Malina (lat. Rubus idaeus) zeljasta je biljka koje se uzgaja za privatne ili komercijalne svrhe zbog slatkih plodova. Poznata je kao ljetno voće slatkog i specifičnog okusa koji je čest izbor za deserte, džemove ili sokove. Osim toga, grmovi se mogu uzgajati u vrtu kao ukras, ako nije izbor za veće proizvodnje. Iako postoji nekoliko vrsta koje se uzgajaju u našem području, najčešća je karakteristične ružičaste boje, iako ju često miješaju s kupinom.
Malina je biljka koja potječe s prostora Europe, te na nekim dijelovima je samonikla. To je višegodišnja zeljasta biljka koja raste u obliku grma. Grane su razgranate i moraju se vezati kako bi se grm mogao oblikovati ili dobiti više plodova. Stabljika je trnovita, a korijen je razgranat i služi za upijanje vode i minerala iz zemlje. Malina daje plodove odmah nakon sadnje, ali svoju punu rodnost postiže tek nakon 3 godine. Ima veliko listopadno lišće i cvjeta malim bijelim cvjetićima iz kojih niče plod.
Sorta je to koja voli umjerena podneblja, ali kako je u dijelu Europe samonikla biljka, može se dobro prilagoditi različitim podnebljima. Osim toga, veoma je cijenjena zbog velike količine vitamina C te je idealno ljetno voće. Lako se uzgaja i rod se dobiva nakon sadnje, pa je idealna za one koji nisu strpljivi u uzgoju i koje odmah žele plod.
Vrste malina
Postoje različite vrste malina, od kojih su neke temeljne sorte, a neke su hibridi koji su dobiveni miješanjem najuspješnijih sadnica na nekom području. Također, moguća je podjela na ekonomski isplative i neisplative vrste, a mogu biti i jednorodne i dvorodne. Sve ovisi o vrsti podneblja u kojem će se malina uzgajati. Ova podjela je na najvažnije sorte općenito, te su dodane vrste koje se u najvećoj mjeri uzgajaju na ovom području.
Europska malina
Europska malina je domaća sorta koja je popularna za uzgoj po cijelom kontinentu i šire. Rasprostranjena je i u Aziji, a slična je američkoj crvenoj malini. Izvorna je vrsta iz koje su se razvile mnoge podvrste koje se uzgajaju diljem Europe i Amerike. Ima karakteristične crvenkasto-ružičaste plodove koji mogu biti ovalnog ili okruglog oblika, a raste u obliku grma.
Crvena malina
Crvena malina još je jedna važna vrsta iz koje su križanjem dobiveni mnogi hibridi važni za današnji uzgoj. Ima male i slatke plodove, ali križanjem može imati i veće. Karakterističnog je izgleda grma i ima bodljikave stabljike. Osim što ima karakterističan plod, idealna je za uzgoj u vrtu jer tvori lijepe ukrasne grmove.
Crna malina
Crna malina svoj je naziv dobila zbog tamnijeg ploda. Plod je bogatijeg okusa nego druge maline i ima specifičnu tamniju boju. Plod je bogat antioksidansima te ja jako zdrav za konzumaciju. Također raste u grmu, ali je otpornija na bolesti od ostalih vrsta maline.
Krupna dvorodna
Krupna dvorodna ekonomski je isplativa malina zbog velikog, izduljenog i čvrstog ploda koji je jako dobrog okusa. Dvorodna je sorta koja ima uspravne i čvrste grane koje se ne lome jako. Lagana je za uzgoj i prilično rodna. Osim toga, otporna je na mnoge bolesti i teže uvjete rasta.
Gradina
Gradina je jedna od ekonomski najisplativijih sorti zbog bogatog i kvalitetnog uroda. Sazrijeva u lipnju, a plodovi su teški i jarke boje te ukusni. Plodovi se mogu konzumirati svježi ili su spremni za zamrzavanje i preradu. Grančice su duge i biljka je jako rodna, ali se ne lome pod teretom.
Sadnja malina
Malina se sadi presadnicama i njih je moguće kupiti gotove i spremne za prvi urod. Kod sadnje malina važno je dobro mjesto gdje će one moći imati optimalan urod i gdje neće smetati drugim biljkama. Također, ljudski rad mora biti uključen u svim stadijima kako bi biljka davala kvalitetne plodove i oni se mogli pravilno skladištiti. Najviše joj odgovara uzgoj na 400 - 800 m nadmorske visine te i o tome treba voditi računa.
Vrijeme sadnje
Malina može biti osjetljiva na vrijeme sadnje te je potrebno odrediti doba u koje ćemo je saditi i vrstu koja može uspjeti u to vrijeme. Sadnja se obavlja od listopada do travnja zrelim sadnicama, ovisno o vrsti koju želimo. Ipak, bolje je sadnju obaviti u jesen jer će biljka do proljeća pustiti korijene i naviknuti se na područje te ubrzo može dati rod.
Sadnja iz sjemena
Plod maline su koštunice bogate sjemenom iz kojeg se može uzgojiti malina. Malina se tako ne sije na većim površinama, ali je se može dobiti u teglu ili za vrt. Sjeme maline je sitno i treba ga se namočiti prije sjetve za bolju klijavost. Sjeme se polaže u humusnu zemlju iz koje izbija izdanak. Nakon nekoliko tjedana i kada očvrsne korijen, potrebno ju je presaditi u veću posudu ili mjesto namijenjeno uzgoju. Bilo bi dobro kada bi ta promjena bila postupna kako se ne bi uništila mlada biljka.
Sadnja sadnice
To je najčešći način sadnje malina. Najčešće se koriste zrele jednogodišnje sadnice koje se sade kao živa ograda ili u pravokutnik. Za sadnju se moraju zeti debele sadnice s razvijenim korijenom i sade se na 3 cm veću dubinu nego što su bile do sadnje. Najbolje je ostaviti razmak od 3 do 6 metara između sadnica kako bi se biljke imale prostora razvijati. Također, prilikom sadnje postavljaju se betonski stupovi sa žicom po kojima će mlade biljke puzati i služiti im kao oslonac.
Uzgoj na otvorenom
S obzirom na to da raste kao grm, malina se najčešće sadi na otvorenom. Kod odabira mjesto, bitno je da je mjesto zaštićeno od izravnog vjetra te joj odgovara sjeverozapadna strana koja je dalje od izravnog sunca te duže vremena može zadržati vlagu. Ako se malina uzgaja na otvorenom, najčešće ima jedan doprinos zbog vremenskih uvjeta.
Uzgoj u stakleniku
Malinu je moguće uzgajati i u stakleniku i to ima nekoliko prednosti. Iako je to grmolika biljka koja se razraste te zauzme većinu prostora, u stakleniku su kontrolirani uvjeti prema kojima ona može donositi rod tijekom cijele godine. Mogu se uzgajati različite vrste koje će dozrijevati do kasne jeseni pod sigurnim uvjetima bez štete. Staklenik također održava vlažnost, ali mora biti dovoljno prostran da bi se u njemu biljka mogla ispravno razviti i rasti, što znači da su ulaganja u početku veća.
Uzgoj u teglama
Malina se može uzgojiti kao biljka na balkonu, ali je potrebna tegla minimalno 60 cm dubine u kojoj se korijen može pravilno razviti. Također, potrebno je ostaviti dovoljno prostora kako bi se razvila i redovito zalijevati da se zemlja ne presuši. Osim toga, važno je da postoji odvod vode kako previše vode ne bi istrulilo korijen.
Tlo
Malina najbolje uspijeva na propusnim i rastresitim tlima, voli humusna i lagano kisela tla. Treba izbjegavati glinena tla i ona koja ne propuštaju vodu te položaj gdje je podzemna voda blizu glavnog korijena. Osim toga, glinena tla se ljeti raspucaju te može doći do izbijanja korijena na površinu. Tijekom kišnog razdoblja, ta se tla napuhuju i izbacuju kisik te guše korijen. Najbolja su pjeskovita tla obogaćeno humusom i vodom koja nije na jednom mjestu kako korijen ne bi trulio.
Temperatura i klima
Malina može roditi u rano proljeće, ali to je ovisno o vrsti. Takve maline nisu pogodne za uzgoj u predjelima gdje su mogući mrazevi jer tako može doći do smrzavanja cvijeta i nemogućnosti uroda. Malina zamrzava vegetaciju još u jesen te može prezimiti i ako nema snijega, iako više voli blage zime. Korijen pod snijegom može podnijeti debele minuse, ali ako nema snijega, može se smrznuti već na -12ºC. U proljeće joj prvi mrazovi ne mogu naštetiti jer relativno kasno cvjeta.
Uzgoj malina
Uzgoj maline nije kompliciran ako se prije sadnje odrede pravilne smjernice. Također, važno je biljci osigurati dovoljnu količinu vode i zaštiti je od nepogoda i naglih promjena vremena kako bi mogli biti zadovoljni urodom.
Slaganje kultura
Malinu je najbolje saditi kao monokulturu. Prilično je izdržljiva i razgranata vrsta, te nije dobar susjed za ostale biljke. Osim toga, može se uzgajati mnogo godina na istom mjestu te nema potrebe za sadnjom drugih kultura u blizini. Također, ne sadi se u voćnjacima jer se ne može usuglasiti prskanje voćaka i dozrijevanje malina.
Zbog bolesti korijena Verticiliuma koji napada sve solancoeae kulture, malinu nemojte saditi na tlo na kojem su se prethodno uzgajali krumpir, jagoda i rajčica. Odlično se slaže s Leguminoznim kulturama (mahunarkama) kao što su rogač, badem, kikiriki, bob, soja, grašak i grah mahunar.
Zalijevanje
To je biljka koja voli vodu, te je važno pravilno dozirati zalijevanje i količinu vode. Korijen je plitak i razgranat te ima stalnu potrebu za vodom, a to se može riješiti navodnjavanjem. Ako nema dovoljno vode, plod se suši i smanjuje te izdanak se smežura i biljka općenito se počinje sušiti. Najvažnije je osigurati dovoljnu količinu vode za vrijeme cvata i dozrijevanja ploda.
Gnojidba
Malina ima veće potrebe za gnojenjem od ostalih jagodičastih voćaka. Pravilna gnojidba i priprema tla započinje u jesen stajskim ili mineralnim organskim gnojem koji je potrebno zaorati u zemlju. Može se odraditi i u proljeće, ali tada se zemlja više prihranjuje. Malina voli dušična gnojiva te se ona mogu dodavati tijekom vegetacije. U jesen i pri prvom gnojenju uvijek se dodaje NPK, dok se za drugu gnojidbu dodaju KAN gnojiva.
Razmnožavanje
Iako se može razmnožavati sjemenom, to nije čest način razmnožavanja i prilično je spor i nesiguran. Brži i jednostavniji način je razmnožavanje reznicama. Crvena malina se razmnožava izbojcima, dok se crna vrhovima izbojka. Može se razmnožavati i reznicama korijena gdje se izdanci vade sa što više žila od kojih se izabiru najbolje. Važno je da te reznice imaju barem jedan pup koji se stavlja u tlo i prekriva smjesom zemlje i komposta.
Održavanje i njega
Održavanje maline nije teško ako se pripremila potporna ograda na koju će malina rasti i koja će ju podupirati. Ipak, sve se održavanje radi ručno obzirom na specifičnu konstrukciju biljke.
Održavanje nasada
Malina je jako osjetljiva na korov te ju je potrebno redovito čistiti kako i nasad bio čist i imao dovoljno prostora za rast i razvoj. Osim uništavanja korova, treba se i usitnjavati pokorica koja nastane na zemlji. Kako bi malina uspješno rasla, treba joj osigurati betonske stupove sa žicom na koju se može penjati. Stupovi se postavljaju na razmak od 6 - 8 metara te se na njih stavljaju 3 reda žice za pravilan rast.
Rezidba i oblikovanje
Važna agrotehnološka mjera u uzgoju maline je obrezivanje. Važna je jer se tako kontrolira rast te se poboljšava rodnost. Malinu je prvenstveno važno usmjeravati na žicu. Osim toga, mogu se obavljati dvije rezidbe: osnovna nakon berbe i na zeleno tijekom proljeća. Osnovna rezidba se radi nakon berbe te se režu dvogodišnje grane koje su imale ploda, otprilike 20-30 cm od tla. Važno je da se te grane iznesu iz malinjaka i zapale. Odabiru se zdravi izdanci za daljnji rod te se tako njima ostavlja više hrane, prostora i svjetla za rast i napredovanje. Zelena berba u proljeće radi se kada krenu iz tla izlaziti mladi izdanci koji su preslabi za plod i reže ih se prije nego odrvene. Sljedeće godine ostavlja se one izdanke koji izrastu u svibnju jer će imati optimalan urod.
Berba malina
Kada dođe do tehnološke zrelosti, malinu je moguće brati kroz 15 dana i tijekom dana jedan radnik može ubrati 25-50 kg ploda. Plod se bere isključivo ručno i ukupni dobitak na 1 hektaru može biti i do 12 tona. Berba je osjetljiva i bere se u više navrata, ali plod je nježan i treba biti pažljiv kako bi se kasnije mogao prodati ako će se konzumirati svježi. Za to je najbolje brati u hladu ili predvečer. Ako plod ide u daljnju preradu, kvaliteta berbe nije toliko bitna.
Skladištenje
Nakon berbe, ako će se konzumirati kao svježe stolno voće, malina se opere hladnom vodom te se pakira u mjerice, najčešće plastičnu ambalažu. Čuva se na hladnom, u hladnjaku, te se mora konzumirati u roku od nekoliko dana nakon berbe. Ako je namijenjena za daljnju obradu, čuva se u hladnjaku ili se smrzava na brz način kako bi se sačuvala boja i okusi. Prenosi se u emajliranom posuđu, tj. bačvama.
Bolesti
Malina je biljka koja ima trnovite stabljike i prilično je prilagodljiva, ali to ne znači da ima prirodne štetnike koji je mogu napasti ili bolesti koje mogu uzrokovati štetu. Pravilnom prevencijom njihova se pojava može smanjiti.
Siva plijesan maline
Siva plijesan maline česta je bolest koja napada plod. Uzročnik bolesti je gljivica i česta je za vrijeme velike vlažnosti. Iako se bolest javlja tijekom cvjetanja, nije vidljiva sve do berbe te često propada cijeli urod. Plodovi koji su zaraženi su gnjecavi, truli i prevučeni sivom prevlakom. Zaštita od bolesti je prskanje fungicidom prije cvjetanja.
Crvenilo korijena maline
Crvenilo korijena maline napada korijen biljke. To je opasna bolest koju uzrokuje parazit i može uništiti cijeli nasad. Napada na lošim i slabo dreniranim tlima. Najbolje se vidi sušenjem biljaka te crvenim korijenom kada se biljka izvadi iz zemlje. Može prezimiti i napasti nasad te se u proljeće pupovi neće otvoriti. Jednom kontaminirano tlo dugo ostaje izvor zaraze i brzo se širi na druge biljke. Ne postoji lijek ili sredstvo uništavanja, pa se mora saditi zdravo sjeme i dobro ispitati tlo.
Antraknoza maline
Antraknoza maline bolest je koja napada cijeli nadzemni dio biljke. Bolest je česta na ovom području, posebno u vlažnim podnebljima. Zbog napada gljivice, na lišću se pojavljuju crvenoljubičaste mrlje. Ako zahvati veće površine, one se izobličuju. Može prezimiti te sljedeće godine smanjuje vegetaciju. Gljivica se uništava fungicidima, odstranjivanjem šiblja nakon rezidbe i sadnjom zdravih mladica.
Sušenje mladica
Sušenje mladica bolest je karakteristična samo za mladice. Gljiva u mladici razgrađuje celulozu te ona puca. Na odumrloj kori nastaju crne kuglice te se tako bolest i prepoznaje. Od nje se može zaštiti pravilnim postavljanjem redova kako bi vjetar uklanjao gljivicu, spaljivanjem ostataka nakon rezidbe i korištenjem fungicida.
Štetnici
Bez obzira na otpornost maline, osim bolesti, postoji i nekoliko štetnika koji joj mogu ozbiljno naštetiti.
Malinina uš
Malinina uš je kukac koji prvenstveno napada listove biljke. Preživi kao jaje u donjim izbojima, ali se u proljeće ženke krenu hraniti i razmnožavati. Polako se razmnožavaju, ali odrasle jedinke imaju krila kojima dolaze do drugih biljaka. Sišu sokove i ne čine veliku štetu, ali su prenosioci opasnih parazita. Kontrola i suzbijanje vrši se upotrebom insekticida.
Malinina mušica
Malinina mušica još je jedna karakteristična vrsta koja napada izboje, crvenkaste je boje. Jaja polažu u zemlji i kod mladih izboja te ličinke u proljeće jedu mlade izboje. Ostavljaju ljubičaste tragove koji se s vremenom suše i cijela biljka odumire. Također, rade rane koje mogu lakše napasti drugi paraziti. Može ih se riješiti okopavanjem tla i upotrebom insekticida.
Malinin pupar
Malinin pupar napada cvjetove i plodove. Ženka polaže jaja u plodove te se ličinke njima hrane. Odrasle se jedinke lako premještaju s biljke na biljku. Uništavaju i cvjetove i pupove te kasnije i plod i tako dolazi do velike štete na urodu. Može ih se uništiti upotrebom insekticida.
Upotreba malina
Malina je posebno poznata po svojim slatkim plodovima karakterističnog okusa te je omiljeno voće i okus diljem svijeta. Ima široku primjenu, a najpopularnija je kod izrade kolača i kao zimnica.
Pripravci
Kulinarstvo
Malina je, kao voće, jako zastupljena u kulinarstvu. Osim što se može jesti svježa često ju dodajemo kao sastojak u kaše, puding, torte i kolače te voćne salate. Lako se konzervira za dulju i raznovrsniju upotrebu. Također, njezin je okus čest kao aroma u bombonima ili slatkišima.
Malina se odmah nakon berbe može smrznuti u izvornom obliku ili kao pire čime zadržava svoj okus te se kasnije koristiti u izradi deserta ili smoothieja.
Zbog količine pektina koji sadrži u sebi, malina je jedna od omiljenih vrsta voća za pripremu zimnice, posebno u pripremi džema od maline, marmelade ili soka od maline. Može se i dehidrirati i kao takva koristiti kao dodatak kolačima ili žitaricama za doručak.
Također je popularno i vino od maline koje je bogatog i slatkog okusa te se često preporučuje konzumacija uz deserte, a dodatkom svježih malina vinskom octu možete nakon 2 tjedna imati odličan voćni ocat koji se najčešće koristi za umake i salatne preljeve. Pomiješajte voćni ocat od maline s mineralnom vodom i dobit ćete osvježavajući napitak koji će vam tijekom ljetnih mjeseci gasiti žeđ.
Listovi i plodovi maline često se koriste i za pripremu čaja.
Medicina
Malina je bogata vitaminom C i antioksidansima te se jede kao prevencija od raka, posebno debelog crijeva, i za podizanje imuniteta. Osim toga, poboljšava ten i jača kosu te utječe na zdravlje kardiovaskularnog sustava. Može sprječavati dijabetes, ali štiti kožu od utjecaja sunčevih zraka. Koristi se i čaj od lišća, posebno žene prije trudnoće, ali i za smanjenje krvarenja i kod menstrualnih grčeva i tegoba. Od maline se može raditi i ocat koji snižava temperaturu.
Povijest
Malina pripada porodici ruža i spominje se još u staroj Grčkoj. Rimljani su je prenijeli dalje po Europi. Tijekom srednjeg vijeka koristili su je prvenstveno zbog boje, i to većinom samo bogati. Kasnije je postala jeftina i počeli su je koristiti svi slojevi i to prvenstveno u kulinarstvu. U Sjevernoj Americi su je domoroci koristili i prije dolaska Europljana.
Zanimljivosti
Malina je popularno voće, a o tome govori i legenda iz grčke mitologije. Vjeruje se da je latinsko ime dobila po planini Ida na Kreti. Postoji legenda da je malina Zeusu spasila život jer ga je baš tamo sakrila majka od boga Krona koji ga je htio ubiti.
Foto: NickyPe / Pixabay
Odgovori