Mahuna

Mahuna, ili često zvana i boranija, plod je graha mahunara. Postoji nekoliko sorti toga graha. Neke sorte su dobre za konzumaciju sa stapkama, kod nekih se vadi i kuha samo zrnje, dok su druge bolje za sušenje zrna koje se kasnije koristi za kuhanje. Sorte mahuna razlikujemo i po obliku: neke su šire, neke uže, valjkaste ili plosnate, kraće ili duže, itd. Kad je u pitanju boja, razlikujemo mahune tamnije ili svijetle zelene boje, zelene s crvenim ili ljubičastim mrljama, svijetložute mahune i slično. Kada se spomene uzgoj mahuna, kod nas se prvo pomisli na mlade, zelene mahune, iako se dosta često konzumiraju i druge vrste.

Mahuna ili grah mahunar pripada porodici leguminoza. Iz istog je roda kao i grah, samo što pripadaju različitim sortama. Za mahune se uzgajaju sorte od kojih se u poluzrelom stanju dobiju jestive, sočne mahune s poluzrelim zrnjem. Grah i mahune se zbog svojih nutrijenata smatraju jednim od najvećih i najvrjednijih izvora biljnih proteina u ljudskoj prehrani.

Stabljike mahuna mogu narasti 60 - 130 cm u visinu, ovisno o sorti koja se uzgaja. Cvjetovi mahune najčešće su ljubičast ili bijeli, a karakteristike mahune i ploda u njoj također se razlikuju ovisno o sorti. Mahunarke imaju vretenast, vrlo razgranat korijen prepun sitnih korijenovih dlačica.

Vrste mahuna

Razlikujemo niske i visoke sorte mahuna.

Niske sorte mahuna:

• Autan - okrugla, duga i tanka zelena mahuna, izvrsna za zamrzavanje. Sadi se od početka svibnja pa do sredine lipnja.
• Berggold - plodovi su okrugli i žute boje te izvrsnog okusa.
• Dorina - jako rodna sorta, pruža okrugle mahune tamnožute boje.
• Groffy - pruža okrugle zelene mahune, duge 12 - 13 cm.
• Top crop - također rađa okrugle i žute mahune, ali nešto dulje od prethodno spomenutih.
• Early wax - sorta koja je osjetljiva na mraz i ne sije se dok srednja dnevna temperatura ne bude negdje između 12 - 18°C. Rodi žute, okrugle mahune.
• Starozagorske - ima ravne plosnate mahune svijetlozelene boje.
• Winnetou - vrsta koja je dobra za konzerviranje. Pruža okrugle, ljubičaste plodove.
• Procesor - sije se od svibnja do lipnja i rađa zelene mahune, ovalne u presjeku.

Visoke sorte mahune:

• Čudo Venecije - sorta sa širokim i plosnatim , jako mesnatim žutim mahunama. Sije se od svibnja do lipnja, a dozrijeva u listopadu.
• Goldmarie - vrlo rodna sorta koja pruža široke i plosnate mahune žute boje. Mahune mogu biti duge do 20 cm.
• Golddelfe - sije se krajem svibnja ili početkom rujna i ima duge, uske i plosnate mahune žute boje.
• Mago - srednje rana i vrlo rodna sorta koja ima okrugle, prilično duge mahune žute boje.
• Necores - ima zelene mahune duge do 20 cm i okrugle u presjeku.
• Nekarska kraljica - sorta s okruglim i mesnatim mahunama lijepe zelene boje. Pogodna je za zamrzavanje.
• Plava Hilda - rađa okrugle i duge ljubičaste mahune koje nakon termičke obrade poprime zelenu boju. Sadi se krajem svibnja ili početkom lipnja.
• Plavi maslenac - rađa duge, plosnate mahune ljubičaste boje. Stabljika može narasti do 2,5 m visine.
• Super Marconi - rađa kratke, plosnate i zavinute mahune zelene boje. Sadi se od travnja do kolovoza i razvija bujnu i visoku stabljiku (do 4 metra).
• Procores - ima plosnate zelene mahune duge do 25 i široke do 2,5 cm.

Sadnja mahuna

Mahuna se u istom plodoredu uzgaja svake četiri godine, a dobri susjedi su joj rajčica i paprika, jer mahune opskrbljuju tlo dušikom koji je potreban ovim biljkama. Sadnja mahuna najranije se može obavljati i krajem travnja, ali najčešće se obavlja sredinom lipnja.

S pripremom tla započinje se u jesen, a obavlja se oranje na dubini od 30 cm. Za uzgoj mahuna idealna su rahla i mrvičasta tla, pH vrijednosti 6,5 do 7,5. Na svim tlima koja su kiselija od toga treba provesti kalcifikaciju.

Za gnojidbu mahuna uglavnom se koriste organska i mineralna gnojiva. Mahuna ne treba puno dušičnog gnojiva, osim na početku razvoja. Za osnovnu gnojidbu potrebno je 500 - 600 kilograma NPK gnojiva 1:14:21. Nasad se ne prihranjuje u proljeće, osim ako biljke jako sporo rastu pa im se može dodati KAN gnojivo u količini od 100 kg/ha.

Sjetva mahuna obavlja se onda kada temperatura tla dosegne 10°C, u proljeće ili rano ljeto - ovisno o tome radi li se o mediteranskoj ili kontinentalnoj klimi. Sjetva se na manjim površinama obavlja ručno, a na većim pneumatskim sijačicama. Sjeme mahuna sije se na razmak od 5 cm, dok bi među redovima trebalo biti 50 cm razmaka. Dubina sjetve iznosi 5 cm. Ovisno o sorti, odnosno krupnoći sjemena, za jedan hektar je potrebno 80 do 100 kg sjemenki.

Nakon sjetve preporučuje se prekriti zemlju mekanom tkaninom kako bi bila zaštićena od neplaniranih hladnoća, a tako će se ujedno zaštititi i prve mlade biljke.

Uzgoj mahuna

Za uspješan uzgoj mahuna potrebno je dosta topline. Optimalna temperatura zraka za vrijeme sjetve je 20 - 23°C, a u fazi vegetacije od 18 - 25°C.  U vrijeme cvatnje temperatura ne bi smjela prelaziti 30°C jer velike vrućine otežavaju oplodnju i zametanje plodova.

Kad je u pitanju voda, mahune imaju umjerene zahtjeve. Mahune treba redovito navodnjavati, a tlo u kojem ih uzgajamo mora biti dobro drenirano i vodopropusno kako se voda ne bi zadržavala oko korijena i uzrokovala razvoj bolesti i truljenje. Nasad se navodnjava natapanjem brazde, jer se kišenjem može potaknuti razvoj raznih bolesti, osobito onih bakterijskih.

Nasad također treba nekoliko puta okopati, kako bi se razbila pokorica i osigurao bolji protok vode. Uz to treba obavljati i plijevljenje, odnosno uništavanje korova.

Pošto je mahuna biljka penjačica, za rast joj je potrebno osigurati mrežu ili kolce visoke barem 2 metra, i to za svaku biljku posebno.

Bolesti i štetnici

Mahuna je najpodložnija napadima bolesti pred početak i za vrijeme cvatnje. Porastom temperatura raste i rizik od pojave bolesti na lišću i na samim plodovima. Bolesti koje napadaju mahune su smeđa pjegavost, hrđa i prstenasta pjegavost.

Od nametnika se mogu pojaviti lisne uši i grahov žižak, a ponekad postoji rizik i od najezde fitofagnih grinja. Ako se nasadi ne plijene redovito i ne čiste od korova, postoji mogućnost i od pojave koprivine grinje.

S obzirom na to da se mahune razvijaju tijekom visokih temperatura, za zaštitu od gljivičnih oboljenja ne smiju se koristiti bakreni fungicidi. Biljkama se pomaže primjenom hranjiva koja sadrže morske alge ili aminokiseline, i to preventivno, kako bi biljka ojačala i mogla se sama braniti od napada bolesti.

Berba i skladištenje

Berba mahuna obavlja se onda kada su mahune tehnološki zrele, a stupanj zrelosti određuje se prema razvijenosti zrna unutar mahune. Najčešće je to vrijeme od 50 - 70 dana nakon sjetve. Na većim površinama berba se obavlja kombajnima, a na manjim ručno, tako da se mahune odvajaju od peteljki. Beru se samo zdravi plodovi, a u prosjeku je moguće ostvariti prinose od 10 tona po hektaru.

Mahune je najbolje iskoristiti za konzumaciju odmah nakon berbe, jer dužim skladištenjem ili čuvanjem gube vodu i boju pa postaju usahle i blijede. Na duže vrijeme mahune možemo učinkovito sačuvati jedino zamrzavanjem, prije čega ih treba kratko blanširati.

Mahune se mogu održati svježima desetak dana ako ih skladištimo na temperaturi od 5 - 7°C, uz relativnu vlažnost zraka od 95 - 100%. Pri temperaturi od 15°C možemo ih sačuvati do četiri dana.

Mahune u kuhinji

Mahune su dosta zastupljena namirnica u našoj kuhinji, i kontinentalnoj i mediteranskoj. Najčešće se pripremaju kao varivo ili kuhane na pari, odnosno lešo, a nakon toga se začine samo sa soli i maslinovim uljem.

Mahune kuhane na pari mogu se pripremati i kao salata, začinjene još octom, češnjakom i mediteranskim začinima po želji. Uvijek se preporučuje kuhati mahune na pari jer, osim što su brzo gotove, sačuvaju većinu vrijednih nutrijenata. Tako pripremljene mahune mogu se kombinirati s raznim povrćem, najčešće je to krumpir, ali može se koristiti i razno drugo povrće.

Mahune se mogu jesti i s rižom, kao prilog uz meso i ribu ili s tjesteninom. Kao što je već spomenuto, mahune se mogu dodavati i u razna variva, a odlično pašu i uz kuhano suho meso, kobasice i u složencima. S obzirom na to da su jako lagane, mnogima su omiljena hrana jer su jednako ukusne i ako se konzumiraju ohlađene, začinjene i napravljene "na salatu".

Ljekovita svojstva mahuna

Mahune su jako zdrava namirnica i sadrže vrlo malo kalorija, malu količinu masti i niti malo kolesterola. S druge strane, sadrže veliki postotak vitamina, minerala i vlakana. Kad su u pitanju vitamini, u većim količinama sadrže vitamin K, vitamin C, vitamine B1, B2 i B6, vitamin E i vitamina A. Od minerala sadrže bakar, mangan, krom, magnezij, fosfor, kalcij, natrij i željezo. Sadrže i znatnu količinu proteina i omega-3 masnih kiselina.

Redovitom konzumacijom mahuna, osobito ako su kuhane na pari kako se ne bi sasvim uništila njihova hranjiva vrijednost, možemo znatno utjecati na smanjenje kolesterola u krvi.

Osim toga, mahune pomažu i kod regulacije šećera, čime se kontrolira postojeće oboljenje od dijabetesa i sprječava buduće. Zbog vlakana koje sadrže, mahune pomažu i kod održavanje tjelesne težine. Potiču pražnjenje crijeva i sprječavaju nastanak težih crijevnih oboljenja. Omekšavaju stolicu i smanjuju mogućnost nastanka hemoroida.

Kalij i vitamin K iz mahuna jačaju kosti i potiču druge metaboličke procese, a antioksidansi sprječavaju razne upalne i zarazne bolesti te jačaju imunitet. Mahune sadrže i folnu kiselinu koja pomaže u razvoju fetusa pa se preporučuju i trudnicama.

Povijest

Mahune su porijeklom iz Južne Amerike, gdje su ih počele uzgajati još Inke i Maje. Stoga su na tim područjima dio prehrane već tisućama godina te su do danas ostale važan dio meksičke kuhinje. Poslije otkrića novih kontinenata mahune su napokon stigle u Europu, i to španjolskim brodovima.

Mahune su važan izvor bjelančevina, a danas se uzgaja više od 150 vrsta mahunarki, što uključuje i grahorice.

Foto: genniebee512/Pixabay