Leća

Leća (lat. Lens culinaris) je jednogodišnja biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). U narodu je još poznata pod imenica lećica, laća sočivica ili, jednostavno, jestiva leća. Podrijetlo je ove biljke nepoznato, iako se ponekad kao pradomovine leća spominju južna Europa i zapadni dio Azije. Danas se najviše uzgaja u Indiji, Turskoj, Kanadi i Iranu.

Najpoznatije mahunarke su različite vrste mahuna, ali i grašak, grah, bob, slanutak, kikiriki, badem, rogač, soja, pa čak i djetelina i piskavica.

Riječ je o zeljastoj biljci koja, zahvaljujući poluuspravnoj i razgranatoj stabljici, može narasti od 14 do 40 cm. Ima slabije razgranat korijen koji je plitak i koji sadrži mnogo kvržica. Naizmjenični listovi parno su perasti i sadrže od 2 do 8 pari sitnijih eliptičnih liski. Mali dvospolni cvjetovi su nepravilni i jedva primjetni, a rastu na stapkama u pazušcima listova s gornje strane. Na pojedinom koljencu može biti jedan cvijet ili skupno po 2-4. Cvjetovi su uglavnom bijele, ružičaste ili ljubičaste boje. Njihov vjenčić nalikuje leptiru, a tučak ima nadraslu plodnicu.

Vrijeme cvjetanja je od svibnja do srpnja, i to najprije na donjim granama, a potom na vrhu stabljike. Nakon oplodnje nastaju mahune s jednom sjemenkom ili dvama malim plosnatim sjemenkama koje su oblika leće.

Leća je nutritivno vrijedna namirnica koja uspijeva na gotovo svim tipovima tla. Uglavnom se sadi na područjima gdje prevladava topla klima.

Vrste leće

Leća je biljka koja daje sjemenke različitih boja, poput crne, smeđe, crvene, žute i zelene, stoga se u skladu s tim razlikuju njezine vrste.

Crna leća

Beluga ili crna leća iznimno je bogata proteinima i željezom, kao i mineralima, vlaknima i B vitaminima. Beluga je nadimak proizišao iz toga što podsjeća na kavijar. Ima blagi okus i zbog svoje tamne boje idealna je za garniranje jela. Prije kuhanja nije ju potrebno namakati.

Smeđa leća

Smeđa je leća dosta zastupljena u našim krajevima, a može se reći i da je najučestalija vrsta leća. Smeđa boja varira ovisno o tome je li riječ o indijskoj, njemačkoj ili španjolskoj smeđoj leći. Ima debelu opnu pa ju je prije kuhanja potrebno namakati najmanje dva sata.

Crvena leća

Crvena leća naziva se još i narančastom lećom jer ju je moguće pronaći u nijansama tih boja. Ova je vrsta leće najslađa i najsvježija na tržištu. Lako je probavljiva i ne treba ju namakati, a kuha od 15 do 20 minuta. Ne sadrži masti, a bogata je vlaknima i proteinima.

Žuta leća

Žuta leća zapravo je oguljena smeđa ili zelena leća. Karakteristična je po svojoj brašnastoj strukturi i blagoj orašastoj aromi. Prije kuhanja ne treba ju namakati jer je vanjska, tvrda opna već uklonjena i zbog toga se kuha vrlo kratko – manje od 10 minuta. Nakon kuhanja zadržava svoju žutu boju.

Zelena leća

Za razliku od žute i crvene leće, zelena leća puno se češće upotrebljava u sjevernim zemljama. Potječe iz francuskog grada Le Puy-en-Velay pa se naziva još i francuskom zelenom lećom. Ima dosta tvrdu i sjajnu vanjsku opnu te pomalo ljutkast okus. U odnosu na pripremu i kuhanje, zelena leća najduže se kuha (otprilike 45 min) i dobro ju je prije kuhanja namakati u vodi najmanje dva sata jer je dosta tvrda.

Uzgoj leće

Uzgoj leće nije pretjerano zahtjevan. Moguće je uz vrlo malo jednostavnih preporuka, koje se odnose na slaganje kultura, zalijevanje, gnojidbu i razmnožavanje, uzgojiti zdravu i plodnu biljku.

Tlo

Prednost je leće što uspijeva na različitim tlima te podnosi pomalo zaslanjena i bazična zla. Najbolja su plodna tla koja su strukturna i duboka te neutralne pH vrijednosti. U odnosu na obradu tla, ona je ista kao i za sve mahunarke. To znači da se tijekom jeseni tlo treba orati do 30 cm u dubinu, a površini sloj treba dobro usitniti jer se leća sije iznimno plitko u zemlju.

Klima

Leća je biljka koja uspijeva i raste u toploj klimi te zahtijeva dosta svjetlosti. Minimalna temperatura za nicanje biljke iznosi 15 °C, a najpovoljnija je temperatura od 18 do 21 °C. Najpovoljnija temperatura za rast i razvoj biljke iznosi 24 °C, što podrazumijeva i umjerenu vlagu zraka i tla.

Vrijeme sadnje

Leća se sije u kasno proljeće, a obično je riječ o mjesecu svibnju kada prođe i zadnja opasnost od mraza. Dužina vegetacije ranih kultivara je od 80 do 110 dana, a kasnih kultivara od 125 do 189 dana.

Slaganje kultura

Za uspješan uzgoj leće bitan je pravilan plodored. Najbolje pretkulture su one koje ostavljaju za sobom tlo čisto od korova. Dobre pretkulture za leću su okopavine, kao što su krumpir i šećerna repa, koje su gnojene stajskim gnojivom. Uz to, dobro ju je uzgajati čubrom i krastavcima, a treba izbjegavati češnjak i luk. Na istu se površinu leća ne bi trebala saditi u razdoblju od 4 do 5 godina.

Sadnja leće

Sadnja je leće jednostavna, potrebno je samo poznavati učestalu tehniku sadnje sjemenom, kao i vrijeme sadnje, prikladno tlo i najpovoljnije temperature za sadnju, rast i razvoj.

Sadnja sjemena

Preporuka je neposredno prije sadnje sjeme leće namakati jedan dan. Ako se sjeme namače u otopini biostimulatora rasta, tada se može očekivati značajno povećanje produktivnosti leće, a istodobno će porasti održivost i otpornost izdanaka na mraz. Nakon namakanja, sjeme se treba osušiti prije sjetve.

U odnosu na mehaniziranu proizvodnju, leća se sije žitnom sijačicom na dubinu od 3 do 5 cm. Pri tome treba osigurati razmak redova od 17,5 do 30 cm te od 65 do 90 kg/ha sjemena. Mjere ovise o apsolutnoj težini i upotrebnoj vrijednosti. Preporuča se sijati leću na uži razmak od otprilike 12 cm kako bi biljka mogla dobro iskoristiti vegetacijsku površinu te kako bi se ubrzalo pokrivanje tla radi smanjenja gubitka vode iz tla i pojave korova. S druge strane, leću je moguće uzgajati i saditi i kao klice, dakle namakanjem sjemenki u vodi te održavajući njihovu vlažnost nekoliko dana.

Održavanje i njega

Održavanje i njega leće podrazumijevaju prethodno navedene preporuke o zalijevanju i gnojidbi, ali i obradu i održavanje tla prije i nakon sadnje. Leća se uglavnom ne sije u suho tlo, ali ako se to dogodi, potrebno je nakon sjetve obaviti valjanje tla. Također, ako se stvori pokorica, rotacijskim ili laganim drljačama treba ju uništiti. Uz to, potrebno je redovito uklanjati korov oko leće jer on može spriječiti njezin rast. S druge strane, ako leća raste prečesto, tada zaklanja svjetlost drugim biljkama i ometa njihov razvoj, stoga se mogu ukloniti njezini viškovi. Uvijek treba imati na umu da je zdravija biljka bolja od nekoliko slabih i slabo plodnih biljaka.

Zalijevanje

Leća je zahvalna biljka za uzgoj jer nema prevelikih zahtjeva u odnosu na vodu. Vrlo dobro podnosi sušu, ali i odstajalu vodu nakon obilnijih pljuskova. Razumljivo, nedostatak vode ipak može negativno utjecati na biljku u vrijeme cvatnje, oplodnje i nalijevanja zrna i u tim fazama biljci treba osigurati redovito zalijevanje.

Gnojidba

U prvim fazama razvoja biljke mogu se upotrijebiti dušična gnojiva kako bi se biljki osigurala dovoljna količina dušika. Kasnije biljku nije potrebno posebno gnojiti jer će sama iskorištavati atmosferski dušik. Osnovna gnojidba najbolja je u omjeru od 500 do 600 kg NPK 7-14-21 ili 8-16-24.

Razmnožavanje

Leća se razmnožava sjemenom i pritom je potrebno pridržavati se pravila za sadnju sjemena.

Bolesti i štetnici

Leća je dosta otporna biljka na bolesti i štetnike. S vremena na vrijeme može doći do pojave hrđe.

Hrđa je bolest koja uzrokuje odumiranje pojedinih dijelova biljaka, pri čemu se biljke suše i njihov je urod zato lošiji. Širi se brzo, uglavnom od lipnja do rujna. Najčešće pogađa listove celera, luka, poriluka i češnjaka, ali i leće. Na listovima nastaju smeđe mrlje, a posebice na donjoj strani listova nastaju nakupine spora. Što se tiče mjera zaštite, uvijek je dobro saditi otporne sorte i pridržavati se raznolikosti biljnih vrsta prilikom uzgoja. Preventivno se može smanjiti vlaženje biljaka i primijeniti prskanje određenim ekološkim pripravkom kao što je poljska preslica. Zaražene biljke tretiraju se tako da se pažljivo uklone bolesni listovi i biljka se tretira fungicidom. Ako je zaraza prejaka, cijela se biljka treba iskopati i spaliti. Ostatke treba maknuti s usjeva kako se bolest ne bi proširila na ostale biljke.

Upotreba leće

Leća se od davnina koristi u medicini i kulinarstvu. Zbog svojih je nutritivnih vrijednosti iznimno cijenjena u medicini, a u kulinarstvu ju koriste i početnici i iskusni kuhari jer je vrlo jednostavna za pripremu, a svako jelo posebno obogati.

Berba

Plodovi leće sazrijevaju postupno na biljci. Berba tj. žetva treba započeti nakon sazrijevanja plodova i u donjem i u gornjem dijelu biljke. Preporuka je i započeti žetvu kada su plodovi u donjem dijelu potpuno zreli i kad se sjeme počne osipati ili kada plodovi na vrhu stabljike požute. Otprilike 10 dana sjeme se ostavlja u zbojevima da nadzori, a nakon toga obavlja se žetva žitnim kombajnima, ako je riječ o velikim otvorenim prostorima.

Prinosi mogu biti različiti jer ovise o kultivari i uvjetima uzgoja (od 340 do 1500 kg/ha). Budući da se na korijenu biljke nalaze kvržišne bakterije, kao i kod ostalih mahunarki, na kraju je žetve biljku potrebno dobro pokositi tako da bakterije mogu prodrijeti u tlo i obogatiti ga dušikom za sljedeću kulturu.

Skladištenje

U pravilnim uvjetima skladištenja leća može ostati svježa i jestiva do jedne godine, a prosjek je otprilike šest mjeseci. Potrebno je osigurati prostor za skladištenje bez vlage jer je ona glavni uzrok truljenja i oksidacije zrna. Sjeme nakon žetve obično sadrži povećan udio vode, stoga ga je prije skladištenja potrebno sušiti da bi se smanjio udio vode na ispod 14%.

Također, dobro je leću skladištiti na tamnijem mjestu, dakle bez otvorene sunčeve svjetlosti. Uz to, u blizini ne bi trebalo biti izvora topline. Leća se treba skladištiti u kartonske kutije ili platnene vrećice, a nikako ne u plastične vrećice ili staklenke jer one dobro akumuliraju nepoželjnu vlagu.

Što se tiče kuhane leće, ona može biti jestiva do tjedan dana ako se čuva u hladnjaku. S druge strane, zamrznuta leća može se čuvati do šest mjeseci. Nakon odmrzavanja leća će neupitno promijeniti konzistenciju, ali njezin bi okus trebao ostati isti.

Pripravci

• namaz od leće

Kulinarstvo

Leća je odličan dodatak prehrani zbog izvrsnih nutritivnih vrijednosti i niske kaloričnosti. Vrlo je zdrava namirnica i može se jednostavno iskoristiti u različitim receptima. Od leće se mogu napraviti ukusne salate, variva, tjestenine, ali i namazi i nadjevi.

Većina se grahorica prije kuhanja namače kako bi se smanjilo vrijeme kuhanja. To može biti namakanje preko noći u hladnoj vodi, namakanje nekoliko sati u mlakoj vodi ili namakanje u hladnoj vodi od 2 do 3 sata. Što se tiče leće, vrijeme namakanja ovisi o kojoj je vrsti riječ. Primjerice, crvena i žuta leća ne trebaju se uopće namakati, a zelena i smeđa trebale bi se namakati od 5 do 7 sati u hladnoj vodi.

Vrijeme kuhanja također ovisi o vrsti pa se sitnija žuta leća treba kuhati svega 10 minuta, a krupnija zelena leća treba se kuhati najmanje 45 minuta.

Medicina

Zbog svojeg iznimnog nutritivnog sastava, leća pozitivno utječe na zdravlje. Sadrži mnoge korisne sastojke kao što su vlakna, proteini, minerali, vitamini i željezo, ali je niskokalorična jer ne sadrži gotovo nikakve masnoće.

Budući da sadrži mnogo topljivih vlakana, leća je vrlo dobra za smanjenje kolesterola u krvi, a s time je povezano i smanjenje rizika od moždanog udara i srčanih bolesti. Leća utječe i na zdravlje srca jer je dobar izvor magnezija i folata. Magnezij poboljšava protok krvi, a folat smanjuje razinu homocisteina. Budući da sadrži fosfor, cink i željeto, leća je idealna namirnica za osobe koje pate od anemije. Nadalje, leća je vrlo dobra za probavu jer sadrži netopljiva dijetalna vlakna koja ujedno podržavaju raznovrsnu crijevnu mikrofloru. Od svih mahunarki i orašastih plodova, leća sadrži najveću količinu proteina, čak 26%.

Povijest

Smatra se da je leća jedna od prvih kultura koja se uzgajala u svrhu prehrane, i to još od doba neolitika. Danas raste kao samonikla kultura na području jugozapadne Europe i na području Azije, ali se zahvaljujući brzom širenju proširila i na neka tropska područja.

U Drugom svjetskom ratu leća je bila najpopularnija namirnica koja je spašavala od gladi. Također, iznimno poznata bila je u predrevolucionarnoj Rusiji gdje je bila glavna hrana za siromašne. Paradoksalno, istodobno se posluživala u luksuznim restoranima diljem Moskve i St. Petersburga kao vrlo skupa poslastica.

Zanimljivosti

Leća se često uspoređuje s grahom jer te dvije biljke imaju gotovo ista nutritivna svojstva. Kada se želi odrediti koja biljka ipak ima prednost, gotovo je uvijek to leća jer je lakše probavljiva od graha.

Jezično gledano, riječ leća homonimska je riječ jer njezin izraz ima dva različita značenja. Može označavati biljku, ali i prozirni predmet u optici omeđen dvjema površinama ili plohama pravilne zakrivljenosti. Zapravo su prema biljci nazvane leće u optici jer dijele jednak oblik koji podsjeća na sjeme.

Foto: Engin_Akyurt / Pixabay