Lavanda (lat. Lavandula) zimzelen je polugrm iz porodice usnača (Lamiaceae). Lavanda spada u obitelj metvica.
Iako danas vrlo popularna mirisna biljka, rasprostranjena po cijelom svijetu, vjeruje se da njeno podrijetlo seže iz Perzije (danas Iran), odakle se ubrzo rasprostranjuje po Starom Svijetu; od sjeveroistočne Afrike, preko Europe i Mediterana, do južnozapadne Azije i Indije. Na teritoriju Republike Hrvatske najrasprostranjenija je na području otoka Hvara, gdje je pristigla u 18. stoljeću iz Francuske.
Ime lavanda dolazi od latinske riječi lavare, što znači prati, kupati se. Naime, već su stari Rimljani otkrili ljekovita svojstva ove biljke, posebno blagotvoran utjecaj na živčani sustav, te ju koristili u obliku eteričnog ulja za kupke. U našim krajevima, lavanda ima mnogo različitih narodnih imena poput lavandl, lefendl, levanda i (mirisni) despik.
Ova izuzetno mirisna, višegodišnja biljka odlikuje se poluloptastim grmom visokim 40 - 60 cm i promjera 80 - 120 cm, drvenastim i račvastim korijenom, te drvenastim, debelim stabljikama na kojima rastu nasuprotni, uski, sivozelenkasti listovi s dlačicama na površini. Biljka cvate u prosjeku dva puta godišnje s prepoznatljivim tamno ili svijetlo ljubičastim cvjetovima koji rastu u klasovima pri vrhovima grana.
Vrste lavande
Trenutno postoji 45 različitih vrsta ove grmolike mirisne trajnice sa više od 450 varijacija, te mnogo, još uvijek, nekvalificiranih podvrsta. Ovisno o vrsti variraju joj visina i širina grma, boja i izgled listova i grana, te boja i izgled cvjetova. Unatoč raznolikosti, izdvajaju se 5 najpopularnijih i dostupnijih sorta na tržištu: engleska lavanda (Lavandula angustifolia), francuska lavanda (Lavandula dentata), španjolska lavanda (Lavandula stoechas), portugalska lavanda (Lavandula spica) te popularan hibrid Lavandin (Lavandula x intermedia).
Engleska lavanda
Engleska lavanda (Lavandula angustifolia) još poznata kao prava lavanda ili Lavandula officinalis, jedna je od najrasprostranjenijih sorti lavande i poznata je po popularnim nepreglednim ljubičastim poljima iz Provanse. Ova sorta predstavlja izvornu vrstu, čijim su križanjem nastale ostale podvrste i hibridi. Odlikuju je loptasti grmovi od 60 - 90 cm visine, s nešto kraćim listovima i stapkama, te prevladavajuće tamno ljubičastim cvjetovima. Cvate ranije od ostalih, od svibnja do kraja lipnja, te u pravilu proizvodi manje količine eteričnog ulja, koje je vrlo cijenjeno i skupo.
Francuska lavanda
Francuska lavanda (Lavandula dentata). Ime dentata, francuska lavanda dobila je po svojim nazubljenim, značajno kraćim i debljim listovima te punijim tamnijim cvjetovima, koji formiraju gusti grm visine 30 - 90 cm. Ova sorta raste neprestano od najranijeg ljeta, pa sve do jeseni, ili čak tijekom cijele godine, ukoliko ima dovoljno topline i svijetla. Unatoč imenu, autohtona je biljka s područja istočne i južne Španjolske.
Španjolska lavanda
Španjolska lavanda (Lavandula stoechas) autohtona je biljka Sredozemlja i sjeverne Afrike, te je još poznata kao lavanda leptir, zbog svojih izuzetno aromatičnih listova koji rastu na vrhu stabljike i podsjećaju na leptira koji je sletio na cvijet. Cvjetovi ove vrste lavande nisu uobičajeno aromatični, za razliku od srebrnih listića koji tvore 65 - 80 cm visok grm. Budući da uspješno podnosi znatno više razine vlage nego prava lavanda, pogodna je za masivnu komercijalnu sadnju, te cvijeta neprestano od sredine proljeća sve do kasnog ljeta.
Portugalska lavanda
Portugalska lavanda (Lavandula spica) autohtona je za područje zapadnog Mediterana, ova sorta lavande odlikuje se značajno jačim i prodornijim mirisom te svijetlo ljubičastim cvjetovima. Stabljike su duge i jake te oblikuju mirisan grm do 90 cm visine. Vrijeme cvjetanja obuhvaća kasno proljeće do kraja ljeta.
Lavandin
Lavandin (Lavandula x intermedia) je vrlo popularan hibrid prave engleske lavande i portugalske lavande. Spajajući biljku iz hladnih engleskih uvjeta sa južno mediteranskom sortom, ovaj otporan hibrid je jedan od najčešćih odabira vrtlara koji žele ukrasiti svoj vrt. Kompaktan, zbijeniji grm u odnosu na španjolsku lavandu, može doseći 120 cm visine i oko 150 cm širine. Odlikuju ga tamno ljubičasti do bijeli cvjetovi. Primjer ove sorte je i hvarski lavandin, najrasprostranjenija sorta lavande na našim područjima. Zbog nešto drugačijih atmosferskih uvjeta i niske nadmorske visine, eterično ulje ima više kamforastih tvari te je oštrijeg mirisa, sadrži više ulja (3 - 4%), zbog čega je jedna od najkorištenijih sorti kod masovnih proizvođača.
Sadnja lavande
Kao samonikla biljka autohtona na mediteranskim stijenama, na 700 - 1.500 m nadmorske visine, lavanda je tijekom tisuća godina stekla izrazitu otpornost na većinu toplih vremenskih uvjeta te je upravo zbog toga poprilično laka za sadnju i održavanje. U pravilu, sadnice lavande dobivaju se iz sjemena, te se kao takve sade na plantaže zbog bržeg rasta i prinosa uzgajivača.
Vrijeme sadnje
Lavanda podržava sadnju u jesen ili na proljeće. Kako sadnice iz jesenske sadnje trebaju preživjeti hladnu zimu, ujedno i najgore uvjete za ovu biljku, one trebaju biti jače i veće, što značajno utječe na cijenu. Upravo iz tog razloga, većina uzgajivača se odlučuje za i do 30% jeftinije proljetne sadnice i ujedno i manji rizik od smrzavanja biljke.
Sadnja iz sjemena
Prije same sadnje sjemena lavande, tlo treba dezinficirati metil-bromidom. Sjeme se uobičajeno sadi ili u jesen (studeni), ili u proljeće (ožujak). Kod proljetne sjetve, sjeme mora proći kroz proces jarovizacije, 36 sati pri -16°C. Prilikom odabira kontejnera za sadnju sjemena, bitno je uzeti u obzir jako razgranato i snažno korijenje lavande, te odabrati plitke i široke posude, kako bi olakšali kasnije presađivanje sadnica. Sjeme se sadi na 1,5 - 2 cm razmaka, na 3 mm dubine. Za uspješno klijanje, važno je osigurati vlažno tlo i jarko osvjetljenje, stalnim prskanjem tla i prozračivanjem staklenika. Prvi izdanci očekuju se kroz 2 - 4 tjedna pa sve do 2 mjeseca. U početku biljka klija sporo, no prve cvjetne stapke se mogu očekivati već prve godine.
Sadnja sadnice
Nakon kupnje sadnica od certificiranih rasadnika, spremne su za sadnju u pripremljene plantaže. Prije same sadnje, izdanci se skraćuju na 12 ili 20 cm visine, te se sade u redovima, u smjeru sjever - jug, u rupe duboke 18-20 cm, s preporučenim razmakom od 3 - 5 cm između sadnica u svakom redu, te 35 - 40 cm između redova. Daljnja obrada zahtijeva zalijevanje sadnica svakih 3 - 5 dana, do dostignute visine od 15-20 cm, nakon čega se ponovno skraćuju na 8 - 10 cm, kako bi se pospješio rast grma lavande u visinu.
Plantažna sadnja može se odraditi ručno ili mehanički, ovisno o veličini terena, a prosječni broj sadnica po hektaru zemljišta iznosi 700 - 900.000 sadnica. Dok prava lavanda zahtijeva velik razmak između odraslih biljaka oko 40 cm, sadnja hibrida lavande zahtijeva mnogo veće razmake (180 - 220 cm između redova i 110 - 130 cm unutar reda) zbog šireg grma.
Uzgoj u vrtu
Kao zimzelen mirisan grm, lavanda je nerijetki stanovnik mnogih vrtova diljem svijeta. U vrtu može se koristiti kao samostalan grm ili u obliku živice. Prilikom uzgoja sadnica, kao i odraslih biljaka, vrlo je važno osigurati propusno tlo s puno svjetlosti. Lavanda ne voli sjenovita područja, kiselo tlo, kao ni neposrednu blizinu drugih biljaka, kako bi se osigurana dovoljna količina hranjivih tvari i vode. U vrtu lavanda cvate dva puta godišnje, i ostaje na istom mjestu do 30 godina.
Uzgoj u stakleniku
Uzgojem lavande u stakleniku moguće je skratiti vrijeme cvjetanja sa uobičajenih 3 - 4 mjeseca na svega 20 - 25 dana. Prilikom sadnje sadnica, važno je osigurate tlo s pH vrijednosti između 5.8 i 6.2. Preporučljivo odraditi sadnju u rano proljeće, kako bi iskoristili nadolazeću prirodnu jaku sunčevu svjetlost. Idealna početna temperatura do razvoja korijena biljke iznosi 15 - 18°C, a kasnije do bujanja 7 - 12°C. Kada se lavanda razvije u grmolik oblik postaje značajno otpornija na više temperature.
Uzgoj u posudama
Za kvalitetan uzgoj lavande u tegli potrebno je opskrbiti biljku s barem 8 sati dnevnog svijetla, sa drenažom tla, prihranom i češćim zalijevanjem. Za tlo treba izabrati mješavinu zemlje, komposta i treseta, s gnojivom s produženim djelovanjem. Nakon svake sezone cvata potrebno je porezati sve cvjetne stapke, kako bi se omogućio novi rast biljke.
Tlo
Prava lavanda nije osjetljiva, uspijeva na mediteranskom kršu, kamenitoj i stjenovitoj podlozi, dok je hibridna lavanda osjetljivija i zahtijeva dublje plodno tlo s vodozračnim režimom.
Prije same sadnje lavande, potrebno je pripremiti tlo za uspješan uzgoj. Sama priprema tla počinje oko godinu dana prije same sadnje. Najčešće u jesenskim mjesecima, najprije je potrebno očistiti tlo od svih korovskih biljaka, i to mehanički, ali i pomoću herbicida, kako bi se osiguralo čisto sigurno tlo za sadnju.
Također, mnogi uzgajivači odlučuju se i za sadnju mahunarki prije same obrade tla. Nakon vađenja mahunarki iz tla, ono se mora duboko preorati do dubine 18 - 20 cm.
Zbog izrazito dubokog i razgranatog korijena lavande, slijedi gnojidba gnojivom bez klora i usitnjavanje zemlje, kako bi se dobio rahli površinski sloj do 16 cm dubine. Ovako pripremljeno tlo omogućava korijenu lavande maksimalno crpljenje hranjivih tvari i vode iz zemlje.
Klima
Lavanda je termofilna biljka, zbog čega zahtijeva mnogo svjetlosti i topline za uspješan razvoj ulja. Iz tog razloga, najzahvalnije je odabrati tople i od vjetra zaklonjene terene. Ovisno o sorti, lavanda prirodno raste na terenima od 700 do 1.500 m nadmorske visine. Autohtona na Mediteranu, lavanda uživa visoke temperature, dok joj mrazovi i zime, pogotovo u ranoj dobi uzgoja, mogu nanijeti veliku štetu.
Uzgoj lavande
Kao izrazito mirisna, dekorativna biljka relativno laka za održavanje, lavanda je nerijetko izbor mnogih zaljubljenika u cvijeće, a kao ljekovito eterično ulje nerijetko se koristi u prirodnoj medicini i kozmetici.
Slaganje kultura
Lavanda je posebna biljka koja obožava sunce, toplinu, malo vode i samoću. Kako bi osigurali sve hranjive tvari i dovoljno vode iz stjenovitog tla, pri sadnji lavande važno je odabrati biljke sličnih preferencija i osigurati određeni razmak između sadnica. Neke od njih su ehinacea, zvjezdan, žednjak i ruže.
Zalijevanje
Nakon sadnje do razvoja korijena biljku potrebno je zalijevati jednom do dva puta tjedno. Odrasle biljke zahtijevaju mnogo rjeđe zalijevanje, svaka 2 do 3 tjedna, do razvoja cvijeta, a nakon jednom do dva puta tjedno, po potrebi za održavanje vlažnog, no ne pretjerano mokrog tla.
Gnojidba
Lavanda najbolje uspijeva na stjenovitom tlu, veoma siromašnim hranjivim tvarima. Zbog toga, pretjerana gnojidba i prihrana mogu zapravo naštetiti biljci te spriječiti cvjetanje. Stoga je najbolje izabrati jednostavan kompost, u 2.5 cm sloju.
Razmnožavanje
Prava lavanda najčešće se razmnožava sadnicama dobivenim od sjemena. Također, postoji mogućnost vegetativnog razmnožavanja, zelenim sadnicama i klonovima.
S druge strane, hibridna lavanda može se razmnožavati isključivo vegetativno, zbog sterilnog sjemena.
Vegetativno razmnožavanje smatra se uspješnijim, zbog boljeg primanja usjeva. Reznice dužine 15 cm uzimaju se sa zdravih matičnih biljaka, te se nakon uklanjanja donjih listova tretira hormonskim supstratom koji pospješuje ukorjenjivanje.
Održavanje i njega
Kako lavanda po svojoj prirodi nije zahtjevna biljka, njeno održavanje svodi se na kultiviranje tla, obrezivanje biljke u prvih 2 godine života te po potrebi dodavanje sadnica zbog održavanja gustoće grma.
Održavanje nasada
Za uspješnu vegetaciju potrebno je najprije osigurati rahlo, preorano tlo bez korova. Kako sama biljka lavande nije zahtjevna oko podloge, najbitnija je redovna kultivacija tla, kako bi ono ostalo prozračno i vodopropusno. Prihranjivanje nije poželjno, te kako je već spomenuto može izazvati kontraefekt te oštetiti korijen biljke. Kod težih tla preporučeno je dodavanje oštrog pijeska ili istrunulog komposta, naročito u prvih 2 godine vegetacije.
Rezidba i oblikovanje
Održavanje usjeva provodi se obrezivanjem biljke, kako bi se postigao gust kompaktan grm. Obrezivanje se odvija u prvoj godini vegetacije krajem svibnja na 8 - 10cm visine, te u drugoj godini na 15 - 18 cm visine. Nakon toga nije potrebno dalje obrezivanje.
Također, nakon prve godine vegetacije potrebno je nadopuniti usjev novim, jačim sadnicama, kako bi se održao ujednačen gust grm, koji je kasnije moguće obrađivati i rezati strojem. Nakon 6 - 8 godina vegetacije, biljka lavande počinje postepeno stariti i prorjeđivati se.
Berba i sušenje
Lavanda dostiže puni rast i vegetaciju grma u 3 godini života. Žetva cvjetova lavande može se provesti ručno ili strojno. Biljka je spremna za branje te proizvodnju eteričnih ulja, kada se prva polovica cvjetova na stabljici otvori. Kako bi se postigao ujednačen rez na 10cm od zadnjeg cvijeta na stabljici, preporuča se mehanička žetva.
Vrijeme žetve je vrlo bitno poštovati kako velike vrućine ljeti ne bi naglo osušile ubranu lavandu. Zbog toga, žetva se obavlja ili u jutarnjih satima (8 - 11) ili u kasnim popodnevnim satima (iza 18). Također, vrlo je bitno naglasiti kako kiša i vanjska vlaga uzrokuju nakupljanje vode u biljci, što negativno utječe na kvalitetu ulja. Potrebno je stoga nakon kišnog dana pričekati 3 - 5 dana kako bi se biljka riješila vlage, te također ukoliko se žetva obavlja u ranim jutarnjim satima pričekati povlačenje rosi sa biljke.
Za korištenje suhog cvijeta lavande u potpuriju ili za tjeranje moljaca u ormaru, potrebno je osušiti lavandu odmah nakon žetve. U ovom slučaju, žetva se obavlja nakon otvaranja svih cvjetova i prestanka oprašivanja, što označava odlazak pčela. U što kraćem roku od branja, peteljke se spajaju u male svežnjeve, te se objese s cvjetovima prema dolje, te ostave na prozračnom mjestu za sušenje. Vrijeme potrebno za potpuno sušenje varira ovisno o klimi i postotku vlage u zraku, no u prosjeku traje do 2 tjedna.
Skladištenje
Osušenu lavandu vrlo je bitno zaštiti od kisika i vlage, kako bi se zadržao intenzivan miris eteričnog ulja. Zbog toga uobičajeno se skladišti u staklene, dobro zatvorene posude, u kojima joj je rok trajanja 2 godine.
Bolesti
Prava lavanda koja divlje raste na otvorenim površinama vrlo je otporna na bolesti. Međutim, na našim prostorima izdvajaju se 3 najveća neprijatelja uzgajivača lavande: pjegavost lišća, trulež korijena i sušenje stabljike lavande.
Pjegavost lišća lavande
Okrugle, sivo-bijele pjege s ljubičastim prstenom karakterističan su simptom ove bolesti, a u slučaju jače zaraze mogu uzrokovati sušenje ili nekrozu lišća. Bolest se zadržava na starom i suhom lišću, te se zaraza tako prenosi na sljedeću vegetaciju. Zaraza se uspješno suzbija fungicidima.
Trulež korijena lavande
Najraširenija i najopasnija bolest uzgojene lavande očituje je truleži korijena, zbog kojeg dolazi do venuća i sušenja biljke u najtoplijim ljetnim danima. Uzročnik ove bolesti je pseudogljiva, koja se vrlo brzo širi kroz tlo te se često razvija u prihrani. Suzbijanje zaraze se provodi preventivno fungicidima, te uklanjanjem zaraženih biljaka.
Sušenje stabljike lavande
Tipični simptomi ove bolesti uključuju smeđe-sive do crne pjege na stabljikama, koje se s vremenom počinju sušiti. Na zaraženim dijelovima biljke moguće je uočiti crna plodna tijela ili piknide gljive u kojima se stvaraju spore za širenje zaraze. Suzbijanje se provodi preventivno fungicidima na bazi strobulurina i uklanjanjem zaraženih biljaka.
Štetnici
Eterično ulje lavande koristi se kao prirodni repelent štetnika i parazita biljaka, stoga ne čudi činjenica da lavanda nema mnogo prirodnih štetnika.
Najpoznatiji od rijetkih je zelena biljna uš. Ova lisna uš prenosi Alfa mozaik virus koji uzrokuje virozu lavande, žućenje lišća i kržljavost biljaka. Suzbijanje se provodi indirektno korištenjem insekticida protiv lisnih uši.
Upotreba lavande
Ova veoma popularna biljka zbog svojeg intenzivnog mirisa često nalazi svoje mjesto u kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji, te modernoj medicini. Dok se većinom koristi njeno eterično ulje, lavanda se može i sušiti u potpuri ili koristiti kao repelent moljaca u ormaru.
Dok je engleska prava lavanda poznata po najslađem okusu i mirisu, sve vrste lavande karakterizira jak prepoznatljiv miris eteričnog ulja, koje se dobiva destilacijom cvijeta lavande. Destilacija se obavlja ekstrakcijom ulja nakupljenog u žlijezdama cvjetne čaške, te je sastav ulja ovisi o vrsti lavande. Glavne komponente ulja su linalilacetat i linalol, pa tako prava lavanda sadrži 35 do 60% linalilacetata, dok mnogo jeftiniji hibrid lavandin svega 7 do 16%. Također, cvijet prave lavande sadrži 0,5 do 1,5% ulja, dok hibrid može sadržavati sve do 5% ulja.
Pripravci
Lavanda u medicini
Upotreba lavande u medicini i kozmetici seže daleko u prošlost, sve do starih Rimljana i Egipćana. Danas smo upoznati s mnogo različitih ljekovitih svojstva lavande, pa se tako koristi kao:
Smirujuće sredstvo - kod migrena, nesanice, razdražljivosti, depresije, manjih želučanih problema, te u aromaterapiji i kod masaže
Analgetik - prilikom upale mišića i zglobova te manjih grčeva, utrljavanjem eteričnog ulja umanjuje se bol
Stimulans cirkulacije - na tjemenu za rast kose te prilikom masaža
Sredstvo za dezinfekciju (razrijeđeno ulje) - za čišćenje rana, pospješivanje zarastanja opeklina, kod uboda komaraca te problema s aknama
Učinkovitost eteričnog ulja lavande dokazana je mnogobrojnim znanstvenim studijama, međutim prije njegovog korištenja potrebno je posavjetovati se s liječnikom ili ljekarnikom, kako bi se izbjegle potencijalne alergijske reakcije i kako bi se odredile primjerene doze.
Važno je napomenuti kako hibridne sorte lavande (poput značajno jeftinijeg hvarskog lavandina) nemaju isti učinak kao prava lavanda, zbog vrlo izmijenjenog kemijskog sastava ulja. Također, na tržištu postoje različita patvorena ulja koja treba izbjegavati. Kod lavande vrlo je lako odrediti radi li se o čistom ulju ili patvorini - potrebno je provjeriti dva sastavna spoja: kamfor i 1,8-cineol. Ukoliko ulje sadrži manje od 1,2% kamfora i manje od 2,5% 1,8-cineola, ulje je sigurno za upotrebu.
Lavanda u kulinarstvu
Tradicionalna upotreba lavande u kulinarstvu je u obliku čaja. Čaj se priprema od 2 žličice suhih cvjetova lavande u 2,5 dl kipuće vode, te takav utječe smirujuće na središnji živčani sustav.
Eterično ulje kao i suhi cvjetovi lavande također se mogu koristiti u umjerenim količinama za pripremu raznih krema i kolača na način prethodnog aromatiziranja šećera ili vrhnja. Isto tako, lavanda se može koristiti kao suhi začin za meso ili ribu, te prirodni konzervans.
Povijest
Vjeruje se da lavanda potječe iz Perzije, današnjeg Irana, odakle se ubrzo proširila po cijelom Sredozemlju. Zbog svojih ljekovitih sredstava, lavanda je bilo široko korištena kod starih Egipćana i Rimljana. Stari Egipćani prepoznali su dezinficirajuća sredstva ovog eteričnog ulja, kojim su premazivali tijela umrlih u sklopu vjerskih obreda i kulta mrtvih. S druge strane, zahvaljujući Pliniju Starijem (23. - 79.) koji je opisao upotrebu lavande u Rimskom Carstvu, doznajemo kako je eterično ulje lavande bilo korišteno zbog svojih pročišćavajućih i smirujućih svojstava u kupkama starih Rimljana.
U srednjem vijeku, postoje zapisi o benediktinskim redovnicima koji su migrirajući prenosili lavandu iz Italije preko Alpa, te tako proširili glas o ljekovitim sredstvima ulja među samostanima i travarima u Engleskoj i sjevernoj Europi. Kao ljekovitu biljku prva ju spominje u 12. stoljeću Hildegarda od Bingena. U Engleskoj lavanda postaje izuzetno popularna u 15. stoljeću, kada je bila korištena u vrećicama oko vrata za tjeranje kuge i kao sredstvo za čišćenje parazita iz madraca, dok od 17. stoljeća počinje pojačano uzgajati na prostorima Francuske za potrebe parfemske industrije.
Zanimljivosti
U francuskoj Provansi, još uvijek se njeguje običaj ispaša mladih krava u poljima lavande, kako bi meso janjetine imalo suptilni miris lavande.
Nektar iz biljke lavande koristi se za izradu visokokvalitetnog meda.
U vrijeme kuge u Londonu u 16.stoljeću, lavanda se često koristila kao zaštita od kuge te za ublažavanje mirisa oboljelih i umirućih na ulicama.
U prošlosti učitelji u francuskim školama koristili su lavandu za smirivanje neposlušne i hiperaktivne djece.
Legenda kaže da je Kleopatra koristila parfem od lavande kako bi zavela Marka Antonija i Julije Cezara.
Foto: Heidelbergerin / Pixabay
Odgovori