Maćuhica

Maćuhica (lat. Viola tricolor) je poznata i česta livadna biljka iz porodice Violaceae. Narodni nazivi za ovaj cvijet su gospina ljubica, sirotica, poljska ljubica, dan i noć te božji cvit. Križanjem nekoliko divljih vrsta nastala je Viola x wittrockiana koja se u Europi uzgaja još od 16. stoljeća, a ime je dobila po švedskom botaničaru Veitu Brecheru Wittrocku.

Viola x wittrockiana je jedna od najvažnijih cvjetnih vrsta za uzgoj na otvorenom. Jako je dekorativna zahvaljujući svojim raskošnim i baršunastim cvjetovima jakih boja.

Maćuhica je dvogodišnja cvjetnica koja cvjeta u jesen i u proljeće. Riječ je o biljci sitnog grmolikog rasta visine od 15 do 25 cm. Cvjetovi maćuhica sastoje se od pet latica koje se preklapaju, a veličina cvjetova iznosi 5-10 cm u promjeru i mogu biti različitih boja.

Miris ovog cvijeća je ugodan i nije pretjerano jak. Cvjetovi i listovi su jestivi i mogu se koristiti za ukrašavanje hrane kao sirovi, ušećereni ili kuhani.

Na tržištu je dostupan velik izbor maćuhica raznih boja cvjetova poput ljubičaste, bijele, žute, plave, crvene, narančaste i njihovih kombinacija.

Zahvaljujući dugogodišnjem radu vrtlara ostvareni su odlični rezultati u stvaranju raznolikog asortimana maćuhica pa svatko može pronaći nešto po svom ukusu.

Vrste maćuhica

• Viola altaica - podrijetlom iz Grčke
• Viola cornuta - podrijetlom s Pirineja
• Viola tricolor - podrijetlom iz središnje Europe
• Viola luteae - također podrijetlom iz središnje Europe
• Viola wittrockiana

Na tržištu je prisutan veliki broj različitih sorti maćuhica, a neke od njih su grupirane u tzv. serije. Serije se sastoje od nekoliko sorti koje imaju iste značajke (otpornost, oblik i slično), ali se razlikuju po boji cvijeta.

Sadnja maćuhica

Maćuhica je vrlo otporna na niske temperature i hladnoću pa vrtu daje posebnu čar tijekom zime. Uspijeva kao vrtna biljka, ali i kao lončanica. Riječ je o cvijetu u kojem možete uživati tijekom cijele jeseni i zime, sve do pojave prvih velikih vrućina.

Najčešće se sadi u vrtovima, visećim posudama, gredicama i na groblju. Ako maćuhice planirate saditi u vlastitom vrtu, na balkonu ili terasi, prilikom kupovine sadnica obratite pažnju na nekoliko detalja. Birajte biljke s puno cvjetnih pupova i zdravim zelenim listovima.

Vrijeme sadnje

Optimalno vrijeme za proljetnu sadnju maćuhica u vrtu je kraj veljače, dok je jesensku sadnju idealno obaviti tijekom listopada. Kod sadnje u cvjetne posude treba paziti da imaju otvore na dnu kako bi višak vode iz supstrata mogao otjecati.

Razmnožavanje maćuhica

Ako se maćuhice razmnožavaju reznicama, potrebno ih je uzimati tijekom svibnja i lipnja i moraju imati tri čvora. Sadnja maćuhica se obavlja u dobro pripremljenom, rahlom i propusnom vrtnom tlu na dubini od 0,5 cm i na razmak 10-30 cm. Reznice je nabolje pokriti vlažnim novinskim papirom koji će održavati vlažnost.

Maćuhice je najlakše razmnožiti sjemenom. U tom slučaju se siju krajem lipnja pa sve do sredine kolovoza. Iza sjetve slijedi pikiranje, a zatim presađivanje (najkasnije do rujna). Tlo treba biti bogato organskim tvarima i propusno, kako ne bi došlo do zadržavanja vode.

Sjeme se nakon sadnje pokrije tankim slojem zemlje i folijom koja će održavati vlažnost površinskog sloja. Uklanja se kad maćuhice krenu nicati.

Faza nicanja maćuhice traje od 6 do 14 dana nakon sadnje, ovisno o temperaturi (optimalna temperatura za nicanje je 15-20ºC. Suh površinski sloj i temperatura veća od 25ºC spriječit će nicanje.

Prihranjivanje maćuhica

Poslije 14 dana na površinu tla počinju izbijati klice i biljke u tom razdoblju imaju veliku potrebu za hranjivima i svjetlom. Vlažnost supstrata treba biti umjerena, a temperaturu je potrebno sniziti na 10ºC.

Supstrat ima višestruku ulogu - služi kao učvršćivač i izvor zraka, topline, energije, vode te biljnih hranjiva. Supstrat loše kvalitete utječe na broj cvjetova, cvjetnih pupova i listova te dovodi do pojave bolesti korijena. Kod odabira supstrata treba paziti na njegova kemijska svojstva (pH) te na fizikalna svojstva (vodni i zračni kapacitet). Treba biti dovoljno grub i krupan kako bi se zadovoljila drenaža, ali isto tako povoljne strukture koja će omogućiti zadržavanje dovoljne količine vlage.

Presađivanje maćuhica

Maćuhice se presađuju kada imaju u pojedinačne posudice kada imaju tri listića. Potrebno je nastaviti s njegom i biljke je nakon tri tjedna u plasteniku potrebno pincirati kako bi se dobio razgranati grm koji će dati više grančica i cvjetova. Nakon 4-6 tjedana mogu se posaditi na stalno mjesto.

Održavanje maćuhica

Svjetlost je važan čimbenik kod uzgoja maćuhica. Zahtijevaju položaj na suncu uz djelomičnu sjenu. Uz dovoljnu količinu prozračnosti i svjetla, potrebno je ograničiti količinu fosfora i dušika.

Maćuhice je potrebno redovito i pažljivo zalijevati, uz povremeno prihranjivanje. Opskrba vodom je značajna za prijenos mineralnih tvari i hrane te rastvaranje hranjivih sastojaka. Odstranjivanjem ocvalih cvjetova produžit će se cvatnja, a korijen biljke se od vrućine može zaštititi stavljanjem malča.

Uzgoj maćuhica

Maćuhice zahtijevaju kultivaciju u nekoliko navrata (osim ako se na gredice prije sadnje ne nanose herbicidi protiv korova), uravnoteženu gnojidbu, zaštitu protiv gljivičnih uzročnika bolesti i zalijevanje.

Stabljika maćuhica je položena na zemlju pa zbog toga neke vrste ove biljke ne vole preveliku vlažnost ni sjenu. Intenzivno zalijevanje, povremene oborine, vlažnost zraka veća od 80%  i topli dani mogu pogodovati bržem širenju određenih biljnih bolesti.

Kako bi se spriječilo propadanje maćuhica, potrebno ih je umjereno zalijevati. Zalijevanje u večernjim satima treba izbjegavati jer bi se mogla zadržati vlaga na listovima i oko biljke. Mladi listovi tek posađenih maćuhica su poslastica za puževe pa ih je zbog toga, barem dok se ne ukorijene, potrebno zaštititi malčem ili ih saditi za suha vremena.

Na tržištu su dominantne krupnocvjetne maćuhice (Viola x wittrockiana), ali se za uzgoj maćuhica na terasama i vrtovima sve češće koriste sitnocvjetne maćuhice (Viola cornuta).

Uzgoj maćuhica sitnog cvijeta osigurat će dugu i obilnu cvatnju od ranog proljeća do jeseni. Otporne su na stresne uvjete, vrućine, hladnoće te dobro podnose i sušu. Mogu se koristiti i kao trajnice, a oplemenjivači neprestano usavršavaju paletu boja i "uzoraka".

Sitnocvjetne maćuhice su odlične kao pokrivači tla. U kombinaciji s drugim ukrasnim biljem su idealne za cvjetne gredice, a na prozorima pristaju uz zumbule, narcise, tulipane i druge lukovice.

Uzgoj ove vrste maćuhica ne zahtijeva preveliku brigu. Mogu se nabaviti kao mlade biljke i posaditi u dobro propusno tlo na razmak od 25 cm. Ne podnose previše vlažno tlo pa ne treba pretjerivati sa zalijevanjem.

Biljku je nakon proljetne cvatnje potrebno urediti tako da se uklone ocvali i sasušeni dijelovi jer se tako pospješuje ponovna cvatnja u ljeto. S pojavom prvih cvjetnih pupova sitnocvjetna maćuhica se prihranjuje tekućim NPK gorivom s više fosfora. Mogu se razmnožiti dijeljenjem u jesen ili nakon cvatnje.

Bolesti i štetnici

Uzgoj maćuhica zahtijeva i redovite preglede kako bi se na vrijeme uočila i prepoznatla pojava mogućih oboljenja poput:

• Različitih vrsta lisne pjegavosti (Cercospora violae, Ramularia lactea, Colletotrichum violae-tricolori, Alternaria spp. i Phyllosticta violae)
• Hrđe maćuhica (Puccinia violae)
• Pepelnica (Sphaerotheca macularius)
• Plamenjača ili peronospora maćuhica (Peronospora violae i Bremilla megasperma)
• Crna trulež korijena (Thielaviopsis basicola)
• Siva plijesan (Botrytis cinerea)

Vidljivo je da postoji veliki broj potencijalnih gljivičnih uzročnika bolesti maćuhica, a uspjeh kemijskog suzbijanja prvenstveno ovisi o pravovremenom otkrivanju uzročnika i primjeni određenih fungicida.

Hrđa

Vrlo štetna i česta bolest kod maćuhica je hrđa. Optimalne temperature za infekciju biljka su 18-24°C, uz povišenu vlažnost zraka i zadržavanje vode na lisnim organima. Hrđa preživljava zimu u formi otpornih teleutospora, a prepoznaje se po okruglim, bradavičastim izraslinama žuto-smeđe boje koje se nalaze s donje strane lišća.

To su plodišta bolesti prepuna infektivnih uredospora koje kiša i vjetar mogu raznijeti na susjedne biljke pa je zaraženo lišće potrebno ukloniti i spaliti.

U slučaju da se bolest pojavi, tretiranja se ponavljaju u razmacima od 8-12 dana, ovisno o uspjehu liječenja bolesti i količini padalina. U borbi protiv lisne hrđe djelotvorni su noviji fungicidi iz skupine strobilurina.

Plamenjača ili peronospora

Do razvoja plamenjače ili peronospore može doći za vrijeme vrlo vlažnih razdoblja s čestim oborinama. Sami naziv bolesti govori da prilikom prve pojave, u prilično kratkom razdoblju biljke mogu biti "spaljene". Na gornjoj strani lišća prvo dolazi do pojave žutih pjega nejasnih rubova, zatim središnji dio poprimi tamnosmeđu boju i lišće na kraju odumire.

Preventivna zaštita provodi se površinskim organskim fungicidima ili strobilurinima, dok je u kišnom razdoblju preporučljivo preventivno koristiti pripravke na bazi Al-fosetila (nije preporučljivo istovremeno ih miješati s folijarnim gnojivima). Riječ je o fungicidima koji djeluju samo preventivno, a u slučaju da se bolest pojavi, preporučuje se korištenje kurativnih pripravaka.

Lisna pjegavost

Kod maćuhica je moguća i pojava lisne pjegavosti, što se prepoznaje po nepravilnim ili okruglim nekrotičnim pjegama promjera od nekoliko mm do 0.5 cm. Uzročnici pjegavosti mogu biti različiti, ali najčešći su Alternaria, Cercospora i Ramularia.

Crna trulež

Za maćuhice vrlo opasna može biti i crna trulež korijena jer pri razvoju ove bolesti propadaju cijele biljke. Uzročnik ove bolesti je "zemljišna" gljivica koja se prenosi zaraženim supstratom, vodom ili rasadom inficiranih biljaka. Bolesti pogoduju vlažna i hladna zemljišta alkalne reakcije (kada je pH vrijednost veća od 6,5).

Uz odgovarajuću biljnu higijenu, najbolje rezultate daje preventivno zalijevanje tek posađenih ili presađenih mladih biljaka kombinacijom nekoliko pripravaka.

Botritis

Pretjerana vlaga može dovesti do pojave botritisa ili sive plijesni na maćuhicama. Oštećenja na maćuhicama poput "rana" od mehaničke obrade, jače kiše, napada štetnika i slično idealna su za invaziju sive plijesni. Na zarazu su najosjetljivije latice. Sitna oštećenja biljaka "saniraju" se organskim površinskim fungicidima pa se tako štite od napada botritisa.

Pepelnica

Pepelnica se kod maćuhica može pojaviti ako se u blizini uzgajaju jagode. Može se prepoznati po pepeljastosivoj prevlaci s obje strane lišća. Postoji veća vjerojatnost da će se pepelnica pojaviti u zaštićenom uzgoju cvijeća. Odličnu zaštitu od pepelnice daju strobilurini.

Insekti - pauk i lisne uši

Insekti koji napadaju maćuhice su crveni pauk i lisne uši, a problem je moguće riješiti nekim od insekticida.

Ljekovita svojstva

Divlja maćuhica ima ljekovita svojstva za koja je zaslužno prisustvo inulina, violina, saponina i drugih glikozida. Osnovne djelatne tvari maćuhice su flavonoidi viteksin, rutin, orientin te pigmenti antocijani i salicilna kiselina. Sadrži i vitamin C, eterično ulje i određene polisaharide.

Divlja maćuhica ima svojstva koja potiču pojačano stvaranje žuči, uklanjaju grčeve, šire dišne puteve i pomažu kod iskašljavanja. Za pripremanje protuupalnog sredstva koriste se nadzemni dijelovi biljke koji sadrže sluzave tvari i aktivno eterično ulje.

Koristi se kod raznih problema s kožom poput akni ili osipa, a može se koristiti i u slučaju artritisa, reume i gihta.

Što se tiče neželjenih učinaka, preparati divlje maćuhice se ne smiju koristiti za vrijeme trudnoće jer imaju tonizirajuće djelovanje na maternicu. Pretjerano korištenje preparata može izazvati povraćanje, proljev i osjećaj mučnine.

Zanimljivosti

Zbog specifične boje cvijeta, maćuhica je u nekim kulturama predstavljala ljubavne misli i sjećanja. U kršćanskoj ikonografiji predstavlja poniznost i sjećanje.

Maćuhica se u engleskom govornom području naziva pansy, što je nastalo od francuske riječi pense - misao, a taj je naziv dobila zbog sličnosti cvijeta koje se u jesen naginje prema naprijed i podsjeća na zamišljeno ljudsko lice.

U Rusiji postoji praznovjerje koje kaže da nije dobro saditi maćuhice u vlastitom vrtu jer je to cvijeće mrtvih, dok se u Engleskoj vjeruje kako će početi kišiti ako se za jasnog dana otrgne divlja maćuhica.

U srednjem vijeku se zbog trobojnih bijelih, žutih i ljubičastih cvjetova nazivala biljkom Svetog Trojstva. Bijeli cvjetovi povezani su s ljubavlju, žuti sa suvenirima, a ljubičasti s uspomenama.

Foto: Anelka / Pixabay