Luk (lat. Allium cepa) je dvogodišnja ili trogodišnja biljka poznata još od davnina kada se uzgajao u Mezopotamiji i Egiptu prije 6000 godina. Osnovna vrsta je smeđi ili žuti luk koji je bogat vitaminima i flavonoidima, a ima blagotvoran učinak na cjelokupno zdravlje čovjeka.
Pripada porodici zvanikovki (Amaryllidaceae) i podrijetlom je s prostora zapadne Azije, iako se vremenom proširila diljem Europe i svijeta. Srodan je poriluku, češnjaku (bijelom luku), medvjeđem luku i vlascu. Izrazito je popularna verzija mladog luka, što je zapravo "obični luk" koji se bere prije formiranja glavice luka.
Sadi se na mjestu gdje će mu biti osigurana cjelodnevna sunčeva svjetlost i to u proljeće kada temperatura bude iznad 0°C. Prije sadnje u zemlju je potrebno staviti sloj gnojiva i saditi na dubinu od oko 2,5 cm.
Preporučeni razmak između sadnica je 10 - 12 cm dok razmak između redova ne bi trebao biti manji od 30 - 45 cm. Kasno ljeto ili rana jesen je idealan period kada je luk spreman za vađenje kada mu se zeleni listovi počnu sušiti i mijenjati boju u žutu. Nakon vađenja luka zeleni izdanci se režu na visinu od 1 cm, ali tek 7 - 10 dana od dana vađenja.
Luk se ne smije saditi preduboko jer to može utjecati na razvoj lukovica. Savjetuje se nakon sadnje tlo prekriti slojem malča kako bi se zadržala postojeća vlažnost i spriječio razvoj korova. Najveća je proizvodnja žutog luka s oko 87%, a zatim slijedi crveni luk i bijeli luk.
Luk raste u vlažnom i dobro dreniranom tlu pH vrijednosti između 6,0 - 7,0, a sve do trenutka sadnje drži se na suhom i osvijetljenom mjestu podalje od direktnog izvora sunčeve svjetlosti. Preferira sadnju u glinenom, ilovastom ili pjeskovitom tlu. Ako se sadi u posudu najviše mu odgovara pjeskovito ilovasto tlo. Korijenje je plitko pa biljka zahtijeva redovno zalijevanje otprilike 2,5 cm vode tjedno, a za vrijeme ekstremnih vrućina i češće.
Srodnici
Vrste luka
Luk sadrži sorte dugog dana i sorte kratkog dana. Razlika između njih je u potrebnoj količini sunčeve svjetlosti pa tako sorte dugog dana trebaju 14 - 16 sati sunca dok sorte kratkog 12 - 13 sati. Općenito najpoznatije sorte luka poznate diljem svijeta su bermudski luk, šalot luk, crni luk, biserni luk, velški luk, Giarratana luk i torpedo luk.
Bermudski luk
Bermudski luk je vrsta koja je dostupna tijekom cijele godine iako svoj vrhunac doživljava u proljeće i ljeto. Oblikom je okrugao i spljošten s ravnim vrhom čiji je okus slatkast, a tekstura sočna. Bijele je ili žute boje i ima nizak sadržaj sumpora pa se često koristi u salatama i drugim jelima. Bermudski luk za jako kratko vrijeme postigne zrelost pa će tako od trenutka sjetve do stvaranja luka trebati proći 30-ak dana, a potpunu zrelost postiže za 95 dana od dana sjetve.
Šalot luk
Šalot luk (lat. Allium ascalonicum) poznat je i pod nazivima luk kozjak ili ljutika, a sadi se u jesen ili rano proljeće, ovisno o području u kojem se sadi. Sadi se u tlo i formira se u grozdovima i jako je važno paziti da se zemlja ne prihranjuje neposredno prije sadnje. Može se čuvati na temperaturi 0 - 4°C najmanje 6 mjeseci, a može narasti 20 - 30 cm s težinom koja varira 5 - 25 g. Obično je manji i duguljastog oblika dok bojom može varirati od zlatnosmeđe, crvene do sive.
Crni luk
Crni luk (lat. Allium cepa var. proliferum) je višegodišnja biljka koja se još može naći pod nazivima egipatski luk, stogodišnji luk, drveni luk ili krumpirov luk. Može se uzgajati u tropskim uvjetima i raste dobro na punom suncu. Ima oštar okus dok je cijela biljka jestiva. Neobično je to što lukovice neće rasti pod zemljom nego na stabljici grupirani u obliku grozdova i raspoređeni dužinom cijele stabljike pa će se tako pri dnu formirati grupa sa 6 - 10 lukovica dok će pri vrhu njihov broj biti 6 - 8. Sadi se na dubini od 3 cm, a preporučeni međusobni razmak prilikom sadnje je 15 - 20 cm. Najbolje podnosi bogato ilovasto tlo, a sadi se u periodu od svibnja do prosinca pa se nakon branja može čuvati i do 12 mjeseci na hladnom i suhom mjestu.
Biserni luk
Biserni luk (lat. Allium ampeloprasum var. sectivum) je vrsta koja se uzgaja u Njemačkoj, Nizozemskoj i Italiji gdje se koristi uglavnom za kiseljenje, iako je jako popularan i kao dodatak u koktelima. Poznat je pod nazivima mali luk ili dugmasti luk. Ima protuupalno djelovanje i smanjuje razinu šećera u krvi. Izgledom je okrugao i potpuno bijeli dok postoje žute i crvene sorte. Većinom nije veći od 10 cm i slatkastog je okusa, a od trenutka sjetve do trenutka kada je spreman za žetvu proći će do 90 dana. Idealno ga je saditi u proljeće ili jesen na temperaturama 21 - 24°C gdje mu je potrebno osigurati 10 - 12 sati sunca. Ako se sadi u proljeće, treba paziti da je otprilike mjesec dana prije posljednjeg mraza dok sadnja u jesen zahtijeva sadnju 4 - 6 tjedana prije prvog mraza.
Velški luk
Velški luk (lat. Allium fistulosum) ili zimski luk je višegodišnja vrsta koja se sastoji od šupljih listova, a uzgaja se i u Hrvatskoj. Svi dijelovi biljke su jestivi, a podnosi temperature i do -25°C. Sadi se u vlažno i dobro drenirano tlo s pH vrijednosti 6,2 - 6,8 i gdje mu se može osigurati cjelodnevna sunčeva svjetlost. Obično naraste do visine od 1 m, a sjeme se može saditi i na manjim udaljenostima gdje se prilikom berbe ujedno i prorjeđuje. Od sjemena do berbe može proći do 65 dana, a može se saditi i u proljeće i u jesen samo se način sadnje razlikuje. U proljeće se sadi neposredno ispod razine tla dok se sadnja u jesen preporučuje na dubinu 5 - 10 cm.
Giarratana luk
Giarratana luk je vrsta luka koja je dobila naziv po sicilijanskom gradu. Sorta je bijelog luka čija glavica može biti težine i do 3 kg, spljoštenog je oblika i slatkastog okusa. Sadi se ručno u periodu od ožujka do listopada, a idealno vrijeme za presađivanje je između veljače i ožujka da bi se konačna berba završila u ožujku. Posebice se koristi u talijanskoj kuhinji kao namirnica za pizzu ili salatu.
Torpedo luk
Torpedo luk je vrsta koja se također koristi u talijanskoj kuhinji. Lukovica je mala crvenkaste boje i duljine 10 - 20 cm s promjerom oko 7 cm, jajolikog oblika i hrskave lukovice. Dostupan je skoro cijele godine do zime do ljeta, a veliki je izvor vitamina, kalcija, fosfora i magnezija. Dostupan je širom svijeta, blagog je okusa dok je vrijeme berbe otprilike 6 mjeseci nakon sađenja. Zahtijeva dosta sunca, a ubran se može skladištiti 2 - 3 mjeseca na suhom i tamnom mjestu. Otporan je na sušu, a podnosi i lagani mraz. Minimalna dnevna temperatura mora biti oko 10°C dok je idealna 12 - 27°C.
Uzgoj luka
Luk je cijenjena biljka koja se uzgaja u gotovo cijelom svijetu, a način razmnožavanja je sjemenom i reznicama. Izvorno je s područja tropske i suptropske klime gdje temperature variraju između 12 - 23°C. Sadi se u jesen i proljeće i to na mjestu gdje će mu biti osigurano sunce od minimalno 8 sati, a zalijeva se po potrebi ne dozvoljavajući da se gornji sloj zemlje osuši.
Ako se sadi u proljeće to mora biti poslije prvog mraza dok jesenja sadnja zahtijeva da to bude otprilike mjesec dana prije prvog mraza. Tijekom ljetnog perioda potrebno je pojačano zalijevati luk radi bržeg isušivanja. Dolaskom jeseni luk je spreman za vađenje nakon čega se ostavlja sušiti kidajući zelenu stabljiku na visinu od 1 cm.
Tlo
Tlo u koje se luk sadi treba biti vlažno, dobro drenirano i bogato organskom tvari. Sadi se u tlo čija je pH vrijednost između 6,2 - 6,8. Idealne vrste tla za sadnju luka su pjeskovito, ilovasto i glineno tlo iako glineno tlo može stvarati česte lokve zbog zadržavanja vode. Ilovasto tlo dobro upija i skladišti vodu dok pješčano ostaje dugo rastresito i dopušta vlazi za brže uđe. Ako je pH vrijednost tla u koje se luk sadi ispod 6,2 dodaje se mljeveni vapnenac kako bi podigao razinu pH vrijednosti jer nizak pH može uzrokovati nedostatak hranjivih tvari. Visoka pH vrijednost smanjuje se koristeći tresetnu mahovinu.
Klima
Luk je biljka koja izvorno najbolje podnosi umjerenu tropsku i suptropsku klimu s velikim količinama dnevne sunčeve svjetlosti (minimalno 8 sati). Različite vrste luka trebaju različitu količinu sunca, a za rast mu je potrebna vlažnost od 70 % i temperatura između 12 - 23°C. Može podnijeti temperature do -6°C posebice ako se radi o lukovici koja je zaštićena slojem malča. Preferira područja gdje je godišnja količina padalina 650 - 750 mm, sve ispod ili iznad te vrijednosti luk ne podnosi.
Vrijeme sadnje
Ovisno o vrsti, luk se sadi u proljeće od sredine ožujka do sredine travnja nakon posljednjeg mraza ili u kasnu jesen prije prvog mraza. Vrste luka koja se sade u kasnu jesen su obično manje osjetljive na niske temperature i za njih nije prikladno teško tlo jer postoji veća vjerojatnost da će se pojaviti bolest. Sadnja u posudu koja će se držati u zatvorenom prostoru poput staklenika je moguća i ranije nekih 6 - 8 tjedana prije posljednjeg mraza. Ako se sadi sjtvom sjemena savjetuje se to činiti krajem listopada čije se klijanje može očekivati u periodu 7 - 10 dana.
Ako se sjeme sije na manjoj udaljenosti odnosno ako je gusto posađeno prvu berbu možemo planirati za 8 - 10 tjedana. Luku koji je posađen iz reznica je potrebno 90 - 120 dana da nikne nova lukovica. Tlo se prekriva slojem malča kako bi se zadržala odgovarajuća vlažnost koja je potrebna luku posebice u zimskom periodu. Savjetuje se da se sa sadnjom luka pričekaju temperature iznad 0°C.
Slaganje kultura
Luk je povrtna dvogodišnja ili trogodišnja biljka koja se može saditi u plodoredu s drugim vrstama ili eventualno u posudama ako se radi o nekim manjim vrstama. Generalno se sadi plitko na otprilike 2,5 cm dok razmak između redova treba biti 30 - 45 cm.
Luk je jako zahvalna biljka i najčešće se kombinira uz druge povrtnice koje daju plodove u istoj sezoni kao i luk, a to su primjerice druge vrste luka poput češnjaka (bijelog luka), kupusnjače poput brokule, cvjetače, kelja, korabe i slično. Također dobro raste uz mrkvu, ciklu, rajčice, paprike, patlidžane, krumpir, salatu ali i uz voće poput jagode.
Dobra je pratnja i nekim začinskim biljkama ili biljkama koje služe za čajeve poput kamilice, kopra, peršina i metvice. Osim kombiniranja s raznim povrćem i navedenim biljkama, luk se može kombinirati i uz cvijeće poput nevena, ruže i amaranta.
Kako postoje kompatibilne biljke tako postoje i one koje se ne preporučuje saditi uz luk zbog raznih razloga poput usporenog rasta, a neke od biljaka su kadulja, šparoge, grašak i grah.
Faza mirovanja
Vrsta luka koja se sadi u zimskom periodu, od prosinca do veljače, ima fazu mirovanja koja traje 4 - 6 tjedana. U tom periodu ne reagira na promjene okoliša niti se događaju ikakve promjene unutar samo biljke poput preranog nicanja ili propadanja, posebice ako je tlo gdje je posađen luk malčirano kako bi se spriječilo smrzavanje lukovica ako je temperatura ispod -6°C.
Sadnja luka
Luk je potrebno saditi na mjesto gdje će imati puno ili djelomično sunce, u dobro drenirano tlo koje se nakon sadnje malčira organskim kompostom poput slame, osušene trave ili lišća. Lukovica ili sjeme se sade u prethodno iskopanu rupu ispunjenu drenažnim materijalom i zemljom na dubinu od oko 2,5 cm, a nakon sadnje biljku je potrebno zaliti.
Period rasta mu je proljeće i ljeto, raste relativno brzo, a kao mjesto sadnje preferira se sunčano područje gdje može biti u kombinaciji s drugim jednogodišnjim biljkama. Korijenje je jako plitko i osjetljivo pa se savjetuje praviti određeni razmak kako između sadnica tako i između redova. Moguća je i sadnja u posudu koju je lako unijeti u zatvoreni prostor poput staklenika kada nastupe zimski uvjeti i kada temperature padnu ispod -6°C. Ponovno se iznosi na otvoreno kada temperatura bude minimalno 0°C.
Sadnja sjemena
Ako se sjeme luka sije u posudu koja se nalazi u zatvorenom prostora onda je to rezervirano za period 8 - 10 tjedana prije posljednjeg mraza. Tlo u koje se sadi sjeme luka treba održavati vlažnim i osigurati mu minimalno 12 sati sunca. Ako se sadi sjemenom to je potrebno učiniti 3 - 4 mjeseca prije planiranog presađivanja na otvoreno. Ovako posijan, luk će se brže razviti od luka posijanog na otvorenom, a temperatura u zatvorenom prostoru treba biti između 21 - 23°C. Sjeme luka koje se sije izravno na otvoreno mora biti na dubini od maksimalno 5 cm nakon čega se lagano prekrije slojem zemlje. Kada sadnice niknu dobro ih je prorijediti tako da udaljenost između dvije sadnice bude 10 cm.
Zimska sadnja luka sijanjem sjemena se odnosi na sijanje sjemena u posudu koja se nalazi na otvorenom u periodu između prosinca i veljače. Za ovu vrstu sadnje koristi se posuda s drenažnim otvorima koja se prekrije prozirnom folijom ili poklopcem. Važno je da poklopac ima 1 - 2 otvora radi ventilacije i cirkuliranja zraka. Tlo treba biti vlažno i osunčano, a nakon klijanja poklopac se skida i zalijeva se po potrebi.
Sadnja setova
Luk iz setova se odnosi na male i nezrele lukovice koje su se djelomično razvile i držale u stanju mirovanja, a koje su uzgojene iz sjemena prethodne godine. Tako uzgojen luk se sadi 2 - 4 tjedna prije posljednjeg mraza, 2 cm duboko i na međusobnom razmaku 10 - 15 cm ovisno o vrsti. Redovi moraju biti udaljeni 25 - 30 cm. Još jedan način sadnje setova je postavljanje crne membrane i sadnja setova kroz proreze jer ovako posađen luk ne zahtijeva čišćenje od korova i sprječava oštećenje lukovica tijekom vađenja. Ova metoda sadnje češće može dovesti do nerazvijanja biljke, a što su lukovice manje veća je šansa da će nicanje uspjeti.
Sadnja sadnice
Sadnica se sadi u proljeće ili u jesen u prethodno iskopanu rupu na dubinu od oko 2,5 cm gdje je prethodno rupa od 10 cm napunjena drenažnim materijalom. Važno je da je tlo vlažno i dobro drenirano te pH vrijednosti 6,2 - 6,8. Minimalna udaljenost dvije sadnice je 10 cm. Nakon presađivanja tlo je potrebno malčirati nekim organskim kompostom poput osušene trave kako bi se zadržala vlaga.
Sadnja u posudu koja će se držati u zatvorenom prostoru zahtijeva dnevnu količinu sunca od 12 sati, a posuda se mora ispuniti drenažnim materijalom. Ako se luk sadi na otvoreno potrebno je paziti da se stvore odgovarajući uvjeti poput zaklonjenosti od direktnog vjetra, količine sunčeve svjetlosti i potrebne količine vode. Kada dosegne visinu između 12 - 15 cm preporučuje se rezanje vrhova na 7 - 10 cm. Sadi se u kombinaciji s drugim povrtnim biljkama kao i nekim vrstama ljekovitih biljaka koje nemaju kompliciran korijenski sustav.
Uzgoj u vrtu
Ovisno o vrsti luka može se saditi sve do kasne zime iako je idealno da to bude u proljeće ili jesen. Sadi se u rupu duboku oko 10 cm prethodno ispunjenu drenažnim slojem, a sam luk se sadi na dubini od 2,5 cm. Potrebno ga je saditi na mjestu gdje će mu se osigurati velika količina dnevne sunčeve svjetlosti. Sadi se u dobro drenirano i bogato tlo koje je potrebno održavati vlažnim, ali ne i mokrim. Prave se uzdignute gredice koje su idealne za sadnju ove biljke, a između gredica nalaze se rovovi koji služe za navodnjavanje biljke. Kada se sadi lukovica ona se stavlja u rupu gdje će biti zatrpana zemljom do vrha lukovice. Ako se luk sadi sijanjem to je moguće napraviti na manjoj udaljenosti od 10 cm što će rezultirati bogatijim usjevom.
Uzgoj u plasteniku
Luk se u stakleniku drži na temperaturi 13 - 24°C, a sadi se 10 - 12 tjedana prije presađivanja na otvoreno. Posuda u koju je posađen luk treba biti odgovarajuće tretirana tako što se ispod posude stavlja grijaći kabel ili ploča što će ubrzati klijanje. U takvim uvjetima biljka će početi nicati u periodu 10 - 12 dana, a kada nikne do konačnog rasta bi trebao biti na temperaturi 15 - 18°C dok bi noćna temperatura trebala biti 12 - 15°C. Luk posađen u stakleniku postaje spreman za berbu za kratko vrijeme pa se tako luk posađen u obliku lukovica može brati za 30 dana dok onaj posađen iz sjemena 40 - 50 dana. Idealno ga je brati kada bude 15 cm visok i 2,5 cm širok.
Uzgoj u posudama
Luk se može saditi u posudama. Jednako dobro raste, a preporučuje se sadnja crvenog, žutog ili bijelog luka. Sadi se na južnoj, osunčanoj strani dok je najbolje vrijeme za sadnju pri temperaturi od 15°C. Luk koji se sadi u jesen spreman je za berbu početkom ljeta, a posuda u koju se sadi mora biti duboka najmanje 25 cm i promjera od oko 20 cm. U posudu od 22 l može stati 6 - 8 biljaka luka. Osim u posudu, luk se može posaditi i u kantu s izbušenim rupama na dnu radi bolje drenaže.
Prije sadnje, posuda se napuni mješavinom zemlje za posude i organskim kompostom skoro do vrha posude (potrebno je ostaviti oko 2,5 cm do vrha). Luk se sadi u rupu 2,5 - 7 cm na međusobnoj udaljenosti 10 - 12 cm. Nakon sadnje potrebno je temeljito zaliti i omogućiti da višak vode izađe kroz drenažne otvore nakon čega se posuda s lukom stavlja na osunčano mjesto. Prihranjivanje se preporučuje mjesec dana nakon sadnje i to organskim gnojivom, a tijekom rasta potrebno je redovito uklanjati korov.
Održavanje nasada
Luk se sadi na određenoj međusobnoj udaljenosti od 10 - 12 cm, a sadnici je poželjno osigurati cjelodnevnu ili djelomičnu sunčevu svjetlost kao i zaklonjenost od direktnog udara vjetra, posebice ako su u pitanju tek posađene sadnice. Sadnice posađene u posude presađuju se u vrt kada postignu dovoljnu veličinu nakon 4 - 6 tjedana provedenih u posudi.
Dvogodišnja biljka zahtijeva redovno zalijevanje posebice nakon sadnje i za vrijeme velikih vrućina. Savjetuje se zalijevanje rano ujutro ili kasno navečer kako bi se izbjeglo uništavanje korijena zalijevanjem pri visokim temperaturama kao i preranim spaljivanjem listova.
Najbolje uspijeva u umjerenoj tropskom i suptropskoj klimi gdje je prosječna temperatura 12 - 23°C.
Održavanje i njega
Održavanje luka je prilično jednostavno, a odnosi se na uklanjanje korova između sadnica i redovno zalijevanje. Luk ne podnosi direktne udare vjetra i ekstremnu sušu pa ga je potrebno dodatno zalijevati posebice one vrste koje se beru u ljetom periodu. Orezivanje luka je moguće uklanjanjem nekoliko cm dužine ako vidimo da je luk prije vremena počeo mijenjati boju odnosno sušiti se ili ako su se vrhovi počeli međusobno ispreplitati. U početku, posebice neposredno nakon sadnje, luk zahtijeva zalijevanje i malčiranje tla nekim organskim kompostom poput osušene trave. Pretjerano zalijevanje posebice ako se sadi u glinenom tlu koje ne može brzo apsorbirati svu primljenu vodu može oštetiti biljku i zaustaviti daljnji rast.
Zalijevanje
Iako luk zahtijeva redovno zalijevanje posebice tijekom ljetne sezone, prevelika količina vode može ga uništiti kao i svaku biljku. Dolazi do truljenja korijena biljke što dovodi do venuća koje se očituje u spaljenim i žutim listovima. Potrebno je održavati tlo važnim dodajući oko 2,5 cm vode za svako zalijevanje. U principu za vrijeme umjerenih temperatura zalijevanje je jednom do dva puta tjedno.
Prilikom sadnje između redova luka ostavljaju se rovovi preko kojih se kasnije zalijeva biljka. Uslijed zalijevanja rovovi se pune vodom i luk uzima onoliku količinu vode koliko mu je potrebno. Iako neki koriste sustav kap po kap ipak je češća prethodno spomenuta metoda. Za vrijeme visokih temperatura biljka se zalijeva rano ujutro ili kasno navečer kada se spusti temperatura tla.
Gnojidba
Gnojidba luka je najbolja prvi tjedan nakon sadnje gnojivom koji osigurava opskrbu hranjivim tvarima. Prihranjivanje je važno kako bi se osigurala zadovoljavajuća veličina, težina i kvaliteta. Elementi poput kalcija i bora su ključni za sprječavanje pojave truleži i dulji vijek trajanja. Najvažniji elementi koji se moraju osigurati luku su dušik kalij i fosfor u omjeru 10 - 10 - 10 ili 6 - 8 - 4. Prvo prihranjivanje koje se može primijeniti do 4. tjedna od sadnje treba zadovoljiti 40% potreba za dušikom, kalijem i kalcijem, a drugo prihranjivanje je u fazi bujanja.
Ako se koristi koštano brašno ono ima odličnu hranjivu osnovu za početne sadnice i sadrži fosfor i kalcij. Uravnoteženo gnojivo se koristi u omjeru 4 - 4 - 4 ili 10 - 10 - 10 i potrebno je tijekom proljetne sezone rasta. Tekuće gnojivo osigurava biljci hranjive tvari, ali trenutno pa se često ne savjetuje korištenje ovog gnojiva dok primjerice granulirano gnojivo u kombinaciji s vodom lagano izbacuje hranjive tvari i duže ostaje u tlu.
Razmnožavanje
Luk se može razmnožavati na tri načina: sjemenom, reznicama ili setovima luka i to isključivo na proljeće ili jesen. Sjeme se može sijati do dubine od oko 10 cm što ovisi o vrsti dok je najidealnije to raditi na dubini od 2,5 cm. Zemlju je nakon sadnje važno održavati vlažnom kako bi se pospješilo klijanje. Ako se sadi u zatvorenom prostoru to treba biti 8 - 10 tjedana prije posljednjeg proljetnog mraza.
Sadnja lukovica odvija se 2 - 4 tjedna prije posljednjeg mraza i to pri odgovarajućoj dubini i na međusobnoj udaljenosti 10 - 15 cm. Sadi se na mjestu gdje će mu biti osigurana dovoljna količina sunca i gdje je tlo bogato i dobro drenirano. Savjetuje se napuniti tlo organskom tvari ili zemljom za posude, a prije sadnje upotrijebiti gnojivo sa sporim otpuštanjem pri čemu se treba paziti na postotak dušika koji može potaknuti rast zelenih vrhova koji štete lukovicama.
Presađivanje
Presađivanje se najčešće odvija u svibnju, a presađuje se u rupu duboku oko 10 cm na čije se dno stavlja organski kompost ili gnojivo, a lukovica ide na dubinu od 2,5 cm. Najbolje raste na uzdignutim gredicama gdje je tlo rastresito i močvarno. Idealno tlo za presađivanje je blago kiselo s pH vrijednošću 6,2 - 6,8. Luk se presađuje 4 - 6 tjedana prije posljednjeg mraza, a između gredica prave se rovovi koji služe za zalijevanje luka. Ne preporučuje se sadnja u rovove, a širina rova bi trebala biti oko 40 cm.
Pomlađivanje
Pomlađivanja osigurava bolji rast korijena i gušće zelenilo, a posebice se odnosi na one sadnice koje su dugačke i posebice ako imaju tendenciju petljanja vrhova što uzrokuje rano mijenjanje boje i na kraju propadanje sadnice. Za početak ih je idealno podrezati 12 - 15 cm jer se tako održava zdravlje sadnice omogućujući pravilno cirkuliranje zraka između sadnica koje za rezultat daju zdravu biljku. Prorjeđivanje biljke se odnosi na gusto posađen luk koji je sađen metodom sijanja, a prorjeđuje se branjem mladih izdanaka.
Prorjeđivanje
Luk se prorjeđuje kako bi se osigurao bolji rast i razvoj lukovica. Prorjeđivanje luka se obično obavlja tako što se izbojci koji rastu blizu jedni drugima uklanjaju kako bi se ostavili oni koji imaju veću šansu za rast i razvoj. Prorjeđivanje se obično obavlja kada su biljke visoke oko 5 - 10 cm. Prorjeđivanje je važno jer ako se ne obavi, biljke će se natjecati za hranjive tvari, vodu i svjetlo, što može dovesti do slabijeg rasta.
Priprema za sljedeću sezonu
S obzirom na to da je luk dvogodišnja biljka, moguće je proklijalu sadnicu posaditi naknadno sljedeće godine. Sadnici se uklanja cvijet koji se prethodno formirao i ostavlja se za sjeme za sljedeću sezonu, a luk koji je proklijao sadi se u posudu sa zemljom u kojoj se napravi rupa otprilike istih dimenzija kao i luk i naknadno se pokrije zemljom. Luk se zalije i stavi na osunčano mjesto, a zelene klice se beru za potrebe kuhanja.
Bolesti
Luk je biljka koja nije pretjerano osjetljiva na bolesti, ali problem joj mogu praviti plamenjača, meka trulež korijena i ljubičasta pjegavost.
Plamenjača
Plamenjača luka je bolest koju uzrokuje gljivica Stemphylium vesicarium i može zaraziti širok raspon usjeva. Vrsta je bolesti koja stvara male lezije u obliku mrlja koje su u početku žute boje da bi na kraju prešle u crnu. Listovi se savijaju i padaju prema tlu, a bolest je ograničena samo na lišće. Najbolje se razvija u uvjetima kada je temperatura između 18 - 25°C i kada je jaka kiša. S obzirom na to da je to gljivična infekcija potrebno je napraviti međusobni razmak između biljaka kako bi se osigurala cirkulacija zraka. Zaražene sadnice potrebno je ukloniti nakon čega se zakopava kako se zaraza ne bi širila. Moguće je korištenje fungicida kako bi se pokušalo spriječiti širenje bolesti.
Meka trulež korijena
Meka trulež korijena počinje propadanjem bazalnog dijela uslijed sprječavanja primanja određene količine vode i hranjivih tvari što dovodi do pojave žutih listova i njihovog odumiranja. Zaraženo korijenje poprima tamnosmeđu boju, a očituje se neugodnim mirisom truleži. Bolest se pojavljuje pri temperaturama 15 - 32°C da bi se najbolje razvijala pri temperaturi 25 - 27°C. Treba izbjegavati sadnju biljke u tlo koje je imalo problem već s pojavom ove bolesti, a kako bi izbjegli pojavu meke truleži lukovice se čuvaju na temperaturi do 4°C i vlažnosti od oko 70%.
Ljubičasta pjegavost
Ljubičastu pjegavost uzrokuje gljivica Alternaria porri, a pojavljuje se kao male mrlje natopljene vodom u obliku elipse. Vremenom mrlje postaju smeđe i šire, a lišće postaje žuto i vene što može biti opasno za biljku. Lukovica se može zaraziti kroz rane, a gljivica može prezimiti na tlu. Simptomi pojave bolesti javljaju se 1 - 4 dana nakon infekcije dok se lezije stvaraju unutar 5 dana. Idealno vrijeme za širenje ove bolesti je uslijed vlažnih uvjeta pa se u tom slučaju pojavljuju mrlje. Zaražena biljka se uklanja i zakopava.
Štetnici
Kako je luk relativno otporan na pojavu bolesti tako je još otporniji na pojavu štetnika pa jedini koji se ističu u uništavanju ove biljke su crv luka i tripsi.
Crv luka
Crv luka (lat. Delia antiqua) je štetnik dužine 5 - 7 mm koji se može pojaviti u bilo koje doba godine iako se najčešće pojavljuje u proljeće za vrijeme nižih temperatura. Ženke polažu jaja, iz kojih se nakon tjedan dana izlegu crvi. Jako dobro opstaju na niskim temperaturama dok ih temperature iznad 35°C uspješno ubijaju. Ličinke ulaze u luk i hrane se svim dijelovima biljke - korijenjem, stabljikom i lukovicom posebice ako je još u razvoju što uzrokuje propadanje biljke. Pojavu ovog štetnika je moguće kontrolirati odlaganjem sadnje do pojave viših temperatura i pokrivanjem zasađenih usjeva, a kemijska kontrola se odnosi na primjenu insekticida i prskanjem u podnožju biljke.
Tripsi
Tripsi (lat. Thysanoptera) su štetnici koji sišu sok iz luka i hrane se tkivom lišća i cvijeta. Zeleni izdanci luka mijenjaju boju i dobivaju bijele mrlje, a intenzivniji napadi mogu uzrokovati da se pupoljci ne otvore. Zahvaćeno lišće luka je potrebno uništiti kako bi se spriječilo stvaranje pogodnih uvjeta za daljnje napade ovog štetnika. Potrebno je razmisliti o kupnji organskih sprejeva za pomoć u kontroli napada. Tripsi uspijevaju na suhom i vrućem vremenu, a redovno zalijevanje i uklanjanje zaraženog biljnog materijala smanjuje mogućnost zaraze. Korištenjem insekticidnog sapuna ili ulja nima uspješno se rješavamo ovog nametnika.
Upotreba luka
Luk kao namirnica ima jako široku primjenu, a od davnina je poznata kao kulinarska delikatesa i biljka koja ima iznimno učinkovito djelovanje na cjelokupno zdravlje čovjeka. Jednako je zastupljena i u kozmetičkoj industriji gdje se najčešće koristi kao sredstvo koje ima blagotvorni učinak na zdravlje kose.
Berba
Luk je spreman za berbu kada mu listovi postanu tanki, promjene boju u smeđu posebice vrhovi i kada padnu na tlo, obično krajem lipnja ili početkom srpnja. Luk se bere tako što se povuče iz zemlje i ostavi se da leži 2 - 3 dana kako bi se dodatno osušio. Prilikom vađenja potrebno je paziti da se luk ne ošteti jer se oštećen luk mora iskoristiti u kratkom periodu i ne smije ga se skladištiti. Ako se luk bere da bi se skladištio potrebno je da 80% luka padne na tlo jer će u suprotnom nedovoljno zrele glavice istrunuti. Isto tako se ne savjetuje dugo ga ostavljati na zemlji nakon što je sazrio.
Nakon vađenja, luk se suši, a prethodno mu se odreže korijen i vrh na oko 2,5 cm. Nakon vađenja luka, u tu je zemlju potrebno posaditi neke biljke s dubljim korijenjem kako bi se izmijenila struktura tla poput cikle, kukuruza, celera, krastavca, špinata, bundeve, tikve, salatu i slično.
Sušenje
Sušenje luka je proces sušenja "listova" (siraća) s luka kako bi se produžila njegova trajnost. Sušenje se može obaviti na nekoliko načina i na različitim temperaturama.
Prvi način je sušenje na zraku. Listovi se odvajaju od glavice luka i rašire na suhom i prozračnom mjestu gdje će se sušiti na temperaturama između 15 i 25°C. Ova metoda traje duže, ali omogućuje jednoliko sušenje i zafržava arome i okuse luka.
Drugi način je sušenje u dehidratoru. Luk se stavlja u dehidrator i suši na temperaturama između 40 i 60°C. Ova metoda brže suši, ali zahtijeva praćenje temperature kako bi se spriječilo prekomjerno sušenje.
Treći način je sušenje u pećnici. Luk se stavlja u pećnicu na nisku temperaturu između 40 i 60°C i suši se dok ne postane suho i tvrdo. Ova metoda također brže suši, ali zahtijeva pažljivu kontrolu temperature kako bi se spriječilo prekomjerno sušenje.
Kad luk bude potpuno suh i tvrd, može se čuvati u hermetički zatvorenom spremniku na suhom i tamnom mjestu. Sušeni luk će trajati duže od svježeg luka i može se koristiti u raznim jelima.
Skladištenje
Izvađeni luk se drži najviše tri mjeseca na hladnom i suhom mjestu u košarama ili kartonskim kutijama, a zamotan u foliju u hladnjaku se može držati do godinu dana. Daleko najbolji način za skladištenje luka je plesti ga u pletenicu i objesiti. Idealna temperatura za skladištenje bi trebala biti 4 - 15°C, a izbjegava se skladištenje na mračnom mjestu jer to potiče klijanje dok temperatura ispod 4°C potiče nicanje. Luk koji nije dobro osušen treba držati na temperaturi 23 - 32°C u periodu 2 - 4 tjedna. Može se skladištiti i u konzerviranom obliku poput praha ili ispečen i zamrznut gdje se koristi kao dodatak jelima.
Pripravci
- chutney od luka
- dinstani luk
- karamelizirani luk
- marmelada od luka
- meksička salata
- miješana salata
- namaz od luka
- pekmez od luka
- povrtni temeljac
- umak od luka
- vojnički grah
Kulinarstvo
Luk je važna namirnica u svakoj kuhinji i njegovo korištenje je poznato od davnina. Može se koristiti u obliku praha kao dodatak hrani ili primjerice karameliziran kao dodatak raznim burgerima.
Od žutog luka se primjerice može praviti juha, umak ili poznati francuski kolač dok se od crvenog luka najčešće prave salate. Ovu vrstu luka moguće je i kiseliti, a bijeli luk se zbog svoje jačine često koristi u meksičkoj kuhinji.
Slatki luk je izvrstan kao dodatak salati posebice u kombinaciji s rajčicama ili kao džem od luka koji je kombinacija karameliziranog luka i octa.
Možda i netipično, jelu od prokulica, posebno u toplim salatama ili prilozima, luk će dodati dubinu okusa i potrebnu slatkoću.
Kozmetika
Postoje brojni razlozi zašto bi se luk trebao uvesti u dnevnu rutinu njege kože. Bogat je antioksidansima, mineralima, vitaminima A, C i E i selenom. Pomaže u smanjenju upala kože i ubija bakterije. Pomaže u liječenju akni i mrlja od akni kao i za liječenje ožiljaka posebice ako je u kombinaciji s aloe verom. Maska od luka može pomoći u hidrataciji kože, a pospješuje rast kose budući da je sok od luka bogat sumporom koji pomaže u ponovnom rastu folikula.
Medicina
Luk djeluje protuupalno i antibakterijski, regulira krvni tlak, poboljšava zdravlje kostiju i crijeva zbog velikog sadržaja vlakana i masnih kiselina.
Zanimljivosti
Prema istraživanjima potrošnja luka u Americi je narasla za 50% u posljednjih 20 godina, što je zanimljivo jer u Americi postoji jako malo proizvođača luka (manje od 1.000), a godišnje se posadi oko 125.000 ha.
Istraživanja kažu da je luk poznat još od brončanog doba, a obožavali su ga Egipćani koji su grobnice vladara prekrivali slikama luka. Također su smatrali da debljina ljuske luka pomaže u predviđanju nadolazeće zime. Luk se konzumirao i tijekom antičkih olimpijskih igara u Grčkoj gdje su natjecatelji konzumirali velike količine luka.
Španjolci su bili ti koji su uveli luk u zapadnu Indiju odakle se brzo proširio na cijelu Ameriku. Velški luk je najpopularniji na istoku i često se za njega kaže da je japanski luk.
Foto: 1195798 / Piaxabay
Odgovori