Mandarina, latinskog naziva Citrus reticulata, spada u porodicu Rutaceae i rod dobro znanog i jednostavnog naziva - Citrus. U rod Citrus spadaju i limun, limeta, naranča, grejp, pomelo. Zbog svog izgleda, često se miješa s klementinom, ali klementina je nastala križanjem mandarine i naranče.
Smatra se tropskim voćem a prirodno su joj stanište suptropski krajevi. Iako joj smeta hladnoća, mandarina je u skupini tropskog voća najotpornija na niže temperature zbog čega se može naći i u južnim dijelovima Hrvatske. Vrlo su popularne neretvanske mandarine, a dolina Neretve ima posebno pogodne uvjete za njenu sadnju zbog čega je i dom najvećim plantažnim poljima ove voćke.
Stablo mandarine umjerene je veličine te obično doseže visinu od 7,5 metara. Veće su grane trnovite, dok je lišće relativno malo i zeleno, visokog sjaja. Ime je dobila od vladara mandarina koji su imali običaj darivanja ovog voća u znak poštovanja, a iz daleke Kine osim imena vuče i porijeklo.
Malo što obilježava početak jeseni kao sezona mandarina. Pojava tog slatkog okruglog voća na tržnicama i trgovinama unosi toplinu u ovo godišnje doba te je svojim nezamjenjivim okusom i svježinom nastavlja duboko u zimu. Mandarine nam u jesen dolaze kao naručen lijek iz prirode. Zbog visokog udjela vitamina C, ovo je voće idealno za jačanje imuniteta pred sezonu prehlada i gripa. I to nije sve što mandarina krije u svojoj košarici zdravlja. U njoj se nalaze još i vitamini B skupine, te kalcij, cink, kalij i magnezij.
Vrste mandarina
Sorte mandarina su brojne a u uzgoju su popularni i brojni hibridi mandarine koji sadrže manji genetski postotak drugih citrusa poput grejpa i pomela. Sorte se obično dijele prema dozrijevanju, pa tako postoje vrlo rane, rane, srednje kasne i kasne sorte. Od vrlo ranih sorta za uzgoj se preporučuju Zorica rana i Chahara, od ranih Okitsu i Kawano Wase, srednje kasnih Saigon, a od kasnih sorta Owari.
Owari
Ovo je najpoznatija i najrasprostranjenija sorta mandarina, pogotovo u Neretvanskom području gdje se i prva počela saditi. Svrstava se u kasne sorte a često se klasifikacija drugih sorata uspoređuje s vremena zrenja sorte Owari. Dozrijeva tek krajem studenog i u prosincu, a berba se nekada zna odgoditi i do siječnja. Ovo joj je u novije vrijeme postala i mana iz komercijalnih razloga. Naime, otkupi mandarina često završavaju u prosincu zbog čega ovako kasne berbe postaju neisplative. Plodovi ove sorte su plosnati, srednje veličine, a okus je opisan kao izvrstan. U mesu se katkada zna pronaći pokoja sjemenka, a ono je opisano kao izrazito sočno, i dobre strukture.
Zorica rana
Ova sorta autohtona neretvansku području ime je dobila po Zorici Velagić koja je sedamdesetih godina prošlog stoljeća radila na usavršavanju sorti u Dolini Neretve. Plod joj je iznimno sočan, pravilan i plosnat, a nema sjemenki. Koža je tanka i narančasta a može zadržati zelenkasto žutu boju do kraja zrenja. Dozrijeva krajem rujna te kao takva spada u skupinu vrlo ranih sorti.
Chahara
Ova sorta također spada u skupinu vrlo ranih sorti te dozrijeva krajem rujna i početkom listopada. I njen je plod plosnat i krupan, s kožicom žuto-narančaste boje i srednje debljine. Meso je vrlo sočno i slatko, dobre strukture bez sjemenki.
Okitsu
Ova sorta dozrijeva u listopadu što je i dalje svrstava u skupinu ranih sorti. Plod je plosnat i velik, te se smatra atraktivnim za uzgoj. Ova je sorta također karakteristična po tome što ima najglađu koru, uz sortu Kawano Wase. Meso ne sadrži sjemenke, dobre je strukture i vrlo je sočno, finog i slatkog okusa. Kožica je tanka i lako se guli te je jarko žute do narančaste boje. Jedina joj je mana to što je kožica toliko delikatna da je moguće pucanje prilikom skladištenja i transporta.
Kawano Wase
Ova sorta nekada se naziva i "ruskom mandarinom”. Vrlo je popularna jer obilno rađa, a plodovi su tanke kore i opisani kao izvrsnog okusa. Ona se u klasifikaciji proizvođača nalazi na prijelazu iz ranih u srednje kasne sorte, pa se zbog toga smatra ranom do umjereno ranom. Naime, iako dozrijeva u listopadu, njena berba nekada može potrajati sve do sredine studenog.
Saigon
Ova sorta spada u srednje kasne i dozrijeva početkom studenog. Plod ove sorte velik je i plosnat, dok je kožica srednje debela i relativno lako se odvaja od mesa. Tipične je žuto-narančaste boje, dok je meso dobre strukture i opisano je kao vrlo sočno te izvrsnog okusa. Stabla ove sorte nešto su veća te mogu narasti i na visinu veću od 4 metra, a kao jedina mana navodi se karakteristika da rađa obilno svake druge godine.
Sadnja mandarina
Mandarina je jedna od rijetkih tropskih voćaka koja je relativno otporna na niske temperature. Iako joj godi tropska klima, uspjet će i na područjima na kojima najniža zimska temperatura ne prelazi 5°C. Sadnice mandarine mogu se saditi tijekom cijele godine, ali preporučeno vrijeme sadnje uvelike će ovisiti o klimi određenog područja. Mandarina se nikada ne sadi na podlozi vlastitog korijenja, a podloga koja je u najširoj primjeni je Poncirus trifoliata. Ova voćka voli kiselija do blago alkalnih tla, a uspjet će i u tegli stoga može biti predivan ukras u svakom domu.
Vrijeme sadnje
Sadnja se može obavljati uglavnom tijekom cijele godine. Preporučeno vrijeme sadnje najviše ovisi o klimi u kojoj planirate nasade. U toplijim se krajevima preporučuje jesenska sadnja, i to na samom početku jeseni dok prođe prvi val jesenskih kiša. Ako se sadi na hladnijim područjima tada je najbolje odlučiti se za proljetnu sadnju.
Odabir podloge za sadnju
Mandarina se uzgaja na podlozi drugih vrsta iz porodice Citrusa i hibrida. Izabrati se može Gorka naranča, Juzu, Limun Mayer ili neki drugi hibridi naranče i grejpa. Odabir podloge uglavnom ovisi o klimatskim i reljefnim uvjetima određenog područja, a najvažniji faktor je otpornost podloge na niske temperature. Podloga Poncirus trifoliata općenito se smatra najboljom podlogom za sadnju svih sorti, a i najzastupljenija je.
Sadnja iz sjemena
Sadnja mandarine moguća je i iz sjemena, iako se ova metoda preporučuje samo za ukrasna stabla jer ne daje dobre prirode. Naravno, iz sjemenke možete razvijati samo one sorte čije meso sadržava sjeme. Kako bi uzgojili stablo mandarine iz sjemenke morate sačuvati deblje i koje imaju konveksne strane. Posadite ih dok su još svježe jer tako imaju veće šanse da će uspjeti.
Sjemenke stavite u mokru gazu ili pamučne krpice i pustite da stoje otprilike 5 dana. Povremeno navlažite kada se osuše, ali pazite na plivaju u lokvi vode. Kada su proklijale, posadite ih u zemlju na dubinu od 1 - 1,5 centimetar tako da mali izdanak okrenete prema dolje.
Sadnja sadnice
Sadnice mandarina obično se nabavljaju u rasadnicima posebno specijaliziranim za uzgoj ovog voća. U tim se rasadnicima provodi zdravstvena kontrola nasada, a svaka sadnica koja se kupuje u komercijalne svrhe treba imati posebnu etiketu kao kontrolu kvalitete. Kod planiranja nasada poželjno je prethodno naručiti sadnice i to do godinu dana prije sadnje.
Sadnice se sade u plitke jame uzimajući u obzir mjesto cijepljenja. Sadnicama mandarine potrebno je postaviti kolac i pri tome treba paziti da se on polaže sa sjeverne strane. Kolac se privezuje uz mandarinu u smjeru broja osam. Osim toga, preporučuje se postaviti i neku vrstu zaštite od sunčevih opeklina, za što može poslužiti veći komad kartona oko debla. Ovo također služi i kao zaštita od hladnoće zimi, a spriječiti će i rast izboja na deblu.
Uzgoj u vrtu
Kod sadnje na otvoren važno je stablu mandarine osigurati dovoljan razmak. On uvelike ovisi o bujnosti pojedine sorte te se kreće između tri do četiri metra između redova i dva do tri metra unutar reda. Najprikladniji oblik za uzgoj stabla mandarine je oblik vaze. Rezidba na ovaj oblik osigurat će obilan urod i optimalnu kvalitetu plodova.
Uzgoj u posudama
Mandarinu možete uzgajati i u teglama te unijeti dašak egzotike i zamamnog citrusnog mirisa u svoj dom. Dobra je stvar kod uzgoja u tegli ta da svoje malo stablo možete držati kao ukras na terasama i dvorištima ljeti, a zimi skloniti od hladnoće u zatvoreni prostor. Tako u ovom dragocjenom stablu mogu uživati i oni koji žive u hladnijim klimama.
Za uzgoj u tegli najprije morate odabrati tegle odgovarajućih dimenzija. To su definitivno one čije promjer i dubina premašuju pola metra, a najbolje bi bilo da je barem dubina veća od 70 centimetara. Najbolje je kupiti sadnicu mandarina i posaditi je istim postupkom kao i kod vanjske sadnje. Za sadnju u tegli ne trebate ići na izlet do specijaliziranih rasadnika, već sadnicu možete nabaviti u većini vrtnih centara.
Možete odabrati bilo koju sortu, a stablo će u tegli biti patuljastog rasta i zahtijevati će češće obrezivanje. Teglu stavite na mjesto koje ima barem pet do šest sati sunčeve svjetlosti dnevno. Iako je biljka u tegli, poželjno ju je redovito gnojiti kiselim gnojivima prilagođenim za agrume.
Tlo
Mandarini općenito odgovaraju sva tla, osim onih izrazito glinastih ili glinasto-ilovastih. Važno je pratiti podzemne vodne na parceli na kojoj planirate sadnju. Razina tih voda trebala bi biti manja od 80 centimetara, poželjno je izbjegavati stajaće vode kojima je uzrok nepropusno tlo. Za uzgoj mandarina najpovoljnija su tla srednje propusnosti, dovoljno duboka za akumulaciju rezervi vode. Optimalna vrijednost pH reakcije tla iznosi između 6,0 i 6,5, te između 7,5 do 8,0 u dijelu primorja.
Klima
Mandarina je tropska biljka koja voli toplije i vlažne klimatske uvjete. Porijeklom je iz istočne Azije, a u Europu je donesena u 19. stoljeću, i to isključivo an područje Mediterana. Iako joj ne odgovara hladnoća kao i ostalim tropskim vrstama, od svih je njih mandarina još najotpornija na hladnoću. Najviše je ugrožavaju vrlo niske temperature tijekom studenog i prosinca, te u ožujku i travnju. Tada mrazevi mogu naštetiti lišću, izbojima i plodovima. Na temperaturama od -10°C stradava cijelo stablo, dok na onim između -4,5°C do -6°C može doći do oštećenja lišća i izboja. Ako se stablo dobro pripremi za zimu, tada mrazevi do temperature od -4°C neće napraviti velike štete. Stabla mlađa od 5 godina najosjetljivija su po pitanju niskih temperatura, dok su ona starija već malo otpornija.
Što se tiče gornje temperaturne granice, ovdje ograničenja nema. Jedini problem može predstavljati niska relativna vlažnost zraka koja zna nastupiti s povišenim temperaturama. Ako se ona spusti ispod 50% mogu nastupiti poremećaji fizioloških funkcija biljke što će rezultirati slabim urodom. Posebno su opasne situacije kada se temperature dignu iznad 30°C a relativna vlaga spusti ispod 30%. Tada sustav korijenja prestane adekvatno opskrbljivati biljku vodom i stablo počinje nadoknađivati potrebu za vodom iz plodova koji zbog toga počinju propadati.
Uzgoj mandarina
Uzgoj mandarine jednak je kao i za sve ostale agrume. Ova kultura zahtjeva mnogo vode, stoga je redovito zalijevanje neophodno. Gnojidba i prihrana se vrši standardnim NPK gnojivom, a najjednostavnija metoda razmnožavanja je metoda oklumencije.
Slaganje kultura
Mandarine se sade na tlu koje je prethodno "odmorilo” od prijašnjih kultura. Preporučuje se da se ne sadi na površinama gdje je netom prije rasla neka druga kultura jer može doći do truleži korijena i drugih bolesti. Optimalno vrijeme "odmora” zemljišta bilo bi dvije do tri godine. Plantaže mandarine obično su monokulturalne, a zbog sličnog održavanja nećete pogriješiti ako pokraj nasada mandarina podignete nasad nekih drugih agruma ili citrusnih vrsta.
Uz mandarine možete saditi kulture kao što su dragoljub, kadifa, petunija, limunska trava, peršin i grašak jer odbijaju štetne insekte poput lisnih uši i gusjenica.
Zalijevanje
Mandarina je biljka koja traži poprilično mnogo vlage. Nedostatak vode u tlu može rezultirati nepovoljnim fiziološkim preobrazbama u stablu. Količina vode pri zalijevanju određuje se prema brojnim čimbenicima u koje spada razina podzemnih voda, kemijski sastav i vrsta tla ali i klimatske prilike. Procjenjuje se da će u prosjeku za jedan hektar nasada biti potrebno između 3000 - 5000 metara kubičnih vode. Koristi se voda kiselkaste do umjereno alkalne pH vrijednosti, što znači da ona ne smije biti veća od 8.
Gnojidba
Odmah za vrijeme sadnje nasada mandarina obavlja se meliorativna gnojidba koja uključuje fosfor i kalijeva gnojiva. Količina se određuje nakon kemijske analize tla. Za sljedeće se gnojidbe koristi NPK gnojivo i to uglavnom 300 grama dušika, 140 grama fosfora i 200 grama kalija na jednu biljku. U kasnu jesen i rano proljeće se svakoj biljci dodaje i stajski gnoj uz mineralnu prihranu.
Razmnožavanje
Mandarina se razmnožava na dva načina. Može se razmnožavati rzanicama i cijepljenjem, ali i generativno ako je cilj selekcija.
Najjednostavniji način razmnožavanja agruma je okuliranje. Ovaj postupak se izvodi tako da se nožem u prizemnom dijelu biljke napravi "urez” u obliku slova "T” na kori biljke. Zatim se izdvaja pupoljak određene sorte s plemke i to u fazi vegetacije (mirovanja). Imajte na umu da trebate odabrati grančicu (plemku) one vrste koja daje plodove koji se vama sviđaju jer se kalemljenjem omogućiti prijenos tih karakteristika na novu biljku.
Nakon što izdvojite pupoljak, na isti način se umeće isti u ured koji ste prethodno napravili. Vodite računa da vam pupoljak mora kvalitetno "nasjesti” na urezanu podlogu. Kako biste spriječiti negativne vanjske utjecaje i omogućili fiksaciju kvalitetnog spajanja, mjesto spajanja omotajte tzv. kalemarskim trakama. Obavezno ostavite malo slobodnog prostora u dijelu gdje je umetnut pupoljak kako bi mu omogućili nesmetan rast i razvoj. Nakon što se "primi”, podlogu skratite odmah iznad mjesta spajanja.
Održavanje i njega
Mandarinu je ključno redovito obrezivati i to već od prve godine nakon presadnje. Krošnja se lako oblikuje u oblik "vaze”, koji je najpoželjniji i optimalniji oblik za uzgoj ovog stabla. Obrezivanje se vrši dva puta godišnje.
Održavanje nasada
Prve se godine tlo oko nasada čisti od korova. Zalijevanje se vrši po potrebi i već se počinje s oblikovanjem krošnje. Obilovanje je nužno od samog početka kako plodovi bili krupniji a berbe obilnije. Optimalna krošnja razvijene mandarine imat će tri glavne grane i to pod kutom od 120°C, što treba osigurati od prvih obrezivanja.
Rezidba i oblikovanje
Stablo mandarine potrebno je redovito obrezivati, posebice ako su u pitanju sorte koje imaju sklonost preobilnom rađanju. Rezidba se provodi nakon sezone proljetnih mrazova u ožujku, zatim u travnju te nakon faze vegetacije. Odstranjuju se sitnije grančice koje rastu u unutrašnjosti krošnje, te suhe ili bolesne grane. Za vrijeme ljetne rezidbe odstranjuju se izboji. Veće rezove preporučuje se raditi pilom a na njih je potrebno staviti vosak.
Krošnja mandarine obično se obrezuje tako da krajnji oblik krošnje bude oblik "vaze”. Već od prve godine trebalo bi ustanoviti tri glavne grane i tjerati ih pod kutem od 120 stupnjeva. Glavne su grane optimalno jednako udaljene jedna od druge.
Berba mandarina
Berba mandarina traje od kraja rujna pa nekada čak i do početka siječnja, ovisno o tome je li sorta mandarine rana ili kasna. Ona je specifična to tome što se plod mandarine ne odvaja toliko lako od grančice ili peteljke, stoga se mora rezati škaricama. Kada mandarina ostane na peteljci tijekom berbe, ona donekle zadržava sočnost i punoću okusa.
Važno je odabrati pravo vrijeme za berbu. Ona se treba planirati tek u posljednjoj fazi zriobe zbog njene slatkoće. Naime, tek tada dolazi do povećanja razine šećera u plodu i naglog opadanja razine kiseline. Ovaj ej trenutak najlakše prepoznati po tome što tada više od 2/3 površine kore svih plodova poprimi karakterističnu žuto-narančastu boju. Berbu obavezno treba obavljati po suhom vremenu kako ne bi došlo do truljenja plodova u skladištenju i transportu.
Skladištenje
U skladištima je potrebno obaviti dezinfekciju mandarina kako se ne bi razvile karakteristične skladišne bolesti, te kako bi se uklonila opasnost od napada štetnika u zadnjoj fazi. Važno je pripaziti na vlagu i temperaturu u skladištima. Najčešće bolesti koje se ovdje javljaju su siva plijesan, zelena plijesan i trulež središta.
Optimalna temperatura za čuvanje plodova je između pet i devet stupnjeva Celzijevih, dok relativna vlaga zraka može biti između 70 i 80%.
Bolesti i štetnici
Bolesti i štetnici koji napadaju mandarine isti su kao i problemi koji muče ostale agrume. Od bolesti su tu prije svega, trulež korijena, antrakoza i gumoza, a od štetnika štitasti moljac, lisna uš i mediteranska voćna muha.
Trulež korijena
Trulež korijena (Armillariella mellea, Roselinia necatrix) uglavnom nastaje kada ne dođe do potpunog raspadanja organskog gnojiva, a može se pojaviti i zbog ostataka ranijih kultura u tlu. Uglavnom joj pogoduju zbijena tla na kojima se nije obavila adekvatna drenaža. Ako se bolest ne tretira na vrijeme može doći do sušenja i odumiranja cijele biljke.
Kako bi se izbjegla trulež korijena potrebno je pustiti tlo da "odmori” dvije do tri godine prije nego na njega sadimo novu kulturu.
Antraknoza
Antraknoza (Gleosporium follicolum) je bolest koja pogađa biljke tijekom proljeća s produženim vlažnim razdobljima ili pak u situaciji značajnijih kiša od uobičajenih. Kada je vrijeme vlažno i maglovito, spore bolesti krenu kapati na plodove i koru, time dovodeći do crvenkastih ili zelenih pruga na nezrelom voću. U slučaju kada je voće zrelo, pruge poprimaju smeđu do crnu boju. Biljku od antraknoze možemo zaštititi fungicidima, a potrebno ih je nanijeti na čitavo stablo. Zaštita se obavlja u jesen.
Gumoza
Gumoza ili smeđa trulež korjenova vrata (Phytophthora citrophthora i P. nicotianae) je vrlo česta i može biti opasna. Uzrokuje ju skupina gljivica koje napadaju uglavnom deblo i grane. Pojavnost ove bolesti ovisi i o odabiru podloge, pa će tako najosjetljivija podloga biti ona limuna, dok je najotpornija gorke naranče. Manifestira se kroz žutilo lista, sušenje grana, usporavanja rasta, te sušenje cijelog stabla u kasnijoj fazi. Na kori korjenova vrata se javlja i smolasta sluz po kojoj ej gumoza dobila i ime.
Uzrok može biti preduboka sadnja, nezrelo gnojivo ili previše vlažno i preteško tlo. Može se spriječiti antifungicidima, a kada jednom zahvati stablo jako se teško liječi. Potrebno je potpuno odstraniti zaraženi dio kore, ali i dio zdrave kore uz zaraženu.
Lisne uši
Lisne uši (lat. Aphididae) oštećuju biljku tako da sišu biljne sokove čime se biljka iscrpljuje. Često uzrokuju deformacije, nemogućnost normalnog razvitka te naposljetku smanjenu tržišnu vrijednost ploda. Za suzbijanje se koriste insekticidi.
Mediteranska voćna muha
Mediteranska voćna muha (lat. Ceratitis capitata) djeluje tako da odloži jajašca u plodove iz kojih se razvijaju ličinke. One se hrane plodovima čime ih oštećuju, plodovi postanu mekani i otpadnu.
Zaštita uključuje žute ljepljive ploče, a ako do zaraze dođe, potrebno je ukloniti sve zaražene plodove. Što se tiče kemijske zaštite, koriste se insekticidi.
Štitasti moljac
Štitasti moljac (Dialeurodes citri) djeluje na potpuno jednak način kao i lisna uš. Može se pratiti pomoću žutih ljepljivih ploča, a protiv njega se štiti insekticidima. Kod ovog štetnika potrebno je birati insekticide koji su namijenjeni isključivo za njega, jer zbog voštane prevlake kojom je zaštićen mnogi klasični insekticidi neće imati efekt.
Upotreba mandarina
Mandarina je zbog obilja vitamina i minerala vrijedna voćka za ljudsko zdravlje. Poznata je po svojim blagotvornim učincima na imunitet, a može pomoći u obnovi kolagena pa čak i kod mršavljenja. Od nje se mogu praviti sokovi i likeri, džemovi i pekmezi, a rado je viđen gost u sviježim ili hladnim slasticama.
Pripravci
Mandarina u medicini
Mandarina se odlikuje visokim udjelom vitamina C zbog čega je postala jedan od najvažnijih saveznika u jačanju imuniteta prije zime. Jedna mandarina prosječne težine od 100 grama ima otprilike 30 miligrama ovog vitamina. Ova količina predstavlja pola prepečene dnevne doze što znači da su vam samo dvije mandarine dovoljne kako bi zadovoljili dnevnu potrebu za važnim vitaminom.
Osim za podizanje imuniteta, vitamin C ima važnu ulogu u proizvodnji kolagena i elastina, što znači da se mandarine mogu shvatiti i kao jedan od prirodnih eliksira mladosti. Osim što čini našu kožu mlađom, vitamin C također djeluje kao antioksidans koji nas štiti od štetnog djelovanja slobodnih radikala.
No vitamin C nije sve što nam nude mandarine. One također obiluju vitaminom A i folnom kiselinom. Njome možemo zadovoljiti i velik dio dnevnih potrebna za kalcijem, kalijem, magnezijem i željezom. Zbog toga su one odlično voće za regulaciju krvnog tlaka i čuvanje zdravlja kostiju.
Zbog toga što su bogate vlaknima, mandarine su odličan suputnik na putu prema vitkoj liniji. Smatra se da pomažu kod mršavljenja ali i reguliraju razine kolesterola. Njihova vlakna također pomažu normalne funkcije metabolizma, a uz to imaju vrlo malo kalorija i gotovo nimalo masti.
Mandarina u kulinarstvu
Iako su najslađe svježe, tek oguljene, od mandarina se često prave sokovi i pekmezi.
Citrusi su općenito zbog svoje kiselosti često neizbježan dodatak osvježavajućim sokovima, a ova sočna priča nije izbjegla ni mandarinu. Iako sok mandarine nije toliko popularan kao onaj od naranče ili limuna, mandarina je zato nešto popularnija kada je riječ o sirupima, posebice onim domaćim. Pravljenje domaćih sirupa je ujedno i odličan način da se sve blagodati mandarina sačuvaju i dugo nakon što prođe njihova sezona, a također su i razni likeri od mandarina.
Kada je riječ o kolačima, zbog svoje su svježine idealan izbor za sve hladne kreme i torte, poput torte od sira koja se ne peče.
Povijest
Mandarine svoje porijeklo i ime vuku iz jugoistočne Azije. Ime su dobile prema mandarinskim vladarima koji su ih darovali u znakove zahvalnosti, a trgovci iz dalekih zemalja tu su im zahvalnost vratili tako što su očuvali njihovo ime na tim slatkim plodovima.
U hrvatskoj mandarine najbolje uspijevaju u dolini Neretve gdje se uzgajaju od 1933. godine. Ondje je prva kultivirana sorta Unishu koja je japanska sorta.
Prva je mandarina u dolinu Neretve stigla na brodu Kraljevine Jugoslavije iz Japana, kao poklon jednog japanskog konzula.
Prvi veliki rasadnik formiran je u Opuzenu 1951. godine a taj je grad i dan danas simbol hrvatske mandarine.
Zanimljivosti
I dan danas su mandarine dio tradicije Kineske Nove Godine, te su smatrane simbolom obilja i sreće koje bi trebalo ljude pratiti u novu godinu. Tijekom novogodišnjih svečanosti koje traju dva tjedna često se izlažu kao ukras i daruju se dragim ljudima.
U SAD-u su ih popularizirali doseljenici iz Japana i Kine, upravo kroz praksu tih novogodišnjih običaja u novoj zemlji.
Foto: GK von Skoddeheimen / Pixabay
Odgovori