Mahovina (lat. Bryophyta) je najjednostavnija kopnena biljka koja se još naziva i nevaskularnom stablašicom. Mahovine su male biljke rasprostranjene na tlu, ali se mogu naći i na kori drveta, uz rijeke, na stijenama ili na šljunku. Od nižih se tijela razlikuju zbog nespolnih i spolnih organa, a najbliže su papratima. Dugo su se svrstavale u isti rod, ali su danas podijeljene u zasebne odjeljke.
Mahovina je poznata po tome što nema prave stanične dijelove. Umjesto stable, korijena i stabljike, ima stabalce, listiće i korjenčić. Korjenčić je zaslužan za upijanje vode s mineralnim tvarima i nije duboko ukorijenjen u tlo, već ovisi o okolišu u kojem raste. Listići obavljaju fotosintezu, a na vrhu stabalca nalaze se spolni organi. Razmnožava se sporama, poput lišajeva gljiva. Stabljika završava drškom na kojoj je tobolac. Ipak, mahovina ima nekoliko vrsta i njihove se glavne značajke mogu biti različite.
Mahovina je jedna od najstarijih zemljanih biljaka na svijetu. Iako nema fosilnih dokaza o porijeklu mahovine, drži se da su pretku bile zelene alge koje su s vremenom prešle na kopno. Najvjerojatnijim precima smatraju se i parožine koje jedine među algama imaju biosintezu flavonoida, što je odlika viših biljaka.
Danas su rasprostranjene po cijelom svijetu te se smatraju primarnim biljkama u mnogim zajednicama. Osnovna su dio šuma, močvarnih područja, a žive čak i u slatkim vodama. Ipak, ne mogu preživjeti uz slanu vodu, pa ih na suhim i salinitetnim dijelovima ne možemo naći.
Srodnici
Vrste mahovina
Mahovine se dijele prema građi u 3 velika razreda: jetrenjarke, antrocerote i prave ili lisnate mahovine. Svaka od tih vrsta ima više podvrsta unutar sebe. U prvom dijelu ćemo navesti karakteristike najvažnijih vrsta, a zatim opisati neke od najpoznatijih vrsta koje rastu na našem području.
Prave mahovine
Prave mahovine su najraznovrsniji razred mahovina koji uključuje preko 10.000 vrsta. Ova skupina se sastoji od stabalca pričvršćenog rizoidima za podlogu. Raširene su diljem svijeta i tvore mekane busenaste nakupine. Najčešće ih se može naći na tlu u šumi. Za rast im je potrebno vlažno i humusno podneblje.
Jetrenjarke
Jetrenjarke su vrsta koja sadrži oko 8500 vrsta. One su na nižoj razini razvoja i ne nalaze se tako često u prirodi. Po izgledu su sličnije lišajevima, a dobro se snalaze i u slatkoj vodi. Najčešće vrste su u tropskim područjima, a neke vrste plutaju na vodi i tvore pokrov.
Antrocerote
Antrocerote obuhvaćaju manji broj podvrsta, njih oko sto. Na našim područjima ih se ne mogu naći, već preferiraju vlažna i tropska područja. Njihovo je tijelo mekano i sluzavo, a neke vrste mogu duže vremena zadržavati vodu u svojim stanicama.
Od ovih navedenih vrsta, najviše podvrsta u Hrvatskoj pripada pravim mahovinama. Ovo su karakteristike najpoznatijih.
Polytrichum attenuatum
Polytrichum attenuatum je najraširenija vrsta na području umjerenih šuma. Tamnozelene boje je i najčešće raste na tlu. Voli vlažna područja i suši se za vrijeme dužih suša. Najčešće raste u podnožju drveća. Karakteristična je po zvjezdasto raspoređenim listićima po stabalcu.
Leucobryum glaucum
Leucobryum glaucum se još naziva i mahovina jastuk je može prekriti čitavo deblo ili stijenu. Niskog je rasta, svjetlije boje i mekana na dodir.
Zdenčara
Zdenčara je mahovina koja se ističe klobucima koji nalikuju na male kišobrane. Dobro se prilagođava urbanism i naseljenim područjima, pa može preživjeti i na zagađenom području s malo vode.
Vlasak
Vlasak je veoma rasprostranjena mahovina koja se naziva i mahovina dlake. Poznata je po dugačkim i tankim vlasima i bijelim klobucima. Voli kisela tla i nije toliko osjetljiva na nedostatak vlage.
Mah tresetar
Mah tresetar je česta mahovina na močvarnim područjima. Poseban je po tome što sadrži mrtve stanice koje se pune vodom i može unijeti vode 20 puta veće od svoje veličine. Zanimljivo je kako nema korijen, a raste samo gornji dio. Donji dio s vremenom truli i pretvara se u treset, po čemu je i dobila ime.
Uzgoj mahovine
Iako je mahovina primarna biljka u svakoj šumskoj zajednici, zbog svog dekorativnog svojstva se i uzgaja za komercijalnu upotrebu. Kod uzgoja preporučljivo je koristiti mahovine koje se pronalaze u neposrednom susjedstvu. Donosimo najvažnije savjete oko uzgoja i njege mahovine.
Tlo
Mahovina raste na svim tlima, uključujući siromašna tla. Može rasti na glinenim tlima, kiselijim, onečišćenim, a neke vrste rastu na suhim ili smrznutim tlima. Jedino ne uspijeva na pjeskovitim tlima. Osim tla, mahovina se prilagođava i drugoj podlozi. Može je se uzgajati na trulim deblima ili u kultiviranim posudama s hranjivim podlogama. Osim toga, neke se vrste mogu uzgajati i u vodi kao dio slatkovodnog akvarija. Kod pripreme tla za mahovinu, potrebno je voditi računa o tipu tla jer većina mahovina preferira kiselija tla, do 4 pH.
Klima
Mahovina je pionir vegetacije i može živjeti u većini klima. Odgovaraju joj i surove klime, a može rasti i u zagađenom području. Ipak, najviše raste na vlažnim i kišovitim te močvarnim područjima. Osim toga, dobro podnosi i blizinu vode i lako se prilagođava promjenama. Zbog te prilagodljivosti je postal ii dio vegetacije gradova. Neke vrste su se prilagodile onečišćenom zraku, ali postoje i vrste koji su pokazatelji čistoće zraka.
Vrijeme sadnje
Mahovina se može saditi u bilo koje doba godine. Nije osjetljiva na promjene temperature i dobro se prilagođava klimi. Ipak, na otvorenim prostorima preferira proljeće od travnja kada je zemlje dovoljno vlažna i otopljena kako bi se korjenčićima mogla prihvatiti za tlo. Zato se sa sadnjom mahovine može započeti čim se tlo otopi.
Slaganje kultura
Mahovine se odlično slažu s drugim biljkama i žive u simbiozi s njima. U prirodnom okruženju raste i po drveću i pokraj travnjaka. Odlična je kao nadopuna travnjaka i neće smetati za rast trave. Štoviše, dobro zadržava vlagu i pomaže biljkama da se razviju. Pioniri su vegetacije i koriste se kao pretkultura na osiromašenim područjima. Ne smeta ih ni blizina crnogorice, pa se mogu koristiti kao zeleni pokrivač ako trava, djetelina ili dihondra ne uspiju.
Faza mirovanja
Tijekom sušnih ili hladnijih razdoblja, mahovina kreće u fazu mirovanja. Polako crpi vodu iz tla ili spremljenu vlagu i može se zamijetiti sušenje listića. Ipak, dolaskom kiše ili vlage ona ponovno oživljava. Neke vrste dobro podnose suha razdoblja i mogu čekati do kiše, ali neke se za vrijeme dužih suša mogu u potpunosti osušiti. Kod uzgoja mahovine, važno je prepoznati fazu mirovanja te osigurati navodnjavanje najviše 10 dana duže suše.
Sadnja mahovine
Mahovina se zbog dekorativnih svrha uzgaja komercijalno, ali je i dio ukrasa interijera.
Sadnja sadnice
Mahovina se sije iz sadnice, ali na drukčiji način. Šaka mahovine se u blender pomiješa sa šalicom vode i mlijeka ili kiselog mlijeka. Sve se samelje te se rasprostre na mjestu na kojem se želi uzgajati. Takva mahovina će se brzo primiti za tlo, a mliječna kiselina će potaknuti razvoj.
Uzgoj u vrtu
Prije uzgoja mahovine na otvorenom, potrebno je napraviti čisti start. Time se iz zemlje uklanjaju sve korovi, korijeni i ona se ravna. Zemlja na kojoj se uzgaja mahovina mora biti očišćena od drugih biljaka. To se može postići herbicidima ili nanošenjem sloja lišća koje guši biljke. Nakon što je tlo očišćeno, mahovina se sadi i postepeno širi. Kako bi se održao kontinuitet i dobili gusti busenovi, mora se redovito zalijevati i saditi u sjenovitom području.
Uzgoj u stakleniku
Zatvoreni uzgoj je dobar za mahovinu zbog održavanja vlage. Ipak, obzirom da se hrani iz atmosfere, potrebno je provjetravati staklenik u kojem mahovina raste. Osim konstantne vlage, za uzgoj mahovine u stakleniku je potrebno osigurati i proljetne temperature kako bi prije nicala i brže se razvijala. Tako se tijekom cijele godine može dobiti gusta i kvalitetna mahovina.
Uzgoj u posudama
Mahovina se uzgaja u posudama većinom kao podloga za neke biljke. Tresetna mahovina se najčešće uzgaja s presadnicama. Njezin donji dio se pretvara u treset i tako hrani biljku. Osim toga, važne su kod uzgoja orhideja i drugog tropskog bilja koje treba zadržavati vlagu u tlu za bolji rast. Mahovina se može uzgajati i u posudama samo s vodom gdje ju je potrebno samo prskati kako bi ostala zelena. Ako se uzgaja u kući, treba izbjegavati direktan zrak iz klimatizacijskog uređaja ili blizinu radijatora.
Održavanje nasada
Održavanje nasada mahovine uključuje provjetravanje tla i micanje korova i odumrlih biljki. Provjetravanje tla se vrši vilama ili šiljcima gdje se po površini na kojoj je posađena mahovina rade male rupice kako bi se tlo obogatilo zrakom. Također, pomoći i se može micanjem korova koji može smetati rastu ili crpiti vlagu iz tla. Također, ako se mahovina osušila, potrebno ju je odstraniti kako bi se na njezinom mjestu razvila nova mahovina.
Održavanje i njega
Mahovina je jedna od najzahvalnijih vrsta za uzgoj. Iako je jako zahvalna na otvorenom i lako se prilagođava klimi i uvjetima rasta, u zatvorenom traži slične uvjete kako bi mogla preživjeti. U sljedećih nekoliko savjeta saznajte kako njegovati uzgojenu mahovinu.
Zalijevanje
Kod uzgoja mahovine važno je paziti na količinu vlage u tlu. Mahovina zahtjeva konstantnu vlagu tla od 60%. Najbolji način navodnjavanja nasada mahovine je orošavanje ili umjetna kiša. Mahovine koje se uzgajaju u teglama je također najbolje zalijevati odozgo. Mahovine nisu osjetljive i na povećanu količinu vode, pa nije važno imati dobro drenirano tlo. Sav višak vode čuvaju za vrijeme suše.
Gnojidba
Mahovine su specifične po tome što hranjive tvari ne koriste iz zemlje, već apsorbiraju iz zraka. Zato su one odličan početak za druge vrste. Naime, tlo koje prekrije mahovina postaje hladnije, zadržava vlagu i akumulira hranjive tvari iz atmosphere. Kod uzgoja mahovine nije potrebna prihrana, već one stvaraju prihranu za druge kulture.
Razmnožavanje
Mahovina se razmnožava spolnom i nespolnom generacijom. Samonikla je i na proces razmnožavanja čovjek nema utjecaj. Nespolno se razmnožava sporama iz tobolca koje niču u dodiru s vodom. Spolno se razmnožava oplodnjom prokličnice koja je razvila ženske i muške spolne organe. Za uzgoj mahovine, koristi se dio otrgnute mahovine sa zemlje.
Presađivanje
Mahovina se prilikom uzgoja presađuje iz prirodnog staništa. Dio mahovine koji raste na zemlji ili drugoj podlozi se lagano otkine te se preseli na željeno mjesto. Važno je omogućiti humusno i rahlo tlo te je u većoj količini vlažiti. Presađivanje je najbolje obaviti unutar jednog dana od berbe.
Štetnici
Mahovina je siromašna nutrijentima, pa nije česta hrana drugim životinja niti ima prirodnih napasnika koji bi mogli uništiti nasad mahovine. Imuna je na bolesti, ali se i sama smatra štetnikom jer može zagušiti travnjake. Ipak, postoje neke životinje koje se hrane mahovinom i mogu je oštetiti.
Sobovi su jedine životinje koje se hrane mahovinom. Za vrijeme dužih zima i nestašice hrane, mahovina je ponekad jedini izvor hrane koji se može naći. Veliko krdo sobova može napraviti veliku štetu nasadu mahovine.
Upotreba mahovine
Iako je jedna od najzastupljenijih biljki na svijetu, mahovina nema toliko značajnu ulogu u ljudskoj upotrebi u današnje vrijeme. Siromašna je nutrijentima i nije pogodna za prehranu. Nekada se koristila kao dodatak hrane za stoku ako je došlo do nestašice. Ipak, ima značajniju ulogu kao pomoć u uzgoju biljaka i kao dekorativni element.
Mahovina na tlu štiti od erozije i proklizavanja tla, te od ogoljelosti koja dovodi do izumiranja biljaka. Također, sklonište je za mnoge životinjske vrste i važan dio ekosustava. U rijekama i jezerima mogu biti hrana za ribe, ali se koriste i za uzgoj riba u akvarijima.
Berba
Mahovina se bere po potrebi. Najveća potražnja je prije Božića, kada se mahovinom ukrašavaju jaslice ili aranžmani. Mahovina koja se uzgaja za ukras bere se prema narudžbama laganim odstranjivanjem. Postoje vrste koje se uzgajaju za lijek ili za zaštitu bilja bere se tijekom proljeća, od travnja do kolovoza, dok u sebi ima najveći postotak vlage. Mahovina se bere ručno i proizvoljne veličine. Ipak, za berbu se odabiru jednogodišnje biljke.
Za lijek se mahovina suši na suncu. Važno je u potpunosti je osušiti, što može trajati i do 10 dana. Takva se mahovina melje ili skladišti kao hrana za životinje.
Skladištenje
Mahovina se može održati svježom do tjedan dana laganim prskanjem vodom na podu ii nekoj ukrasnoj površini. Mahovina se može i stabilizirati, što znači da više nije živa biljka, ali zadržava svojstva i izgled žive biljke. Takva se mahovina koristi za ukrasne zelene zidove ili kao dio aranžmana koji može trajati do 7 godina.
Gospodarstvo
Mahovina se u najvećoj mjeri primjenjuje za estetsku i gospodarsku upotrebu. Važan je dio hortikulture jer raste na siromašnim i teškim prostorima i u sjenovitim predjelima gdje većina biljaka ne uspijeva. Također, lagana je za uređivanje i oblikovanje, pa se od nje mogu raditi vrtne sculpture ili razni ukrasi. Dobra je za prekrivanje starog ili ružnog kamenja ili neuglednih dijelova vrta. Zadržava vlagu i potiče rast biljaka.
Osim za estetsku upotrebu, važna je i kod uzgoja presadnice i tropskih biljaka. Već su napomenuti načini kako je koristiti s presadnicama i za uzgoj orhideja, ali je važno spomenuti i značaj kod kompostiranja ili prekrivanja nasada za zaštitu od hladnoće. Sušenom se mahovinom mogu prekrivati nasadi kako bi pomogla održavanju topline i vlage u tlu tijekom zime bez snijega.
Medicina
Mahovina se u medicini koristila od davnina. S obzirom na to da zadržava vodu, koristila se kao oblog kod rana ili opekotina. Nikada se ne stavlja izravno na ozlijeđeno područje, već se zamota u gazu i prisloni. Kao lijek za rane i ozljede koristila se i za vrijeme II. svjetskog rata. Sušena mahovina koristi se za izradu kupke koja pomaže kod bolova u mišićima i artritisa. Mahovina se prelije vrućom vodom i dodaje se u kupku u kojoj se pacijent namače pola sata. Kasnije se dobro utopli ručnikom.
Zanimljivosti
Mahovina je biljka koja je nastanjivala zemlju i prije pojave ljudi. Njezin značaj su shvatili prvi ljudi i koristili su je kao mekanu podlogu za spavanje ili sjedenje. Također, njome su oblagali drške mačeva ili oružja. Tijekom povijesti se prilagođavala klimi i tako mijenjala svojstva. Osušena mahovina se u povijesti koristila za izradu baklji ili za potpalu vatre.
Iako nema značajniju ulogu za prehranu ljudi, koristili su je za oblaganje zidova i krovova. Posebno se takve kuće mogu naći na području Ujedinjenog Kraljevstva. Zbog velike količine vlage, mahovinama je tamo idealno mjesto za život, a u kući čuvaju toplinu i štite od prokišnjavanja.
Smatra se da su mahovine zaslužne za 30% kisika na zemlji. Nakon prelaska iz zelenih algi, jedne su od prvih biljaka na zemlji i zaslužne su za fotosintezu i proizvodnju kisika. Zanimljivo je da i danas postoje mahovine koje su u potpunosti ispod vode, ali nemaju karakteristike algi. Te su mahovine, osim hrana ribama, zaštita račićima i vodenim kukcima gdje ih štite od grabežljivaca.
Mahovine su važne i za neke druge spojeve. Vapnenac koji se hvata za mahovine u rijekama tvori sedrene barijere koje su zaslužne za prekrasne slapove u divljini. Vapnenac ubija biljke, ali ih ugrađuje u sebe i zato su one šupljikave. U Hrvatskoj su najpoznatije sedrene barijere na Plitvičkim jezerima i rijeci Krki. Ipak, ta tvorevina je jako krhka i ljudska aktivnost može uništiti naslage i promijeniti izgled barijere.
Osim što tvore sedrene barijere, tresetna mahovina tvori i cretove. Cretovi su područja kiselog i močvarnog tla na kojima živi mali broj biljaka. Mahovine koje obitavaju na tom području mogu upijati goleme količine vode i njihovo dno se raspada. Tijekom slaganja slojeva, dolazi do stvaranja ugljena koji se koristi za grijanje zimi. Danas su takva područja rijetka i ugrožena, ali se mogu naći u dijelovima Gorskog kotare.
Foto: NickyPe / Pixabay
Odgovori