Kalanhoa je sukulentna biljka iz porodice Crassulaceae (tustike), a poznata je i pod nazivom vražji hrbat. Jedna je od manje poznatih, ali najljepših pripadnica obitelji sukulenata, a njen uzgoj je rasprostranjen širom svijeta.
Omiljena je zbog lišća atraktivnog izgleda i trajnosti njenih cvjetova. U prirodnim staništima može doseći visinu do 1 m, a sorte koje se uzgajaju kao sobne biljke visoke su od 20 do 40 cm.
Ova ukrasna biljka ima nerazgranatu stabljiku na kojoj naizmjenično rastu listovi koji kod nekih vrsta mogu biti dugi do 20 cm. Mesnati listovi su tamnozelene boje s gornje strane, a blijedozelene s vanjske strane.
Ovalnog su oblika i blago su savijeni prema unutra. Imaju nazubljene krajeve i mogu biti prošarani grimiznim mrljama.
Sadnja kalanhoe
Kalanhoa se sadi u zasebne posude i ne odgovara joj kombiniranje s drugim srodnim biljkama. Bilo bi dobro presaditi je svakog proljeća u novu posudu sa svježom zemljom. Najbolje raste u mješavini za kaktuse i sukulente u koju treba dodati dosta pijeska ili perlita za bolju drenažu.
Razmnožavanje kalanhoe najčešće se obavlja pomoću reznica, dok neke vrste razvijaju sitne biljke koje već pri laganom dodiru otpadaju i same se zahvaljujući malim korjenčićima primaju bez problema.
Kod razmnožavanja reznicama, s matične biljke se tijekom svibnja ili lipnja uzimaju mladi izdanci koji nastaju na stabljici na kojoj je bio cvijet. Reznica bi trebala biti duga desetak centimetara, a s donjeg dijela se uklone listovi. Reznice bi prije sadnje trebalo ostaviti dan ili dva na suncu kako bi se rez malo osušio, a nakon toga se sade u plitke posude. Posude s reznicama do ukorjenjivanja treba držati na svijetlom i toplom mjestu. Biljka bi trebala biti spremna za presađivanje u normalnu posudu 15 - 20 dana nakon sadnje.
Uzgoj kalanhoe
Kalanhoa je jednostavna za uzgoj i ne zahtijeva previše brige. Lako se uzgaja kao sobna biljka, a u blažim klimatskim uvjetima može se uzgajati i kao lončanica. Optimalna temperatura za rast i cvjetanje kalanhoe je 12 - 30°C. Osjetljiva je na hladnoću pa ako je nekoliko sati izložena niskim temperaturama može uginuti. Stoga, ako uzgajate ovu biljku kao lončanicu, imajte na umu da je preko zime morate unijeti u zatvoren prostor.
Prilično sporo raste, a za pravilan razvoj treba dosta svjetlosti. Obilje svjetla će utjecati i na to da listovi imaju crvenkast odsjaj. Dok joj izravna sunčeva svjetlost u razdoblju od jeseni do ranog proljeća neće naškoditi, u ljetnim mjesecima je ipak treba držati podalje od sunca jer bi na listovima mogle nastati opekline.
Kalanhoa je sukulentna biljka pa dobro podnosi sušna razdoblja i ne treba je previše zalijevati. U ljetnim mjesecima je treba zalijevati jednom tjedno, a zimi svaka 2 - 3 tjedna i to s manjim količinama vode. Najbolje je opipati zemlju i zalijevati tek onda kada je potpuno suha i rastresita. Prilikom zalijevanja pripazite da voda ne dospije do lišća. Isto tako, potrebno je redovito prazniti podložak ispod posude jer zadržavanje vode nije dobro za ovu biljku.
Kalanhou treba jednom mjesečno prihranjivati gnojivom za sobno cvijeće. Ako se dogodi da su listovi kalahoe klonuli ili se pojavi plijesan, znači da ste pretjerali sa zalijevanjem. S druge strane, ako listovi izgledaju tanje i mlohavo, znači da biljci treba vode.
Nakon što cvjetovi kalanhoe povenu, treba ih odrezati i ostaviti biljku da odmara. U fazi mirovanja treba smanjiti zalijevanje. Izmjena faza cvjetanja i mirovanja nastavit će se tijekom godine, bez obzira na godišnja doba. Kalanhoa je biljka kratkog dana i najčešće počinje cvjetati tek u zimskim mjesecima, kad su dani kraći i nema previše svjetlosti.
Posude s ovim cvijećem u ljetnim mjesecima možete držati na balkonu ili terasi, potrebno je samo izabrati mjesto koje je zaštićeno od kiše i izravnog sunčevog svjetla. S biljke treba redovito uklanjati ocvale cvjetove, a kako bi izgledala uredno, povremeno je potrebno prebrisati listove mekanom krpom.
Kalanhoa je poprilično otporna na bolesti i napade insekata pa s tim ne bi trebalo biti problema. Važno je samo da je smještena na mjestu s dovoljno svjetlosti i da ne pretjerujete sa zalijevanjem, jer je to najčešći razlog propadanja ove biljke.
Zanimljivosti
Kalanhoa je porijeklom s Madagaskara, a u tropskim šumama jugoistočne Azije i Brazila moguće je pronaći primjerke koji rastu kao puzavci. 1972. godine je s Madagaskara prenesena u Pariz, a godinu dana kasnije njemački trgovac Blossfeld uspio je uzgojiti kalanhou kao sobnu biljku. Pet godina kasnije počeo ju je prodavati.
Na veliko se počela prvo počela uzgajati u rasadnicima cvijeća u Njemačkoj i Švicarskoj, a kasnije se uzgoj proširio i na područje Amerike. Kalanhoa ogromnu popularnost stječe osamdesetih godina, nakon što su nizozemski i danski cvjećari uspjeli uzgojiti vrstu koja se danas najčešće uzgaja.
Početkom devedesetih je otkriven kultivar s dvostrukim cvjetovima, a od tada do danas je razvijen velik broj različitih kultivara pa tako možemo pronaći kalanhoe s bijelim, ljubičastim, narančastim, ružičastim i crvenim cvjetovima.
Kalanhoa se još naziva i boginjom suza, jer je prema jednoj legendi nastala iz suze jedne zaljubljene boginje
Danas se ovo cvijeće najviše proizvodi u Danskoj, gdje se godišnje uzgoji oko 40 milijuna primjeraka.
Foto: Vladvictoria/Pixabay
Odgovori