Krastavac (lat. Cucumis sativus), poznat i kao kukumar ili ugorak, jednogodišnja je zeljasta biljka koja pripada porodici tikvovki (lat. Cucurbitaceae). S botaničkog gledišta jednako kao i rajčica, pripada voću, no u svakodnevnoj primjeni se trenira kao povrće.
O porijeklu krastavca postoje prijepori pa tako postoji mišljenje da je porijeklom iz tropske Afrike, ali i ono po kojem se krastavac ljudskim uplitanjem razvio na obroncima Himalaje. Ipak, postoje dokazi da se u zapadnim dijelovima Azije uzgaja oko 3 tisuće godina jer ga se spominje još u "Epu o Gilgamešu" po čemu je razvidno da su ga konzumirali još drevni Babilonci. Smatra se da su ga u Europu kao i mnoge druge biljne vrste donijeli Rimljani, a njegov uzgoj se spominje u spisima iz Francuske u 9. stoljeću te iz Engleske u 14. stoljeću.
Krastavac se u današnje vrijeme uzgaja na otvorenim poljima, ali i u teglama te plastenicima i staklenicima, a konzumira se u svježem izdanju kao salatni krastavac. Plod krastavca je zelene boje, valjkastog oblika, tvrde konzistencije te u dužini ide do 60 centimetara, dok mu je promjer oko 10 centimetara. Čak 97% krastavca otpada na vodu, pa ne čudi da je izuzetno niske kalorijske vrijednosti, točnije, na 100 grama ima samo 12 kcal.
Najveći proizvođač krastavaca na svijetu je Kina koja drži čak 60% svjetske proizvodnje, a slijede je Turska, Rusija, Iran i SAD.
Sorte krastavaca
Prije svega nužno je krastavce podijeliti na kornišone i salatne krastavce. Dok su prvi manjeg oblika i prikladni su za spremanje zimnice, drugi imaju veći obim te se konzumiraju svježi. Sukladno ovoj podjeli postoje sljedeće vrste krastavaca:
Kornišoni
Pariški - najpopularnija sorta krastavaca u našem podneblju. Plodovi ove sorte imaju cilindričan oblik sa crnim bodljama, koji su primarno tamno zelene boje dok pri vrhovima imaju svijetlo zelenu boju i pruge.
Parifin F1 - ovo je sorta koja stiže iz Nizozemske, a čiji plodovi nalikuju na Pariški. Ipak, ova sorta je otpornija na bolesti te ima puno veći prinos.
Salatni krastavci
Delikates - ova sorta ima valjkaste plodove čija dužina ide do 18 centimetara. Kora je glatka i ima nježne bijele bodlje te šarenu mrlju na samom vrhu. Meso ploda je hrskavo i nema gorčinu, a dodatni plus uzgoju ove sorte je što rađa rano te je vrlo rodna.
Sunčani potok - ova sorta je prikladna kako za polja tako i za plastenike ili staklenike. Plodovi su veličine od 16 do 18 centimetara, tamno zelene boje sa bijelim bodljama i čvrstim, hrskavim mesom.
Marketer - ova sorta stiže iz SAD-a, no proširila se po cijelimo svijetu. Plodovi su tamno zelene boje te dosta veliki jer duljina ploda ide i do 22 centimetra.
Sadnja krastavaca
Kada pripremate tlo za sadnju krastavaca savjetuje se da koristite organska gnojiva. Bilo bi poželjno da se još tijekom jesenskih i zimskih mjeseci stajski gnoj zaore u brazde. Također, umjesto tanjurača koje će previše nabiti tlo što krastavcima neće odgovarati, savjetujemo da koristite frezu kako bi usitnili zemlju.
Tlo
Krastavci preferiraju tla koja su lagana, propusna i prozračna. Također, tlo u kojem planirate zasaditi krastavce bi trebalo imati veći postotak humusa. Što se pak kiselosti tla tiče, za uspješan rast se po analizi tla preporučuje da pH bude oko 7. U slučaju da tlo ima niži pH, potrebno je obaviti kalcifikaciju pretkulture.
Dodajmo da iako krastavci vole vlagu, za uspješan rast bi razina podzemne vode trebala biti ispod 70 centimetara. Ako je moguće, ista bi trebala biti i do 100 centimetara te biti konstantna.
Klima
Krastavci su izuzetno zahvalna biljka jer im je potrebno samo nekoliko dana da niknu ako je temperatura zraka između 25 i 35°C. Ukoliko je temperatura zraka niža (do 12°C), utoliko se nicanje krastavca može produljiti na 15 do 20 dana.
Krastavci u pravilu vole toplo vrijeme, tako da se pri temperaturama od 25 do 27°C može očekivati najbrži rast biljke, no ako temperatura poraste do 40°C rast biljke će se zaustaviti. Jednako tako, ako temperatura padne na oko ništice i potraje nekoliko dana, krastavci će uvenuti.
Dodajmo kako krastavci vole vlagu pa je za njihov rast potrebna vlaga tla od 70 do 100%, kao i relativna vlažnost zraka od 70 do 90%.
Slaganje kultura
Krastavci su biljka osjetljiva na pretkulture, a jednako tako dijele određena oboljenja sa nekim kulturama pa ih je važno izbjegavati. Tako je nužno da se izbjegne da krastavcima pretkultura bude bilo koja biljka iz porodice tikvovki.
Točnije, valja izbjegavati krumpir i rajčicu kao pretkulturu jer ih napadaju isti virusi kao i krastavce, a valja izbjegavati bilo koju vrstu kupusnjače i kukuruz jer bi u tlu mogli ostati herbicidi koji će uništiti krastavac.
Ipak, kukuruz može rasti u isto vrijeme kad i krastavac jer ako ga zasadite između redova krastavaca raditi će prirodnu zaštitu od vjetra što će pogodovati razvoju krastavca.
Uzgoj krastavaca
Krastavce je moguće saditi direktno sjemenom ili ga se pak može saditi iz presadnica. Ipak, važno je da u odabiru položaja u oba slučaja pazite da lokacija nije vjetrovita jer će to naštetiti krastavcu. Još jedna važna stvar je da krastavac sadite tek onda kada je prošla opasnost od mraza, a tlo se zagrijalo na temperaturu od oko 18°C. O samoj sadnji ovisno želite li uzgajati krastavac na otvorenom ili u stakleniku možete pročitati u narednim redovima.
Uzgoj u vrtu
Krastavci se siju krajem travnja ako će u vašem povrtnjaku biti glavni usjev, a ako ćete ga saditi kao postrni usjev tada sadnju možete obaviti i u lipnju.
Za sadnju je potrebno iskopati redove čija će udaljenost biti od 80 do 100 centimetara, a unutar redova se krastavci siju na 20 do 30 centimetara razmaka.
Što se pak same tehnike sadnje tiče, postoji nekoliko metoda ali najsigurnija, odnosno metoda koja će vam osigurati najbolji prinos je sadnja na armaturi. U ovoj metodi je potrebno koristiti stupove visine 2 metra koje se povezuje žicom s koje vise konopci. Moguće je između stupova postaviti i mrežu. Cilj je da se biljka krastavca uspinje po konopcima ili mrežu čim se postiže prozračnost, jednostavan pristup plodovima te manji problemi s bolestima.
Ukoliko zbog tehničkih razloga ne možete koristiti metodu sadnje na armaturi, preporuča se korištenje sadnje na crnoj polietilenskoj foliji. Zbog prekrivenosti tla folijom ono se brže zagrijava čim se postiže brže i bolje nicanje krastavca, a dodatno folija će spriječiti rast korova. Pojavnost bolesti krastavca je također smanjena jer biljka nije u direktnom doticaju sa tlom. Ipak, imajte na umu da ova metoda zahtjeva nešto viša ulaganja u samom početku uzgoja krastavaca, te s ekološke strane postoji problematika odlaganja same folije nakon borbe.
Uzgoj u stakleniku
Sadnja u zatvoreno prostoru ne razlikuje se od sadnje na otvorenom, osim u činjenici da se sadnjom u stakleniku ili plasteniku postiže brži rast biljke.
Ipak, valja napomenuti da je u stakleniku ili plasteniku potrebno saditi krastavce pri temperaturi od 18°C, a pri rastu biljke je potrebno prostor prozračiti ako temperatura zraka preraste 27°C.
Održavanje nasada
Kao što smo spomenuli ranije, krastavci vole toplo vrijeme i puno vlage. Tako je optimalna temperatura za njihov razvoj ona između 15 i 27°C dok mu najbolje pogoduje relativna vlažnost zraka od čak 85 do 90%.
Zalijevanje
Krastavci su biljke koje izuzetno vole vlagu pa nije potrebna posebno kontrola pri zalijevanju, odnosno navodnjavanju. Dodatno, biljke krastavca imaju jako velike listove koji na jednostavan način pri toplim danima gube vlagu.
Ako se odlučite za navodnjavanje kap po kap, imajte na umu kako je potrebno postaviti cijevi za navodnjavanje na površinu tla.
Gnojidba
Prije sadnje krastavaca nužno je tlo nahraniti dušikom, i to u omjeru 150 kilograma dušika po hektru. Dodatno, potrebno je tlo nahraniti i sa 160 kilograma fosfora po hektru, potom 300 kilograma kalija te 65 kilograma kalcija.
Neki od proizvođača se odlučuju i za folijarnu prihranu, ali ona je rizična jer je pri njenoj primjeni moguće spaliti list i cvijet krastavca. Ukoliko se odlučite za folijarnu prihranu potrebno je držati se sljedećih uputa:
- između presađivanja i cvatnje, prihrana se vrši formulom NPK 11:44:11
- između cvatnje i formiranja plodova, prihrana se vrši formulom NPK 16:8:32
- između formiranja plodova do same berbe kao i tijekom iste potrebno je koristiti formulu NPK 9:12:36
Rezidba i oblikovanje
Ukoliko se na krastavce ne primjeni rezidba, utoliko ova biljka ima tendenciju da se pretjerano širi te da proizvodi previše plodova istodobno. Ovakva pojava dovodi do otpadanja plodova, deformiteta i lošeg kolorita. Stoga, za krastavce vrijedi pravilo da će plodovi biti što bolji što se on više reže.
Pri rezidbi krastavca moguće je odabrati jednu od dvije metode: rezidba sistemom kišobrana i rezidba sistemom brajdi.
Rezidba sistemom kišobrana
Pri primjeni ove metode potrebno je glavnu lozicu krastavca omotati oko konopca ili žice. Kada glavna lozica preraste konopac ili žicu (a čija duljina ne bi smjela biti dulja od 50 centimetara) potrebno je odrezati njen vrh te lozicu učvrstimo na žicu kako ne bi pod težinom plodova pala na tlo.
Potom, dvije bočne lozice koje se nalaze pri vrhu biljke je potrebno prebaciti preko žice kako bi nastavile rast prema dolje. Na njima je potrebno ostaviti i prve dvije lozice. Sve ostale bočne lozice je nužno odrezati. Kada plodovi počnu sazrijevati i obavite berbu na jednoj od lozica možete je također odrezati kako ne bi gušila razvoj ostatka biljke. Na kraju je potrebno ostaviti samo glavnu i bočne lozice te na njima samo jedan list sa jednim plodom.
Rezidba sistemom brajdi
Kod ove metode biljku krastavca pričvrstimo na žicu kroz koju provlačimo lozice. Kada glavna lozica preraste mrežu, tada joj je potrebno otkinuti vrh. Najbližu bočnu lozicu je potrebno da raste, dok se sve ostale režu na 50 do 70 centimetara visine te im se ostavlja samo 2 lista sa plodom. Glavnu bočnu lozicu možete pustiti da raste i preko mreže ali samo sa 2 lista i 1 plodom.
Berba krastavaca
Nasad krastavaca donosi od 30 do 50 tona plodova po hektru, no za to je važno da se berba obavlja pravilno. Točnije, važno je da se uberu svi plodovi - i oni koji su spremni za daljnju distribuciju, ali i oni koji imaju deformitet ili su manji jer će u suprotnom gušiti razvoj biljke.
Kako bi mogli točno ocijeniti u kojem trenutku trebate krenuti sa berbom krastavaca, trebate obratiti pozornost na veličinu i oblik plodova. Tako su plodovi koji su zreli za berbu oni koji imaju snažnu zelenu boju te valjkast oblik bez deformiteta. Najvažnije je da se plod bere dok je još jako mlad, odnosno dok su sjemenke unutar ploda još uvijek mekane.
Imajte na umu kako krastavci u prigodnim uvjetima rastu jako brzo pa je tako nužno da se u početku beru jednom tjedno, dok u kasnijim fazama kada počnu donositi obilnije plodove je nužno da se berba odvija čak dva puta tjedno. Napomenimo i da ukoliko planirate distribuirati svoje krastavce u prerađivačku industriju, utoliko je važno da plodove uberete dok su još jako mladi kako bi postigli višu cijenu. Konkretno za berbu ovo znači da ćete plodove morati ubirati barem 3 puta tjedno, dok to neki čine i svakodnevno.
Što se pak tiče same metode berbe, za nju se koristi manualna berba, ali i berba uz pomoć noža ili škara. Moguće je i strojno branje uz pomoć kombajna, no imajte na umu da će on uništiti nasade i ovo će biti jednokratna berba.
Skladištenje
Vijek trajanja krastavca u skladištu je kratak s obzirom na to da se koristi kao svježi proizvod. Kako bi mu se produljio rok trajanja potrebno je sniziti temperaturu u kojoj se plodovi čuvaju nakon samog branja, pa je tako optimalna temperatura za čuvanje krastavaca između 10 i 12°C.
Važno je također i održavati visoku vlažnost zraka kako plodovi krastavca ne bi gubili vodu koju sadrže. Na ovaj način moguće je pohraniti krastavce na rok od 14 dana.
Bolesti i štetnici
Bolesti koje napadaju krastavce su u pravilu gljivičnog porijekla, a dvije najznačajnije su Plamenjača (lat. Pseudoperonospora cubensis) i Pepelnica (lat. Erysiphe cichoracearum). U nastavku donosimo načine na koje je moguće spriječiti pojavnost ovih bolesti.
Plamenjača
Radi se o gljivičnom oboljenju koje se pojavljuje kada je zrak zasićen vlagom a temperature se kreću između 16 i 22°C, točnije kada se razlika između ovih temperatura pojavljuje između noći i dana. Iako inkubacija traje od četiri do čak 12 dana, simptomi oboljenja na koje trebate obratiti pozornost su svijetlo zelene pjege na listovima koje će učiniti da list izgleda poput mozaika.
S napretkom bolesti ove pjege će poprimiti žutu boju te će postati uglate, a potom će poprimiti smeđu boju koja vodi nekrozi lista. Kako se na kraju list u potpunosti osuši ovo oboljenje utječe na rast i razvoj samih plodova koji ne postignu svoju punu veličinu te se pojave deformirani.
Moramo naglasiti kako nije u potpunosti moguće zaštititi svoje nasade od pojave ove bolesti, ali je moguće umanjiti mogućost pojave oboljenja. Tako se za prevenciju savjetuje:
- ne sijati krastavce na tlu gdje su pretkultura bili krastavci ili bilo koja druga biljka koja spada u porodicu tikvovki (tikve, buče, bundeve)
- koristiti uzgoj na mreži zbog veće prozračnosti
- koristiti navodnjavanje sustavom kap po kap
- upotrijebiti fungicide čija su baza bakar i mankozeb
Ukoliko se Plamanjača ipak pojavi na vašim nasadima krastavaca, potrebno je upotrijebiti sistematične fungicide čije su aktivne tvari metalaksil, fosfetil, dimetomorf i propamokarb. Napominjemo da pri primjeni ovih fungicida morate na umu imati razdoblje koje je potrebno da se kemijsko svojstvo izgubi iz ploda. Pri tom računajte da se krastavci beru najkasnije svaki drugi dan, dok je fosetil aktivna tvar kojoj je potrebno najmanje vremena da se razgradi, a to je čak četiri dana.
Pepelnica
Ovo je gljivično oboljenje koje se razvija na temperaturama zraka do 30°C, dok vlaga ne igra veliku ulogu jer se bolest javlja najčešće na relativnoj vlažnosti od 65 do 85%, ali se ponekad javlja i na stupnju od samo 20% relativne vlažnosti.
Pepelnicu je moguće prepoznati po pepeljastom premazu koji se prvotno pojavljuje na licu lista a u kasnijoj fazi se pojavljuje i na deblu. U isto vrijeme, lišće krastavca postaje žuto te postaje nekrotično.
Kako bi se ovo oboljenje spriječilo savjetujemo sadnju otpornih hibrida ili primjenu sredstava koja sadrže sumpor (apeliramo na opreznost pri ovoj preventivnoj akciji jer u zatvorenim prostorima rukovanje sa sumporom može izazvati opekotine). U trenutku pojave oboljenja pak, moguće je primijeniti fungicide čije su aktivne tvari fanarimol, miklobutanil, dinokap i tridimenol.
Uz navedene bolesti velika prijetnja za krastavce je i korov za koji u RH ne postoji registriran ni jedan herbicid. Ipak, moguće je koristiti aktivne tvari poput kvizalofop-P-etila, fluzifop-p-butila i sl. Kod primjene spomenutih tvari, korov se sanira prije sadnje kao i poslije sjetve ali prije nicanja plodova.
Međutim, najbolja zaštita od korova je primjena crne polietilenske folije koja onemogućava nicanje korova, kao i uzgajanje krastavaca uz potporanj. Ako se ipak odlučite za herbicide, kao i kod oboljenja, važno je imati na umu vrijeme koje je potrebno da se aktivni kemijski spoj razgradi iz same biljke.
Ako govorimo o štetnicima, pri uzgoju krastavaca najviše je potrebno se brinuti o zelenoj breskvinoj uši, kalifornijskom trpisu, štitnom moljcu i lisnim minerima. Radi se o insektima koji uz krastavce prvotno napadaju rajčice i papriku. Ipak, kako je moguće da ovi insekti i maleni leptiri napadnu i krastavce, jedini lijek je prskanje.
Upotreba krastavaca
Krastavac se u pravilu primarno koristi u prehrambene svrhe, no ima primjenu i u medicini i kozmetici.
Krastavci nemaju veliku vitaminsku vrijednost, no sadrže vitamine C, B te kompleks Beta - karotena. Ipak, bogat je mineralima od čega najviše otpada na kalij, kokeg slijede fosfor, kalcij, natrij i željezo. U tragovima je moguće pronaći i cink, mangan, bakar i selen.
Kalorijski indeks krastavca je izuzetno nizak jer čak 97% ploda sadrži vodu, pa tako 100 grama krastavaca ima samo 12 kcal.
Napomenimo kako krastavci sadrže kukurbitacin, spoj koji kod nekih ljudi izaziva teškoće i grčeve u probavnom sistemu.
Krastavci u medicini
Plodovi krastavca zbog visoke razine kalija kojeg sadrže pomažu u snižavanju krvnog tlaka pa tim i smanjuju mogućnost srčanog udara.
Dodatno, svježi ekstrakti krastavca pomažu u smirenju upalnih procesa te ublažavaju bol (posebice se koristi pri liječenju glavobolje).
Najpoznatija upotreba krastavca u medicini i kozmetici je što se koriste za hidrataciju kože zbog svoje visoke razine vode koju sadrže. Iz tog razloga često se koriste za smanjenje bora te ublažavanje znakova starenja.
Krastavci u kulinarstvu
Krastavci se u pravilu koriste kao svježi proizvod. Termička obrada nije potrebna, već se nakon pranja i čišćenja kore mogu konzumirati svježi. Neki ljudi krastavce začine solju, no to se ne savjetuje kako krastavac ne bi uvenuo. Najvažnija stavka je da se krastavac čuva u hladnjaku kako bi im se održala svježina do same konzumacije.
Foto: Timpik / Pixabay
Odgovori