Kupus dolazi iz porodice kupusnjača ili krstašica (lat. Brassicaceae) koja je zastupljena na kamenitim obalama Europe, sve od Sredozemne obale do Irske. Riječ je o dvogodišnjoj zeljastoj biljci koja je iznimno popularna u gotovo svim kućanstvima.
Kao rezultat savijanja lišća, kupus razvija veliki pup. Vegetativni organi razvijaju se u prvoj godini (korijen, stabljika, listovi), dok se generativni organi (stablo, sjeme, cvjetovi i plodovi) oblikuju u drugoj godini. Specifičan korijenov sistem sadrži nekoliko debelih žila iz kojih sa strane izbijaju male žile. Uz taj podzemni dio kojega čini korijen, nadzemni dio podrazumijeva najpoznatiju glavicu kupusa.
Na našim područjima kupus se uzgaja i u kontinentalnim i u primorskim krajevima, a može se konzumirati svjež ili konzerviran tijekom cijele godine.
Vrste kupusa
Općenito se mogu razlikovati dvije vrste kupusa - bijeli i crveni. Bijeli kupus oblikuje glavicu bijele boje sa svijetlozelenim listovima, a crveni kupus oblikuje malu i čvrstu ljubičasto-crvenu glavicu. Sorte bijeloga kupusa uzgajaju se za potrošnju u svježem stanju i za kiseljenje, dok se sorte crvenog kupusa uzgajaju samo za potrošnju u svježem stanju.
S obzirom na duljinu vegetacije, mogu se razlikovati rane, srednje rane i kasne sorte kupusa. Rane sorte kupusa podrazumijevaju vegetaciju od 75 do 115 dana (npr. Ekspres, Junski kupus, Ditmar, Zlatna njiva, Nomer prvi). Srednje ranim sortama kupusa vegetacija traje od 120 do 140 dana (npr. Kopenhaški kupus, Likoriški bijeli kupus, Slava). Naposljetku, kasne sorte kupusa znače vegetaciju od 140 do 160 dana (npr. Varaždinski kupus, Amager, Futoški kupus, Bewana i dr.).
Bijeli kupus
Bijeli kupus naziva se još i zelenim kupusom zbog kombinacije glavice bijele boje i svijetlozelenih listova.
Za ranu proizvodnju bijelog kupusa najbolja je sorta Ditmar kojoj vegetacija traje od 110 do 120 dana i pri čemu oblikuje glavice koje teže otprilike 1,5 kg. Kasnim sortama pripada Futoški kupus kojemu vegetacija traje od 160 do 150 dana i čije glavice teže oko 3 ili 4 kg.
Uz domaće sorte, preporučuje se uzgoj i hibrida kupusa jer daju ujednačene glavice i otporniji su na bolesti. Također, uz kvalitetnu brigu daju mnogo veće i stabilnije prinose te su kvalitetniji.
Tucana F1
Tucana F1 je rani hibrid zelene boje. Vegetacija ove sorte nakon presađivanja traje samo 65 dana. Tucana F1 je hibrid namijenjen potrošnji u svježem stanju.
Histona F1
Histona F1 je hibrid kojemu vegetacija traje od 80 do 85 dana. Izgledom je okrugle i tamnozelene glavice, a nudi mogućnost konzumacije i u svježem i kiselom stanju.
Ramco F1
Ramco F1 kasni je hibrid kupusa, i to jesensko-zimski. Vrijeme od presađivanja od početka vegetacije traje 120 dana. Izgledom je krupne glavice koja teži otprilike 5 kg. Glavica mu je otporna na pucanje, stoga se može dosta dugo čuvati.
Falcon F1
Falcon F1 je kasni hibrid te mu vegetacija traje otprilike 140 dana. Tamnozelena glavica je okrugloga oblika i teži oko 5 kg.
Bravo F1
Bravo F1 je srednje kasni hibrid. Glavica mu je izgledom velika i plosnata te plavo-zelene boje. Namijenjen je potrošnji u svježem stanju i preradi.
Prospera F1
Za razliku od prethodno navedenih, Prospera F1 je hibrid šiljastog oblika glavice. Sije se sredinom rujna, a namijenjen je ranoj proljetnoj proizvodnji na području Dalmacije. Kao takav, konzumira se u svježem stanju.
Erdeno F1
Erdeno F1 je srednje rani hibrid koji se može čuvati i do 3 mjeseca. Izgledom je čvrste i okrugle glavice i kao takav koristi se u svježem stanju, ali može se i kiseliti.
Hispi F1
Hispi F1 još je jedan hibrid šiljastog oblika glavice. Vrlo je rodan i konzumira se također u svježem stanju.
Crveni kupus
Od različitih sorti crvenog kupusa izdvaja se Erfurtski kupus kojemu vegetacija traje od 100 do 120 dana, a od kasnijih sorti specifičan je Nizozemski (Holandski) kupus. Uz njih, moguće je razlikovati i nekoliko dobrih hibrida crvenog kupusa.
Sombrero F1
Sombrero F1 rani je hibrid crvenog kupusa koji se sije u ožujku kako bi se zreo osigurao za kolovoz i rujan. Daje okrugle i čvrste glavice, a konzumira se u svježem stanju.
Roxy F1
Roxy F1 kasni je hibrid. Daje okruglo-izdužene glavice koje teže oko 2 kg. Koristi se svjež, a može se čuvati dosta dugo.
Redar F1
Redar F1 srednje je rani tamnoljubičasti hibrid koji se od ostalih hibrida izdvaja prema finoj unutrašnjoj strukturi.
Sadnja kupusa
Prilikom sadnje kupusa potrebno je poznavati agroekološke uvjete koje zahtijeva ova biljka, dakle temperaturu i tlo, ali i vrijeme sadnje te način sadnje sjemena i presadnica.
Vrijeme sadnje
Za rani uzgoj sjetva ili sadnja kupusa odvija se krajem veljače ili početkom ožujka, a za kasniju jesensku i zimsku proizvodnju tijekom prve polovine lipnja.
Sadnja sjemena
Sadnja sjemena (uzgoj iz sjemena) podrazumijeva uzgoj na gredice. Razmak između gredica pri tome iznosi otprilike 102 cm od centra do centra. Nadalje, međuredni je razmak 30 cm, a razmak u redu 15 cm. Razmak u redu kasnije se pretvara na 30 cm. Dubina sadnje je od 1,25 do 2,5 cm, pri čemu je potrebna količina sjemena od 1 do 1,5 kg/ha. Potrebno je izbjegavati preveliku hladnoću, ali i visoke temperature. Navedeno se odnosi na sorte s kraćom vegetacijom, dakle od 75 do 105 dana.
Sadnja presadnice
U odnosu na sadnju sjemena, sadnja presadnice (uzgoj iz presadnice) sigurna je i češća. Presadnice se uzgajaju tijekom zime ili proljeća u klijalištu ili na otvorenom. Najpovoljnija je temperatura za njihov uzgoj od 10 do 12°C. Siju se na međuredni razmak od 5 do 7 cm i razmak u redu od 2 cm. Iz toga proizlazi da je potrebno od 400 do 500 g/ha sjemena.
Tlo
Kupus će najbolje uspijevati na dubokim, strukturnim i plodnim tlima. Odgovarajuća pH vrijednost je od 5,5 do 6,5. Rani kupus uspijevat će na lakim i pjeskovitim tlima koja su na sunčanim mjestima, a kasni kupus podnosi teža i vlažnija tla, koja su samim time i plodnija. U odnosu na obradu tla, postoji nekoliko pravila kojih se treba pridržavati.
Tlo za sadnju kupusa potrebno je pripremiti već prethodne godine, pri čemu se takva osnovna obrada tla obavlja u jesen, i to na dubini od 25 do 30 cm. Takvo obrađeno tlo ostavlja se da prezimi u otvorenim brazdama. Zatim, priprema tla za rasađivanje ranog kupusa treba početi u proljeće i sastoji se od kultivacije, drljanja te valjanja. Što se tiče kasnog kupusa, on zahtijeva manje pripreme tla i podrazumijeva oranje tla i neposredno pripremu nakon uklanjanja prethodnog usjeva.
Temperatura
Kupus zahtijeva barem temperaturu od 1 do 5°C kako bi sjeme počelo klijati. Optimalna je temperatura za daljnji uspjeh otprilike 20°C, a maksimalna 28°C.
Što se tiče oblikovanja glavice kupusa, ta faza podrazumijeva optimalnu temperaturu od 15 do 18°C, pri čemu minimalna temperatura iznosi 4°C, a maksimalna 25°C. Do faze oblikovanja glavice, temperatura bi trebala biti od 15 do 20°C.
Mrazovi nisu najpoželjniji u fazi nicanja i kada su biljke mlade, ali ni u drugoj godini kada biljka počinje cvjetati i razvijati plodove. Mrazove najbolje mogu podnijeti odrasle biljke (do otprilike -12°C).
Iz svega navedenoga, razvidno je da kupus najbolje uspijeva u podnebljima koja su prohladna i vlažna.
Uzgoj kupusa
Za pravilan uzgoj kupusa potrebno je odabrati dobre pretkulture, a izbjeći one loše, poznavati uvjete zalijevanja i navodnjavanja, kao i osigurati odgovarajuću prihranu.
Slaganje kultura
Budući da kupus podliježe mnogim bolestima i štetnicima, preporučuje se uzgajati ga u plodoredu, a na istu površinu može se postaviti tek nakon što prođu 3 ili 4 godine.
Odgovarajuće pretkulture za kupus mogu se podijeliti s obzirom na to je li riječ o ranom ili kasnom kupusu. Dobre pretkulture za rani kupus su krastavci, paprika, rajčica, mrkva, grah i grašak, a za kasni kupus grah, grašak, rani krumpir, pšenica i ječam.
Na našim područjima obično se uzgaja poslije graška, krumpira, pšenice i sl. Prednost je kupusa što za sobom ostavlja tlo bez korova, stoga je i on sam dobra pretkultura za brojna povrća.
Budući da kupus zahtijeva mnogo vlage, uglavnom se uzgaja u dolinama rijeka. Kupus zahtijeva najviše vode onda kada počne razvijati listove i kada se zavije glavica. Tada je najpovoljnija relativna vlažnost zraka od 80 do 90%, a vlažnost tla od 75 do 80%.
Navodnjavanje nasada koje će održavati umjerenu, ali dovoljnu vlažnost tla obvezan je proces. Najprije se zalijevanjem osigurava vlaga za gornji oranični sloj od 10 do 15 cm s 2-3l/m2, a poslije 4-6 l/m2. Zalijevanje treba izbjeći u fazi ukorjenjivanja jer biljka tada treba razviti snažan korijen. Broj zalijevanja i norma navodnjavanja ne mogu se primjenjivati dosljedno za svaki nasad jer se oni međusobno razlikuju i imaju drugačije potrebe za vodom.
Kada je riječ o navodnjavanju sadnoga materijala u rasadnicima, potrebno je pripaziti s količinom vode, odnosno treba dodavati manje količine kako ne bi došlo do bujnoga rasta i različitih bolesti. Obično se tada vrši ručno navodnjavanje. Ovisno o uvjetima okružja, nakon rasađivanja potrebno je osigurati od 380 do 500 mm vode.
Vrlo je bitno imati na umu oblikovanje glavica kupusa. Niska vlažnost spriječit će zdravi rast i one će ostati mekane i male. U slučaju da zemljište presuši i naglo se potopi, glavice će puknuti i zbog toga, razumljivo, izgubiti kvalitetu.
Gnojidba
Kao i ostale kupusnjače, kupus zahtijeva hranjiva tla. Za pravilnu gnojidbu potrebno je najprije provjeriti pH vrijednost tla i stanje hraniva. Kupus zahtijeva veliku količinu dušika i kalija. Primjerice, dušik pozitivno djeluje na prinos jer ga znatno povećava, s tim da je vrlo važan međusobni odnos N:P:K. Pretjerivanje s dušikom rezultirat će rastresitom, mekanom i šupljom glavicom kupusa.
Gnojiva s povećanom količinom kalija pridonose čvrstoći glavice kupusa. Prilikom jesenske osnovne obrade tla dobra je primjena NPK gnojiva u omjeru 10:20:30 ili 0:20:30, a u količini od 300 do 400 kg/ha. U proljeće se može dodati od 300 do 400 kg/ha NPK u omjeru 15:15:15 prilikom pripreme tla prije sadnje.
Dušična gnojiva treba osigurati odmah nakon sadnje, kao prvo prihranjivanje, u količini od 150 do 300 kg/ha. Nije pogrešno izvršiti i druga prihranjivanja kompleksnim gnojivima 10:20:30 u količini od 200 kg/ha prije zamotavanja glavice.
Razmnožavanje
Kupus se razmnožava sjemenom i pri tome je potrebno pridržavati se navedenih preporuka za sadnju sjemena.
Održavanje i njega
Rasađeni kupus zahtijeva njegu koja podrazumijeva 2 ili 3 okopavanja. Na taj se način biljke nagrnu zemljom i tada se stvaraju povoljniji uvjeti za razvoj žilica. U mjeru održavanja i njege kupusa spada i obvezno navodnjavanje, i to od 6 do 10 puta tijekom vegetacije, a osobito za vrijeme zavijanja glavice kupusa. Također, prihranjivati se kupus treba od 2 do 3 puta. Preporučuje se i rahljenje nakon svake kiše ili natapanja te suzbijanje korova i prozračivanje tla kultiviranjem koje ne smije biti previše duboko kako se ne bi oštetio korijen.
Berba
Berba kupusa započinje kada kupus dostigne odgovarajuću veličinu i čvrstoću. Za berbu kupusa potrebno je znati na koji se način ona odvija - glavice kupusa sijeku se iznad prve etaže donjih listova. Berba kupusa ovisi o tome o kojim je sortama riječ.
Rane sorte kupusa beru se u 2-3 navrata, a srednje rane i kasnije beru se najviše u 2 navrata jer trebaju izbjeći jake mrazove i zimske temperature od -5°C. Ako takve niske temperature nastanu za vrijeme berbe, tada se ona obvezno prekida i čeka se toplije razdoblje. Berba se također ne odvija za vrijeme kišovitoga vremena jer će kupus tada upiti dosta vode i lako će se pokvariti.
Berba je kupusa uglavnom ručna, ali može se koristiti i ovjesni stroj s pužnicom i diskosnim noževima koji služe čišćenju i obrezivanju listova na glavicama.
Što se tiče prinosa, oni su sljedeći: rane sorte i hibridi 30-40 t/ha, srednje rane sorte oko 60 t/ha, a kasne sorte više od 80 t/ha.
Skladištenje
Kupus se nakon berbe ne smije ostavljati na većim hrpama, nego je glavice potrebno odmah smještati u sanduke. Također, potrebno ga je brzo ohladiti kako bi se sačuvale rezervne tvari.
Može se čuvati u trapovima ili posebnim spremištima s uređajima za hlađenje. Tako ubrani kupus može se čuvati od 7 do 8 mjeseci ako je riječ o kasnim sortama, otprilike 3 mjeseca ako je riječ o srednje kasnim sortama te 1 mjesec ako je riječ o ranim sortama. Također, temperatura od 0,5°C pridonijet će tomu da kupus zadrži svjež izgled i do 3 mjeseca.
Bolesti
Mnogo je bolesti i štetnika koji mogu negativno utjecati na uzgoj kupusa. Poznavanje prvih simptoma štetnosti omogućit će pravilnu reakciju suzbijanja.
Bolesti kupusa mogu biti gljivične, bakterijske ili virusne. U nastavku slijedi pregled najčešćih (gljivičnih) bolesti.
Polijeganje rasada
Polijeganje rasada može uzrokovati nekoliko gljiva, kao što su Pythium sp., Rhizoctonia solani ili Olpidium brassicae. Pythium sp. je gljiva koja djeluje u području korjenova vrata. Biljka se u tome području lomi jer postaje vrlo tanka i vodenasta. Presadnice kupusa kao takve padaju. Rhizoctonia solani je gljiva koja se javlja u tlima koja su slabe strukture, imaju više vlage ili su glinasta. Izaziva usukanost stabljike pri površini tla pa se biljke na tome području prelome i polegnu. Na kraju, Olpidium brassicae je gljiva koja napada biljke u njihovoj ranoj fazi u području vrata korijena koji potamni i razmekša se, a potom biljka poliježe i propada. Mjere zaštite protiv ove bolesti su dobro tlo i dobra predsjetvena priprema tla. Mogu se upotrebljavati fungicidi.
Venuće
Ova je bolest uzrokovana jednim parazitom provodnih snopova, tzv. fuzarijumom. Javlja se preko tla zaraženim rasadom, vodom za navodnjavanje ili oruđima za rad. Najštetniji je na temperaturama do 24 do 28 °C, a ne pogoduju mu temperature ispod 17 °C. Prvi simptom ove bolesti je gubitak turgora u listovima koji tada već mijenjaju boju u žuto-zelenu, a kasnije smeđe, suše se i otpadaju. Takve biljke zaostaju u razvoju. Uz pravilan plodored, trebaju se saditi hibridi koji su otporni na ovu bolest.
Plamenjača kupusa
Plamenjača kupusa ugrožava mlađe biljke u rasadu i kao takva javlja se gotovo svake godine. Najprije se opaža gubitak boje na kotiledonima, zatim požutjelost, a nakon toga se listovi savijaju i na kraju venu. Na tim mjestima nastaje i siva prevlaka. Kako listovi stare, tako postaju otporniji na ovu bolest, ali svakako je potrebno osigurati zaštitu. To podrazumijeva sterilizaciju klijališta i upotrebu fungicida.
Pjegavost kupusnjača
Pjegavost kupusnjača očituje se koncentričnim pjegama na listovima koje su u unutrašnjosti baršunaste te smeđe ili crne boje. U komuškama sjeme može biti zaraženo ili samo površinski ili i u unutrašnjosti. Takvo zaraženo sjeme uglavnom je slabije klijavosti i izgledom smežurano. Ova se bolest prenosi sjemenom pa je zaštita tretiranje sjemena toplom vodom i fungicidom namijenjenim za tretiranje sjemena, kao i pravilan plodored.
Pepelnica kupusnjača
Pepelnica kupusnjača je bolest koja se očituje prljavo bijelim micelijima na naličju i gornjoj strani listova. Takvi zaraženi listovi bojom su svjetliji od zdravih listova. Na listovima na vrhu glavice mogu se pojaviti nekroze, što potom podrazumijeva i pojavu saprofita te odumiranje listova. Kao mjera zaštite izdvaja se primjena fungicida.
Štetnici
Štetnici kupusa mogu se javiti na korijenu i vratu korijena, stabljici i peteljci te listovima i glavicama. U nastavku slijedi pregled najčešćih štetnika.
Kupusna nematoda
Kupusna nematoda je štetnik koji napada korijen biljke. Ako je riječ o doista jakom napadu ovoga štetnika, tada će odumrijeti donje korijenje biljke i posljedično će donji listovi presadnica požutjeti i otpasti. Radi se o tome da se ličinke oslobađaju iz jajašaca i ulaze u korijen u kojemu nastavljaju svoj razvoj. Zaštita od ovoga štetnika jest pravilan plodored, suzbijanje korova i uzgajanje sorti s kraćom vegetacijom. Mogu se upotrebljavati nematocidi.
Kupusni buhači
Kupusni buhači javljaju se na listovima i glavicama biljke. Riječ je o kornjašima koji su dugi od 1,5 do 3 mm. Izgledom mogu biti različite boje - crni, tamnoplavi ili tamnozeleni. Neke vrste ovoga štetnika mogu imati žutu prugu uzduž tijela. Štetu na biljci čine odrasli kukci koji izgrizaju listove i tako stvaraju rupice na njima. Najviše su štetni na mladim biljaka, a mogu se suzbiti primjenom insekticida.
Kupusna muha
Kupusna buha, zanimljivo, slična je kućnoj muhi. Duga je od 5 do 7 mm i sive je boje. Kada napadnu biljku, njoj potamni vrat korijena i ostalo korijenje. Mlade biljke tada propadaju, a starije zaostaju u razvoju i ne mogu razviti kvalitetnu i zdravu glavicu. Ovom štetniku odgovaraju temperature iznad 12°C. Zaštita se vrši uništavanjem ostataka biljke te upotrebom insekticida u klijalištu prije sjetve ili u tijeku razvoja biljke, za vrijeme leta te odlaganja jaja.
Lisne sovice
Lisne sovice su smeđi noćni leptiri. Najprije štetu čine zelene ili smeđe gusjenice koje izgrizaju listove. Leptiri potom odlažu jaja na biljke kojima se gusjenice prehranjuju u lipnju, a nakon toga one se kukulje u tlu i pretvaraju u leptire koji lete u srpnju i kolovozu. Znak za uzbunu i suzbijanje je uočavanje napada koji bi mogao štetno djelovati na više od 10% lisne mase. Pritom, gusjenice treba suzbijati dok su manje od 20 do 25 mm, a misli se na primjenu insekticida.
Kupusna lisna uš
Kupusna lisna uš je zelene boje i duga je 2 mm. Uši na okupu prekrivene su voštanom prevlakom prljavo sive boje, a djeluju tako da biljci deformiraju list koji se žuti i suši, a biljke kao takve zaostaju u razvoju i propadaju. U ožujku obično izlaze ličinke, a u svibnju krilati oblici koji se sele na ostatak polja. Kao mjera zaštite trebaju se suzbijati biljni ostatci te upotrebljavati insekticidi.
Kupusna ciganka
Kupusna ciganka, odnosno stjenica, tamnocrvene je ili zelene boje. Izgledom je spljoštena. Djeluje tako da siše listove zbog čega nastaju bijele pjege unutar kojih se događa sušenje tkiva. Posljedično, cijela se biljka suši. Ovaj štetnik ima dvije generacije godišnje i odgovara mu suho i toplije vrijeme. Ovisno o broju i razvoju napadnutih biljaka, suzbijanje se vrši primjernom insekticida.
Upotreba kupusa
Kupus je česta, ako ne i najčešća, namirnica u našim kućanstvima te se obilato priprema u domaćim kuhinjama jer je nutritivno bogat i iznimno zdrav.
Pripravci
Kulinarstvo
Kupus se može konzumirati svježi ili kiseli. Treba se očistiti tako da mu se uklone vanjski oštećeni listovi, a potom se glavica treba prepoloviti i skinuti tvrdi dio korijena koji seže do sredine.
Svježi kupus može se koristiti za salatu tako da se nariba i začini po želji. Također, može se pariti ili kuhati te poslužiti s maslacem, uljem ili, pak, češnjakom. Odličan je u kombinaciji s različitim mesnim jelima ili u povrtnim juhama. Kiseli kupus idealan je kao prilog različitim kuhanim ili pečenim jelima, a možda je najpoznatiji u domaćim zimskim jelima kao što su sarma i jota.
Medicina
Kupus je iznimno bogat vitaminom C, ali i vitaminom A, folnom kiselinom te mineralima kao što su željezo, magnezij, kalcij, kalij, natrij i fosfor.
Poznata su brojna pozitivna medicinska djelovanja kupusa. Česta konzumacija sirova kupusa pomaže kod slabokrvnosti, a kuhani kupus odličan je za detoksikaciju i pomaže kod slabosti i slabe koncentracije.
Budući da ima specifičan spoj sinigrin, smatra se da pomaže kod raka prostate i crijeva. Izdvaja se i kao odlično protuupalno sredstvo pa može kod artritisa i reume. Kupus, također, pozitivno djeluje kod astme i bronhitisa jer čisti dišne puteve.
Osim navedenoga, kupus poboljšava probavu, pomaže u mršavljenju, čisti organizam i jača imunitet.
Povijest i zanimljivosti
Kupus je, može se reći, najraširenije povrće u Hrvatskoj, a podrijetlom dolazi iz Sredozemlja.
Bio je omiljena namirnica i starih Rimljana. Za vrijeme rimskih slavlja svježi kupus se nalazio na sredini stolova jer su Rimljani vjerovali da će kupus apsorbirati alkohol iz vina koje su obilato pili.
Ni Grci ni Rimljani nisu znali kako kiseliti kupus, nego su ga konzumirali isključivo u svježem stanju. Tek su stari Slaveni započeli s kiseljenjem kupusa.
Zanimljivo je spomenuti i da je Katon Stariji, kao bitna povijesna ličnost, u svojemu djelu De agricultura kupus opisao najboljim povrćem i dao mnogo različitih recepata za kuhinjsku i medicinsku uporabu.
Foto: Pexels / Pixabay
Odgovori