Od njih se pripremaju namazi i umaci, a mogu se dodati u gotovo svaku salatu ili tjesteninu. Plod masline neizostavan je dio svake pizze. Masline se mogu dodati i u focacciu, lepinje i kruh, a na nekim se dalmatinskim otocima priprema i liker od maslina.
Ako se želi produljiti vijek trajanja kruha, u tijesto za kruh se dodajte nekoliko kapi ekstra djevičanskog maslinovog ulja i kruh će, osim odličnog okusa, i duže trajati.
Osim plodova, u prehrambene svrhe, odnosno kao napitak ili čaj od maslina, mogu se upotrijebiti i listovi koji su također pomalo gorkastog okusa kao i masline. Plodovi masline za daljnju preradu beru se u jesenskim mjesecima, dok se listovi mogu brati tijekom cijele godine.
Medicina
Listovi masline koriste se za smanjenje šećera u krvi, smanjenje krvnog tlaka te kao diuretik. Prelije se 15 g svježe ubranih listova masline s 500 ml kipuće vode i ostavi da mješavina odstoji 15-ak minuta. Dobiveni napitak ili čaj od lista masline može se piti tri puta na dan.
Upotreba maslinovog ulja u ljekovite svrhe još se koristila u vrijeme Hipokrata koji je maslinovo ulje prepisivao za 60-ak zdravstvenih tegoba. I danas je ono cijenjeno jer znanstveno je dokazano da je bogato mononezasićenim masnim kiselinama, a od njegovog ukupnog broja 75% otpada na oleinsku kiselinu za koju je znanstveno dokazano da smanjuje loš kolesterol.
Osim mononezasićenih masnih kiselina, velik je izvor vitamina E. Vitamin E iz maslina preporučuje se ženama za ublažavanje simptoma menopauze. A zbog stabilnosti mononezasićenih masnih kiselina i vitamina E, masline štite stanice te se time smanjuje rizik od upalnih procesa i njihova oštećenja.
Vitamin E, koji je topiv u masnoćama, djeluje tako da neutralizira slobodne radikale u svim dijelovima tijela u kojima se nakuplja masnoća. A slobodni radikali uzrokuju niz zdravstvenih tegoba poput, primjerice, oksidiranja kolesterola.
Uz visoko vrijedne mononezasićene masne kiseline i obilje vitamina E, masline sadrže i fitonutrijente (flavonoide i polifenole) koji se također mogu pohvaliti antiupalnim svojstvima.
Kozmetika
U prošlosti se maslinovo ulje koristilo i u svrhu masaže kraljeva, njime se premazivala osjetljiva dječja koža, a koristilo se i u svetim obredima. Često se njime premazivalo i tijelo umiruće osobe. Bilo je i gorivo za svjetiljke te su se njima premazivali dijamanti kako bi postigli vrhunski sjaj i ljepotu.
Drvna industrija
Maslinovo drvo je od davnina cijenjeno kao kvalitetno, a njime se izrađuje namještaj koji drži visoku cijenu na tržištu.
Zanimljivosti
Maslina je ljudima poznata od davnina, a riječ je namirnici koja je u upotrebi 5000 - 7000 godina. Smatra se da potječe s Krete iz koje se dalje proširila do Grčke, Egipta, Male Azije i Palestine.
Opisali su je još drevni Egipćani, a spominje se u grčkoj mitologiji kroz događaj vezan uz božicu Atenu koja je za vrijeme nadmetanja s Posejdonom, bacila kapljicu vode na stijenu, a iz nje je izrasla maslina.
Zbog svoje velike otpornosti na visoke i niske temperature, simbole je snage. Kao razlog tomu Odisej je prikazan s kolcem masline kada je oslijepio Kiklopa, a Herkul je nosio toljagu načinjenu od maslinovog drveta. Homer je, s druge strane, maslinovo ulje nazivao tekućim zlatom.
Osim što se prikazuje simbolom snage, maslina je i simbol vjernost i odanosti te je stoga i bračni krevet Penelope i Odiseja načinjen od maslinovog panja.
Svima je znana praksa da su se na zatvaranju Olimpijskih igara pobjednicima stavljali na glave vijenci napravljeni od grančica masline, a kao nagradu dobivali su maslinovo ulje spremljeno u amfore. Tada je maslinovo ulje bilo cijenjeno i skupo pa je otuda i poklon bio i više nego dragocjen.
I u kršćanstvu se cijeni maslina koja se spominje često i u Bibliji. Kada se nakon potopa vraćala u Noinu arka, golubica je u svom kljunu nosila maslinovu grančicu. Mojsije je oslobodio od ratovanja muškarce koji su se bavili uzgojem masline. Narod je upravo maslinovim grančicama proslavio Isusov dolazak u Jeruzalem, a legenda kaže da je križ na koji je bio pribijen bio načinjen od drveta masline i cedra.
U Hrvatskoj se smatra najstarijom maslinom ona koja raste u Nacionalnom parku Brijuni. Njezina starost procijenjena je na 1600. godina. Osim spomenute, u Kaštel Štafiliću se nalazi maslina za koju se smatra da na tim prostorima raste od 7. stoljeća otkada su Hrvati naselili prostore uz Jadransko more.
Foto: ulleo / Pixabay
Odgovori