Judino drvo

Judino drvo, latinskog naziva Cercis siliquastrum L., iz porodice je Fabaceae kojoj pripadaju i zlatna kiša, gledičija i japanska sofora. Kod nas je poznatije još i pod nazivom judić, Judino drvce, smrdelj i židovo stablo. Naziv roda Cercis je od grčke riječi kerkis što u prijevodu označava drvenu napravu koja je bila važna za rad na tkalačkom stroju. Siliqua, ime vrste ukazuje na mahunaste plodove, a engleski naziv za Judino drvo je Judas tree.

Judino drvo je listopadni grm ili može biti i niže stablo. Stablo je okruglog oblika te ima široku i dobro razgranatu krošnju širine 8 metara, a može narasti i od 10 do 12 metara u visinu. Deblo je nepravilnog i krivudavog oblika, tanko i tamno purpurno te nabrano i grebenasto kod mladih primjeraka. Sa starenjem, kora debla postaje sivo crna ili siva s puno smeđih pukotina.

Mladi izbojci su smeđe crvene boje i sjajni, a kasnije postaju sivi i imaju izražene lenticele. Korijenov sustav je dobro razvijen te dubok, snažno prodire u krečnjačke kamenjare, a ako ga se povrijedi onda pušta i nekoliko metara dugačke korjenove izdanke. Pupovi imaju tamnosmeđe ušiljene ljuske koji su prilegli.

Listovi su okruglasto bubrežastog oblika, naizmjenični su te pri dnu duboko srcoliki. Rubovi listova su cjeloviti, a listovi mogu biti široki i do 12 centimetara te dugi oko 10 centimetara. Nalaze se na kratkoj peteljci, njihovo naličje je sivkasto, a lice tamnozeleno. U jesen listovi postaju svijetložuti, u ljeto su zeleni a u proljeće su brončanih tonova.

Cvjetovi su veliki do 2,5 centimetara, ružičaste su boje i nemaju miris, dvospolni su i krupni, a skupljeni su u krupne cvatove. Kratki grozdovi nose od 3 do 5 cvjetova koji izbijaju na prošlogodišnjim ili i starijim granama, ali mogu također rasti i iz samog debla u gornjem dijelu, što se naziva kauliflorija odnosno pojava cvatnje iz odrvenjelih dijelova biljke. Cvate prije listanja, od travnja do svibnja, u kasno proljeće.

Plodovi Judinog drveta su viseće, plosnate i mnogobrojne mahune koje kada dozrijevaju imaju blijedo ljubičastu boju koja prelazi u svijetlosmeđu. Dugačke su najviše do 10 centimetara, široke oko 2 centimetra a iako dozrijevaju u jesen ostaju na drvu do proljeća. U nekim slučajevima prilikom cvatnje s grana još uvijek vise prošlogodišnje mahune.

Vremenski uvjeti sadnje: kasno proljeće
Tlo: vapnenačko
Vrijeme cvatnje: kasno proljeće, od travnja do svibnja, prije listanja
Mjesto sadnje: sunčano i toplo mjesto jer u sjeni ne cvijeta
Vrsta razmnožavanja: sjeme ili poluzelene reznice

Vrste Judinog drveta

Postoje vrste Judinog drveta koji se razlikuju po svojoj otpornosti na niske temperature, veličini listova te boji i obliku cvjetova, a to su:

• Cercis siliquastrum Alba (bijeli cvjetovi)
• C. Canadensis
• C. Chinesis
• C. mexicana
• C. occidentalis

Kultivari Judinog drveta

• Afghan Deep Purple
• Bodant
• Carnea
• Fructa Rubra
• Pendiuliflora
• Rubra (tamno ružičasti cvjetovi)
• White Swan
• Sterilis
• Variegata

Sadnja Judinog drveta

Judino drvo se razmnožava iz sjemena ili iz reznica. Pošto sjemenke imaju jako tvrdu sjemenjaču preporučljivo je da ih se izrašpa prije sjetve. Sjeme je najbolje sijati čim sazre tako da se prvo potopi u vruću ili mlaku vodu i ostavi da odstoji oko 24 sata. Nakon što se posije, stavlja se u hladnu prostoriju, najbolje u hladnjak, u vlažan supstrat, na temperaturu od 3 do 5°C. Tek se nakon tri mjeseca može presaditi.

Nakon toga sadnice se presađuju u pojedinačne tegle i čuvaju se na toplom mjestu poput staklenika.

Temperatura koja je potrebna za sijanje je minimalno 18°C, a sije se na dubinu od 1 do 1,5 cm.

Stalno mjesto na koje se sadi Judino drvo najbolje je izabrati u kasno proljeće kada više ne postoji opasnost od jakih mrazeva. Ako se biljka sadi iz reznica onda je najbolje uzeti poluzelene reznice u lipnju i kolovozu te ih posaditi u rastresitu zemlju. Tijekom tog perioda važno je održavati zemlju toplom i vlažnom.

Judino drvo zahtijeva vapnenačko tlo. Najbolje je vrtno tlo koje je pomiješano s 1/5 pijeska s obzirom na to da ne podnosi prevlažna i glinena tla. Ova vrsta drveta otporna je na zagađenja i sušu te vrlo brzo raste, a može podnijeti i temperature do minus 15 Celzijusa. Ako dođe do jakog oštećenja u zimskim uvjetima, poput smrzavice, u proljeće opet tjera izdanke iz baze.

Uzgoj Judinog drveta

Ova vrsta ukrasnog drveta vrlo je dobro prilagođena za uzgoj na našem klimatskom podneblju, posebice onom južnom s obzirom na to da Judino drvo treba potpuno osunčane južne položaje za uzgoj.

U mladosti je Judino drvo osjetljivo na mrazeve koji drugo traju, a preporučljivo je da se kod mladih biljaka stavi zaštita od agrotekstila.

Potrebno je od 20 do 50 godina kako bi se postigla maksimalna veličina drveta, a vrlo dobro podnosi rez nakon kojeg tjera puno mladih izdanaka.

Održavanje Judinog drveta je relativno lako te uglavnom uspijeva na sunčanim i toplim prostorima i mjestima jer u sjeni ne cvate. Ako je prethodno ljeto bilo toplo i dugo, cvjetanje će biti veće, a ako je bilo dosta padalina onda će biti manje.

Judinom drvu je potrebno vrlo malo zalijevanja jer ne podnosi teška i prevlažna tla. Zbog toga jako dobro podnosi sušne periode.

Orezivanje Judinog drveta nije potrebno, već samo ako se žele odstraniti odumrle grane ili ako se ne želi uzgojiti visoko drvo već više varijanta grma. Orezuje se u rano proljeće ili kasnu jesen i to samo oštećene ili suvišne grane kako bi se tako oblikovala krošnja.

Oprašivanje Judinog drveta rade pčele kojima je ono vrlo privlačno.

Bolesti i štetnici

Problemi kod uzgoja Judinog drveta su biljne uši latinskog naziva Cacopyslla pulchella, štitaste uši te cikade debla i lista. Koraljni rak kore uzrokuje gljivica Nectria cinnabarina, a venuće uzrokuje gljivica Verticillum dahliae.

Upotreba Judinog drveta

Judino drvo se sadi kao ukrasna vrsta u parkovima iako je prikladan i za manje urbane vrtove. Također se može uzgajati i u posudama na terasi, balkonu ili zimskom vrtu. Moguće ga je oblikovati kao penjačicu uz fasadu ako se veže živom na potporanj. Često se sadi u mjestima gdje su blaže zime poput vrtova i parkova na Mediteranu, ali i na kontinentalnim područjima uz zaštitu.

Judino drvo rasprostranjeno je na području južne Europe i zapadne Azije, a uglavnom se uzgaja kao ukrasna biljka jer ima mnogobrojne i lijepe cvjetove. Kako kaže legenda, Judino drvo ime je dobilo po Judi koji se pokušao nakon izdaje Isusa objesiti o granu stabla. Pretpostavlja se da legenda baš i nije točna iako postoje neki dokazi da je biljka donijeta u regiju Izraela i Palestine iz prvotnog staništa, stoga je dobila ime prema nazivu tog područja odnosno Judeji.

Znanstvenici su dokazali da je Judino drvo jedno od najstarijih na svijetu tako što su ga identificirali među fosilnim ostacima nađenim u Francuskoj prije otprilike 100 milijuna godina.

Može se zamijeniti i vrstom Cercis canadensis jer je otporniji na hladnoću u kontinentalnom području. Vrlo dobro privlači pčele stoga je Judino drvo medonosna vrsta.

Nekad se Judino drvo koristilo za liječenje anemije i nedostatka energije kada tijelo zahvati stres i umor. Dugo godina se koristio kod tretiranja bubrežnog kamenca kao i kod otečenih nogu u trudnoći te respiratornih bolesti. Dobar je diuretik, a pomaže i kod začepljenog nosa i sinusa jer olakšava disanje.

Cvjetovi su bogati vitaminima i mineralima te karotenom koji doprinose rastvaranju masnih naslaga u krvi i jetri, posebice ako se kombiniraju s peršinom.

Od Judinog drveta također se može pripremiti i umirujuća krema koja pomaže kod gljivica, ranica i osipa po koži. Može se pripremiti čaj od cvjetova Judinog drveta tako da se ¼ šalice cvjetova prelije sa šalicom ključale vode te se ostavi 5 minuta pa potom procijedi. Priprema se isto kao i svaki drugi čaj, tako da mu se doda malo meda i limuna. Prije upotrebe ove biljke u ljekovite svrhe potrebno je savjetovati se s liječnikom

Foto: jackmac34/Pixabay