Japanski javor (Acer Palmatum) je listopadna drvenasta biljka. Latinski naziv Acer znači šiljat što upućuje na njegove listove šiljatih režnjeva, dok Palmatum znači dlanast što upućuje na karakterističnost listova koji su rašireni poput ljudskog dlana. Potječe iz porodice sapindovki i pripada drveću niskog rasta. Najbolje se prepoznaje u jesen po atraktivnim i očaravajućim crvenim listovima.
Što se tiče osnovnih karakteristika, krošnja je rijetka i prozračna te može doseći opseg od oko 200 cm. Nadalje, grančice su tanke, gole i crvene, a deblo vitko i nerijetko se rano počinje dijeliti na dva jednaka debla poprimajući oblik slova Y. Raste od 8 - 10 metara visine. Listovi su dlanasto urezani, sastoje se od 5 do 9 listića nazubljenog ruba - izgledom podsjeća na dlan, od kuda potječe i narodni naziv dlanolisni javor. U proljeće, listovi su zeleni, žuti i crveni, dok u jesen poprimaju izraženiju crvenu boju.
Cvjetovi su dvospolni, purpurne boje i skupljeni u kratke, metličaste cvatove. Cvatnja se odvija kroz travanj i svibanj te tako oplođeni cvjetovi se razvijaju u plodove. Plod je okriljena perutka duga 2 do 3 centimetara od kojih svaka sadrži po jednu sjemenku koja će dozrijeti u listopadu. Okriljene perutke dolaze u paru.
Veste japanskog javora
Ova vrsta javora je poznata po velikom broju kultivara, pa tako možemo prepoznati Altropurpureum (tamnocrveni listovi), Crispum (tamnozeleni listovi i valjkasta krošnja), Hessei (tamnopurpurni listovi) i drugi.
Neke od srodnih vrsta su javor, javor klen, negundovac, maklen i srebrnolisni javor.
Vremenski uvjeti sadnje: sunčano do polusjena
Tlo: plodno, blago kiselo i vlažno
Vrijeme cvatnje: travanj i svibanj
Vrijeme dozrijevanja: listopad
Krošnja: opseg 200 cm, rijetka i prozračna
Visina stabla: 300 cm
Korijen: plitak
Lišće: dlanasto urezani, 5 do 9 listića nazubljenog ruba
Cvijet: dvospolan, purpuran
Plod: okriljena perutka sa sjemenkom
Razmnožavanje: reznicama, sjemenom
Sadnja japanskog javora
Sadnja japanskog javora obavlja se u plodnom, umjereno vlažnom i blago kiselom tlu. Japanski javor ne podnosi jake vjetrove i odgovaraju mu sunčani do polusjenoviti vremenski uvjeti. Međutim, odrasla biljka može izdržati i temperature do -30°C, ali tada mogu nastradati vršni izbojci. U tom slučaju, nije potrebno intervenirati jer će se biljka vrlo brzo sama od sebe oporaviti. Za mlade biljke to ne vrijedi jer su one poprilično ranjive i preporučuje se uzgoj u kontroliranim uvjetima.
Japanski javor se razmnožava reznicama ili sjemenkama. Reznice se na proljeće kombiniraju s hormonima, to jest nakon vlaženja ih se uranja u hormonski preparat za ožiljavanje. Reznice se nakon toga uspravno polažu u rupu u zemlji čije je dno posuto s malo pijeska s time da barem 5 cm njihovog vrha mora viriti iznad zemlje. Preporuča se i preventivno špricanje fungicidom.
Kod razmnožavanja sjemenkama, sjeme mora biti svježe i zrelo (skuplja se u listopadu), nakon čega ih se stavlja u suhi pijesak i na hladno mjesto. Sadnja japanskog javora, odnosno ovako pripremljenih sjemenki se obavlja u proljeće.
Uzgoj japanskog javora
Japanski javor se uzgaja u vrtu ili parku te svojom atraktivnom crvenom bojom vizualno poljepšava prostor. Uzgoj japanskog javora može biti u kombinaciji s drugim biljkama, poput grmlja i nižih drvenastih biljka, ali ljepše je kada se sadi pojedinačno, izoliran od ostalih vrsta.
Za uzgoj je najbolje nabaviti već cijepljene kultivare koji osiguravaju zdravlje i kvalitetu biljke.
Pri odabiru mjesta, najbolje je kultivare zelenih listova posaditi na područja s popodnevnom sjenom, kultivare prošaranih listova na polusjenovita područja, a kultivare crvenih listova na područja koja barem pola dana pružaju izravnu sunčevu svjetlost (inače listovi gube prepoznatljivu crvenu boju).
Pozornost se mora obratiti i na područje oko debla – naime, mora biti bez podrasta i bez obrasle trave koja može stablu onemogućiti normalan dotok vode i hranjivih tvari. U slučajevima velikih ljetnih vrućina ili niskih temperatura popraćenih naletima hladnog vjetra, kao posljedica se može dogoditi fiziološki palež lišća.
Zalijevanje japanskog javora na vlažnom tlu je najbolje vršiti rano ujutro ili navečer, a u slučaju suhog tla, prvo se treba osmisliti kako zadržati vlagu u tlu da ne dođe do isušivanja. Neka od rješenja su zastiranje tla ili malčiranje.
U Hrvatskoj uspijeva i u mediteranskoj i u kontinentalnoj klimi, na vlažnom i blago kiselom tlu koje ne smije biti prebogato humusom. Također je moguć uzgoj japanskog javora na nepogodnijem tlu, ali tada će biljka izrasti niže od svojeg prosjeka. Vrste koje narastu kod nas su nešto niže od onih koje rastu u japanskim krajevima – od pola metra pa do 3 metra.
Kultivari japanskog javora koji su pogodni za naše podneblje su Acer palmatum Atropurpureum, Acer palmatum Dissectum antropurpureum (grmoliki crvenolisni), Acer palmatum Dissectum (grmoliki zelenolisni), Acer palmatum (necijepljeni crvenolisni japanski javor), Acer palmatum Shishigashira (za kamenjare), Acer palmatum Asahi zuru (zeleno bijeli listovi) i Acer palmatum Deshojo (sitni crveno bijeli listovi).
Što se tiče uzgoja u loncima i posudama (tzv. bonsai uzgoj), možemo reći da je ova vrsta idealna za to jer ima plitki korijen i nema velike potrebe za vodom. Najbolje je osmisliti ujednačen režim zalijevanja, iako može jedno vrijeme preživjeti i bez vode, ali tada neće izgledati lijepo.
Za uzgoj u posudama, potrebno je kupiti zemlju s umjerenom količinom humusa jer u suprotnom će biljka izgubiti neke od svojih prepoznatljivih karakteristika (na primjer crveno lišće). Prednost ovakve sadnje je što u slučaju previše izloženosti suncu, hladu ili vjetru, lako je premjestiti biljku na njoj bolje mjesto u vrtu, kući ili na balkonu.
Razlikujemo četiri načina uzgoja bonsaija, a to su bonsai iz sjemena, presađivanje drveta iz prirode u posudu za bonsai, bonsai iz sadnica i kupovina već gotovog bonsaija. Najdugotrajniji način je uzgoj iz sjemena jer je potrebno puno truda oko uređivanja biljke i čak desetak godina da poprimi izgled bonsai drvca.
Najlakši uzgoj je kupnja već gotovog bonsaija ili biljke koju ćete orezivati i uređivati prema ukusu. Međutim kad kupujete već gotovu biljku potrebno je obratiti pozornost na to da bude cijepljena što se prepoznaje po kosoj rani od reza na stabljici (dužine od 3 do 5 centimetara). Naime cijepljeni japanski javor garantira crveno lišće cijeli svoj životni vijek, dok kod sjemenskih javora može doći do varijacija u boji listova.
Osim načine uzgoja bonsaija, razlikuju se i mjesta na kojima se bonsai razvija, a to su dvorišni i kućni bonsai. Kućni bonsai je na zatvorenome i može se dogoditi da zbog takvog okružja ne uspije, dok dvorišni sigurno uspijeva izrasti u zdravu i kvalitetnu biljku.
U slučajevima presađivanja, preporuka je svake tri godine (ako je u vrtu), to jest svake godine (ako je u loncu ili posudi). U travnju je potrebno japanskom javoru dodati sporootapajuće gnojivo za kvalitetniji razvoj i rast.
Japanskom javoru je ponekad potrebna rezidba kako bi se spriječile bolesti biljke, a preporučuje se u razdoblju mirovanja, to jest kada otpadne lišće. Rezidba u vrijeme pupanja plodova nije pogodna, a to se može prepoznati po kapanju sokova prilikom prvog rezanja. Kod rezidbe, prvo se uklanjaju polomljene i osušene grančice, a potom one koje su viška i koje pretjerano zgušnjavaju unutrašnjost krošnje. Reže se neposredno iznad para pupova. Nakon što ponovno počnu rasti grane, pojave se dva izboja, od kojih možemo opet jedan ukloniti.
Nakon rezidbe, poželjno je na prerezanu površinu nanijeti sredstvo za zaštitu rana, to jest voćarski vosak. Kod mladih i cijepljenih biljaka, ponekad se mogu pojaviti divlji izdanci na podlozi što je također potrebno ukloniti. Dok se japanski javor zasađen u vrtu ne treba orezivati sve dokle to nije potrebno, japanski javor koji je posađen u loncu ili posudi zahtjeva stalnu rezidbu od svibnja do rujna.
Bolesti i štetnici
Od bolesti, ovu biljku napadaju pepelnica (koja uništava lijepi izgled stabla, ali moguće ju je lako izliječiti fungicidima), traheomikoza (koja uzrokuje odumiranje biljke, a da bi se izliječila, potrebno je još u početku ukloniti zaražene dijelove i nadalje se pomnije brinuti i njegovati biljku) i antrakoza (koja uzrokuje crvene i smeđe pjege na mladim listovima i gljivice na izbojima što je moguće izliječiti uklanjanjem tih izboja i fungicidima).
Zanimljivo je da nema pojave nekih opasnih štetnika, osim mogućih lisnih uši, grinja, vinove pipe, tripsa i lisnih minera koji skoro nikad ne uzrokuju neke veće i ozbiljnije probleme.
Povijest
Japanski javor potječe iz područja Japana, Koreje, Kine i dijelova sjeveroistočne Azije gdje je poznata kao samonikla biljka. Kad se proširila diljem svijeta, poprimila je karakteristiku ukrasnog stabla koje se sadi u parkovima i posudama.
U područjima iz kojih potječe, ovo drvo je simboliziralo inteligenciju, dok danas na njegov spomen mnogi pomisle samo na japanski javor kao dekorativna biljka, kao nešto lijepo i atraktivno. Japan je također poznat po tome što je kultivirao ovu vrstu ponajviše od 1603. do 1867. godine. Iz tog razdoblja postoje pisani zapisi koji govore o čak 200 kultiviranih vrsta koje su Japanci sadili u svojoj bližoj sredini i divili im se prilikom njihova razgledavanja.
Do danas su mnoge kultivirane vrste iz tog vremena izgubljene zbog svjetskih ratova koji su Japance natjerali na sječu tog drveća kako bi se imali čime grijati u tim teškim vremenima.
Također su mnoge kultivirane vrste izgubljene zbog netočnih engleskih prijevoda japanskih poetičnih nazivlja za ovu vrstu. U Americi i Europi su japanski nazivi nerijetko krivo izgovarani ili zapisani što je dovelo do krivog pamćenja, a znalo se dogoditi da su ti nazivi namjerno promijenjeni kako bi se lakše prodali potencijalnim kupcima.
Danas je najpoznatiji japanski javor Acer Palmatum.
Autor: B.P., Foto: Leoleobobeo/Pixabay
Odgovori