Lješnjak ili obična lijeska (lat. Corylus avellana) je sredozemna kultura kojoj je za rast potrebno puno sunca (heliofitna je biljna vrsta). Spada u porodicu brezovki (Betulaceae). Ova neobična voćka ima niz značajki koje nisu srodne ostalim voćnim vrstama. Najznačajnija je ta da cvate u zimskim mjesecima, kada većina voćki miruje, s cvatnjom počinje tek u proljeće.
Pripada skupini orašastog (lupinastog) voća kao i kikiriki, badem, orah, pistacija i pitomi kesten.
Ova grmolika biljka može rasti kao grm ili kao stablo. Kao grm, može narasti 3 - 8 m, a kao stablo ide u visinu čak i do 15 m.
Kora lješnjaka je glatka, a dvostruko pilasti listovi s donje strane su dlakavi. Korijen lješnjaka razvija se plitko ispod površine zemlje, na dubini od samo 30-ak cm. Na lijeski se pojavljuju i prepoznatljive rese, a riječ je ustvari o muškim cvjetovima žute boje, dugim 5 - 12 cm. Ženski cvjetovi su nešto manje vidljivi, maleni i većim dijelom nalaze se duboko u pupoljku. Tučak je izrazito crvene boje. Cvijet razvija u ranim proljetnim mjesecima prije nego što se počinju razvijati listovi.
U našim kontinentalnim krajevima lješnjak često raste u divljini, a divlju lijesku moguće je uočiti na šumskim proplancima i uz same rubove šuma, uglavnom na siromašnim tlima loše kvalitete.
Može doživjeti mnogo godina, a neke vrste ponosno broje i do 100 godina. Postaje rodan u trećoj i četvrtoj godini, a punu rodnost postiže u sedmoj ili osmoj godini. Može davati plodove 50 - 70 godina. U trenucima kada postigne punu rodnost, na jednom stablu lješnjaka moguće je ubrati i do 12 kg plodova.
Plod lješnjaka nalazi se u ljusci koja čini 50% ploda. Oraščić lješnjaka sazrijeva u grozdovima na kojima se nalazi 5 lješnjaka.
Srodnici
Vrste lješnjaka
U našim kontinentalnim predjelima mnogi su prepoznali potražnju za ovim orašastim voćem pa je uzgoj lješnjaka u posljednjih nekoliko godina porastao. Najviše se uzgaja sorta Istarski duguljasti, a slijede ga sorte Haleški i Rimski koje su podrijetlom dobijene od vrsta Corylus maxima M i Corylus avellana.
Najčešće vrste lješnjaka
Haleška lijeska - otporna je na hladnoću, a najbolje će uspjeti ako se sadi u kombinaciji s Rimskom i Istarskom duguljastom lijeskom (međusobna oplodnja).
Istarska duguljasta lijeska - najčešće se uzgaja i otporna je na hladnoću pa je čest odabir za uzgoj na kontinentalnim dijelovima zemlje. Uzgaja se na 80% plantaža lješnjaka u Hrvatskoj. Raste bujno, poput grma u širinu pa izgleda poput lopte. Plodovi su mu specifične arome i jako su traženi, krupni su i duguljastog oblika.
Rimska lijeska - uspjet će ako se uzgaja na kontinentalnim područjima gdje su zimi često niske temperature. Najčešće se oblikuje u bujno grmoliko stablo. U uzgoju je na drugom mjestu po zastupljenosti, odmah iza Istarske duguljaste lijeske. Plod je krupan i okruglog oblika, a idealan je za preradu poput izrade namaza od lješnjaka.
Industrijske sorte (Tonda gentile delle langhe, Tonda di giffoni, Tonda gentile romana) - riječ je sortama čiji su plodovi najkvalitetniji, a s obzirom na to da nisu otporne na hladnoću najčešće se sade u primorskim dijelovima zemlje. Zbog međusobne oplodnje potrebna je kombinacija sorti.
Ukrasne vrste lješnjaka
Fuscorubra - u proljetnim mjesecima listovi su tamno crvene boje dok s vremenom postanu tamno smeđi
Pendula - u početku su grane uspravne, a kasnije se povijaju
Heterophylla - listovi su jajastog oblika, uski, urezani i dlakavi
Contorta - ostvaruje niži rast, listovi su joj savijeni, a grane uvijene
Uzgoj lješnjaka
Za vrijeme uzgoja lješnjaka potrebna je pravovremena obrada tla kako bi nasadi ostvarili dobru rodnost. Potrebna je obrada tla između redova i okopavanje oko sadnica tijekom prve i druge godine uzgoja. Ono što se također mora zadovoljiti je primjena herbicida.
Nakon šeste godine od vremena sadnje, u predjelima gdje ima dovoljno kiše tijekom ljetnih mjeseci (sjeverozapadna Hrvatska), bilo bi dobro između redova formirati nisko pokošenu tratinu. Osim toga, nasade treba redovito prihranjivati i malčirati.
Osim spomenutog, za uzgoj lješnjaka je najvažnije redovito navodnjavanje i prihranjivanje nasada.
Tlo
Iako lješnjak može roditi i na nešto manje kvalitetnom tlu, na kojem druge voćke ne bi rodile, ipak, kada se radi o lješnjaku visokog genetskog potencijala, rodnost je moguća isključivo na kvalitetnom tlu uz redovitu njegu i održavanje.
Lijeska će ostvariti dobar prinos na vlažnim, humusom bogatim, dobro strukturiranim i dubokim tlima. Neće joj smetati sadnja na skeletnim tlima i tlima od karbonatne ilovače, kao ni na zbijenim i teškim tlima s velikom količinom podzemnih voda. Preporučuje se saditi je na tlu pH vrijednosti 5 - 8.
Kod sadnje važno je da se sadnica ne posadi preduboko u tlo jer takva sadnica neće započeti s vanjskim rastom sljedeće tri godine.
Klima
Izbor položaja za sadnju lješnjaka ovisit će o sorti lješnjaka koju ste odabrali za sadnju. Ako sadite lješnjak u kontinentalnom dijelu Hrvatske, odgovarat će mu položaji iznad 140 m nadmorske visine. Neke sorte lješnjaka mogu rasti i na visinama do 1.500 m nadmorske visine.
Iako nije zahtjevna za uzgoj što se tiče temperature lako se može uzgojiti i na kontinentalnim područjima. Jednogodišnji izboji se tako mogu smrznuti na temperaturi od -30°C, neotvoreni ženski i muški cvjetovi na temperaturama od -16 do -18°C, otvoreni cvjetovi na temperaturi od -7 do -10°C, vegetativni pupovi na temperaturi od -25°C, a pupovi listova u početku vegetacije na temperaturi od -3 do -5°C.
U razdoblju vegetativnog rasta neće podnijeti jaku sušu jer je u to vrijeme smanjen rast izbojaka i plodova. No, u vrijeme dozrijevanja lješnjaka, odgovarat će mu suho vrijeme i toplina kako plodovi ne bi propali zbog veće količine vlage.
Vrijeme sadnje
Lješnjak se može saditi na jesen i u proljeće.
Ipak, preporučuje se sadnju lješnjaka obaviti u jesenskim mjesecima jer se tako korijenu daje bolja mogućnost razvoja i lako se može pratiti potrebna vegetacija početkom proljeća. Prije jesenske sadnje, tijekom ljetnih mjeseci se obavlja duboko oranje. Povremene ljetne kiše i vrućine mogu pogodovati mrvljenju tla.
Proljetna sadnja lješnjaka se ne preporučuje, no ako se ipak odlučite za nju, duboku obradu tla možete obaviti u razdoblju od ljeta do zime (ako dopuštaju vremenske prilike, odnosno vlažnost tla). Niske temperature mogu dovesti do smrzavanja pa odmrzavanja tla, što pogoduje njegovom rahljenju.
Ako se lješnjak sadi u proljeće, preporučuje se da to bude što ranije i da se pojača briga oko nasada te osigura dovoljne količine vode koja im je u ovom dijelu rasta neophodna jer u protivnom može doći do zastoja u rastu i razvoju.
Slaganje kultura
Najbolje kulture koje se mogu saditi uz lješnjak su biljke koje fiksiraju dušik ili privlače oprašivače i poboljšavaju tlo oko sebe. Takve biljke uključuju gavez, jaglac, korijander, šparoge, češnjak, ribiz i razne lukovice. Obično se odlično slaže sa svim biljkama iz porodice mahunarki, na primjer rogač, badem, kikiriki, bob, soja, grašak i grah mahunar te ukrasne mahunarke albicija, mimoza i akacija.
Metvica dinamički poboljšava kvalitetu tla, stoga će odgovarati posađena ispod stabla lijeske. Izbjegavajte sadnju lješnjaka uz biljke poput komorača, poriluka i cikle.
Također ovisi o tome koju vrstu lješnjaka planirate uzgajati. Primjerice, ispod stabala uzgojnog oblika grma je obično teško nešto posaditi, pa imajte na umu posaditi biljke koje ne zahtjevaju puno svjetlosti ili prostora za rast ili niskorastuće biljke koje pripadaju porodici lukova kao što su luk, češnjak, mladi luk, ljutika, vlasac i medvjeđi luk.
Uzgojni oblik
Kod uzgoja lješnjaka danas su zastupljena četiri glavna uzgojna oblika, a to su:
- Prirodni grm - bez debla
- Grmolika vaza - bez debla
- Vaza - deblo visine 30 - 70 cm
- Piramida - deblo visine 30 - 70 cm
Lješnjak se najčešće uzgaja kao grmolika vaza, a tako se oblikuje u prvim godinama sadnje. Ovaj način uzgoja čine četiri glavne grane na kojima se oblikuju skeletne sekundarne grane, a razmak između svake treba biti oko 50 cm.
Uzgojni oblik grma
S obzirom na to da lješnjak na svom korijenu tvori mnogo izdanaka, uzgoj na njemu pogodan je za stvaranje grma ili žive ograde. Ovakav način uzgoja bio je češći u prošlosti kada se lijeska često uzgajala u obliku grma. Smatralo se da u tim uvjetima lješnjak bolje rodi jer mu je dostupna veća površina. No, gledajući jedinicu površine, veći prinos moguć je isključivo kod uzgoja lijeske stablašice koja u tom slučaju može razviti gušći sklop. S obzirom na to da lijeska svoj vrhunac postiže tek za šest godina, važno je dobro isplanirati uzgoj kako bi bio što isplativiji.
Grm se može formirati i od sadnica (3 - 4 sadnice na istom mjestu) cijepljenih na medvjeđu lijesku. Dobiveni grm imat će 3 - 4 glavne grane koje će se lakše održavati jer u ovom slučaju neće biti toliko puno izdanaka iz korijena.
Ovaj tip uzgoja moguć je isključivo na okućnicama, dok kod intenzivnijeg uzgoja nije isplativ. Zahtijeva veći broj sadnica, a uspoređujući ga s uzgojem u obliku grma na svom korijenu, ušteda nije značajnija.
Da bismo dobili uzgojni oblik grma, sadnice je potrebno skratiti na 20 - 30 cm kako bi korjenovi izdanci počeli bolje rasti. Od novih izdanaka treba ostaviti 3 - 4 iz kojih će se formirati glavne grane, a ostale izdanke treba odstraniti. Ostavlja ih se jedino u slučaju da njima želimo formirati živu ogradu.
Uzgojni oblik stabla (lijeska stablašica)
Kod lijeske stablašice važno je redovito odstranjivati korjenove izdanke i vodopije, posebice ako se šire iz vlastitog korijena. Kod ovog uzgojnog oblika preporučuje se cijepljenje lješnjaka na medvjeđu lijesku jer u tom slučaju se ne stvara toliko puno korijenovih izdanaka.
No, postoji problem. Spomenuta podloga ne voli teška tla koja su česta u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Više joj odgovaraju ilovasta ocjedita tla, iako dobro podnosi sušu i ostale ekstremne uvjete.
Rezidba se obavlja u zimskim mjesecima kada biljka miruje. Time će se smanjiti potrošnja hraniva za izdanke koji smetaju i nisu potrebni te će se potaknuti cvatnja. Kod rezidbe obratite pažnju i na bolesne i oštećene grane koje je također potrebno ukloniti kako bi se pojava štetnika i bolesti svela na minimum.
Cijepljenjem na medvjeđu lijesku sve je češći uzgoj lijeske stablašice u intenzivnom uzgoju, a što dolazi zbog veće ekonomske opravdanosti. Naime, stablo ne zauzima toliko prostora kao grm, što odmah znači i mogućnost gušćeg sklopa i boljeg uzgoja.
Deblo naraste u prosjeku 50 - 80 cm što znači da na izbor imamo više vrsta mehanizacije, a uz to i manju brigu oko čišćenja izdanaka korijena. Također, stabla su osvjetljenija nego grm, a veća količina svjetla znači i kvalitetnije plodove i višu cijenu na tržištu.
Uzgojni oblik vaze
Uzgojni oblik grmolike vaze je najpogodniji za uzgoj lješnjaka jer je u tom slučaju osvijetljenost krošnje najveća. Dovoljna količina sunca kod uzgoja lješnjaka je od velike važnosti, s obzirom na to da lijeski treba puno sunca za rast i razvoj plodova, a osim toga razvija se na jednogodišnjim izdancima. Oblik vaze formira se uz 3 - 4 glavne grane međusobno udaljene 20-ak cm kako bi cijelo stablo djelovalo čvršće.
Cilj ove rezidbe je dobra osvijetljenost, razvoj lisne mase i dobar odnos između podzemnog i nadzemnog dijela biljke. To se postiže zimskom rezidbom za vrijeme koje je potrebno ukloniti mlade izdanke koje guše grm i koji djeluju kao konkurencija osnovnim granama. Takve grane potrebno je potpuno ukloniti do same osnove jer u protivnom mogu zagušiti krošnju i pokvariti uzgojni oblik. Nakon toga, uklanjaju se sve suhe, oštećene i slomljene grane.
Uzgojni oblik grma
Lješnjak raste u obliku grma ili niskog stabla s nekoliko debala, a jednom kada se formira njezin uzgojni oblik, ne treba ga orezivati svake godine. Smatra se da je orezivanje svake godine nepotrebno i da nije isplativo. Naime, rezidba lješnjaka mora se obavljati ručno.
No, svake 2 - 3 godine rodnost nasada pada pa je tada ponovo potrebno obaviti rezidbu kako bi se potaknuo vegetativni rast lješnjaka i rodnost lješnjaka.
Faza mirovanja
Lješnjak ulazi u fazu mirovanja tijekom zimskih mjeseci kada se stablu usporava rast i prestaje stvarati lišće. To je prirodan proces koji stablu omogućuje očuvanje energije i zaštitu od niskih temperatura. Tijekom mirovanja metabolički procesi stabla se usporavaju, ali stablo nije mrtvo. Još je živo, ali ne raste aktivno. Stablo će ponovno početi rasti u proljeće, kada temperature počnu rasti i dani postanu dulji.
Važno je napomenuti da stabla lješnjaka u razdoblju mirovanja zahtijevaju manje vode i gnojidbe. Također, rezidbu treba obaviti tijekom razdoblja mirovanja jer će potaknuti snažan rast u sljedećoj sezoni, a pomoći će i u oblikovanju stabla i kontroli njegove veličine.
Razdoblje mirovanja može varirati ovisno o području sadnje i vremenskim prilikama, ali općenito stabla lješnjaka miruju u kasnu jesen i ostaju u stanju mirovanja do ranog proljeća.
Sadnja lješnjaka
Prije sadnje lješnjaka, potrebno je obaviti pripremu tla i odrediti njegovu kakvoću koja uključuje određivanje kemijskog sastava tla. Ako u tlu nema dovoljno hraniva - kalija i fosfora i ako je tlo previše kiselo, potrebno je dodati određenu količinu mineralnih gnojiva koju će preporučiti stručnjaci nakon obavljene analize. Duž cijelog tla potrebno je posipati mineralno gnojivo koje se nakon dubokog oranja na dubini od 40 cm ravnomjerno aplicira u tlo.
S obzirom na to da lješnjak ima nisko rasprostranjene korijene, priprema tla bit će dovoljna na dubini od 60 cm ako se obrađuje tlo jednoličnog profila. Kod tla koje na dubini većoj od dubine obrade ima nepropusne i zbijene horizonte, obvezno se obavlja podrivanje kako bi se postigla rahlost tla.
Oranje se obavlja tijekom kolovoza, a tlo se ostavlja u brazdi kako bi se prirodno slegnulo do sadnje. Radove je potrebno obaviti kvalitetno kako bi se sav korov potpuno zaorao.
Sadnja sjemena
Iako se najčešće sade sadnice razmnožene reznicama, lješnjak također pouzdano dobro raste uzgojen iz svježeg sjemena sakupljenog u kasno ljeto. Sjeme najbolje klija ako se posije u jesen i stavi na hladno mjesto na nekoliko mjeseci kako bi prekinulo mirovanje. Međutim, takve sadnice su osjetljive na gljivične bolesti i moraju se držati u minimalno vlažnim, prozračnim uvjetima kako bi se osiguralo njihovo preživljavanje.
Skupite lješnjake krajem ljeta nakon što ljuske postanu čvrste, svijetlo crvenkasto-smeđe boje. Takve lješnjake uberite izravno sa stabla umjesto da ih skupljate sa zemlje. Izbjegavajte koristiti plodove s oštećenjima ili očitim znakovima truleži.
Istrljajte bočnu stranu svakog lješnjaka rašpicom kako biste “oslabili” debelu vanjsku ljusku. Trljajte tek toliko dok se ne stvori blijeda mrlja; nemojte trljati ljusku do kraja jer će se sjeme oštetiti i neće proklijati. Stavite ih u kantu s hladnom vodom na 24 sata. Izvadite i bacite sve plodove koji isplivaju na površinu jer neće pouzdano proklijati i posijajte lješnjake koji su potonuli na dno
Sa sadnju su potrebne pojedinačne posude napunjene mješavinom krupnog pijeska i komposta u omjeru 50:50. Sjeme posijte na dubinu od 10-ak cm, ili srazmjerno dubini koja je jednaka dvostrukom promjeru sjemena.
Stavite svaku posudu u veliku, prozirnu plastičnu vrećicu i ostavite ju otvorenu. Ostavite ih da stoje na mjestu gdje su temperature 0 - 5°C, na primjer u hladnjaku ili na otvorenom uz zid okrenut prema sjeveru tijekom zimskih mjeseci i hladite ih 2 - 4 mjeseca. Ponovo navlažite mješavinu pijeska i nemojte dopustiti da se pijesak potpuno osuši jer će sjeme nastaviti mirovati i neće proklijati.
Nakon završetka razdoblja hladne stratifikacije uklonite plastične vrećice i premjestite posude na toplo, svijetlo mjesto, u djelomično zasjenjeni hladni okvir na prostirku za klijanje, idealno na temperature od 25°C tijekom dana i 20°C tijekom noći. Provjeravajte razinu vlažnosti mješavine pijeska barem jednom dnevno jer će se prostirka za klijanje brzo osušiti. Dodajte vodu kad god se pijesak čini suhim.
Pazite na nicanje za 30 dana. Nakon što niknu klice ostavite prostirku za klijanje na istom mjestu tjedan dana i povećajte cirkulaciju zraka oko sadnica lješnjaka.
Nakon posljednjeg proljetnog mraza premjestite ih u djelomično zasjenjeno područje i uzgajajte u laganoj sjeni. Aklimatizirajte sadnice u ranu jesen, a zatim ih presadite u trajnu gredicu s vlažnom, kiselom zemljom.
Sadnja sadnice
Lješnjak se sadi iz kvalitetnih sadnica, a sorte se moraju odabrati tako da se međusobno mogu oploditi. Važno je znati da jedna sorta ne može izvršiti oplodnju među sadnicama bez obzira na to čak i ako imate posađen cijeli nasad lješnjaka. Stoga je važno odabrati sorte koje se mogu međusobno oploditi, odnosno onu koja će biti oprašivač.
S obzirom na to da lješnjak duže cvate tijekom zimskih mjeseci, oprašivanje se vrši uz pomoć vjetra. Ako želite biti sigurni da će se dogoditi oplodnja, u nasad se sade minimalno tri sorte koje se međusobno mogu oploditi. Također imajte na umu da biljke dobro rastu uz nasade vinove loze.
Bez obzira na odabir sorti, potrebno je posaditi sadnice jedne sorte u paran broj redova. Posebice treba biti oprezan ako se kombiniraju sorte čije se dozrijevanje međusobno razlikuje.
Zadovoljeni razmak između sadnica ovisi o nekoliko važnih čimbenika, a to su:
- bujnost sorte
- tlo za sadnju
- izbor terena za sadnju
- osobinama pojedine sorte
Razmak sadnje za lješnjak koji se sadi u obliku grma je 5 x 4 m, a za lijesku stablašicu 6 x 4 m. Ako se lješnjak navodnjava, vjerojatno će bujnije rasti pa je u tom slučaju potrebno povećati razmak kako ne bi došlo do zasjenjivanja. Kod nagnutih terena razmak između biljaka može biti i manji.
Sadnice se sade na dubini na kojoj su bile posađene u rasadniku. S obzirom na to da će se tlo brzo slegnuti, potrebno ju je posaditi nekoliko centimetara više jer će je tlo povući na odgovarajuću dubinu.
Kalemljenje
Lješnjak se može kalemiti ili cijepiti na nekoliko vrsta drveća, najčešće na divlji lješnjak (lat. Corylus avellana) ili na američki lješnjak (lat. Corylus americana). Kalemljenje se provodi spajanjem dviju biljaka na način da se jedna biljka (podloga) reže pod kutom, a druga biljka se prilagođava tom rezu i spaja se s podlogom. Nakon toga se spojne točke zaštite kalemarskom trakom. Pri kalemljenju, podloga se bira na osnovu područja u kojem se biljka planira uzgajati, tako da odgovara klimatskim uvjetima i tlu.
Lješnjak se kalemi u proljeće i jesen. Kod kalemljenja u proljeće, stabljika se reže u ožujku i skladišti u hladnjaku do travnja. U travnju se podloga priprema i cijepi. Nakon cijepanja, biljke se drže u zatvorenom prostoru dok ne počnu klijati. Kod kalemljenja u jesen, stabljika se reže u kolovozu ili rujnu, a obavlja se u listopadu. Nakon kalemljenja, biljke se sade na stalno mjesto.
Uzgoj u vrtu
Pronađite mjesto sa puno sunca ili u polusjeni. U pravilu, lješnjaci trebaju najmanje 4 sata izravne sunčeve svjetlosti dnevno za dobru proizvodnju orašastih plodova i dovoljno prostora za širenje, stoga pazite da biljke rasporedite na odgovarajući način.
Za sadnju mladica s golim korijenom ili grmova u posudama kupljenih u rasadniku, temeljito navlažite korijenje prije sadnje, zatim iskopajte rupu duboku, dvostruko širu od korijenske kugle i stavite je u rupu. Ponovno napunite rupu, miješajući u jednakim dijelovima kompost i pijesak. Nabijajte zemlju kako biste uklonili zračne džepove. Količina zemlje treba biti tolika da bude ujednačena s okolnim tlom. Nakon sadnje dobro zalijte sadnice.
Uzgoj u plasteniku
Sadnice lješnjaka se u stakleniku uzgajaju samo za komercijalne potrebe gdje se stvaraju posebni uvjeti koji emitiraju temperature, klimu i strujanje zraka za hladnu stratifikaciju, a zatim aklimatizaciju za sadnju na otvorenom
Uzgoj u posudama
S obzirom na to da je lješnjak drvo koje daje mnoštvo plodova kada je razvijeno i u punom rastu izbjegava se uzgoj u posudama jer posude onemogućuju njegov rast i razvoj, čak i najveće. Lješnjak se u posudama uzgaja samo za potrebe uzgoja sadnica iz sjemena (postupak opisan u Sadnja iz sjemena) nakon čega se obavezno presađuju na otvoreno. Dugoročno se lješnjak ne preporučuje uzgajati u posudama.
Održavanje nasada
Jedna od najvažnijih mjera održavanja nasada lješnjaka je redovita rezidba i oblikovanje krošnje lješnjaka. Poznato je da stabla ili grmovi čije su krošnje bolje osvijetljene ostvaruju i veće prinose od onih koje rastu u sjeni guste krošnje (rodnost je veća za dva do tri puta).
Održavanje i njega
Lješnjaci ne zahtjevaju puno održavanja, ovisno o tome kako se oblikuju, vašim željama i raspoloživom prostoru. Ne zahtjevaju puno rezidbe osim uklanjanja mladica i izdanaka koji rastu iz baze biljke u proljeće. U nastavku pronađite sve važne informacije za održavanje i njegu lješnjaka.
Zalijevanje
Posljednjih nekoliko godina sve je češće navodnjavanje lješnjaka u svrhu povećanja rasta i razvoja stabla, a time i većih prinosa. Važno je da se navodnjavanje vrši dok su stabla još mlada, a ono je posebno važno je zalijevanje nakon sadnje. U protivnom, postoji mogućnost da sadnice zakržljaju.
Lješnjaku je za uzgoj potrebno puno vode i vlažnosti tijekom cijele godine. Preporučena količina oborina u godini dana je 800 - 1200 mm, a tijekom travnja i rujna, za vrijeme vegetacije, 350 - 400 mm.
Zalijevanje lješnjaka je obvezno nakon sadnje i to u količini od 10 l vode po jednoj sadnici. U tom slučaju može doći do povoljnog kontakta između tla i korijena. Nije nepoznanica da neki odabiru namakanje sadnice prije same sadnje i to u mješavini vode i ilovače kako bi se sadnica bolje primila i zadržala vlaga oko korijena.
Ako želite povećati prinos lješnjaka, kada primijetite da je zemlja suha, pribjegnite navodnjavanju. Najviše će im koristiti navodnjavanje u prvoj godini sadnje, a posebice od svibnja do kolovoza kada je potrebno raspodijeliti oko 1000 mm vode.
Navodnjavanje treba pojačati u razdoblju razvitka vegetacije i plodova (kada se formira jezgra plodova) jer tada biljka ima veliku potražnju za vodom.
Gnojidba
Ako ste prije sadnje obavili kemijsku analizu tla i aplicirali ga meliorativnom gnojidbom, tlo će biti opskrbljeno kalijem i fosforom u početku uzgoja. Stoga, u prve četiri godine nakon sadnje, dovoljno je prihranjivati isključivo dušikom i to u proljetnim mjesecima prije nego što se vegetacija probudi.
Prihranjivanje se vrši oko grmova na udaljenosti nešto široj od oboda same krošnje lješnjaka, a ono izgleda ovako:
- Prva godina - 0,5 kg dušičnog gnojiva
- Druga godina - 0,6 kg dušičnog gnojiva
- Treća godina - 0,8 kg dušičnog gnojiva
- Četvrta godina - 1 kg KAN mineralnog gnojiva u postotku od 27%
Nakon četvrte pa sve do osme godine, nasadi lješnjaka gnoje se KAN i NPK mineralnim kompleksnim gnojivom (u jesenskim mjesecima) duž cijele površine nasada lješnjaka. Ovoj gnojidbi dodaje se još 150 kg/ha kalija te 20 kg/ha fosfora. U proljetnim mjesecima nasadima se dodaje 100 kg/ha dušika i 350 kg/ha KAN-a.
Poslije osme godine lješnjak se prihranjuje isto kao i nakon četvrte. Jedino se količina pojedinih hraniva povećaju za 35%.
Razmnožavanje
Razmnožavanje lijeske najčešće se vrši reznicama i izdancima.
Postoje još neke mogućnosti razmnožavanja, ali ove dvije spomenute su najjeftinije i najjednostavnije.
Tijekom jesenskih mjeseci s lješnjaka se uzimaju reznice dugačke 20 cm, tako se tijekom zime pohranjuju u vlažni pijesak i drže na temperaturi od 10°C. Tako pohranjene reznice, u proljetnim mjesecima se sade na zaštićen prostor, u vlažan supstrat i tamo ostaju sve dok malo ne ojačaju.
Razmnožavanje izdancima (položenicama) obavlja se na jednogodišnjim mladicama. Izdanci se polože u tlo i prekriju slojem zemlje.
Presađivanje
Najbolje vrijeme za presađivanje lješnjaka je kraj zime ili početak proljeća kada se biljka još nije počela intenzivno razvijati. Prije presađivanja potrebno je pripremiti tlo i odabrati mjesto sadnje s dobrom drenažom. Također, potrebno je odabrati zdrave sadnice lješnjaka koje su dobile dovoljno sunčeve svjetlosti i hranjivih tvari kako bi se osigurala uspješno presađivanje.
Prije presađivanja potrebno je iskopati rupu za sadnicu koja treba biti duboka i široka dovoljno da se korijenje može raširiti. U rupu se može staviti malo komposta ili gnojiva kako bi se biljka lakše prilagodila novoj lokaciji. Zatim se sadnica pažljivo izvadi iz zemlje, pazeći da se ne ošteti korijenje te se sadi u rupu prethodno iskopanu rupu.
Nakon postavljanja sadnice u rupu, treba pažljivo napuniti rupu zemljom te ju dobro zbiti kako bi se korijenje čvrsto povezalo sa zemljom. Zatim treba obilno zaliti sadnicu i postaviti oko nje malč kako bi se zadržala vlaga. Važno je naglasiti da nakon presađivanja treba pripaziti da se sadnica dobro zalijeva i održava vlažnost tla, ali da se ne prelijeva vodom jer to može uzrokovati truljenje korijena.
Nakon što je sadnica presađena i zalivena, treba joj osigurati dovoljno sunca i zaštite od vjetra. Također, potrebno je paziti da ne raste korov jer on može oduzimati hranjive tvari i vodu. U prvoj godini nakon presađivanja, lješnjak će biti osjetljiviji i treba mu posvetiti posebnu pažnju, no nakon toga će postati otporniji i lakše ga je održavati.
Pomlađivanje
Pomlađivanje se izvodi po potrebi, a obavlja se tako da se odabere jedna grana koja se na pola skrati i usmjeri na mladu granu s ciljem pomlađivanja krošnje i produživanje životnog vijeka biljke. Vrši se postepeno i redovno, ali prema potrebi kako ne bi došlo do prekomjernog vegetativnog rasta i poremećaja rodnosti.
Uklanjanje bujnih grana vrši se tako da se uklone izboji, odnosno bujnije grane koje se nalaze odmah uz slabo bujnu granu. Time se rast prenosi na slabije bujnu granu koja tijekom vegetacije ima funkciju da bude produžnica ili vršna grana. Da bi se to pravilno postiglo, uklanjaju se jedna ili dvije konkurente grane koje se obično nalaze ispod nje.
Pregledajte sve grane pa uklonite izdanke koji rastu prema unutrašnjosti krošnje kako bi se krošnja otvorila i bila izloženija svjetlosti. Lješnjaku je za rast potrebno puno svjetlosti, a u protivnom neće moći zametati plodove.
Kod rezidbe lijeske također je važno odabrati grančice koje će se skraćivati i odrediti raspored krošnje. Vrlo je važno nikada i u niti jednom slučaju ne prikraćivati prošlogodišnje priraste jer na njima se razvijaju novi cvjetni pupoljci. Mogu se rezati isključivo u uvjetima kada ih je jako puno ili su loši, ali i u tom slučaju samo do osnove.
Loše rodne grane su duge do 10 cm jer se na njima formiraju loši plodovi koji za vrijeme vegetacije otpadaju. Oni su rezultat loše rezidbe, odnosno najčešće je ona potpuno izostala. Kod prirasta od 40 cm na više riječ je o prejakoj rezidbi koja također nije dobra ili je lješnjak pretjerano gnojen dušičnim gnojivom. I u ovom slučaju dolazi do lošeg prinosa.
Grančice dužine 15 - 35 cm osiguravaju najbolju rodnost jer kroz spomenutu dužinu formira najviše glomerula. Upravo kroz rezidbu i prihranu, tijekom cijele godine, moramo težiti tome da lijeska formira najviše takvih grana. Tijekom zimske rezidbe takve se grane ne orezuju. Njihova svrha je da budu nositelji rodnosti. Skraćuju se jedino u slučaju kada ih je jako puno jer prorjeđivanjem krošnje ona dobiva više sunca.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje lješnjaka se vrši kada se stablo lješnjaka dobro ukorijeni i moraju se ukloniti prekomjerni izdanci i grane kako bi se osigurao dobar rast i proizvodnja ploda. Obično se radi u proljeće, nakon što se pupoljci počnu otvarati.
Prvi korak u prorjeđivanju lješnjaka je pregledavanje stabla kako bi se odredilo koje se grane razvijaju prekomjerno te se uklanjaju svi izdanci koji rastu iz baze stabla, kao i one koji su slabi ili rastu preblizu drugim granama i grane koje rastu previše vertikalno, jer će one ometati rast drugih grana i stvoriti prekomjernu sjenu na stablu.
Preporučuje se upotreba čistih i oštrih škara za rezanje grana do debljine 2,5 cm, a pile za deblje grane. Kod rezanja treba paziti da se ne ošteti kora stabla i da se ostave dovoljno jaki pupoljci za budući rast. Kada se sve nepotrebne grane uklone, potrebno je osigurati da preostale grane budu dovoljno prostora za rast. Ako grane previše strše ili se preklapaju, potrebno ih je podrezati kako bi se osiguralo ravnomjeran rast grana.
Nakon prorjeđivanja, potrebno je redovito provjeravati stablo kako bi se osiguralo da se novi izdanci ne razvijaju preblizu preostalim granama. Također, važno je paziti na simptome bolesti ili oštećenja kako bi se osigurao daljnji zdrav rast stabla lijeske.
Rezidba
Rezidba lješnjaka je nužna kako bi se održala njegova formacija, produktivnost i zdravlje. Orezivanje se obično obavlja u kasnu zimu ili rano proljeće, dok je stablo još uvijek u fazi mirovanja. Ovisno o sorti lješnjaka i načinu uzgoja, orezivanje može biti različito.
Glavni cilj orezivanja lješnjaka je uklanjanje starih, slabo produktivnih ili oštećenih grana kako bi se potaknuo rast novih izdanaka i plodova. Osim toga, orezivanje se koristi i za održavanje optimalne visine stabla, kako bi se olakšalo berbu plodova i izbjegla prevelika sjenčanja u drugim dijelovima vrta ili voćnjaka.
Postupak orezivanja lješnjaka započinje pregledom stabla i određivanjem koje je grane potrebno ukloniti. Nakon toga, treba koristiti oštre i čiste alate za rezanje kako bi se izbjeglo oštećivanje stabla. Prilikom orezivanja važno je ostaviti dovoljno mladih, produktivnih grana koje će donositi plodove.
Ovisno o sorti lješnjaka i načinu uzgoja, postoji nekoliko različitih tehnika orezivanja, poput ukrašavanja (oblikovanja) stabla, skraćivanja grana ili potpunog uklanjanja cijelih grana. Stoga se preporučuje informirati o specifičnostima svake sorte prije nego se krene s orezivanjem.
Zaštita od vjetra
Lješnjak može biti osjetljiv na vjetar, pogotovo mladice, stoga se preporučuje zaštititi ih od vjetra kako bi se smanjio rizik od lomljenja grana i oštećenja stabla. Postoji nekoliko metoda za zaštitu lješnjaka od vjetra, a neke od njih uključuju sadnju zaštitnog pojasa oko stabla, postavljanje ograde ili živice oko stabla te sadnju drugih biljaka koje će djelovati kao prirodna zaštita od vjetra.
Zaštita preko zime
Lješnjak je stablo koje je otporno na hladnoću, ali ipak se može oštetiti ako se izlaže dugotrajnim i teškim mrazovima. Kako bi se zaštitio lješnjak preko zime i od mraza, postoje neke mjere koje se mogu poduzeti.
Prije svega, važno je pravilno pripremiti stablo za zimu. Orezivanje stabla potrebno je provesti prije dolaska zime, kako bi se smanjila količina lišća i grana koje mogu biti osjetljive na mraz. Uklanjaju se sve oštećene, bolesne ili slabe grane koje se mogu lako slomiti pod teretom snijega ili leda. Sljedeći korak je priprema tla oko stabla. Nakon što se očisti područje od lišća i ostataka biljaka, stavlja se malč oko stabla. Malčiranje će zadržati vlagu u tlu i spriječiti njegovo isušivanje zbog vjetra i hladnoće.
Također se može dodati i gnojivo kako bi se osiguralo dovoljno hranjivih tvari za rast i razvoj lješnjaka u proljeće. Preporučuje se koristiti gnojivo bogato kalijem i fosforom, ali u ograničenim količinama.
U slučaju iznenadnog i jakog mraza, može se prekriti ceradom ili drugim materijalom koji će zaštititi biljku od mraza. Kako bi se izbjegla štetu na stablu, materijal bi trebalo postaviti tako da ne dodiruje lišće i grane stabla.
Bolesti
Lješnjak je relativno otporna biljka pa je napada i nešto manji broj bolesti. U nastavku donosimo one najčešće.
Pepelnica
Pepelnica je najčešća bolest koja se javlja na nasadima lješnjaka, a češća je tamo gdje se vršila prihrana dušičnim gnojivom i u mediteranskom području. Napada listove koji uslijed toga požute, a kod jačih oboljenja i otpadnu. Zbog tog napada, prirast na rodnim granama može biti u padu.
Suzbijanje pepelnice se rijetko provodi jer sredstva za suzbijanje ove bolesti mogu uzrokovati palež listova. U slučaju kada se ipak odlučite provoditi prevenciju i zaštitu, koristite sumporne fungicide, ali u nižim dozama od onih preporučenih.
Bakterioze
Bakterioze (bakterijski rak i bakterijska palež) druge su dvije bolesti koje se najčešće pojavljuju na lješnjaku, a simptomi bolesti su im jako slični. Naime, mogu se pojaviti na svim dijelovima lješnjaka, na granama u obliku rak-rana te pojavom tamnih pjega. Češće se pojavljuju u kišovitim i vlažnim sezonama. Spomenute bakterioze dovode do sušenja pojedinih dijelova biljaka, a u nekim težim slučajevima i do sušenja cijelog stabla.
Zaštita se obavlja određenim i propisanim fungicidima.
Štetnici
Lješnjak nije često pogođen štetnicima, ali ponekad treba obratiti pažnju na one najčešće.
Ljeskotoč
Ljeskotoč je jedan od najčešćih štetnika koji napada lješnjak. Potrebno je redovito pratiti plodove jer ovaj štetnik može uzrokovati njihovu crvljivost i prerano opadanje. Štete radi tako što grize listove na kojima se nakon toga mogu uočiti sitne rupice te buši tek zametnute, mlade plodove koji nakon toga otpadaju.
Mjesta koja izbuši, pogodna su za ulazak raznih gljivičnih bolesti kao što su: Botritisa, Nematospora, Monilia i Fusariuma. Spomenute gljivične bolesti dovode do sekundarnih oštećenja na plodovima, posebice ako je vrijeme kišno i vlažno. Ljeskotoč odlaže jajašca u plodove gdje se dalje razvijaju ličinke koje grizu jezgru plodova i pune je izmetom. Takvi plodovi gube na tržišnoj vrijednosti.
Ovaj štetnik može se suzbiti tijekom vegetacije (od svibnja do kolovoza) uz primjerene insekticide koje je potrebno aplicirati u nekoliko navrata.
Ljeskova grinja
Ljeskova grinja može se pojaviti na nasadima na cijelom području Hrvatske, a najraširenija je u Istri. Uslijed njegove pojave, pupovi nabreknu i ne otvaraju se, a iz njih se formiraju bolesni listovi koji se brzo suše. Za vrijeme vegetativnog razvoja, sa zaraženih pupova mogu prijeći na zdrave i tako uzrokovati novu zarazu. Najveći prelaz odvija se kada lijeska razvije 5 - 10 listova. Ovaj štetnik najčešće se pojavljuje kada je vrijeme vlažno i hladno.
Suzbijanje se vrši tijekom svibnja, u dva navrata, s razmakom od dva tjedna. Koriste se dozvoljeni akaricidi.
Lisne uši
Lisne uši (zelena ljeskova lisna uš i ljeskova uš) se mogu pojaviti tijekom svibnja, a lako ih se suzbija dozvoljenim insekticidima.
Upotreba lješnjaka
Plodovi lješnjaka najčešće se koriste u pripremi različitih slastica, namaza i kolača. No, plod lješnjaka je bogat i hranjivim tvarima. Jedino na što trebate pripaziti je doziranje jer je riječ o masnom i kaloričnom orašastom voću.
Berba
Berba lješnjaka vrši se u ljetnim mjesecima pa sve do rane jeseni (od sredine srpnja do listopada). Ovisi o samoj sorti i njezinim osobinama te o području gdje se uzgaja. Plod je zreo kada polako počne ispadati iz omotača i kada promijeni boju. Potpuno su zreli oni plodovi koji poprime žuto smeđu boju.
Ne preporučuje se brati plodove prije nego što potpunu dozru jer su niže kvalitete, a jezgra im je žilava i smežurana. Berba lješnjaka je ponekad otežana time što svi plodovi ne dozriju u isto vrijeme, a kod nekih vrsta se teško čiste iz omotača.
Plodovi se najčešće beru tresenjem stabala i to specijalnim tresačima koji se pokreću traktorom. Nešto lošiji učinak berbe postiže se ručnom berbom i ručnim otresanjem. Ručna berba lješnjaka obavlja se isključivo na vlastitim manjim nasadima, u protivnom je jako skupa.
Prije usisavanja, plodovi se skupljaju posebnim četkama u redove kako bi se posebno konstruiranim usisavačima lakše skupili. Prije berbe preporučuje se tlo očistiti od korova kako bi se berba što više olakšala.
Sušenje
Nakon berbe, važno je plodove dobro osušiti. Naime, za vrijeme berbe, lješnjak sadrži do 35% vode, što je previše jer se u tom slučaju često pojavljuje plijesan nakon čega plodovi propadaju.
Postoji mogućnost da neki plodovi padnu na tlo s omotačem, a u tom slučaju je i količina vode u samom plodu veća. Oni koji su tako ubrani, a ne možete ih skinuti, suše se na suncu u razdoblju od 6 - 8 dana uz povremeno miješanje. Nakon ovog perioda, većina plodova će se odvojiti od omotača, a manji broj potrebno je još neko vrijeme sušiti na isti način.
Ako neki lješnjaci ostanu omotani u omotač, spremite ih u skladište u sloj od 30 cm debljine i ostavite 10-ak dana. Za to vrijeme je također obvezno redovito miješanje kako bi se omotač što brže uklonio.
Kako biste bili sigurni da ste ubrali kvalitetne lješnjake potrebno je zadovoljiti uvjete berbe. Ne berite ih prerano jer je tada količina vode u njima veća. Plodovi se moraju brati isključivo kada su potpuno zreli.
Očišćeni lješnjak se suši 2 - 3 dana na sunčanom mjestu ili u posebnoj sušionici, dok količina vlage u njemu ne padne ispod 10%. Temperatura u rasponu 32 - 34°C idealna je za sušenje lješnjaka. Suši se na temperaturi od 40°C dok postotak vode ne padne ispod 10%.
Skladištenje
Dobro osušeni lješnjak može se skladištiti 2 - 3 godine, iako se preporučuje da ih ne čuvate duže od godinu dana jer nakon toga gube na težini, mijenjaju boju ili užegnu zbog stvaranja dodatne količine vlage.
Prostorije za čuvanje lješnjaka moraju biti osvijetljene i suhe. Jako je važno da to nisu vlažna područja jer će na takvim mjestima lješnjak brzo propasti, izgubiti na kvaliteti, a moguća je i pojava plijesni. Pod skladišta bi trebao biti izrađen od betona i izoliran od vlage. Preko betona, postavljaju se suhe daske, a zidovi skladišta moraju biti okrečeni i dobro izolirani.
U skladišnom prostoru lješnjaci moraju biti položeni u tankim slojevima, a povremeno ih se mora promiješati kako bi se izbjegla pojava neugodnog mirisa.
U prostoriji u kojoj čuvate lješnjake preporučuje se i pohranjivanje negašenog vapna koje smanjuje postotak vlage u zraku te paljenje sumpora koji će uništiti moguće gljivice i tako spriječiti gljivična oboljenja lješnjaka.
Skladište bi trebalo imati i električni ventilator koji će sušiti višak vlage, a postavlja se 30 cm od visine plafona. Osim ventilatora preporučuje se i upotreba grijalica koje bi održavale temperaturu zraka od 30 °C. Broj grijalica ovisi o veličini prostorije. Termostat za mjerenje temperature zraka postavlja se na jedan metar od poda.
Pripravci
Kulinarstvo
Pri same spomeni lješnjaka mnogi će dobiti asocijaciju na ukusnu čokoladu ili čokoladni namaz s lješnjacima. Lješnjak se često koristi pri pripremi slastica, kolača i torti, ali i sladoleda, raznih namaza pa čak i biljnih napitka od lješnjaka poznatijeg kao mlijeko od lješnjaka.
Lješnjak sadrži 50 - 80% ulja pa isključivo blendanjem sirovog ili prženog lješnjaka možemo dobiti zdravi i ukusni namaz od lješnjaka koji se može namazati na kruh ili dodati žitnim pahuljicama za doručak.
Medicina
Upotreba lješnjaka česta je i u farmaceutskoj industriji te u narodnoj medicini. Prirodni je antioksidans koji pomaže održati stanice tijela zdravima. Plod lješnjaka bogat je proteinima, zdravim nezasićenim masnoćama i vitaminima skupine B. Od ugljikohidrata sadrže najviše celuloze.
Zanimljivosti
Danas lješnjak raste na području južne Europe, Male Azije, Sjeverne Amerike, uz obalu Tihog oceana, Sredozemnog i Crnog mora. Najveći proizvođači su Turska sa 70% svjetskog uzgoja, a slijede je Italija, Oregon, Washington i Španjolska.
U prošlosti se smatralo da su svi oni koji su jeli plodove lješnjaka bili mudri i imali magične sposobnosti. Irci su vjerovali da se u plodu lješnjaka skrivala vila koja je bila veliki ljubitelj poezije.
Drvo lijeske koristilo se u tokarstvu, a od njega su se izrađivale ograde, podovi, čačkalice, štapovi, pokućstvo, držači za kišobrane, držači oružja i drugo.
S obzirom na to da je većinom otporna na štetnike i bolesti, lijeska se lako uzgaja, a čest je i organski uzgoj lješnjaka. U cijelom svijetu osjeća se manjak ovog orašastog ploda pa je sadnja lješnjaka odličan i ekonomski prihvatljiv posao koji će zasigurno dovesti do brzih i dobrih rezultata.
Foto: _Alicja_/Pixabay
Odgovori