Limun (lat. Citrus limon) je stablo koje potječe iz roda Citrus (porodica Rutaceae) te daje istoimeni plod. U rod Citrus spada i limeta, naranča, mandarina, grejp i pomelo. Stablo limuna je nastalo križanjem pomela i citrone, ali stoljećima uspijeva kao samostalno stablo koje se razmnožava cijepljenjem ili reznicama.
Limun je drvo visine između 3 do 6 metara. Cvjetni listići i mladi izboji su ljubičasti. Plod je žute boje, a njegova unutrašnjost je bezbojna te je ovalnog do gotovo okruglog oblika. Uz peteljku ima malo udubljenje sa šiljastim završetkom na suprotnom kraju. Kora limuna može biti glatka ili hrapava, a unutrašnjost mu je obložena bijelom spužvastom ovojnicom koja se zove albedo te ona nije jestiva. Limun se uzgaja radi dobivanja plodova, makar je stablo limuna čest ukras u domovima.
Limun se uzgaja u različitim varijacijama. Nove varijacije se razlikuju samo u vanjskom izgledu dok njihov gospodarski značaj i prehrambena svojstva ostaju nepromijenjeni.
Limun se dijeli na žuti i zeleni limun, ali to je komercijalna podjela jer rastu na istom stablu.
Na ovim područjima uzgoj limuna je slab jer ne postoji puno prirodnih uvjeta za uzgoj na velikim prostorima. Postoje lokacije na kojima se limun može uzgojiti na otvorenom - Lastovo, južna strana otoka Hvara, Mljet, otok Vis, Korčula dubrovački otoci i dubrovačko primorje.
Vrste limuna
Sorte limuna dijelimo na zelene i žute sorte. Zeleni limun se razvija iz proljetnog cvijeta stabla tako da se namjerno izazove suša koja traje 40 dana, između lipnja i srpnja. Takav plod je dobar jer podnosi skladištenje i duga putovanja pa se najčešće koristi za izvoz po cijelom svijetu.
Žuti plodovi dozrijevaju zimi. Ovaj način korištenja stabla je vrlo čest jer je financijski isplativ, ali značajno skraćuje njegov životni vijek.
Limun mjesečar
Limun mjesečar ima bujno stablo s dugim izbojcima na kojima se nalaze osrednje količine bodlji. Limun mjesečar je dekorativna i lijepa biljka koja može narasti između 3 do 6 metara. Listovi limuna mjesečara su sjajni, a cvjetovi bijele boje s jakim mirisom. Plodovi su puni vitamina C. Ako se limun mjesečar posadi na odgovarajućem podneblju stablo će cvasti i do 3 puta godišnje, od svibnja do rujna. Nakon cvatnje limun mjesečar daje plodove koji se koriste za preradu, sok i jelo.
Plodovi su ovalnog ili okruglog oblika, a oblik ovisi o uvjetima u kojima se limun mjesečar uzgaja. Meso ploda je razdijeljeno u 8 do 12 režnjeva u kojima se nalaze sjemenke. Ova sorta limuna svoje plodove može zadržati do svibnja, a ponekad čak i do lipnja.
Limun mjesečar ne podnosi niske temperature, stoga ga je najbolje presaditi unutar lonca i držati ga na toplome. Ova sorta limuna voli sunce i svjetlost stoga, kada je u kući, mora biti stavljen u blizinu prozora. U loncima limun mjesečar treba imati bogat kompost pa ga je potrebno pognojiti gnojivom za agrume.
Lisabon
Lisabon je sorta limuna američkog podrijetla. Ova vrsta limuna dobro podnosi toplinu i sušu, a otporna je i na niske temperature. Lisabon je jedna od najboljih sorti za uzgajanje na otvorenom polju u toplim klimama, kao i u limunarima.
Stablo ove sorte je snažno, ima snažne grane, dobro je lisnato s brojnim šiljcima. Daje do 60 plodova godišnje u prvim godinama, a cvjeta nakon treće godine. U četvrtoj ili petoj godini počinje davati do 35 plodova, a do 150 plodova može se ukloniti iz odraslog stabla.
Plodovi su izduženi, a vrh ploda je nagnut. Težina ploda može doseći do 500 g. Plod ima malo ili gotovo ništa sjemenki, a kora je tanka. Plodovi ove sorte limuna se smatraju najkvalitetnijim. Lako se uzgaja, a cvijeće i plod se nalaze na stablu u isto vrijeme. U sobnim uvjetima može narasti do metra.
Taškent
Ovu sortu limuna uzgojio je Fakhrutdinov iz grada Taškenta. Tašket ima malo tamno zeleno lišće i male bijele cvjetove. Cvjeta do 2 puta godišnje, jednom u proljeće i jednom u jesen. Cvjetovi su skupljeni u male četkice od 5 do 6 pupova. Plodovi nastaju u drugoj ili trećoj godini. Plodovi su mali, težine od 80 do 90 grama te imaju vrlo tanku koru i sočnu pulpu. Faza zrenja ploda traje 30 do 35 dana.
Stablo može narasti između 1,8 do 2,5 m, a u prosjeku naraste oko 2,2 m.
Meyer
Ova sorta limuna se odnosi na hibridne oblike. Meyer je prirodni hibrid između limuna i naranče. Ovu sortu još nazivaju kineski limun ili kineski patuljak.
Mayer raste u obliku malog stabla ili grma do visine od 2,5 m. Listovi su mali i tamno zeleni. Pupoljci i cvjetovi se skupljaju u grozdove, a ponekad su pojedinačni te su manji od ostalih limuna. Cvat je bijeli ili plavkast.
Plodovi ove sorte su okrugli te teže do 100 grama. Vrlo su sočni i nisu previše kiseli. Kora ploda je svijetlo žute boje, ponekad može biti narančasta te ima tanku i glatku površinu. Stablo cvjeta do 4 puta godišnje s kratkim intervalima. Mayer ulazi u plodnost već u drugoj godini te je jedna od najviše ne kiselih sorti.
Eureka
Eureka je sorta limuna koje ima brzorastuće stablo s trnjem, gusto lišće te stvara mnogo plodova. Plod je kiseo, srednje veličine, ima gustu koru i malo sjemenki. Plod može biti duguljasti ili kruškoliki, a meso mu je zelenkasto-žuto. Plodovi se nalaze na kraju dugih grana.
Eureka je najosjetljivija na hladnoću, a život stabla je kraći. Ova sorta se smatra glavnim izvoznim limunom u većini zemalja, s izuzetkom Italije i Španjolske.
Santa teresa
Sorta limuna koja je nastala iz talijanskog uzgoja. Stablo joj može doseći visinu do 3,5 m, a plodovi su visoko kvalitetni te teže oko 90 g.
Ova sorta je otpornija na malkolšku bolest te se često sadi na mjestima gdje je ova bolest već uništila prijašnje sorte.
Pawlowski
Ova sorta limuna se mora stalno održavati jer cvijeta tijekom cijele godine. Dobro podnosi nedostatak svijetla.
Plodovi su veliki i ovalni te se često javljaju bez sjemena. Plod može doseći od 300 do 500 g, ali najčešće teže oko 150 grama. Jedno stablo može doprinijeti do 30 plodova. Razmnožava se reznicama.
Prosječna debljina kore je 4 do 5 mm, a listovi ove sorte su veliki. Pawlowski raste u obliku malog grma ili stabla te doseže visinu između jednog i dva metra. Kruna je okrugla do promjera od jednog metra. Na granama se ponekad javljaju kratke bodlje.
Ova sorta je najviše prilagođena sobnim uvjetima jer lako mogu tolerirati suhi zrak i slabu svjetlost te čak bolje rastu u malom zamračenju.
Zagara Bianca
Zagara Bianca raste brzo te ima visoko i snažno razgranato stablo bez trnja. Listovi su eliptični te blago zaobljeni na krajevima. Listovi i mladi izbojci su svijetlozelene boje. Cvjetovi i pupoljci su bijele boje. Plod je srednje veličine te može doseći između 130 i 160 g. Plod ima tipičan oblik limuna te je jako kiseo.
Ova sorta gotovo kontinuirano cvjeta tijekom cijele godine. Plod dozrijeva od listopada do prosinca te dobro podnosi transport. Ne podnosi niske temperature.
Novi Zeland
Plod ove sorte po obliku nalikuje jajima, težinom mogu doseći između 600 i 800 g, a dužina mu može biti i do 20 cm. Kora je debela, a plod sočan i kiseo.
Stablo može narasti do 4 metra s okruglim i rebrastim izbojcima te velikim brojem bodlji. Listovi su veliki, između 7 i 13 cm, a cvjetovi su u promjeru između 4 i 6 cm. Ova sorta limuna podnosi temperature i do -5°C.
Sadnja limuna
Limun nije zahtjevan za uzgoj, ali ne podnosi niske temperature jer one mogu prouzročiti velika oštećenja. Limun je, prema uzgajivačima, najbolje saditi u siječnju, a najjednostavnije ga je uzgojiti iz sjemenki koje su se prije dobro osušile.
Vrijeme sadnje
Limun se najlakše razmnožava sjemenom. Sjeme se sije u siječnju tako da se posije u zemlju na dubinu od jednog centimetra te se obilno zalije. Nakon što se pojave cvijet biljka se pokrije staklom koje treba brisati od kondenzirane vode.
Odabir podloge za sadnju
Cijepljenje limuna najbolje uspijeva ako su podloga i plemka pripadnici iste vrste - cijepljenje jedne sorte limuna na drugu sortu limuna. Ne smiju se cijepiti dvije različite vrste - limun i kruška.
Sadnja iz sjemena
Kada se limun sadi iz sjemena prvo je potrebno sjeme odvojiti od ploda te ga temeljito isprati vodom. Zemlja za sadnju treba biti izbalansirana i rastresita, najviše mu pogoduje ilovasta ili pjeskovito-ilovasta zemlja. Temperatura za rast mora biti između 18 i 20°C,. Ako ima dovoljno vlage, sjeme će proklijati za četiri tjedna.
Kada se na limunu počinje razvijati lišće potrebno je skratiti vrhove korijena i presaditi biljku u manju posudu. Korijenje se počinje skraćivati kada dolazi do pojave najmanje tri lista. Biljku je najbolje presaditi u staklenu posudu jer će tako brže rasti i razviti korijen. Kada se korijen razvije potrebno ga je ponovno skratiti i presaditi. U prvih 12 do 24 mjeseca se koristi ista zemlja za sadnju.
Kada se sadi iz sjemena limun počinje davati plod poslije treće godine. Optimalni postotak zemlje se sastoji od jednog dijela gnojiva i jednog dijela pijeska. Plod je manje kvalitete stoga mu je potrebno prihranjivanje i kalemljenje. Kalemljenje se odvija nakon što biljka dosegne određenu debljinu, uglavnom nakon godine dana.
Rezidba limuna se odvija dva puta godišnje, jednom u kolovozu i jednom u proljeće. Grane koje su urodile plodom se orezuju na jedan ili dva pupoljka. Grane koje nisu dale plod treba orezati i tako im ograničiti rast.
Kada se biljka nalazi u zatvorenom prostoru radi se umjetno oprašivanje mekanom četkicom.
Zimi biljku treba držati u sobi s dovoljno svjetlosti, a optimalna temperatura je oko 8°C,. Sljedeće godine se biljka orezuje ispod pupoljka. Kada kalem grančice dosegnu dužinu između 15 i 20 centimetara skraćuju se tako da se stvori niže, ali simetrično drvo.
Uz pravilnu njegu limun iz sjemena može opstati i do
Sadnja sadnica
Uz sadnju sadnica limun se može uzgojiti i iz reznica. Za razmnožavanje limuna reznicama uzima se zdrava reznica koja može biti duljine između 10 i 25 centimetara. Reznica se ogoli na dva do tri lista te se posadi u unaprijed pripremljenu zemlju. Reznica se održava u sobnim uvjetima te se redovito zalijeva. Nakon što izraste skraćuje joj se korijenje te se reznica presadi u veću posudu.
Kada se limun sadi u obliku sadnica prvo se kupuje mladica stara dvije do tri godine. Prvo se mladica zasadi u dovoljno veliku posudu. Posuda se postavlja na osunčano mjesto, a mladica se ne zalijeva pretjerano.
Prvi plodovi se javljaju već nakon 6 do 9 mjeseci.
Uzgoj u vrtu
Limun se uzgaja u voćnjacima. Unutar voćnjaka razmak između limuna je od 5 do 8 m kako bi se grane mogle razvijati. Vanjski limuni se pokrivaju zaštitnom folijom tijekom zimskih mjeseci. Ako je limun cijepljen na podlozi Poncirus trifoliata može izdržati temperature i do -6,5°C
Uzgoj u posudama
Za uzgoj limuna u posudi koristi se južna strana s mnogo svjetlosti. Kada je ljetno vrijeme limun mora biti vani na svježem zraku. Za zimsko vrijeme limun je potrebno unijeti u zatvoreni ostakljeni balkon gdje se temperatura ne spušta na ispod 10°C.
Kada limun nema dovoljno svijetla odbacuje svoje lišće. Ogoljele grane je stoga potrebno prikratiti kako bi u proljeće potjerali mladi izdanci.
Sobnim biljkama limuna je potrebna umjetna oplodnja kako bi se osigurao što veći broj plodova. Kako bi donosili plodove biljke treba cijepiti mladicama uzetim s biljaka koje daju plod. Cijepljenje se odvija u razdoblju između 15.08. do 15.09.
Svake dvije do tri godine sobni citrusi se presađuju u smjesu komposta, listovače i oštrog pijeska s nešto zemlje.
U proljeće se sobni limuni orezuju, na ljeto dohranjuju, a na jesen se spremaju u svijetle prostorije sa sobnim temperaturama.
Tlo
Za limun su pogodna dobro drenirana tla lakše teksture. Najpogodnija su ilovasta tla te pjeskovito-ilovasta tla. Optimalna su neutralna tla čiji je pH između 5,5 do 7.
Zemlja u kojoj se sadi limun uvijek treba biti dovoljno vlažna, ali ne smije se niti previše zalijevati kako ne bi došlo do ubrzanog truljenja. Ako ima dovoljno vlage sjeme će proklijati za četiri tjedna.
Klima
Limun ne podnosi niske temperature, a temperature ispod -5°C mogu prouzročiti trajna oštećenja.
Uzgoj limuna
Listovi limuna su svijetlo zelene boje, slabo su nazubljeni, a peteljka je gola i bez krilaca. Stablo može narasti između 3 do 6 metara i ne podnosi hladnoću.
Slaganje kultura
Limun je najbolje saditi na zemlji gdje se ovaj agrum već uzgajao. Krumpir povećava kiselost tla, pa ga je dobro posaditi između voćki.
Biljke iz obitelji mahunarki doprinose fiksaciji dušika - pretvaraju dušik u spojeve koje ispuštaju u tlo, a koje limunu koristi. Prikladne mahunarke uključuju kulture kao što su djetelina, grašak.
Metvica privlači insekte i, iako je korisna, treba ju pažljivo saditi jer se metvica može nekontrolirano širiti ako je se ne nadzire. Timijan je također dobar izbor za drvo limuna u početnoj fazi rasta, a kopar i anis mu daju dovoljan prostor za rast i odbijaju kukce i štetnike koji napadaju limun.
Zalijevanje
Limun se mora često zalijevati. Kada limun nema dovoljno vode on odbacuje svoje lišće koje s vremenom počinje žutiti. S vodom se ipak ne smije pretjerati jer ako se zalijeva previše može doći do gušenja korijenja.
Za povećanje propusnosti se dodaje pijesak u zemlju. Zalijevanje se odvija svaki treći dan u umjerenim količinama.
Gnojidba
Limun je biljka koja svojim korijenjem brzo izvlači minerale iz tla. Gnojidba se provodi jednom tjedno u razdoblju od travnja do kolovoza. Gnoji se posebnim gnojivom za agrume.
Razmnožavanje
Limun se razmnožava pomoću presadnica ili iz sjemena.
Održavanje i njega
Limun se održava rezidbom. Rezidbom se odstranjuju konkurentne grane te se forsira rast mladice. Rezidbom se određuje bujnost, kondicija i rodnost voćke.
Održavanje nasada
Oštrom rezidbom se dobivaju vegetativni, ali manje rodni pupovi. Ako se ne vrši rezidba dolazi do manje bujnosti i slabije kondicije te do neujednačene rodnosti.
Rezidba je važna za sobni limun i njegov estetski izgled. Sobni limun se prorjeđuje svake godine krajem zime, prije početka prve vegetacije. Režu se grane koje rastu prema unutrašnjosti ili su predugačke.
Rezidba i oblikovanje
Orezivanje i oblikovanje je nužno za sva stabla pa tako i za limun. Rezidba potiče rast i daje limunu čvrstu strukturu koja mu je potrebna za bolji prinos. Primjenjujući rezidbu biljci se simulira novi rast kako bi više energije usredotočila na razvoj pupova. Redovnim orezivanjem limuna se uklanjaju bolesti, slabije grančice, ali i sve one grane koje mu nisu kasnije potrebne za prezimljavanje. Limun je najbolje orezivati u ožujku ili travnju.
Priprema za sljedeću sezonu
Tlo za sljedeću sezonu treba biti dobro pripremljeno. Može se pripremiti pomoću nizinskog treseta koji se može kupiti u trgovini ili pronaći vrtu. Sirovine se ventiliraju 2-3 dana prije uporabe. Koncentracija treseta u smjesi ne smije prelaziti 10%.
Berba limuna
Limun daje plod nakon treće ili četvrte godine života. Ako je podneblje odgovarajuće limun može roditi i do dva puta godišnje.
Proljetna cvatnja traje najmanje dva mjeseca, a toliko za berbu mogu čekati i plodovi koji se nalaze na granama.
Druga cvatnja se izaziva prisilno i traje od kolovoza do rujna, a plod se bere u svibnju. Odraslo drvo u povoljnim uvjetima daje između 600 i 800 plodova.
Skladištenje
Nakon berbe limun može stajati do 5 dana. Kako bi se produžio vijek trajanja limun se skladišti. Limun se čuva u hladnim ostavama ili unutar hladnjaka. Ako se limun čuva unutar hladnjaka potrebno ga je staviti unutar plastičnih posuda te zatvoriti.
Bolesti
S uzgojem limuna javljaju se i različite bolesti poput: antraknoze, kraste, gomozova, melseka i virusne bolesti.
Antraknoza
Antraknoza je jedna od najčešćih bolesti koje mogu zahvatiti stablo limuna. Simptomi bolesti se mogu prepoznati po žutom lišću, padom pupova, pojavom crvenkastih mrlja na plodu te smrću grana. Bolest se suzbija prskanjem Fitosporinom koji nije toksičan. Može se Bordeuxom od 1%. Biljka se prska dva do tri puta godišnje.
Krasta
Krasta je bolest uzrokovana gljivicama. Pojavljuje se na mladim listovima u obliku mrlja žućkaste boje koje kasnije prelaze u sivo-ružičaste bradavice. S vremenom ova gljivica mutira te ubija izboje. Bolest može pogoditi i plodove koji poprime narančaste mrlje. Zahvaćena područja treba rezati te spaliti. Prska se Bordeuxom od 1%.
Gomozov
Gomozov se na limunu pojavljuje u obliku smeđe-crvenih točkica na trupu i granama. Na mjestima koje je gomozov zahvatio kora polako odumire te se stvara ljepljiva tvar zlatne boje koja izlazi iz pukotina te na zraku postaje kruta. Bolest nastaje zbog viška vlažnost, nedostatka kalija i fosfora, zbog viška dušika ili ako se sadnica preduboko zasadila. Kako bi se limun izliječio prvo je potrebno utvrditi uzrok bolesti. Za dezinfekciju rana se koristi otopina bakrenog sulfata od 3%. Postupak se ponavlja nekoliko puta dok biljka ponovno ne očvrsne. Grane koje su zahvaćene ovom bolesti treba odrezati i spaliti. Kao preventivna mjera se koristi topla voda kojom se limun zalijeva, a kada se sadi vrat korijena se ne smije produbiti u tlo.
Melseko
Melseko je zarazna bolest koja se na limunu očituje sušenjem izdanaka. Ova bolest se najčešće pojavljuje u proljeće, a najviše zahvaća plantaže. Između jeseni i proljeća bolest se može pojaviti i na domaćem limunu. Listovi limuna opadaju, a na rezu limuna primjećuje se crvenkasta boja. Za ovu bolest nema prevencije.
Virusna bolest limuna
Virusna bolest limuna se može pojaviti u obliku raka citrusa, mozaika listova te tristeze. Bolest se manifestira pojavom smeđih mrlja na plodovima i lišću. Ako se ne otkrije na vrijeme virusna bolest limuna može uzrokovati opadanje lišća te deformaciju ploda. Za virusne bolesti nema lijeka.
Mozaik listova se pojavljuje u obliku tamnih ili svijetlih poteza na lišću, s vremenom se lišće deformira, a stablo počinje rasti vrlo sporo. Prvo se lišće osuši i padne, uskoro kora, zatim grane ili čak cijelo stablo odumire.
Štetnici
Od štetnika na limunu možemo pronaći: limunskog pauka, štitaste uši, crnu gljivu, korijensku uš, običnu aphid.
Limunski pauk
Limunski pauk voli napadati mladice i lišće limuna, a može se zavući u uvijeno lišće. Najčešće se pojavljuje u vrlo suhim sobama. Za borbu protiv ovog nametnika se koristi otopina borne kiseline od 1%. Prskanje se ponavlja i do 4 puta.
Štitaste uši
Ovaj štetnik se na limunu pojavljuje u obliku ličinki. Štitaste uši se pojavljuju na donjem dijelu vene lišća, a s vremenom uš postane prekrivena voskastim premazom. Kada dođe do prekomjernog oštećenja na lišću, štitasta uš prelazi izvan lišća. Ovako dolazi do slabljenja cijele stabljike limuna koja postaje podložna na druge bolesti. Za suzbijanje ovog štetnika se koristi otopina češnjaka i vode s kojom se prskaju listovi.
Crna gljiva
Javlja se kao posljedica lezije limuna s brašnastom stabljikom ili listom. Biljka se tretira otopinom insekticida ili slabom otopinom češnjaka i vode.
Korijenska uš
Korijenska uš je parazit koji se nastanjuje pod zemljom. Kako bi se ovaj štetnik uništio potrebno je zamijeniti tlo svježim sadnim materijalom.
Obična aphid
Obična aphid je srodnik lisnih ušiju te se pojavljuje na mladom lišću. Ovaj štetnik je svijetlozelene boje te napada stražnju stranu lista. Lišće se nakon nekog vremena počinje uvijati jer lisna uš izvlači sok iz lišća. Obična aphid se može prenijeti preko druge biljke ili preko unesenog buketa cvijeća.
Ako lisna uš nije zahvatila veći dio biljke, zahvaćeni listovi se izrezuju te se štetnik mora zdrobiti. Ako je opseg lezije velik, koriste se insekticidi. Prskanje infuzije češnjaka također je učinkovito.
Upotreba limuna
Limun se najviše koristi unutar domaćinstva kao dodatak jelima ili kao sok. Limun se koristi i u proizvodnji kozmetike, kao sredstvo za čišćenje te kao prirodni konzervans. Limun je pun nutrijenata - sadrži pektin, vitamine C, A, B1, B6, kalij, kalcij, magnezij, fosfor te mangan.
Pripravci
Limun u medicini
Limun snižava visoki krvni tlak zbog velikog udjela kalija te ublažava mučnine i povraćanje.
Voda s limunom popravlja raspoloženje te ublažava simptome stresa. Limun brzo povećava razinu energije.
Limun pomaže pri disanju, a često koriste osobe koje boluju od astme.
Limun u domaćinstvu
U domaćinstvu se koristi kao cijeli plod, jedino se bijela unutarnja kora ne koristi zbog svoje gorčine. Od limuna se radi cijeđeni sok koji se još može razrijediti s vodom te se naziva limunada. Rendana kora limuna se koristi u izradi kolača.
Limun se koristi kao pojačivač okusa u vodama, raznim alkoholnih i bezalkoholnim pićima te se koristi u izradi čajeva.
U slanim jelima, limun se dobro slaže uz jela s ribom i piletinom, a listovi se koriste u jelima s mesom i morskim plodovima.
Povijest
Recept za limunadu postoji više od 1000 godina. Najraniji zapisi o limunadi dolaze iz srednjovjekovnog Egipta. Limunada se isprva zvala Kashkab, a radila se od fermentiranog ječma u kombinaciji s mentom, rotkvicom, crnim paprom i listom limuna.
Citrus limuna postoji više od 8 milijuna godina što dokazuju fosilizirani listovi pronađeni u kineskoj provinciji Juan.
Zanimljivosti
Pri kupnji limuna bolje je odabrati okrugli oblik ploda jer on sadrži više soka u sebi. Limunov sok, kuhinjska sol i čista voda su dovoljni sastojci da se očisti bilo koja površina u domu.
Limunova energetska vrijednost je niska te ima 29 kalorija na 100 grama.
U limunovom soku se nalazi niska razina PH vrijednosti(oko 2,0). Kod osjetljivijih osoba njegova kiselina može izazvati peckanje na dodir s usnom šupljinom, jezikom i usnama, a može biti i uzrok čira na želucu. Kad se koristi u velikim količinama limun može pogoršati čir želuca.
Foto: Ryan Baker / Pexels
Odgovori