Magnolija

Magnolija (lat. Magnolia) je rod u kojem razlikujemo oko 120 različitih vrsta. Listopadna i zimzelena stabla pripadaju porodici magnolijevki (Magnoliaceae).

Magnolija može imati izgled stabla ili povećeg grma s predivnim cvjetovima na krajevima grana. Ima jednostavne listove ovalnog oblika. Pupovi iz kojih će se kasnije razviti cvijet su relativno veliki, zadebljani, dlakavi i zelenkasto sive boje. Cvjetovi mogu biti prilično veliki te raznih oblika, ovisno o vrsti. Također, mogu biti viseći ili uspravni.

Magnolija dolazi iz područja Sjeverne Amerike i Azije, ali danas je možemo pronaći u mnogim zemljama diljem svijeta kao ukrasno stablo u parkovima. U nekim područjima prirodno raste na šumovitim područjima, šipražju te riječnim obalama.

Vremenski uvjeti sadnje: u proljeće ili između ljeta i jeseni
Visina biljke: ovisno o vrsti, od 1,5 m do 25 m
Opseg biljke: od 3 m do 15 m
Boja cvjetova: nijanse bijele, roze i ljubičaste, mogu se pojaviti i zelenkaste i žute nijanse
Održavanje biljke: traži puno sunca i vlage, potrebno ju je zaštiti od vjetra te po potrebi obrezivati

Vrste magnolije

Magnolia grandiflora

Krupnocvjetna ili velecvjetna magnolija je zimzelena vrsta koja sporo raste. Potječe iz južnog i istočnog dijela SAD-a te raste u obliku stabla koje može narasti od 6 do 24 metara u visinu i do 15 metara u širinu. Ovisno o klimatskim uvjetima, neke dosegnu visinu i od vrtoglavih 37 metara.

Ima velike lijepe sjajnozelene kožaste listove eliptičnog ili ovalnog oblika koji su vrlo krupni (15 do 20 cm u promjeru) te su s donje strane svjetliji i često prekriveni crvenosmeđim dlačicama. Cvjetovi su krem bijele boje, mirisni i mogu narasti i do 25 cm u promjeru. Sastoje se od 9 do 12 latica, a cvatu od svibnja do lipnja, ali zbog sukcesivnog otvaranja cvjetova može cvasti i dulje. Prvi cvjetovi se pojavljuju na stablu starom od 20 do 25 godina, dok sorte Exmouth i Goliath procvatu već nakon 8 do 10 godina. U jesen se pojavljuju vrlo dekorativni plodovi, nalik češeru s crvenkasto obojenim sjemenim ljuskama.

Dobro raste u dubokom, bogatom i dobro dreniranom ilovastom tlu bez primjese vapna, na suncu ili u polusjeni. Ne podnosi niske temperature zraka, pa se češće uzgaja u primorskim krajevima. Ova vrsta je dosta otporna na mraz, ali treba je zaštiti od vjetra, kao i sve ostale magnolije. Preporučuje se blago orezivanje, da bi se održao blago zaobljenokonični oblik. S obzirom na to da podnosi alkalno i suho tlo pogodna je za sadnju uz Jadransko more.

Magnolia x soulangeana

Najpopularnija vrsta koja se najčešće nalazi u dvorištima i parkovima. Ova vrsta je hibrid nastao križanjem između Magnolia denudata i Magnolia liliiflora. Stvorio ju je francuski agronom Étienne Soulange-Bodin. Prepoznatljiva je po bujnim cvjetovima koje možete vidjeti u rano proljeće u nježnim bojama i nijansama bijele, roze i ljubičaste. Najčešće su iznutra bijeli, a izvana ljubičastorozi. Tonovi boja, oblika, veličine i vremena cvatnje razlikuju se ovisno o sorti (kultivaru).

Može narasti do 6 metara te je vrlo tolerantna na vjetar i lužnatu zemlju u usporedbi s drugim vrstama magnolija. Cvate u travnju i svibnju, prije listanja. Ova vrsta magnolije ubraja se među najjednostavnije za uzgoj.

Magnolia stellata

Zvjezdasta magnolija dolazi iz Japana te je najprikladnija za uzgoj u malim vrtovima i poznata je po sporom tempu rasta. Cvjeta prva, a cvjetovi joj nalikuju na zvijezde. Može narasti u grm ili drvo zaobljeno-razgranatog oblika, visine od 2,5 do 4 m. Ova vrsta procvate već godinu dana nakon sadnje. Cvjetovi se pojavljuju već krajem ožujka i mirisni su, bijeli, zvjezdastog oblika i promjera 7 – 8 cm. Otprilike mjesec dana nakon cvatnje otvore se blijedozeleni listovi dugački oko 8 cm.

Sadnja magnolije

Magnolija traži duboko tlo koje dobro čuva vlagu, a najpogodnija su tresetna, humusna i blago kisela tla. No, ovisno o vrsti, jedne će bolje uspijevati na blago kiselom tlu, a druge na vapnenom tlu. Razmnožavanje magnolija obavlja se takozvanim položenicama ili povaljenicama ili pak reznicama stabljike u kolovozu i rujnu.

Ako želite razmnožiti magnoliju od prvotnog drveta magnolije izaberite nisku granu koja se može savinuti do tla. Iskopajte rupu dubine i širine oko 30 centimetara te na dno stavite mješavinu zemlje i pijeska. S grane koju ste odabrali odstranite višak lišća, a potom savinite i stavite u iskopanu rupu. Učvrstite je komadom žice u obliku luka i dodajte ostatak mješavine kako bi prekrili granu pa dobro ugazite tlo okolo.

Uzmite i ubodite štap u zemlju te ga špagom učvrstite za ostatak grane koji viri kako bi stajala uspravno. Obilno zalijte mjesto položenice i budite strpljivi. Nakon godinu dana, grana magnolije će razviti potrebno korijenje da bude spremna za vađenje i sadnju kao novo stablo magnolije. Moguće je da već prve godine razvije cvjetove u kojima ćete moći uživati.

Za razmnožavanje magnolije sjemenom treba napraviti stratifikaciju sjemena i proći će dugo dok ne proklija. Većina magnolija koje se razmnožavaju sjemenom procvatu tek nakon 8 do 10 godina, a nekima treba i više. Ako se odlučite za tu varijantu, sadnja magnolija se obično obavlja u proljeće, oko travnja. Posadite je dalje od drugih biljaka kako bi se mogla istaknuti.

Potrebno je posaditi je plitko jer se korijen treba nalaziti u površinskom sloju tla. Ako je posadite preduboko može doći do propadanja. Ako razmnožavate magnoliju uz pomoć položenica ili povaljenica, najbolje je to napraviti u razdoblju između ljeta i jeseni, ovisno o vrsti. Listopadne vrste bolje je razmnožavati ljeti, a zimzelene od kraja ljeta do početka jeseni.

Uzgoj magnolije

Magnolija za uspješan uzgoj traži puno sunca, ali može biti i u laganoj sjeni. Ipak, kako bi ostvarili predivne raskošne cvjetove, zbog čega se i sade, osigurajte magnoliji dovoljno sunca. S obzirom na to da je poprilično osjetljiva na vjetar, preporučljivo je da mjesto za uzgoj bude zaštićeno od vjetra, ali pobrinite se da ima dovoljno mjesta za rast.

Tijekom suhih razdoblja redovito zalijevajte magnoliju i nemojte kopati ili saditi nešto pokraj stabljike. Magnolije najbolje rastu u dreniranoj i vlažnoj zemlji koja je bogata humusom. Najpogodnije im je kiselo do neutralno tlo. Neke vrste magnolija dobro podnose suha i alkalna tla (npr. Magnolia grandiflora), dok druge vrste podnose alkalna tla, no zahtijevaju dosta vlage (npr. Magnolia stellata).

U proljeće se preporučuje oko biljke staviti malč, posebice ako magnolija raste na suhom tlu. Općenito, magnolije ne treba puno orezivati. Uklanjanje oštećenih, oboljelih i isprepletenih grana koje kvare dojam biljke vrši se odmah nakon cvatnje ili u kasno ljeto, a može se orezati i u kasnoj zimi ili ranom proljeću kada je biljka u stanju mirovanja. Magnolije se dobro oporavljaju i tjeraju nove izbojke iz starog drveta. Zimzelene se orezuju po procjeni i potrebi od sredine pa do kraja proljeća. Podložne su infekciji, pa ako je promjer rane veći od 12 mm, dobro je upotrijebiti sredstvo za premazivanje rana.

Bolesti i štetnici

Ako listovi počinju pokazivati ​​žute mrlje u pitanju može biti kloroza. Ako u tlu ima previše vapna korijenski sustav magnolije će se u takvom okruženju slabo razvijati i umirati. Štetnici mogu iz magnolije sisati njen sok i tako oslabiti biljku. Tada će lišće s drveta početi padati već u srpnju ili kolovozu.

Štetnici mogu magnoliju jako oštetiti i oslabiti tako da iduće godine ni ne procvjeta. Magnolija se može boriti i s grinjama, crvima i lisnim ušima. Zimi obratite pozornost na glodavce koji bi mogli oštetiti korijenje magnolije. Od bolesti u našoj klimi, magnolija može biti pogođena gljivičnim infekcijama - sadnice trule, dolazi do pojave plijesni i Bortrytisa. S tim bolestima možete se boriti ako ih na vrijeme otkrijete i odmah poduzmete potrebne mjere. Smanjite zalijevanje i tretirajte biljku otopinom fungicida. Moguće je da se liječenje mora ponoviti.

Upotreba magnolije

Ekstrakt kore magnolije koristi se u tradicionalnoj medicini Dalekog Istoka za liječenje raznih tegoba i zdravstvenih stanja poput nervoze, depresije, anksioznosti i nesanice, a u ostatku svijeta se prvenstveno koristi u kozmetičkoj industriji.

Kora magnolije sadrži magnolol i honokiol. Ovi sastojci mogu smanjiti crvenilo kože lica i poboljšati elastična svojstva kože i hidrataciju. Samoj biljci služe kako bi ju zaštitili od stresa. Takav isti antistresni učinak kora magnolije ima i na ljude.

Magnolija regulira razinu kortizola kojega naše tijelo pod stresom pojačano luči nadbubrežna žlijezda što dovodi do primjerice visokog krvnog tlaka, osteoporoze, dijabetesa, pojave hipotireoze, hormonske neravnoteže te oslabljenog imuniteta. Honokiol i magnolol djeluju povoljno na kardiovaskularni, dišni, probavni i mišićni sustav.

Zbog svih ovih pozitivnih učinaka medicina sve više uočava načine na koje se ekstrakt iz kore magnolije može primijeniti u raznim pripravcima.

Povijest

Magnolija je veoma stari rod koji je evoluirao još prije pojave pčela, a cvjetovi su se razvili radi poticanja polinacije kukcima. Otkriveni su fosili vrste Magnolia acuminata stari oko 20 milijuna godina te biljaka poput Magnoliaceae starih 95 milijuna godina. Magnolije su poznate još od perioda krede kada su nestale divovske papratnjače, a pojavili se prvi rodovi kritosjemenjača.

Na našim prostorima magnolija se ne spominje u priručnicima o ljekovitom bilju, dok Kinezi i Japanci u svojoj tradicionalnoj medicini već dvije tisuće godina koriste ljekovito djelovanje ekstrakta njezine kore. Ova biljka dolazi iz Azije te je u Kini magnolija bila simbol čistoće, ženstvenosti, ljepote i iskrenosti, a sadila se u carskim vrtovima i okolici hramova.

Na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće magnolija je dobila ime po francuskom botaničaru Pierreu Magnolu iako su Kinezi još od davnina imali naziv za magnoliju - hou po, te ona u njihovoj kulturi često simbolizira yin, odnosno žensku stranu života. U nekim južnim dijelovima SAD-a nije neuobičajeno vidjeti bijele magnolije u mladenkinu buketu s obzirom na to da se smatra kako one naglašavaju mladenkinu otmjenost i čistoću.

Autor: A.B., Foto: Couleur/Pixabay