Kupina (lat. Rubus fruticosus) pripada u porodicu ruža (Rosaceae) u kojoj se nalaze i aronija, nektarina, kruška, lovorvišnja i mnoge druge, redu Rubus (spomenutom redu pripada i malina), a riječ je o višegodišnjem grmu penjačice koji jednako uspijeva u toplim i hladnim područjima. Neke sorte kupine mogu se uzgajati čak i u tropskim područjima, mogu narasti u visinu oko 0,5 - 3 m.
S obzirom na to da kupina raste u obliku grma, njezini visoki izdanci granaju se iz korijenovih žila, a prema tlu se običnu savijaju poput luka. U slučaju da su zadovoljeni uvjeti vlage, vrhovi koji dotaknu tlo tako se ukorjenjuju. Osim izdanaka koji se granaju iz samih žila, iz grma rastu izdanci i to iz prizemnog dijela. Listovi kupine sastoje se eliptičnih listića čija boja varira od svjetlije do tamnije zelene. Nazubljeni su i može ih biti 3 - 7. Cvjeta od svibnja i to sitnim do srednje krupnim cvjetovima u bijeloj i ružičastoj boji.
Plodovi kupine razvijaju se u različitim oblicima - okruglim, izduženim, ovalnim. Plodovi su u početku crvene boje, no kada dozru boja im je tamnoplava ili crna i sjajna. Voće je čiji je uzgoj relativno lagan, a zauzvrat se dobije puno ukusnih plodova koji se mogu konzumirati u svježem obliku ili konzervirati i koristiti tijekom cijele godine.
Srodnici
Vrste kupina
Grmovi kupina se dijele u 2 tipa, a to su:
- uspravna kupina - čvrsti izdanci drže grm uspravnim kako mu ne bi trebala potpora, ako se kupina sadi u hladnijim područjima onda je izbor ove kupine idealan jer su nešto otpornije na niže temperature zraka
- puzava kupina - potrebna im je potpora prilikom rasta
Boysen
Boysen je sorta bujnog i puzajućeg rasta, a može rasti s trnjem ili bez trnja. Svrstava se među hibride, no sličnija je kupini nego malini. Samooplodna je, a cvate i dozrijeva rano. Berba se obavlja u 2 - 3 navrata. Plod je dosta velik, pri čemu prosječna masa iznosi 7,5 - 8 g. Izduženog je oblika i tamno crne boje. Slatko-kiseli plodovi prikladni su za konzumiranje u svježem stanju.
Smoothstem
Smoothstem je sorta vrlo bujnog i poluuspravnog rasta. Zahtijeva potporu žice jer se na njezinim jednogodišnjim izdancima razvija mnogo postranih izdanaka dužine 35 - 45 cm. Cvijet je dvospolan, a sorta je samooplodna i cvate kasno. Dozrijeva u prvoj polovici kolovoza te berba traje dugo, ponekad i do listopada. Tamnocrveni plod je srednje velik i prosječne mase oko 4 g, a ima specifičan oblik zatupljenoga stošca. Plodovi su prikladni za konzumiranje u svježem stanju i za zamrzavanje.
Eldorado
Eldorado je sorta srednje bujnosti, ali unatoč tome obilno rađa. Izdanci su čvrsti i jaki pa se može uzgajati bez potpore i podnosi mraz. Dozrijeva srednje rano, a berba se obavlja u 3- 4 navrata. Svijetlocrni plod je srednje velik ili velik, tipičnog oblika kupine. Meso je čvrsto i vrlo sočno.
Thornfree
Riječ je popularnoj američkoj sorti čiji su listovi kitnjastog oblika. Ova sorta se najčešće sadi i uzgaja u Hrvatskoj. Obično se može naći uz ograde ili kao zamjena za ograde, ali u tom slučaju potrebna joj je potpora. Za rast joj je potrebno puno topline i sunca. Raste kao bujan grm, a daje krupne, aromatične, svijetlo crne plodove. Bujno rađa, a procijenjene vrijednosti su oko 25 t/ha. Plodovi su spremni za berbu krajem srpnja, a može se brati sve do kraja rujna. Najbolji su za konzumiranje u svježem obliku, ali mogu se i zamrznuti ili preraditi, primjerice u marmeladu ili džem.
Black Satin
Podrijetlom iz Amerike ova sorta može rasti u puzavom ili polu-uspravnom obliku. Plodovi su joj veliki (7 g), aromatični, čvrsti i sjajno crni. Otporna je na hrđu i na temperature do -12°C. Plodovi su spremni za berbu u kolovozu ili početkom rujna. Ne podnose transport pa ih je najbolje odmah upotrijebiti ili plasirati isključivo na lokalno tržište. Odlični su svježi, a mogu se koristiti i prerađeni ili zamrznuti.
Thornless Himalayan
Izvorna sorta Himalayan ima bodlje, ali Thornless Himalayan raste bez bodlji. Riječ je o američkoj sorti koja se raste poput puzavca i nužna joj je potpora za rast. Najbolje će roditi na rastresitim i bogatim tlima koja su uobičajena u vrtovima. Velika prednost joj je ta što je otporna na bolesti i štetnike, a dobro će podnijeti i temperature do -10°C.
Raste bujnim grmom koji daje srednje velike plodove oko 5 g. Sjajno su crne boje i okruglog oblika, a najbolji su kada se konzumiraju svježi. Isto tako, mogu se preraditi ili zamrznuti. Plodovi ove kupine dozrijevaju potkraj srpnja ili početkom kolovoza.
Thornless Evergreen
Thornless Evergreen još je jedna sorta bujnog rasta. Jaki izdanci dobro se granaju i obilno rađaju. Sorta je polupuzajućeg rasta, stoga je u uzgoju obvezno osigurati potporu. Listovi podsjećaju na peršin jer je zimzelena. Cvate u drugoj polovici svibnja, a plodovi dozrijevaju u drugoj polovici kolovoza. Bere se u 6 - 8 navrata, a plod je srednje veličine i prosječne mase oko 4 g.
Uzgoj kupina
U prvoj godini sadnje, potrebno je tlo obraditi među redovima - tanjuranjem i kultiviranjem. Tako će se kupine osloboditi korova koji im smeta za neometan rast. Mogu se upotrijebiti i herbicidi koji će utjecati na njihovo suzbijanje.
Nakon jesenske gnojidbe, zemlju je potrebno preorati na dubini od 10-ak cm. U ovom slučaju nije se potrebno rješavati korova. Oranje se može obaviti bez micanja korova. U ovoj fazi uzgoja kupina korov će koristiti biljkama jer će se njime odmah obaviti i zelena gnojidba.
Potrebno je redovito plitko orati zemlju (freziranje ili prašenje) jer će se time očuvati vlažnost u tlu. Prvo plitko oranje obavlja se početkom proljeća kada tlo bude dovoljno suho, a preporučena dubina je 8 cm. Do završetka sezone (kraj kolovoza) potrebne su još 2 - 3 faze freziranja. Ako je godina sušna, plitko oranje mora biti i češće kako bi se očuvala vlažnost tla.
Tlo
Kupini za rast treba dobro drenirano tlo s pH vrijednošću 6 - 6,5 te s 2 - 4% humusa. Najbolje će joj odgovarati pjeskovite ilovače. Preporučuje se izbjagavati sadnju u loše drenirana i teška tla jer korijenu kupine smeta prevelika vlažnost zemlje.
Klima
Najbolje će joj odgovarati podneblja s blagim zimama i vlažnim i svježim ljetima. Iako kupina dobro podnosi zimske uvjete, smetat će joj jako niske temperature -10 - -17°C. U slučaju da je prekrivena snijegom, lako će izdržati i temperature do -25°C. Proljetne temperature s velikim oscilacijama mogu jako naštetiti prinosu kupina.
Vrijeme sadnje
Sadnja kupine obavlja se u kasnim jesenskim mjesecima ili tijekom zime, a može se saditi sve do travnja. Prije sadnje tlo je potrebno obogatiti humusom koji će pridonijeti vlažnosti tla. Nakon sadnje to više neće biti moguće jer bi se moglo oštetiti plitko korijenje kupine. U jesenskim mjesecima, mjesec dana prije sadnje, tlo je potrebno preorati na dubinu 30 - 40 cm.
Slaganje kultura
Uzgoj kupina na istom mjestu godinama zaredom treba izbjegavati jer to može dovesti do nakupljanja bolesti u tlu koje će negativno utjecati na rast i razvoj biljaka. Rotacija usjeva i korištenje predkultura ključni su za održavanje zdravog i produktivnog vrta. Izbjegavajte uzgajati kupine na mjestima gdje su rasli (imaju slične štetnike i bolesti): rajčica, krumpir, jabuka, grožđe, breskva, malina i paprika.
Grahorice kao što su grašak ili grah su odlične predkulture za kupine jer pomažu u poboljšanju tla i dodaju dušik tlu koji kupine koriste kao hranu. Lucerna je još jedna dobra predkultura za kupine jer također poboljšava kvalitetu tla, a njeni korijeni produbljuju tlo i omogućuju bolji protok vode i hranjivih tvari.
Vrtni hibiskus se može koristiti kao privremena predkultura prije sadnje kupina, jer raste brzo i pomaže u borbi protiv korova, kao i zob, raž, pšenica ili sudanska trava koje pomaže u poboljšanju tla prije sadnje kupina, sprečavaju eroziju tla i dodaju organsku tvar. Luk pomaže u odbijanju štetnika i bolesti, a kadulja u poboljšanju kvalitete tla prije sadnje kupina, ima antimikrobna svojstva i pomaže u održavanju zdravog tla.
Kupine se mogu saditi uz nekoliko drugih biljaka, poput borovnice koja ima slične uvjete rasta i vole kiselo tlo. Borovnica i kupina mogu imati sinergijski učinak na rast i plodnost drugih biljaka u vrtu. Maline se često uzgajaju uz kupine zbog njihove kompatibilnosti. Ove dvije biljke dijele mnoge zajedničke uvjete rasta i mogu se međusobno štititi od štetnika i bolesti.
Paprike se mogu saditi uz kupine jer će njihov začinjeni miris pomoći u odbijanju nekih štetnika. Također, paprike će privući pčele, što je korisno za oprašivanje kupina. Rajčice imaju slične potrebe za svjetlošću, vodom i hranjivim tvarima i mogu se saditi zajedno u istoj gredici ili posudama.
Sadnja cvijeća poput nevena ili maćuhica uz kupine može pomoći u odbijanju štetnika i privlačenju korisnih insekata.
Važno je napomenuti da kupine treba izbjegavati saditi uz biljke koje imaju različite potrebe za svjetlošću, vodom i hranjivim tvarima, kao i uz biljke koje su sklonije istim bolestima i štetnicima, primjerice krastavci, tikvice, tikve i bundeve. Ove biljke mogu privući štetnike koji su opasni za kupine, kao što su zlatni kukac i tripsi, a također mogu utjecati na kvalitetu i okus plodova kupine.
Također treba izbjegavati sadnju kupina uz druge biljke iz porodice ruža, poput jagoda, jer su skloni sličnim bolestima i štetnicima. Na primjer, biljne uši i lisne uši su zajednički štetnici koji mogu napadati kupine i jagode.
Važno je napomenuti da se kupine ne preporučuju saditi uz drveće topole ili vrbe jer će se s njima natjecati za hranjive tvari i vodu, a također može biti teško brinuti se za sadnice koje se nalaze u sjeni drveća gustih krošanja poput bukve, javora, ginka. Kupine treba saditi na otvorenom i sunčanom mjestu, gdje će dobiti dovoljno svjetla i zraka, i gdje će biti zaštićene od jakih vjetrova i mraza.
Kupina je jedna od biljaka koje su otporne na juglon, alelopatijsku kemikaliju koju luči orahovo stablo i koja može ometati rast nekih biljaka, pa tako može uspješno rasti u blizini oraha. S druge strane, smetaju joj alelopatijske kemikalije koje luči eukaliptus.
Uzgojni oblik
Kupine se mogu uzgajati u nekoliko oblika. Uspravne kupine rastu uspravno i obično se uzgajaju kao živica. Ova vrsta kupine treba potporu kako bi se zadržala na mjestu. Poluuspravne kupine rastu nešto manje uspravno i zahtijevaju manje potpore. Ljevkaste kupine rastu u obliku lijevka i obično se uzgajaju na većim površinama. Samonosive kupine rastu uspravno i ne trebaju potporu jer mogu samostalno držati plodove.
Odabir uzgojnog oblika kupine ovisi o prostoru i preferencijama uzgajivača te je važno odabrati odgovarajući uzgojni oblik kako bi se maksimizirao urod i olakšalo održavanje biljaka.
Faza mirovanja
Faza mirovanja kod kupina počinje obično u kasnu jesen ili zimu kada biljka postepeno usporava svoj rast i gubi lišće. Tijekom ove faze, biljka se priprema za nadolazeću zimu tako što pohranjuje hranjive tvari u korijenje i druge dijelove biljke, što joj pomaže da preživi hladne i nepovoljne uvjete. Faza mirovanja kod kupina traje dok se vanjski uvjeti ne poboljšaju i temperatura ne naraste, obično u rano proljeće. Kada se temperature ponovno podignu, biljka se budi iz faze mirovanja i počinje ponovno rasti i razvijati nove izdanke, listove i plodove.
Sadnja kupina
Kupina se sadi iz sadnica pa prije kupovine treba biti siguran da su odabrane one kod kojih ne postoji sumnja da su zaražene bolestima i štetnicima. Nakon kupnje sadnica, a prije sadnje, ostavljaju se potopljene u vodi nekoliko sati.
Sadnja sjemena
Kupine se mogu uzgajati iz sjemena, ali ova metoda nije uobičajena, jer se kupine obično uzgajaju iz reznica ili mladica. Razlog tome je što kupine uzgojene iz sjemena ne nasljeđuju sve karakteristike matične biljke, što može dovesti do nepredvidljivih rezultata u pogledu veličine, okusa, boje i drugih karakteristika ploda. Također, sjeme kupine može biti sporije u klijanju i rastu u odnosu na kupine uzgojene iz reznica ili mladica.
No, uzgoj sjemena kupine nije nemoguć, najbolje ih je sijati u posude ili rasadnike u rano proljeće. Sjeme kupine treba stratificirati prije sjetve, što znači da ga treba ostaviti u hladnjaku na temperaturi od 4°C tijekom 2 - 3 mjeseca. Nakon stratifikacije, sjeme se može sijati u posude ili rasadnike s plodnom zemljom. Sjeme kupine treba pokriti tankim slojem zemlje i održavati vlažnim dok ne niknu izdanci. Nakon što izniknu, biljke treba redovito zalijevati i gnojiti organskim gnojivom. Kada biljke narastu do visine od oko 15 cm, mogu se presaditi na stalno mjesto.
Sadnja reznice
Uzgoj kupina iz reznica je čest način uzgoja kupina. Koraci u ovom procesu uključuju izrezivanje reznica duljine oko 15 - 20 cm s najmanje 2 para lišća iz zdravih, neoboljelih grana matične biljke. Priprema tla uključuje čišćenje tla od korova i dodavanje organskog gnojiva.
Reznice se sade u pripremljeno tlo, tako da stoji samo jedan par lišća iznad površine zemlje. Nakon sadnje, biljke treba redovito zalijevati i održavati tlo vlažnim. Nakon što reznice počnu rasti, treba ih orezivati kako bi se potaknuo rast novih izdanaka.
Kalemljenje
Kupina se može kalemiti ili cijepiti na druge biljke, ali ovaj postupak se rijetko koristi jer kupina ima tendenciju da preraste i "preuzme" nadređenu biljku, pa se stoga uzgaja uglavnom na vlastitim korijenima. Uzgoj kupina na drugim biljkama, kao što su maline ili ribiz, može se koristiti u specifičnim uvjetima ili u svrhu eksperimentiranja, ali za većinu uzgajivača kupina se uzgaja na vlastitim korijenima.
Postupak kalemljenja ili cijepljenja kupine na druge biljke je sličan postupku koji se koristi za druge voćne kulture, a uključuje uklanjanje izdanaka iznad tla iz matične biljke i spajanje izdanka (reznice) s korijenjem ili stabljikom nadređene biljke. Nakon što se izdanak uspješno spoji s nadređenom biljkom, treba ju održavati i brinuti se za biljku kao i za svaku drugu, ali je važno imati na umu da će biljka koja služi kao nadređena biljka utjecati na rast i performanse kupine.
Uzgoj u vrtu
Kupina će najbolje uspjeti na toplim i osunčanim mjestima. S obzirom na to da joj za rast treba određena vlažnost zraka i tla, smetaju joj topli ljetni vjetrovi pa se odabiru mjesta u zavjetrini. Preporučuju se redovi u smjeru sjever-jug.
Razmak koji je potrebno poštivati između sadnica i redova, ovisit će o vrsti kupine koja se sadi i o potpori. Treba imati na umu da ako se sade nasadi kupina da će trebati najmanje 3 m kako bi traktor mogao proći između sadnica, a za kombajn koji će obavljati mehaniziranu berbu, trebat će oko 4 m razmaka.
Za uspravne sadnice kupina vrijedi pravilo da im je potrebno od 60 - 120 cm razmaka, dok puzavim sortama treba i više, 1,2 - 2,5 m. Razmak između redova najbolje je prilagoditi svakoj pojedinačnoj sorti i njezinoj potpori pa tako u nekim slučajevima razmak može biti i između 2 - 4 m.
Potpora za uzgoj puzavih i poluuspravnih sorti kupina postavlja se prije same sadnje. Za potporu možete koristiti pocinčane žice ili stupove (drveni, betonski, plastični, metalni), a izbojke zavežite plastičnim uzicama. Početni i završni stup potrebno je ukopati na pola metra dubine, dok njihova visina varira, a ovisi prema samoj vrsti stupova.
Kod uzgoja kupina često se koriti špalirski sustav (tri žice). Stupovi se tada postavljaju na 2,2 m od zemlje, a razmak između njih bi trebao biti oko 5 m. Žice se postavljaju na visinu od 70 cm te na 1,4 i 2 m. Također se može primjenjivati i jednostavan sustav potpore kod gotovo svih vrsta kupina. U tom slučaju razmak između stupova mora biti oko 5 m, a deblja žica se postavlja pri visini od 1,5 m. Izdanci se mogu položiti na jednu ili s obje strane žice. Ovakav način podupiranja omogućuje da se svi plodovi razviju na jednakoj visini čime se olakšava berba.
Dvožični sustav se razlikuje po tome što je veći razmak između stupova, a žica bi trebala biti nešto deblja. U ovom slučaju visina stupova se postavlja na 2,5 - 3 m. Prva žice ide na visinu od oko 1 m, a druga na 1,5 m. Time se lako odvajaju jednogodišnji od dvogodišnjih izdanaka.
Stupovi koji se postavljaju u obliku križa ili slova V (pri istoj visini se postavljaju dvije razmaknute žice), najbolje će koristiti poluuspravnim sortama. U tom slučaju berba je olakšana jer se izdanci povijaju sa strane, prema dolje. Ako se želi koristiti višežični sustav potpore, prva žica se razvlači na visinu 0,5 - 1 m, a kod svake druge potrebno je poštivati razmak od 30 cm, dok je kod od valovitog dvožičnog sustava potrebno od donje prema gornjoj žici postaviti 2 - 3 izdanka, a nakon toga ponoviti obrnutim redom.
Uzgoj u plasteniku
Kupina se može uzgajati u plastenicima ili staklenicima, što može imati brojne prednosti u odnosu na uzgoj na otvorenom. Plastenici pružaju zaštitu od nepovoljnih vremenskih uvjeta poput jakih vjetrova, kiše i tuče, što može smanjiti rizik od oštećenja biljaka. Također, plastenici omogućavaju kontroliranje temperature, vlažnosti zraka i osvjetljenja, što može poboljšati uvjete uzgoja kupina i povećati prinose.
Pri uzgoju kupina u plastenicima, važno je osigurati dobru cirkulaciju zraka i kontrolirati vlažnost kako bi se spriječile bolesti i štetnici. Također, treba voditi računa o navodnjavanju, jer se tlo u plasteniku brže suši nego na otvorenom. Za uzgoj kupina u plastenicima, najbolje je odabrati sorte koje su manje osjetljive na visoke temperature, jer se temperature u plasteniku mogu popeti vrlo visoko, posebno tijekom ljeta.
Uzgoj u posudama
Uzgoj kupina u posudama je idealno rješenje za sve koji žive u gradovima ili nemaju pristup vrtu. Također je koristan jer omogućuje kontroliranje okruženja biljke, a može se uzgajati i u zatvorenom prostoru.
Pri odabiru posude za uzgoj kupina, važno je odabrati dovoljno veliku posudu koja ima drenažne rupe na dnu kako bi se osigurao dobar protok zraka i odvodnja vode. Također, potrebno je odabrati kvalitetan supstrat za sadnju kupina u posudu, jer će biljke u supstratu brže rasti i razvijati se.
Kupine u posudama treba zalijevati redovito, posebno tijekom toplijih mjeseci. Također, treba ih gnojiti jednom mjesečno tijekom sezone rasta. Važno je napomenuti da kupine koje se uzgajaju u posudama mogu biti osjetljivije na ekstremne uvjete temperature, pa ih treba zaštititi od visokih temperatura tijekom ljeta.
Održavanje i njega
Nakon što se kupina posadi, potrebno je pravilno održavati i obrađivati tlo među redovima, kao i samu biljku. Kupinu je potrebno osloboditi korova koji može samo ometati njezin rast. Prve godine nakon sadnje potrebno je obaviti međurednu obradu tla u obliku tanjuranja ili kultiviranja. Također, vlažnost u tlu očuvat će se redovitim plitkim oranjem zemlje, i to 3 - 4 puta godišnje. Kako bi kupina ljepše rasla i kako bi se mogla pravilno održavati, preporučuje se poduprijeti ih na žicu. Tako će izgledati ljepše i urednije, naročito uz orezivanje jednom godišnje.
Zalijevanje
Da bi kupina uspješno rasla, potrebno joj je umjereno vlažno tlo. Voda je presudna kod razvoja jednogodišnjih izdanaka i samih plodova, stoga je potrebno redovito navodnjavanje.
Tijekom ljeta, kupini će trebati otprilike 3 cm vode, jer ima plitak korijen na dubini od 15 cm. Ako se koristi navodnjavanje kap po kap, količina vode može biti i manja. Ako nastupi sušno razdoblje, kupine se zalijevaju u vrijeme sazrijevanja plodova. Jednom grmu potrebno je od 80 - 100 l vode.
Kako bi se osigurala primjerena vlažnost tla, preporučuje se između redova kupina tlo prekriti biljkama iz porodice leguminoza.
Gnojidba
Kupine je potrebno gnojiti do dva puta u godini dana i to tijekom ožujka, u rano proljeće i nakon berbe, u jesenskim mjesecima (listopad). Kupine se mogu gnojiti različitim vrstama gnojiva, ovisno o potrebama tla i biljke. Najčešće se koriste organska gnojiva poput stajskog gnoja ili komposta koji će povećati sadržaj hranjivih tvari u tlu i poboljšati strukturu tla. Također se može koristiti i mineralno gnojivo, poput dušičnog, fosfornog i kalijevog gnojiva.
U proljeće se koristi dušično mineralno gnojivo KAN, a aplicira se u zemlju 400 - 600 kg KAN-a po 1 ha. U jesenskim mjesecima preporučuje se stajsko gnojivo (30-ak t/ha). Ako kupine sade u plodno tlo, apliciranje stajskog gnojiva tijekom jesenskih mjeseci obavlja se svake druge ili treće godine.
Važno je znati da kada se upotrebljava stajsko gnojivo, treba izbjegavati korištenje dušičnih gnojiva. U tom slučaju preporučuju se kalijeva i fosforna mineralna gnojiva.
Osim stajskog gnojiva, u jesen se može koristiti i NPK gnojivo i to u omjeru 10:12:26 ili u omjeru 15:15:15, ovisno o kvaliteti tla.
Razmnožavanje
Kupine se mogu razmnožavati na nekoliko načina, uključujući razmnožavanje sjemena, reznica, izdanaka i cijepljenjem. Razmnožavanje iz sjemena kupine je moguće, ali se ne preporučuje jer sjeme može proizvesti biljke s lošim karakteristikama i nije uvijek pouzdano.
Razmnožavanje iz reznica je najčešći način razmnožavanja kupine. Uzimaju se reznice duljine oko 10 - 15 cm iz zdravih biljaka tijekom kasne jeseni ili rane zime. Reznice se sade u plodno tlo i održavaju se vlažnima dok ne počnu puštati korijenje i rasti.
Razmnožavanje izdanaka je još jedan način za uzgoj novih biljaka kupine. Izdanci se pojavljuju oko matične biljke i vrlo su slični originalnoj biljci. Mogu se pažljivo izvaditi iz tla i presaditi na novo mjesto gdje će rasti kao nove biljke.
Iako nije uobičajeno, kupine se također mogu razmnožavati cijepljenjem, što se obično koristi za promjenu sorti ili poboljšanje otpornosti biljke na bolesti. U ovom postupku se spaja dio biljke koji se želi uzgojiti (podloga) s dijelom biljke koji ima željene karakteristike (pup). Cijepljenje se obično provodi tijekom zime ili rane proljetne sezone.
Presađivanje
Iako kupine nisu baš osjetljive biljke, presađivanje treba provesti pažljivo i s puno pažnje kako bi se osigurao uspjeh i minimalni stres za biljku. Preporučuje se presađivanje tijekom mirovanja biljke u kasnu jesen ili rano proljeće. Na taj način, biljka će imati više vremena za oporavak prije početka sezone rasta i plodonošenja.
Prije presađivanja, preporučuje se pripremiti novu lokaciju za biljku, što uključuje duboko kopanje zemlje i dodavanje komposta i drugih hranjivih tvari kako bi se osigurao dobar rast i razvoj korijena. Kada se biljka presađuje, važno je izvaditi cijeli korijenov sustav kako bi se smanjio stres za biljku. Nakon presađivanja, biljku je potrebno dobro zalijevati kako bi se povećala vlažnost tla i potaknulo ukorjenjivanje.
Tijekom prvih tjedana nakon presađivanja, važno je pratiti biljku i osigurati da ima dovoljno vode i hranjivih tvari. Ako su uvjeti suhi, preporučuje se češće zalijevanje, dok se u kišovitim razdobljima zalijevanje može smanjiti.
Pomlađivanje
Pomlađivanje kupina važno je za održavanje produktivnosti biljaka i kvalitete prinosa. Kupine se obično preporučuju pomlađivati svake 3 - 5 godina kako bi se osiguralo da biljke ostanu zdrave i produktivne.
Postupak pomlađivanja kupine uključuje uklanjanje starih i bolesnih stabljika kako bi se potaknulo rast novih izdanaka, a obično se radi tijekom zimskog mirovanja biljke, nakon što se plodovi beru. Stare stabljike mogu se jednostavno odrezati do razine tla ili do točke gdje se novi izdanci pojavljuju.
Kako bi se osigurala produktivnost biljke, preporučuje se zadržati oko 6 - 8 izdanaka po 1 m2. Ako se biljke ne pomlađuju, starije stabljike mogu postati manje produktivne i izložene su povećanom riziku od bolesti i štetnika.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje kupina uključuje uklanjanje svih cvjetnih pupova na novim izdancima tijekom prve godine kako bi se potaknuo rast i razvoj korijena i stabljika. Kasnije, nakon što biljke počnu plodonositi, prorjeđuju se izdanci. Previše izdanaka može dovesti do manje kvalitete i veličine ploda te smanjenog pristupa svjetlosti i zraka, što može uzrokovati pojavu bolesti i štetnika.
Najbolje vrijeme za prorjeđivanje izdanaka je rano proljeće prije nego što se pojave pupoljci. Preporučuje se zadržati 4 - 6 izdanaka po biljci kako bi se osigurao optimalni rast i kvaliteta prinosa. Izdanke je najbolje rezati korištenjem oštrih škara ili noževa kako bi se izbjeglo oštećenje stabljika i osigurao brži oporavak biljke.
Rezidba
Odmah nakon sadnje, potrebno je obaviti rezidbu kupina. Sadnice visoke oko 2 m, treba skratiti na visinu oko 30 - 50 cm. Sve manje sorte moraju se skratiti na 20 cm. Pravovremenom rezidbom jačaju se pupoljci i korijen kupine iz kojih će se pružiti izdanci.
Kako bi kupina kvalitetnije rasla i davala bolje plodove, potrebno je grmove osvijetliti, odnosno prorijediti. Kod bujnih sorti potrebno je ostaviti 8 - 12, a kod nešto manje bujnih 5 - 6 jačih izdanaka. Svi ostali izdanci moraju se ukloniti.
Ako se primijeti da je neki izdanak oštećen ili da ga je zahvatila bolest, potrebno je odrezati ga od zemlje. Osim toga, obavezno se odsijecaju sve dvogodišnje grane koje su do sada davale plodove.
Potkraj zime, sve sitne bočne grane na kupinama, a koji se nalaze na jednogodišnjim izdancima, treba skratiti na 30 - 40 cm čime ćete osigurati bolja rodnost i krupniji plodove sljedeće godine.
Zaštita od vjetra
Kupine su osjetljive na vjetrove, posebno mlade biljke. Vjetar može oštetiti biljku i smanjiti njezin rast, ali i otežati oprašivanje i berbu plodova. Stoga se preporučuje sadnja kupina u zaštićenim područjima gdje su biljke manje izložene jakim vjetrovima. Ako to nije moguće, može se koristiti zaštitna mreža ili ograda kako bi se smanjio utjecaj vjetra na biljke.
Također, ako se kupine sade na otvorenom prostoru, važno je osigurati dobru potporu za biljke kako bi se spriječilo da ih vjetar slomi, što se može postići uz pomoć konstrukcija poput stupova ili rešetki koje će držati biljke uspravno.
Zaštita preko zime
Kupine su otporne na hladnoću i mogu podnijeti temperature ispod 0°C, no mlade biljke su osjetljivije i mogu pretrpjeti štetu od niskih temperatura. Stoga se preporučuje zaštititi mladice primjenom sloja malča oko korijena biljke. Malč će zadržati toplinu u tlu i zaštititi korijenje od niskih temperatura. Također, preporučuje se prekriti biljke zaštitnom folijom ili tkaninom kako bi se spriječio izravan utjecaj mraza na biljke.
Osim toga, važno je odabrati sortu kupine koja je otpornija na hladnoću i prilagoditi raspored sadnje tako da se biljke ne nalaze na područjima gdje se nakuplja hladan zrak.
Bolesti
Iako je kupina u principu sigurna od napada bolesti, kao i sve ostale voćne vrste i nju mogu napasti bolesti. Smatra se da je pod najezdom više od 50 različitih bolesti, a u nastavku se nalaze one najčešće.
Žuta hrđa izdanaka i lista kupine
Do spomenute hrđe dolazi kod uzgoja kupina bez trnja. Uzročnik ove bolesti je gljivica Kuehneola uredinis, a ako dođe do ranih napada biljka može rano izgubiti listove što će utjecati na slabo sazrijevanje izdanaka i smrzavanja u zimskim mjesecima. Gljivica obično napada listove i stabljiku, a u rijetkim slučajevima i plodove.
Simptomi se prvo mogu primijetiti na izdancima u obliku tamnijih purpurnih nabreknuća na kori. Tijekom travnja i svibnja, dolazi do pucanja tih nabreknuća. Na listovima tijekom lipnja dolazi do pojave sitnih okruglih žutih nakupina. Kod jakih zaraza, može otpasti i lišće, iako to nije toliko često na našim područjima.
Širenje bolesti se može spriječiti pravilnom rezidbom i spaljivanjem zaraženih izdanaka. Ako se koriste fungicidi, trebaju biti na bazi bakra, a sa prskanjem se započinje pred sam kraj vegetacije. Općenitu zaštitu biljaka treba provesti u proljeće prvim simptomima.
Ljubičasta i narančasta rđa kupine
Uzrokuju je gljivice Phragmidium bulbosum i Phragmidium violaceum. Najčešće se javljaju na samoniklim kupinama u cijelom umjerenom području uzgoja. Nešto je češća ljubičasta hrđa, a obje napadaju listove biljke. Bolest se manifestira tako da se na gornjoj strani lista pojave žutocrvene mrlje, a nakon 10 dana pojave se ecidiji dugački 1 mm.
Ovisno o gljivici, boja im se razlikuje od crvene i purpurne sa žutim središtem pa sve do žute i narančaste. Zatim se na istom mjestu javljaju tamne nakupine. Ovisno o jačini zaraze, listovi se mogu saviti i otpasti. Pred sam kraj vegetativnog razdoblja, spomenute nakupine poprime smeđu boju.
Osim listova, mogu se zaraziti i izdanci temeljem kojih nastaju i rak rane. Paraziti se formiraju u jesenskim mjesecima na listovima, a do infekcije dolazi u lipnju. Mogu se prenositi na nešto većim udaljenostima, a djeluju pri temperaturama 18 - 29°C. Najbolji lijek kod najezde ovih gljivica su primjereni fungicidi.
Kestenjasta pjegavost izdanka kupine
Ova gljivica Didymella applanata napada listove i izdanke biljke, a najveća oštećenja radi upravo na kupini i malini. Veće štete na našim područjima zabilježene su kod sadnje većih nasada.
Simptomi na biljkama javljaju se potkraj lipnja te početkom srpnja i to na listovima kod jednogodišnjih izdanaka. Bolest započinje od rubnih dijelova listova i širi se do glave žile, a lezije postaju smeđe sa žutim rubovima te trokutastog oblika. Najčešće se napad događa na starijim biljkama, onima koje rastu u sjeni ili su bliže tlu i rosi. Kako se paraziti šire, tako se i listovi sve više suše, a kada zaraza dođe do peteljke, širi se i u izdanke gdje se pojavljuju tamno zelene pjege koje s vremenom postaju purpurne. U završnoj fazi bolesti poprimaju kestenjasto-smeđu boju.
U slučajevima kada pjege prstenasto zahvati izdanke, on se može osušiti. U jesenskim mjesecima mladice odrvenjuju, a tijekom zime, kora dobiva srebrnu boju i crne kuglice. Kora tada počinje pucati i ljuštiti se. Pupovi mogu preživjeti na zaraženim izdancima, ali u proljeće kada potjeraju ostat će slabi i kržljavi.
Za sprječavanje pojave bolesti, preporučuje se izbjegavati sadnju kupina na vlažnim područjima gdje se voda dugo zadržava. Pri berbi plodova, režu se svi sumnjivi dijelovi i pale.
Ljubičasta pjegavost izdanka kupine
Uzročnik ove bolesti je gljivica Septocyta ruborum koja napada izdanke i pojavljuje se i u našim područjima. Bolest se pojavljuje na gornjim i bočnim izbojima gdje postaju vidljive tamno zelene pjege dugačke 2 cm. Nakon nekog vremena pjege promjene boju u crvenu i smeđu te postaju izdužene i neravne. Pjege se mogu i spojiti i tako zauzeti i veće površine.
Spomenuti parazit može lako preživjeti u izdancima. U proljeće se formiraju piknidi koji postižu zrelost u travnju, a iz kojih se polako oslobađaju piknospore sve do kolovoza. Mogu učiniti štete samo na izdancima izniklim te godine, a s obzirom na to da inkubacija bolesti traje dugo, simptomi se javljaju tek u ljetnim mjesecima.
Za sprječavanje jače zaraze, režu se i pale zahvaćeni izdanci, a pred sam kraj vegetativnom razvoja, obavlja se prskanje fungicidima na bazi bakra. Tijekom vegetativnog razdoblja djeluju fungicidi na bazi karbendazima.
Siva plijesan kupine
Siva plijesan kupine nastaje zbog gljivice Botrytis cinerea, a napada plodove. Češće se javlja u kišnim dijelovima godine kada može uzrokovati velike gubitke plodova. Naime, javlja se pred samu berbu kada je zaštita već nemoguća.
Iako se simptomi najčešće javljaju netom prije dozrijevanja plodova, infekcija se dogodila vjerojatno tijekom cvatnje. Plodovi koje ošteti ova gljivica postaju vodeni i mekani te trunu. Tijekom vlažnog vremena na plodovima se može vidjeti siva paučinasta prevlaka.
Osjetljivost na pojavu ove bolesti ovisi o sorti koja se sadi. Zaštita se preporučuje prije same cvatnje, a sljedeće prskanje kada cvatnja završi. Pomoći se fungicidi koji se koriste i za jagodu.
Antraknoza kupine
Ovu bolest uzrokuje gljivica pod nazivom Elsinoë veneta, a napada sve dijelove biljke koji rastu izvan zemlje - peteljku, listove, cvijet, izdanke. Simptomi bolesti javljaju se na listovima u blizini glavnih žila i to kao crvenoljubičaste pjege sa sivim središtem, dugačke 2 mm i nepravilnih rubova. Zaraženo tkivo ispada, listovi postaju šuplji, a plodovi se deformiraju.
Najčešće se bolest pojavljuje na izbojima i to tijekom proljetnih mjeseci. Javlja se u obliku purpurnocrvenih pjega sa sivim središtem dugačkih 2 - 3 mm. Pjege postaju s vremenom veće, a ako zahvate veći dio izdanaka, oni se suše i puca im kora. U slučaju slabije zaraze, izdanci će preživjeti vegetaciju, no ako i prežive, kod sljedeće će dati manji urod.
Biljku je moguće zaštiti tako da se kod rezidbe odstrane svi zaraženi dijelovi biljke. Budite oprezni ako u blizini raste divlja kupina jer ona može prenijeti zarazu. Zimsko prskanje je obvezno i to na bazi bakra. Kada se pojave prvi simptomi zaraze, prska se fungicidima na bazi tolilfluanida i karbendazima.
Štetnici
Najčešći štetnici koji mogu zahvatiti nasade kupina su kupinova grinja, malinov krasnik, rogati cvrčak, malinina mušica i malinin pupar.
Kupinova grinja
Kupinova grinja je štetnik koji jednako često napada nasade malina i kupina, a obično napada njihove plodove. Imaju po dva para nogu, jako su sitne, a boja im je prozirno bijela. Mogu prezimiti ispod ljuskice pupova ili na zaostalim plodovima koji se ne pokupe tijekom berbe. U rano proljeće dolaze na listove pa u vrijeme cvatnje u cvijet pa u plod. Češće se javlja na sortama kupine koje kasnije rode.
Uzrokuje neravnomjerno sazrijevanje plodova koji uz to postaju tvrdi, neukusni i nejednolične boje. Štete se smanjuju pravilnom rezidbom i pripravcima na bazi endosulfana, amitraza ili sumpurnih sredstava kojima ćete aplicirati biljku u proljetnim mjesecima.
Malinov krasnik
Spomenuti štetnik nastanjuje se na ružama i na kupinama, a napada izdanke i listove. Boja mu je ljubičasta, a može narasti 8 - 11 mm. Ličinke su im plavobijele boje i rastu do 30 mm.
Ličinka može prezimiti u korijenu ili korijenovom vratu, a nakon toga kreće prema izdancima gdje se kukulji, a razvoj traje 2 tjedna. Odrasli oblici ovog štetnika pojavljuju se u svibnju kada se počinju hraniti listovima. Nakon toga, ženke odlažu jajašca na izboje biljke iz kojih se razvija ličinka.
Do šteta dolazi u proljetnim mjesecima, nakon što je ličinka prezimila u izdanku jer ona u njima buši hodnike prema dolje. Kod zaraženih izboja nije moguća vegetacija i oni se lome. Kod jačih napada uništeno može biti i 90% izdanaka.
Malinov krasnik se suzbija orezivanjem i spaljivanjem izboja koji su zaraženi pod uvjetom da se odrežu dijelovi na kojima se nalaze štetnici. Tijekom zime vrt u kojem se javila zaraza se okopava i pale izdanci po potreb te uništavaju sve divlje kupine i divlje ruže.
Prije odlaganja jajašca, biljke se tretiraju insekticidima na bazi fenitrotiona, piretroidima, endosulfana i fentiona.
Rogati cvrčak
Rogati cvrčak je još jedan štetnik koji može naštetiti malini i kupini, a napada njezine listove i izboje. Tijelo mu je zelenožute boje, dugačko i usko, a velik je 3,5 mm. Može prezimiti ispod kore, a u proljeće ličinke izlaze iz jajašca i dolaze do listova s kojih sišu sokove. Razvijaju se mjesec dana, a u svibnju i lipnju razvijaju se prvi odrasli kukci. Mogu živjeti do 2 mjeseca, a jajašca odlažu na listove iz kojih se dalje razvijaju štetnici.
Na zahvaćenim listovima prvo se pojavljuju bijele točkice koje se se spajaju i zahvate cijeli list. Na kraju on potpuno pobijeli i počinje se kovrčati. Do štete dolazi odlaganjem jajašca u izdanke koji počinju kržljati.
Velike štete zabilježene su u zatvorenim prostorima, a glavna borba protiv ovog štetnika je rezidba zaraženih dijelova biljke. Također, pomoći će i zimsko prskanje jajašca uljanim organofosfornim insekticidima.
Malinina mušica
Malinina mušica je štetnik koji napada izdanke, a jednako često javlja se i na malini i na kupini. Ovi kukci mogu narasti do 2,5 mm i smeđecrvene su boje. Mužjaci su nešto manji od ženki. Jajašca su im bijele boje, ličinke crvene, a kukuljica crvenkasta.
Ličinka prezimljuje u tlu, a tijekom travnja pojavljuju se odrasli kukci koji odlažu jaja u pukotine na izbojima. Jajašca se razvijaju 5 - 8 dana, a iz njih izlaze ličinke koje se hrane izdancima. Na mjestima napada, pojavljuju se ljubičaste zone. Na kraju razvoja, zdrave ličinke se zakopaju u zemlju gdje se kukulje. Njihov razvoj može trajati 40 - 60 dana, a imaju do 3 generacije u godini dana. Izdanci napadnuti ovim mušicama se ubrzo suše, a štetnik može ući i pod koru čim se šteta prisustvom drugih gljivica još više pojačava.
S obzirom na to da ova mušica može prezimiti u tlu, preporučuje se redovito prekopavanje tla oko kupina kako bi se smanjio njihov broj. Prije nego mušice izađu, početkom travnja, potrebno je obaviti tretiranje tla insekticidima. Prvi puta biljka se tretira kada izboji narastu oko 40 cm, a tretiranje se ponavlja nakon 2 tjedna.
Malinin pupar
Malinin pupar napada i kupinu, osim maline, a uništit će njihove pupove, cvijet i plodove. Kukci mogu narasti do 4 mm, a tijelo im je svijetlosmeđe boje i obloženo sivim dlačicama. Jajašca ovog štetnika su dugačka oko 1 mm, bijele ili žute boje. Ličinka je smeđa i po tijelu ima žute dlačice, a kukuljica je bijele boje i duga do 4 mm.
Ovaj štetnik ima jednu generaciju godišnje, a u odraslom obliku može prezimiti u tlu. Aktivni postaju u travnju i svibnju kada im hrana postaju pupovi i cvjetovi. Ženke u njih odlažu jajašca iz kojih se za 10-ak dana razvija ličinka. Odrasli kukci nagrizanjem uništavaju cvjetove i pupove, a odlaganjem jajašca u pupove, oni se suše. Plodove može oštetiti i ličinka koja se njima hrani.
Može se uništiti okopavanjem tla, s obzirom na to da štetnik može prezimiti u tlu. Pomoći će se i insekticidi na bazi endosulfana i fosalona koji se koriste prije nego što štetnik počinje raditi štete, dakle prije cvatnje.
Upotreba kupine
Ovo bobičasto voće, koje možemo pronaći u obiteljskim vrtovima, ima vrlo široku upotrebu i pozitivne učinke u području zdravlja i medicine. Kupine su bogate vitaminima, mineralima, vlaknima i antioksidansima te su vrlo učinkovite u prevenciji brojnih bolesti. Uz to, jednostavne su za konzumaciju i mogu se pripremati na različite kreativne načine.
Berba
Ovisno o vrsti i vremenu sadnje, kupina se bere od lipnja do kolovoza. Osjetljiva je i nakon berbe se može brzo pokvariti. Ako se koristi u svježem obliku, bere se nekoliko dana prije nego što sasvim dozre jer će tako duže ostati svježa. Osim toga, svi plodovi s jednog grma ne dozrijevaju u isto vrijeme pa se redovito bere više puta. Preporučuje se berba svaki ili svaki drugi dan. Ako su temperature zraka visoke, beru se što češće kako plodovi ne bi propali.
Najveći prinos kupine obavlja se kod berbe ujutro, prije visokih temperatura, kada nestane rosa. Također, može se brati i u kasno poslijepodne. Važno je samo da to ne bude tijekom najvećih vrućina. Izbjegavajte berbu tijekom ili nakon kiše jer mokri plodovi kupine brže propadaju.
Sušenje
Kupine se mogu sušiti kako bi se produžio njihov vijek trajanja. Sušene kupine često se koriste za pripremu čaja ili se dodaju u različita jela i slastice. Postupak sušenja kupina je prilično jednostavan. Prvo, kupine se operu i osuše. Zatim se polože u jedan sloj na papir ili platno i ostave na suhom i prozračnom mjestu dok se potpuno ne osuše. Može biti potrebno okretati kupine nekoliko puta tijekom sušenja kako bi se osušile ravnomjerno.
Alternativno, kupine se mogu sušiti u pećnici ili dehidratoru. U pećnici se rasporede u jedan sloj na lim za pečenje i peku na niskoj temperaturi od oko 50 - 60°C nekoliko sati dok se potpuno ne osuše. U dehidratoru, kupine se jednostavno postave na police i suše se na niskoj temperaturi nekoliko sati.
Kada su potpuno suhe, mogu se spremiti u zatvorenu posudu ili vrećicu i čuvati na suhom i tamnom mjestu.
Skladištenje
Svježe ubrani plodovi nikada se ne ostavljaju na suncu jer bi tako mogli brzo propasti. Nakon berbe, kupine se slažu u manju ambalažu veličine 125 - 500 g. Ostat će svježe ako se čuvaju na tamnom i hladnom mjestu maksimalno 4 dana.
Kupine koje se beru za daljnju industrijsku preradu, beru se mehaničkim postupkom kada ostvare potpunu zrelost, a nakon branja se zamrzavaju.
Skladištenje se vrši u hladnjače na temperaturi od 2°C, a nakon nekoliko dana ohlade se na 0°C. Nakon što se polože u gajbice i palete, potrebno ih je omotati plastikom i ostaviti na temperaturi -1 - 0°C i kod relativne vlažnosti zraka oko 90%. Također, i protok zraka mora biti slabiji kako bi se stupanj dehidratacije potpuno smanjio.
Pripravci
- džem od kupina
- kompot od kupina
- kupinovo vino
- liker od kupina
- marmelada od kupina
- pekmez od kupina
- sirup od kupina
- sok od kupina
Kulinarstvo
Svježi plodovi kupina mogu se konzumirati samostalno kao međuobrok ili u kombinaciji s drugim bobičastim voćem, orašastim plodovima i suhim voćem. Često se dodaju u žitarice za doručak, smoothieje, voćne salate, sladoled i brojne sirove slastice (raw torte i kolače).
Višak kupina se nakon berbe obično prerađuje u marmeladu ili džem, a mogu se i zamrznuti te im time produžiti vijek trajanja. Od kupina se izrađuje i popularno kupinovo vino koje se koristi kao podrška uravnoteženoj prehrani. Osim toga od njih se proizvode i likeri te razni drugi alkoholni napitci.
Često se konzumiraju i sa slanim jelima. Dodajte ih u salatu od rukole, na povrtnu pizzu s ricottom i origanom, a ako ste nešto hrabriji, dodajte ih i u sendvič sa šunkom, pancetom ili sirom. Kao i brusnice, mogu se koristiti pri pripremi umaka koji odlično odgovara jelima od piletine, govedine i lososa.
Medicina
Najprije je potrebnu istaknuti da su kupine ključan izvor vitamina C, stoga su iznimno važne u održavanju imuniteta čovjeka. Poznato je da je vitamin C ključan za imunitet, ali i za kardiovaskularni sustav jer snižava krvni tlak. Od vitamina se izdvaja i vitamin B9, poznatiji kao folna kiselina. Zajedno s vitaminom B12, vitamin B9 djeluje na području stvaranja novih krvnih stanica.
Kupine se ističu i po količini vlakana jer ih imaju više nego većina drugoga voća. Zbog toga su dobre za probavu i održavanja težine, ali i za snižavanje i održavanje kolesterola. Kupine su se u tradicionalnoj medicini često koristile za ublažavanje manjih ozljeda jer u dodiru s ranom pomažu da se tkivo prije stisne.
U odnosu na minerale, kupine sadrže mangan kao mineral koji je potreban za čvrstoću i zdravlje kostiju. Zahvaljujući visokom udjelu prehrambenih vlakana, kupine utječu na prevenciju bolesti probavnoga sustava, a dobar su saveznik i u borbi sa suvišnim kilogramima. Zbog vrlo dobrog nutritivnog sastava, kupinama se pripisuje antibakterijsko i protuupalno djelovanje na funkcije krvnih žila.
Redovita konzumacija pridonosi i poboljšanju kognitivnih sposobnosti. Polifenolni spojevi iz kupine usporavaju slabljenje motoričkih i kognitivnih sposobnosti, a istovremeno poboljšavaju pamćenje i živčane funkcije.
Zanimljivosti
Kupina uzgajala se od davnina u sjevernim područjima. Danas na svijetu postoji zabilježeno preko 2.000 sorti kupina, a najviše su prepoznate u Meksiku gdje se i najviše uzgajaju. Zanimljivo je da mogu uspjeti svuda osim na surovim i hladnim tlima Antarktike. Njezino podrijetlo teško je ustanoviti, no smatra se da dolaze iz sjeverne Europe, Amerike i Azije.
Prepoznata je još prije više od 2000 godina kada su je brojni narodi koristili u svrhu prirodnog liječenja. U njezinim trpkim i pomalo kiselkastim plodovima uživali su stari Grci i Rimljani koji su osim plodova, koristili i listove i koru u svrhu prirodnog liječenja (od upala do rana prouzrokovanih ugrizom životinja). U Europi je njezina popularnog porasla tijekom 18. stoljeća kada su je prozvali i "giht bobicom".
U prošlosti se vjerovalo da trnje koje se nalazi na kupinama čuva europska sela od uljeza i najezde životinja, dok su sjevernoamerički Indijanci koristili grane kupina kako bi izradili užad, a plodove za proizvodnju plave boje.
Foto: makamuki0 / Pixabay
Odgovori